REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 160/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB …, iz K., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., protiv tuženice V. P., OIB …, iz O., zastupane po punomoćnicima J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-846/2018-2 od 19. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-92/16-133 od 30. svibnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-91/16-137 od 2. srpnja 2018., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-846/2018-2 od 19. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-92/16-133 od 30. svibnja 2018. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelj I. P. iz K., OIB: … i tuženica V. P. iz O., OIB: …, za vrijeme trajanja njihovog braka stekli ušteđevinu u novčanom iznosu od 75.000,00 DEM (sedamdeset i pet tisuća maraka), te se nalaže tuženoj V. P. iz O., OIB: …, da tužitelju I. P. iz K., OIB: …, na ime isplate tuženikovog dijela bračne stečevine isplati iznos od 19.173,44 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e:

I Djelomično se ukidaju presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-846/2018-2 od 19. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-92/16-133 od 30. svibnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su tužitelj I. P. i tuženica V. P. za vrijeme trajanja braka izvršili ulaganja i dogradnju obiteljske kuće u O., koja je u vlasništvu tuženice upisane u zk.ul. 600 K.O. O. o. v., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel O., kao k.č.br. 352 Kuća br. 14 s dvorištem u D. O. v. površine 148 čhv, odnosno 532 m2 u ukupnom iznosu od 462.750,24 kn, te u dijelu u kojem je sadržajno odbijen tužbeni zahtjev za isplatu preko dosuđenog iznosa od 105.929,35 kn, kao i odluka o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''1. Utvrđuje se da su tužitelj I. P. iz K., OIB: … i tuženica V. P. iz O., OIB: …, za vrijeme trajanja njihovog braka izvršile ulaganja i dogradnju obiteljske kuće u O., koja je u vlasništvu tužene upisane u zk.ul. 600 K.O. O. o. v., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel O., kao k.č.br. 352 Kuća br. 14 sa dvorištem u D. O. v. površine 148 čhv, odnosno 532 m2 u ukupnom iznosu od 462.750,24 kn (četiristo šezdeset i dvije tisuće sedamsto pedeset kuna i dvadeset i četiri lipe), te se nalaže tuženoj V. P. iz O., OIB: …, da tužitelju I. P. iz K., OIB: …, na ime isplate tuženikovog dijela bračne stečevine isplati iznos od 105.929,35 kn (sto pet tisuća devetsto dvadeset i devet kuna i trideset i pet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju I. P. iz K., OIB: …, da tuženici V. P. iz O., OIB: …, plati parnični trošak u iznosu od 146.483,61 kn (sto četrdeset i šest tisuća četiristo osamdeset i tri kune i šezdeset i jednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,09% godišnje, a u slučaju promijene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. P. iz K., OIB: …, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelj I. P. iz K., OIB: … i tuženica V. P. iz O., OIB: …, za vrijeme trajanja njihovog braka stekli ušteđevinu u novčanom iznosu od 75.000,00 DEM (sedamdeset i pet tisuća maraka), te se nalaže tuženoj V. P. iz O., OIB: …, da tužitelju I. P. iz K., OIB: …, na ime isplate tuženikovog dijela bračne stečevine isplati iznos od 19.173,44 € (devetnaest tisuća sto sedamdeset i tri eura i četrdeset i četiri centa) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže tuženoj V. P. iz O., OIB: …, da tužitelju I. P. iz K., OIB: …, plati parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, pa do isplate."

4. Odbija se zahtjev tužitelja I. P. iz K., OIB: … i tužene V. P. iz O., OIB: … za isplatu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa.''.

2. Drugostupanjskom presudom žalbe tužitelja i tuženice odbijene su kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka 1. izreke) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka 2. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe članka 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude na način da se utvrdi da su tužitelj i tuženica za vrijeme trajanja braka izvršili ulaganja i dogradnju obiteljske kuće u iznosu od 423.717,42 kn te da se naloži tuženici isplatiti tužitelju na ime tužiteljevog dijela bračne stečevine polovinu navedenog iznos odnosno iznos od 211.858,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate te da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stranke za vrijeme trajanja braka stekli ušteđevinu u iznosu od 75.000,00 DEM te da tuženica isplati tužitelju polovinu navedenog iznosa 19.173,44 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, kao i naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.

4. Tuženica u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti reviziju tužitelja te potražuje naknadu troška odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, djelomično nije osnovana.

6. U povodu revizije iz članka 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje bračne stečevine.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženica zaključili brak 2. srpnja 1977., u braku je rođeno troje djece,

- da je brak razveden 14. lipnja 2002. (presuda Općinskog suda u Ozlju broj P- 80/01), a do prestanka faktične bračne zajednice došlo je u svibnju 2001.,

- da su tužitelj i tuženica do razvoda braka živjeli u roditeljskoj kući tuženice s roditeljima tuženice,

- da je tužitelj sklapanjem braka s tuženicom došao na već izgrađeno i uređeno poljoprivredno gospodarstvo koje su stvorili roditelji tuženice, a koji su i nakon zaključenja braka stranaka i dalje doprinosili unapređenju gospodarstva i novčano i fizičkim radom, te su aktivno sudjelovali u svim građevinskim radovima,

- da su tužitelj i tuženica tijekom braka zajedno s roditeljima tuženice roditeljsku kuću tuženice dograđivali i adaptirali, s time da je većina radova izvršena do 1983.,

- da su u početku braka stranke imale podjednaka primanja ostvarena iz radnog odnosa,

- da su stranke sudjelovale u svim aktivnostima na gospodarstvu,

- da se plaća tužitelja nakon zaposlenja u C. T.1993. povećala kada je počeo dobivati dnevnice, ali je do tada već glavnina radova na kući izvršena,

- da su i roditelji tuženice sudjelovali u svim radovima, bilo fizičkim radom bilo financijski, kao i radom na poljoprivredi te uzgoju i prodaji stoke, peradi, svinja, prodajom mlijeka,

- da je doprinos tužitelja i tuženice u stjecanju imovine u odnosu na dogradnju i adaptaciju kuće roditelja tuženice, izjednačen s doprinosom roditelja tuženice,

- da su tužitelj i tuženica pored ulaganja u kuću, izdvajali i poveći iznos zarađenih sredstava za troškove života, koji se ne odnose na redovne i uobičajene troškove života kao što su režije, prehrana, školovanje djece, odjeća obuća, već se odnose na luksuzne troškove kao što su putovanja, kupnja i održavanje 3 vozila itd..,

- da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi u posjedu tuženice ostala ušteđevina tužitelja od 75.000,00 DEM.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je vrijednost radova za vrijeme trajanja bračne zajednice, nakon odbijanja amortizacije do 2001. kada je utvrđen prestanak faktične bračne zajednice stranaka, utvrđen u iznosu od 423.717,42 kn. Od tog iznosa 50% odnosno 211.858,71 kn sud utvrđuje da je doprinos roditelja tuženice, a preostalih 211.858,71 kn je doprinos stranaka u stjecanju te imovine, pri čemu sud ocjenjuje da su stranke imale jednak doprinos u stjecanju dijela imovine te utvrđuje da je doprinos svake stranke 105.929,35 kn. U odnosu na ušteđevinu stranaka u braku sud ocjenjuje da tužitelj tijekom postupka nije ničim dokazao da je za vrijeme trajanja bračne zajednice postojala ušteđevina u iznosu od 75.000,00 DEM, a koja je ostala u kući tuženice nakon što je on napustio bračnu zajednicu, slijedom čega je odbio zahtjev tužitelja za isplatu na ime zajedničke ušteđevine polovinu iznosa što preračunato u eure iznose 19.173.44 EUR.

10. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja, navodeći da pravilno utvrđuje da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj i tuženica svojim radom i doprinosom u jednakim omjerima sudjelovali u dogradnji i adaptaciji kuće i da je njihov zajednički doprinos izjednačen s doprinosom roditelja tuženice, da je visina vrijednosti ulaganja u roditeljsku kuću utvrđena vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke, te je prvostupanjski sud prihvatio nalaz vještaka prema kojemu je nakon odbijanja amortizacije, vrijednost ulaganja utvrđena u iznosu od 423.717, 42 kn, od kojeg iznosa 50% (211.858,71 kn) se odnosi na doprinos roditelja tuženice, a 50% (211.858,71 kn) na doprinos stranaka.

11. U reviziji tužitelj osnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u odnosu na dio tužbenog zahtjeva.

11.1. Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je presuda nerazumljiva, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da proturječi sama sebi i razlozima presude, jer da nije obrazloženo zbog čega je odbijen za ½ iznosa od 211.858,71 kn, ako je utvrđeno da udio obiju stranaka iznosi 423.717,42 kn.

11.2. I presuda suda prvog i drugog stupnja u navedenom dijelu imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, obzirom izreka proturječi razlozima presude. Tako je u izreci presude utvrđeno da su tužitelj i tuženica za vrijeme trajanja njihovog braka izvršili ulaganja i dogradnju obiteljske kuće u ukupnom iznosu od 462.750,24 kn, da bi se u obrazloženju presude navelo da je vrijednost radova za vrijeme trajanja bračne zajednice, nakon odbijanja amortizacije do 2001. kada je utvrđen prestanak faktične bračne zajednice stranaka, utvrđena u iznosu od 423.717,42 kn, od čega da je 50% odnosno 211.858,71 kn doprinos roditelja tuženice, a preostalih 211.858,71 kn je doprinos stranaka u stjecanju te imovine pa da je doprinos svake stranke 105.929,35 kn. Stoga u tom dijelu izreka proturječi razlozima presude. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

11.3. S obzirom da je revident navedene prigovore isticao još u žalbi protiv prvostupanjske presude, proizlazi da je prihvaćajući nejasne i nedostatne razloge iz obrazloženje prvostupanjske presude, koju zbog toga nije moguće ispitati, sud drugog stupnja i sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP.

12. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i sukladno uputama iz ovog ukidnog rješenja, donijeti novu odluku o ovom dijelu tužbenog zahtjeva, u kojoj odluci će dati jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

14. Pritom je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

15. Prema ocjeni revizijskog suda, pravilno su sudovi ocijenili da tužitelj nije dokazao da je za vrijeme trajanja bračne zajednice postojala ušteđevina u iznosu od 75.000,00 DEM i da bi ušteđevina ostala kod tuženice nakon što je on napustio bračnu zajednicu. Sudovi su ovu ocjenu donijeli na temelju čl. 8. ZPP. Stoga u ovom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnijeta, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.