REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1901/2018-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P., OIB …, iz S., zastupane po punomoćnici S. L., dipl.iur. iz H. s. p., protiv tuženika H. - H. p. d.d., OIB …, Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-319/2018-2 od 10. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2936/16-31 od 31. siječnja 2018., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice broj HP-02/2-000020/14 od 14. ožujka 2014. koju je donio tuženik nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta „operater II“ ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).
7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na što ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 14. ožujka 2014., da radni odnos tužiteljice nije prestao kao i da se tužiteljicu vrati na rad kod tuženika, na poslove radnog mjesta ''operater II'' ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice.
9. U revizijskom stupnja postupka je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, je li prilikom otkazivanja poštivao sve kriterije propisane čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/11 - dalje u tekstu: ZR) kao i je li postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu s odredbom čl. 149. st. 1. ZR. Prema tome, sporna je pravilna primjena navedenih odredaba ZR.
10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu od 3. studenog 2009. za radno mjesto „operater II“ Divizija mreža na području Županije s.-d.,
- da je tuženik 14. ožujka 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu, zbog poslovno uvjetovanih razloga,
- da je u obrazloženju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedeno da su se gospodarske okolnosti u kojima poslodavac posluje u značajnoj mjeri pogoršale, te isti posluje s gubitkom čime je ugrožena poslovna likvidnost društva, radi čega je prestala potreba za radom radnice,
- da je odluka o otkazu uručena tužiteljici 18. ožujka 2014.,
- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava na kojeg tuženik nije odgovorio, potom je zatražila sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa,
- da je tuženik 10. prosinca 2013. dostavio Glavnom radničkom vijeću prijedlog Programa zbrinjavanja viška radnika s popisom radnika i ocjenom bodovanja,
- da se Glavno radničko vijeće 23. prosinca 2013. protivilo namjeravanom prijedlogu Programa zbrinjavanja viška radnika, između ostalog iz razloga nesklada godišnjeg ocjenjivanja i bodovanja sukladno kriterijima utvrđenim u postupku,
- da je tuženik 31. prosinca 2013. donio Program zbrinjavanja viška radnika,
- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da je na području S.-d. županije prestala potreba za radom 60 operatera II, od njih 342, koliko je radilo,
- da su Programom zbrinjavanja viška radnika definirani kriteriji za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba: zakonski: starost radnika, ukupno trajanje radnog odnosa kod tuženika, obveze uzdržavanja i invalidnost, koji zajedno mogu iznositi od 6,5 do 30 bodova i dodatni: učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada koje se boduju s 1 bodom, 15 bodova ili 30 bodova te status branitelja Domovinskog rata koji se boduje s 4 boda, pa dodatni kriteriji mogu iznositi maksimalno 70 bodova i minimalno 1 bod,
- da je dodatni kriterij, koji se temelji na ocjeni učinkovitosti i stručnosti i kvaliteti obavljenog rada bio primarni kriterij za utvrđenje radnika u Program, jer je nosio mogući najveći broj bodova,
- da tuženik nije dostavio radničkom vijeću potpune podatke i pojašnjenje u odnosu na primjenu dodatnih kriterija: učinkovitost, stručnost i kvalitetu obavljenog rada, kao ni podatke i obrazloženje socijalnog kriterija koji nije primijenjen na sve usporedne radnike već samo na nekolicinu,
- da se tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 149. ZR u svezi s odredbom članka 120. ZR,
- da tuženik prilikom ubrajanja tužiteljice u Program zbrinjavanja viška radnika na nju nije primijenio dodatni socijalni kriterij, a niti je pravilno primijenio kriterij rada, čime je tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj glede otkazivanja prema radnicima mjerodavnim za usporedbu, odnosno na radu su ostavljeni radnici u odnosu na koje se tužiteljica nalazila u prednosti,
- da je tužiteljica u vrijeme izrade Programa bila samohrana majka dva sina, koja su studirala, a kako je jedan od njih bio redovit student, tužiteljica ga je bila dužna uzdržavati po zakonu, a tuženik primijeniti taj kriterij na tužiteljicu,
- da je tuženik kod otkaza postupio suprotno odredbi čl. 107. st. 3. ZR, jer nije poštovao socijalne kriterije i kriterij rada koji je sam propisao i temeljem kojih je izvršio bodovanje svojih radnika.
11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, ocjenjujući da se tuženik nije na pravilan način savjetovao s radničkim vijećem o Programu zbrinjavanja viška radnika (koje se usprotivilo Programu), osobito u dijelu koje se odnosi na ocjenjivanje radnika obzirom tuženik nije radničkom vijeću, koje je to zatražilo, pojasnio ocjene za svakog radnika koji je uvršten u program kao i za onog koji nije uvršten, a koje se odnose na dodatne kriterije: učinkovitost, stručnost i kvalitetu obavljenog rada, a niti su radničkom vijeću dostavljeni podaci niti obrazloženje socijalnog kriterija koji je primijenjen samo na nekolicinu radnika, pa se ni u tom dijelu tuženik nije savjetovao s radničkom vijećem. Time su ostali radnici, među kojima je i tužiteljica, stavljeni u nepovoljniji položaj. Prema tome, tuženik se nije savjetovao s radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 149. st. 1. i 2. ZR, u vezi odredbe čl. 120. ZR.
12. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda, smatra predmetni otkaz nedopuštenim, slijedom čega treba tužiteljicu vratiti na rad, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZR. Također navodi da je autonomno pravo poslodavca odlučiti kojim će od kriterija propisanih čl. 107. st. 3. ZR i u kojoj mjeri dati prednost, a poslodavac odluku može donijeti uzimajući u obzir i druge posebne kriterije (kvalitetu, odgovornost, urednost u radu i sl.) te da u tom smislu ZR dopušta poslodavcu da utvrdi kriterije po kojima će bodovati radnike, a zatim ocijeniti tko od radnika ima manji broj bodova i prema tome ulazi na popis viška radnika. Međutim, ističe da je pri donošenju takve odluke poslodavac dužan te kriterije jednako razmotriti i primijeniti, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio, stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici. Prihvaća i ocjenu prvostupanjskog suda da prilikom donošenja pobijane odluke tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZR.
13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
14. Naime, autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.
15. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s odredbama Zakona o radu.
16. Tuženik je u konkretnom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 149. ZR, jer se nije na zakonom propisan način savjetovao s radničkim vijećem (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Rev 942/2020 od 26. listopada 2021., Revr- 219/2017 od 6. veljače 2019.).
17. Pravilno je stoga pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude, a prema kojemu poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 149. ZR te bodovanje dodatnih kriterija za usporedne radnike s tužiteljicom nije provedeno sukladno čl. 107. st. 3. ZR pa se stoga nisu ostvarili opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju iz odredbe čl. 107. st. 1. ZR.
18. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza kada navodi da su kriteriji u Programu zbrinjavanja viška zaposlenih jasno precizirani i u pogledu utvrđenja da je radničkom vijeću dostavio sve potrebne podatke, valja reći da prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
19. Slijedom navedenog, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnijeta, valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
