Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-2661/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M., OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. & K. odvjetničko društvo j.t.d. Z., protiv tuženika S. M., OIB …, iz C., kojeg zastupa punomoćnica K. T., odvjetnica iz C., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-866/2019. od 11. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-866/2019 od 11. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-866/2019. od 11. ožujka 2021. odlučeno je:
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja K. M. koji glasi:
«Nalaže se tuženiku S. M., C., OIB: …, tužitelju K. M., K. OIB: … isplatiti iznos od 25.000,00 EUR u protuvrijednosti hrvatskih kuna po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, te iznos od 23.874,65 kn, oba iznosa zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki od tih iznosa po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:
- na iznos od 25.000,00 EUR u protuvrijednosti hrvatskih kuna po prodajnom tečaju HNB-a za eure na dan isplate od dana 02.12.2004. do isplate,
- na iznos od 23.874,65 kn od dana 25.11.2004. do isplate,
sve u roku od 15 dana.»
II Nalaže se tužitelju K. M. da naknadi tuženom S. M. parnični trošak u iznosu od 21.875,00 kuna, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tužitelju dosude troškovi žalbe.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu iznosa od 50.000,00 eur, na temelju ugovora sklopljenog s majkom Lj. M., a koje tuženik po njegovom mišljenju neosnovano drži u posjedu kao nasljednik pok. M. M.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici posl. br. O-8/05 od 27. rujna 2007. koje je postalo pravomoćno 25. listopada 2007. utvrđeno da naknadno pronađenu ostavinsku imovinu iza pok. M. M. r. Š. (majke tuženika i Lj. M., koja je majka tužitelja) između ostalog čini iznos od 47.749,30 kn sa pripadajućom ugovornom kamatom na temelju Ugovora o depozitu od 24. studenoga 2004. sa A. M., te su nasljednici istog tuženik i Lj. M., svaki u ½ dijela,
- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici posl. br. O-174/11. od 23. studenoga 2011., koje je postalo pravomoćno istog dana, utvrđeno da naknadno pronađenu ostavinsku imovinu iza pok. M. M. na dan 16. listopada 2004. između ostalog čini iznos od 50.000,00 Eur sa kamatom od 24% godišnje koje teku od 13. prosinca 2003. do 1. prosinca 2004., koji se iznos nalazi kod depozitara A. M. po ugovoru o depozitu br. 0112-04, te su nasljednici istog tuženik i Lj. M., svaki u ½ dijela,
- da je prije donošenja tog rješenja između tuženika i Lj. M. kao nasljednika iza pok. M. M. pred Općinskim sudom u Delnicama proveden spor koji je pravomoćno okončan presudom posl. br. P-278&08. od 12. listopada 2009. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2810/2010 od 18. kolovoza 2010., kojom je utvrđeno da ostavinsku masu ostaviteljice na dan 16. listopada 2004. čini iznos od 50.000,00 Eur koji se iznos nalazi kod depozitara A. M. po ugovoru o depozitu br. 0112-04 sklopljenom 1. prosinca 2004.,
- da je između tužitelja kao daroprimca i Lj. M. kao darovatelja 3. prosinca 2012. sklopljen darovni ugovor kojim ista daruje tužitelju svoj suvlasnički dio od ½ dijela na dan 16. listopada 2004. iznosa od 50.000,00 eur sa kamatom od 24% godišnje, od 13. prosinca 20203. do 1. prosinca 2004. koji se nalazi kod depozitara A. M. po ugovoru o depozitu br. 0112-04 sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 23. studenoga 2011., te novčanog iznosa od 47.749,30 kuna, s pripadajućom ugovornom kamatom, na temelju Ugovora o depozitu sklopljenog 24. studenoga 2004. sa A. M., a sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 27. rujna 2007. br. O- 8/05.,
- da je tužitelj 28. kolovoza 2014. podnio prvostupanjskom sudu tužbu protiv A. M. radi isplate navedenih iznosa te je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici posl. br. P-1412/2015. potvrđenom presudom Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-148/2018. od 30. siječnja 2020. tužbeni zahtjev odbijen,
- da je tuženik sporne iznose prebacio s ugovora o depozitu pok. M. M. nakon njezine smrti na citirani ugovor o depozitu koji je osobno sklopio s A. M. 24. studenoga 2004., odnosno 1. prosinca 2004. bez da je provedena stvarna transakcija već su samo sklopljeni novi ugovori,
- da A. M. novac nije isplatio tuženiku jer su on i partner financijski propali.
7. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03, dalje. ZN) prema kojem pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i a posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, dok prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.
8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da se radi o isključivom pravu nasljednika, što tužitelj u ovom postupku nesporno nije. Tužitelj je sporne iznose stekao temeljem ugovora o darovanju sklopljenog s majkom, kao nasljednicom. Pri tom se pravno mišljenje na koje se tužitelj poziva, a u kojem se dozvoljava mogućnost da na pasivnoj strani u parnici po čl. 138. ZN bude osoba, koja je singularni sukcesor kada se pravo takve osobe izvodi iz prava osobe koja je svojatala nasljedno pravo, ne može primijeniti na situaciju kada tužitelj nesporno nije nasljednik. Navedena odredba naime predviđa pravo nasljednika, da prema osobi čiji je status nasljednika sporan, ostvari svoje pravo u privilegiranim rokovima, duljim od općih zastarnih rokova. Ta je tužba moguća samo između osoba koje se spore o pravu nasljedstva, od kojih jedna ističe svoje jednako ili jače pravo nasljedstva prema osobi koja posjed stvari ostavine također temelji na pravu nasljedstva što nije slučaj u konkretnom postupku jer tužitelj nesporno nije nasljednik.
9. Radi toga je, bez obzira na pogrešan stav prvostupanjskog suda da zbog toga, što nije faktično izvršena isplata i uplata spornih iznosa, tuženik nije u posjedu istih, materijalno pravo navedene odredbe pravilno primijenjeno, kada je sud zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran za zahtjev kakav je postavio.
10. U odnosu na pravnu osnovu stjecanja bez osnove na strani tuženika – na koji se tužitelj ne poziva – tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare.
11. Zato je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo čl. 148. ZN, kada je tužbeni zahtjev odbijen.
12. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
13. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.