REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-675/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, te doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EXPRESS GLOBAL d.o.o. iz Rijeke, Pod Kaštelom 9, OIB 67852305860, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik u Rijeci, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika EMA DRVO d.o.o. iz Vojnića, Donji Vojnić 14/A, OIB 31548675944, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Horvat, odvjetnik u Karlovcu, Preradovićeva 16, radi isplate iznosa od 9.843,44 EUR / 74.165,37 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-607/22 od 13. siječnja 2022. ispravljene rješenjem istog poslovnog broja od 30. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-607/22 od 13. siječnja 2022. ispravljene rješenjem poslovni broj Povrv-607/22 od 30. siječnja 2023. u točkama I., II. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova drugostupanjskog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić (prvostupanjski je sud pogrešno naveo Katić, a što u svako doba može ispraviti rješenjem) iz Karlovca poslovni broj Ovrv-443/21 od 24. studenoga 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.843,44 EUR / 74.165,37 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 239,17 EUR / 1.802,06 kn (točka I. izreke presude). Istom presudom prvostupanjski je sud naložio tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju zatezne kamate koje na iznose pojedinačno navedene u izreci te presude teku od datuma dospijeća pa do isplate i to prema stopi propisanoj odredbom članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te na trošak ovršnog postupka u iznosu od 239,17 EUR / 1.802,06 kn koje teku od 24. studenoga 2021. do isplate prema stopi propisanoj odredbom članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (točka II. izreke presude). Nadalje, prvostupanjski je sud djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Katić (pravilno, Antić) iz Karlovca poslovni broj Ovrv-443/21 od 24. studenoga 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju ovršni trošak u iznosu od 3,32 EUR / 25,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude kao i u dijelu stope zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice u ukupnom iznosu od 9.843,44 EUR / 74.165,37 kn i ovršni trošak u iznosu od 239,17 EUR / 1.802,06 kn prema stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima za potraživanja proizašla iz trgovačkog ugovora te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (točka III. izreke presude) Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi (ispravljenim rješenjem od 30. siječnja 2023.) prvostupanjski je sud naložio tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn (točka IV. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio primjenom odredbe članka 447. Pomorskog zakonika („Narodne novine” broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) jer je nakon provedenog postupka ocijenio da je tužitelj kao prijevoznik prevezao stvari brodom pa je zato tuženik kao naručitelj prijevoza obvezan platiti neplaćenu vozarinu. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski je sud donio primjenom članka 12.a stavka 2. u vezi članka 3. točke 20. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine” broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13 i 78/15), a odluku o troškovima postupka primjenom članka 154. stavaka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv točaka I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Obrazlažući žalbene razloge tuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 299. stavaka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, a što bi moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Žalitelj u žalbi navodi da je tužitelj dostavio sudu podnesak 29. studenoga 2022. kojeg je tuženik preuzeo 30. studenoga 2022. te se na ročištu 5. prosinca 2022. protivio da prvostupanjski sud uzme u obzir navedeni podnesak tužitelja jer isti nije dostavljen sudu najmanje osam dana prije ročišta budući da je sudu dostavljen šest dana ranije. Usprkos tome, prvostupanjski je sud uzeo u obzir navedeni podnesak, prihvatio dokaze koji su njime predloženi i dostavljeni, a obrazloženje presude bazira se upravo na navodima i dokazima iz tog podneska. Sud je u obrazloženju presude naveo zašto je ipak uzeo u obzir zakašnjeli podnesak tužitelja dok uopće ne uzima u obzir odredbu na koju se pozvao tuženik. Nadalje, učinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi. Žalitelj pobija i odluku o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn / 797,71 EUR, no primjenom tečaja konverzije od 7,53450 dolazi se do iznosa od 494,71 kn (ovo je prvostupanjski sud naknadno ispravio rješenjem). Pogrešno utvrđeno činjenično stanje sastoji se u činjenici da spisu ne prileže potrebna dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo postojanje poslovnog odnosa između stranaka. Žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 289,77 EUR / 2.183,31 kn, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je prvostupanjski sud na temelju dokumentacije u spisu pravilno utvrdio postojanje poslovnog donosa između stranaka, a koji poslovni odnos se temeljio na činjenici da je tuženik u četiri navrata angažirao tužitelja da mu pruži uslugu prijevoza njegove robe kontejnerima na teretnom brodu iz Hrvatske za Kinu, sve u razmaku od pet mjeseci, kao i da je tužitelj svoju ugovornu obveza prijevoza robe brodom izvršio, a da mu tuženik nije osporavao navedeno utvrđenje ni visinu utuženog potraživanja slijedom čega je pravilno utvrdio da je tuženik dužan platiti tužitelju ugovorenu vozarinu. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je tuženik angažirao tužitelja u četiri navrata te da mu je tuženik uslugu prijevoza izvršio i fakturirao, a od te četiri usluge tuženik je platio samo jednu dok ostale nije. Zato je pogrešno mišljenje tuženika da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na pozivanje tuženika na odredbu članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud jasno naveo razloge zašto je ipak uzeo u obzir zakašnjeli podnesak tužitelja. Slijedom navedenog, budući da je pobijana presuda u cijelosti na zakonu osnovana, tužitelj predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn uvećanog za trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijane točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Iz spisa proizlazi da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Ivanki Antić iz Karlovca, a radi naplate svog novčanog potraživanja u iznosu od 9.843,44 EUR / 74.165,37 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Nakon što je navedeni javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi, tuženik je protiv tog rješenja podnio prigovor (odgovor na tužbu) u kojem nije osporio postojanje poslovnog odnosa između stranaka niti visinu svog dugovanja, nego je samo naveo da je zbog poznate gospodarske situacije izazvane pandemijom Covida-19 i nemogućnosti normalnog poslovanja došao u određene poslovne probleme pogotovo iz razloga jer nije mogao naplatiti svoja potraživanja prema kupcima robe te da je zbog duže poslovne suradnje tužitelj mogao ponuditi i odobriti tuženiku obročno podmirenje dugovanja. Nakon što je rješenjem suda poslovni broj Povrv-607/22 od 9. rujna 2022. postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, prvostupanjski je sud pozivom od 14. studenoga 2022. sazvao ročište za dan 6. prosinca 2022. u kojem je upozorio stranke da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Podneskom od 28. studenoga 2022. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u kojem je naveo da tuženik nije osporio postojanje tražbine, štoviše priznao je postojanje tražbine tužitelja (str. 69. spisa) te je u tom podnesku tužitelj naveo da je pružio tuženiku četiri usluge prijevoza od čega je tuženik podmirio samo jednu uslugu prijevoza dok ostale nije, a u prilogu tog podneska dostavio je teretnice koje služe kao potvrda da je roba tuženika ukrcana u kontejnere od strane tužitelja i da je krenula iz Republike Hrvatske za Kinu. Nakon toga tužitelj je u podnesku od 5. prosinca 2022. predložio izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Adriana Fućka i svjedoka Tine Zupanc te uvid u e-mail korespondenciju koju je dostavio u prilogu tog podneska, a na pripremnom ročištu od 6. prosinca 2022. (na kojem je sukladno članku 292. stavku 8. Zakona o parničnom postupku zaključen prethodni postupak i održana glavna rasprava) tuženik se nije očitovao na tužiteljev podnesak od 28. studenoga 2022. dok je u odnosu na podnesak tužitelja od 5. studenoga (zapravo, prosinca) 2022. predložio sudu da ga ne uzme u obzir jer nije dostavljen sukladno članku 299. stavku 3. Zakona o parničnom postupku. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.
5. Odredbom članka 447. Pomorskog zakonika je propisano da se ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik obvezuje prevesti stvari brodom, a naručitelj prijevoza platiti vozarinu.
U konkretnom predmetu, između stranaka nije sporno da su one bile u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o prijevozu stvari te da je tužitelj kao prijevoznik u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu. Naime, upravo zbog toga što tuženik ni u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) ni tijekom kasnijeg prvostupanjskog postupka nije osporio činjenicu da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu iz ugovora o prijevozu i da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu prijevoza stvari brodom, a nije osporio ni visinu utuženog potraživanja nego je u prigovoru (odgovoru na tužbu) naveo da mu je namjera da se podmire i predmetni (utuženi) računi, to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tuženik u obvezu platiti tužitelju utuženu vozarinu; štoviše, prema mišljenju ovog suda, a s obzirom na to da je tuženik (kao ovršenik) prigovorom protiv rješenja o ovrsi (prema sadržaju tog prigovora) predlagao odgodu ovrhe (ovo stoga jer je tuženik ukazivao na to da je zbog općepoznate gospodarske situacije izazvane pandemijom Covid-19 došao u probleme te mu je zato tužitelj mogao ponuditi i odobriti obročno podmirenje dugovanja), sud prvog stupnja nije ni trebao donositi rješenje iz članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 94/14,73/17, 131/20 i 114/22) nego postupiti prema članku 57. stavku 4. u vezi članka 65. istog Zakona. Upravo zbog navedenog, ni pozivanje žalitelja u žalbi na to što je sud prvog stupnja uzeo u obzir (i) tužiteljev podnesak od 5. prosinca 2022. nije odlučno za pravilnost i zakonitost pobijane presude.
Osim toga, prvostupanjski je sud u pozivu za pripremno ročište (sazvano za 6. prosinca) od 14. studenoga 2022., između ostalog, naveo da su stranke najkasnije na pripremnom ročištu dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenice te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema tome, upravo zbog toga što je sud u tom pozivu upozorio obje stranke na to da mogu (i) na pripremnom ročištu iznositi činjenice i predlagati dokaze, time što je tužitelj neposredno prije tog ročišta predao sudu dva podneska (28. studenoga 2022. i 5. prosinca 2022.) u kojima je iznosio činjenice te predlagao dokaze, time nije prekludiran u tom svom pravu. Jednako tako, a upravo zbog toga što tuženik nije osporio poslovni odnos između stranaka niti visinu svog dugovanja tužitelju, to je sud prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja mogao odlučiti i bez činjenica i dokaza koje je tužitelj predlagao i dostavio uz podneske od 28. studenoga 2022. i 5. prosinca 2022. Slijedom navedenog, ni time što je sud prvog stupnja na ročištu od 6. prosinca 2022. zaključio glavnu raspravu, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku na koju (doduše, posredno) ukazuje tuženik navodeći da je sud utemeljio svoju odluku (i) na podnesku koji je dostavljen stranci ranije od osam dana prije ročišta.
6. Žalitelj neosnovano smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku time što mu je sud naložio da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn / 797,71 EUR. Naime, prvostupanjski je sud naknadnim (pravomoćnim) rješenjem od 30. siječnja 2023. pravilno ispravio u tom dijelu presudu naloživši tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 EUR, a što je sud mogao učiniti u svako doba budući da se radilo o očitoj pogrešci u pisanju. Osim toga, time što je pogrešno napisana novčana svota valute EUR, a uz pravilno napisanu svotu u kunama, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalitelj jer u konkretnom predmetu čak i bez (naknadnog) rješenja o ispravku, tuženik iz iznosa izrađenog u kunama (a čiju je visinu sud obrazložio u obrazloženju pobijane odluke) može znati koja je visina njegove obveze naknade troška parničnog postupka tužitelju te uz primjenu fiksnog tečaja konverzije taj iznos podmiriti u valuti EUR.
Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijane točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
7. Sukladno odredbi članka 166. u vezi članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu je valjalo odbiti kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenjem spora.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
Broj zapisa: 9-30856-d01af
Kontrolni broj: 0f788-5ef4b-73274
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mario Vukelić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
