Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2305/2020-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja K. T. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici iz O., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetnici iz O. P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-654/2019-21 od 7. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-654/2019-21 od 7. veljače 2020. u točkama I, II i III izreke. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđene su ništetne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 4.srpnja 2007. godine u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (u švicarskim francima), odnosno u kojem je ugovoreno da se sve obveze iz ugovora obračunavaju i iskazuju na istovjetan način – izabranoj stranoj valuti CHF (švicarski franak) kao valuti ugovora, gdje je ugovoreno plaćanje anuiteta u CHF (švicarskim francima) i u dijelu u kojem su ugovoreni mjesečni anuiteti izraženi u CHF (švicarskim francima) kao valuti ugovora o kreditu, te u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42.540,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, po tijeku i stopi kako je to pobliže navedeno u izreci, u roku od 15 dana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.115,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana, dok je točkom IV. izreke zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbijen.

3. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu žali se tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije te ga obveže naknaditi mu troškove postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu i to odredbi o valutnoj klauzuli te odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude, kao i restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovorenih odredbi u zatraženom iznosu od 42.540,06 kn.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjeno ni bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama iznio jasne i neproturječne razloge tako da je presudu moguće ispitati.

8. Naime, tuženik smatra da je presuda u točki I. izreke nerazumljiva jer da nisu konkretizirane odredbe čije se utvrđenje ništetnim traži u zahtjevu. Iz sadržaja tog dijela izreke proizlazi da je tužitelj tražio a sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetne cijele odredbe članaka 1.,2. i 6. Ugovora o kreditu uz dodatno navođenje da se iste odnose na vezivanje otplate kredita za valutu CHF, pa je u tom dijelu izreka razumljiva, odnosno odrediva.

9. Neosnovani su žalbeni navodi kako je tužbom trebao biti obuhvaćen i sudužnik – supruga tužitelja V. T., jer da se radi o nužnim i jedinstvenim suparničarima pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. i čl. 201. ZPP-a. To iz razloga što navedena osoba nije stranka ugovora o kreditu budući da sukladno čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Stoga, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi stranke predmetnog ugovora o kreditu su samo tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, pa sudužnik nije morao biti obuhvaćen tužbom u smislu čl. 201. ZPP-a.

10. U odnosu na tvrdnje tuženika u žalbi da nije utvrđeno da bi tužitelj bio potrošač u smislu relevantnih zakonskih odredbi koji se primjenjuju u konkretnom slučaju, ostvaren je žalbi razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iako je na te okolnosti bilo predloženo saslušanje tužitelja u svojstvu stranke, sud prvog stupnja taj dokaz nije proveo.

11. Valja ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022. u kojoj je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja njenih zaposlenika koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja jer je zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502.c ZPP-a u sporovima o individualnim redstitucijskim zahtjevima treba omogućiti dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu bile date odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu. Tuženik je tvrdio da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio o tome informiran i svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, dok je tužitelj tvrdio suprotno pa je sukladno dokaznim prijedlozima valjalo saslušati tužitelja na te okolnosti.

12. Nadalje, nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje i radi donošenja odluke u odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku kod kojeg ustraje i u žalbi. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu preplaćenih anuiteta na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredbi o valutnoj klauzuli, pa bi zastara tražbine s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2019., a s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2023.. Tužitelj je u tužbi kojom je pokrenuo predmetni postupak zatražio od tuženika isplatu iznosa od 37.832,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine određene mjesečne iznose počev od 7. siječnja 2008. godine pa nadalje kako je to navedeno u tužbi. Međutim, po provedenom knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je podneskom od 28. studenog 2019. preinačio tužbeni zahtjev te je zatražio isplatu iznosa od 42.540,06 kn s time da je preinačena i visina pojedinih mjesečnih iznosa kako je to precizirano u tom podnesku. Pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva (4.708,98 kn) se ocjenjuje samostalno, pa je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je tužba precizirana jer se glede tog dijela zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kada je novi zahtjev istaknut. Kako je i taj dio zahtjeva istaknut u podnesku od 28. studenoga 2019. to je od početka zastarjevanja 13. lipnja 2014. do podnošenja pretekao petogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Iz navedenog bi proizlazilo da bi tražbina s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi djelomično bila u zastari, dok tražbina s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli ne bi bila u zastari. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio koji se dio preinačenog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.708,98 kn, (za koji je preinačen odnosno povišen tužbeni zahtjev) odnosi na isplatu s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio na isplatu s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, niti je to moguće utvrditi iz stanja spisa predmeta. Budući je vještačenjem utvrđena samo ukupna razlika između izračunatih anuiteta uzevši u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početno stanje valute i stvarno plaćenih anuiteta, činjenično stanje je u tom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. U odnosu na preostale žalbene navode prema stavu ovoga suda neosnovano je pozivanje tuženika na počinjenu bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 190. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, kada je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 28. studenoga 2019., koji je uslijedio nakon provedenog financijskog vještačenja, jer je tužitelj tada došao do saznanja o točnoj visini preplaćenog iznosa, pa odlučujući o tom zahtjevu nije prekoračio tužbeni zahtjev.

14. Nadalje, prema stavu ovoga suda ne bi bili osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ukoliko ne bude utvrđeno da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

15. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava stav prvostupanjskog suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja, ističući da je u Prometu po kreditu kao platitelj, pored tužitelja, evidentirana V. T. ili nema naznake platitelja, nisu osnovani, iz razloga jer je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu uplate mjesečnih anuiteta, pri čemu okolnost da li su pojedine uplate izvršene osobno od strane tužitelja ili treće osobe nije odlučna, budući da su nesporno izvršene na ime obveze tužitelja iz predmetnog ugovora o kreditu.

16. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da bi tužitelju, za slučaj djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, kao i razlika između plaćenih anuiteta prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu naprijed izneseno i provesti dokaz saslušanjem tužitelja te ocijeniti ostale dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, a cijeneći i odredbe Zakona o zaštiti potrošača te odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odgovarajuće odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, i u prvom redu utvrditi da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. Ukoliko tužbeni zahtjev utvrdi u tom dijelu osnovanim tada će ponovo ocijeniti da li je i u kojem dijelu tužbeni zahtjev tužitelja po visini u zastari, a nakon što utvrdi koji iznos se odnosi na valutnu klauzulu a koji dio na promjenjivu kamatnu stopu.

18. Iz navedenih razloga valjalo je pobijanu presudu ukinuti i u odluci o parničnom trošku tako da će prilikom ponovnog odlučivanja o tom dijelu zahtjeva imati u vidu žalbene navode tuženika te odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

19. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

20. Presuda suda prvog stupnja u točki IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 22. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković