Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-1285/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ines Kovačević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Ž., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. M. Lj. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika L. p. d.o.o. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4139/2021-14 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća 28. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4139/2021-14 od 17. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. M. iz Ž., OIB: …, koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu radnika M. M., OIB: …, iz Ž., od 15. travnja 2020. godine pa radni odnos tužitelja nije prestao i tuženik je dužan tužitelja u roku od 8 dana vratiti na posao sve sukladno Ugovoru o radu od 21. prosinca 2018 godine koji se primjenjuje od 01. siječnja 2019. godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana."“

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 15. travnja 2020., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad. 5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP u ovom postupku.

6. Isto tako, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj također ističe u žalbi, jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "unapređivač prodaje II" u centru D., sektor; da je tuženik 15. travnja 2020. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju (zbog poslovno uvjetovanih razloga), a kojom odlukom je tužitelju kao radniku otkazan ugovor o radu te je navedeno da ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od 4 mjeseca, da je tužitelj kao radnik tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada te da će mu poslodavac isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka kao i da tužitelj kao radnik ima pravo na otpremninu u visini polovice prosječne mjesečne neto plaće koju je ostvario u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku godinu navršenog rada kod poslodavca te je u razlozima odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2020. navedeno da je poslodavac donio 8. siječnja 2020. 5. Izmjene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta – poslova u društvu od 2. svibnja 2019. koje su na snagu stupile 27. siječnja 2020. kojima je između ostalog ukinuto i radno mjesto tužitelja i to u centru S. H., centru D., centru I. i P. te centru S., iz razloga što kod poslodavca ne postoji potreba za obavljanjem poslova u okviru zasebnog radnog mjesta te da je poslodavac u svrhu racionalizacije poslovanja odlučio da će obavljanje poslova predmetnog radnog mjesta povjeriti vanjskom suradniku specijaliziranom za pružanje usluga terenskih promocija i programa izravne tržišne komunikacije. U razlozima navedene odluke o otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2020. navedeno je i da je provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem o kolektivnom višku radnika (u koji je tužitelj kao radnik uvršten) te da je prije donošenja odluke prijedlog dostavljen Radničkom vijeću radi savjetovanja i prethodne suglasnosti o namjeravanoj odluci sukladno čl. 151. st. 1. toč. 3. Zakona o radu, te da se Radničko vijeće u roku od 8 dana očitovalo zapisnikom od 3. travnja 2020. da je suglasno s predloženim otkazom ugovora o radu.

8. Također je u postupku utvrđeno da je tužitelj podnio protiv naprijed navedene odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2020. zahtjev za zaštitu prava te da je tuženik kao poslodavac ocijenio isti neosnovanim kao i da je tužitelj osoba s invaliditetom.

9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, da radni odnos tužitelja nije prestao te vraćanje tužitelja na rad smatrajući da je tuženik proveo prethodni postupak suodlučivanja s Radničkim vijećem sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), da eventualni propusti u radu Radničkog vijeća ne mogu činiti otkaz nedopuštenim, da je tuženik imao opravdan razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu jer je radno mjesto "unapređivač prodaje II" na kojem je tužitelj radio ukinuto te je prestala potreba za njegovim radom, da je Radničko vijeće dalo suglasnost na otkaz tužitelju te iz svih navedenih razloga prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2020., da radni odnos tužitelja nije prestao te da ga je tuženik dužan vratiti na rad pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.

11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Sukladno čl. 135. st. 3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik u ovom postupku dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, a to stoga jer je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja, s obzirom na to da je kod tuženika provedena reorganizacija u sklopu koje je ukinuto radno mjesto "unapređivač prodaje II.", na kojem je radio tužitelj, i to na teritoriju cijele Republike Hrvatske, te iste poslove sada obavljaju radnici preko agencije, a što među strankama nije niti sporno, a koju je reorganizaciju radnih mjesta tuženik proveo u svrhu racionalizacije i optimizacije svojeg poslovanja (zbog smanjenja troškova poslovanja) te je tuženik 8. siječnja 2020. donio 5. Izmjene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta – poslova u društvu od 2. svibnja 2019., koje su na snagu stupile 27. siječnja 2020., te je posljedično ukinuto radno mjesto "unapređivač prodaje II." (u centru S. H., centru D., centru I. i P. te centru S.) te su poslovi radnog mjesta tužitelja povjereni vanjskom suradniku – specijaliziranom za pružanje usluga terenskih promocija i programa izravne tržišne konkurencije.

13. U smislu svega navedenog treba reći da u konkretnom slučaju postoji opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju jer je prestala potreba za obavljanjem njegovih poslova koje je on obavljao za tuženika, jer je iz ekonomski opravdanih razloga obavljanje tih poslova povjereno vanjskim suradnicima, a sud nema ovlast miješati se u poslovnu politiku poslodavca niti radnik ima ovlast odlučivati o poslovnom ustroju poslodavca, a pravo je poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim.

13.1. Autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe, kao u konkretnom slučaju, te je ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

14. Na žalbene navode kojima se ističe da je tuženik kao poslodavac bio dužan ponuditi tužitelju neko drugo radno mjesto koje bi obavljao još par godina do mirovine, treba reći da sukladno odredbama ZR (a koji Zakon je bio na snazi u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu) ne postoji obveza poslodavca da radniku mora ponuditi neko drugo radno mjesto.

15. U svezi žalbenih navoda koji se odnose na to da tuženik kao poslodavac nije vodio računa o tzv. socijalnim kriterijima, tj. o kriterijima propisanim odredbom čl. 115. st. 2. ZR, treba reći da u konkretnom slučaju nije bilo niti uvjeta za primjenu tzv. socijalnih kriterija, jer primjena tih kriterija ovisi o tome postoje li okolnosti koje dovode radnika u povoljniji položaj u odnosu prema drugih radnicima glede otkazivanja, a to u ovom slučaju nije moglo biti moguće, a to stoga jer je radno mjesto na kojem je tužitelj radio temeljem ugovora o radu ukinuto u svim regionalno- poslovnim centrima tuženika na teritoriju Republike Hrvatske, pa stoga niti nema radnika u odnosu na kojeg bi tužitelj bio doveden u eventualno nepovoljniji položaj primjenom tzv. socijalnih kriterija.

16. U pogledu žalbenih prigovora koji se odnose na sam postupak otkazivanja, a u svezi s Radničkim vijećem kod tuženika, treba reći da je valjano ocijenio prvostupanjski sud da je postupak otkazivanja proveden sukladno odredbama ZR, a to stoga jer je pravilno proveden postupak suodlučivanja s Radničkim vijećem, pri čemu treba reći da je odredbom čl. 151. st. 1. toč. 3. ZR propisano da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku u otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku - osobi s invaliditetom, a među strankama nije sporno da je tužitelj kao radnik – osoba s invaliditetom te da se Radničko vijeće kod tuženika na sjednici 3. travnja 2020. suglasilo s prijedlogom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu za tužitelja.

16.1. Naime, navedena odredba ZR normira suodlučivanje radničkog vijeća s poslodavcem u taksativno navedenom slučaju, pa tako i u ovom konkretnom, kada se radi o radniku – osobi s invaliditetom, a ovdje je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju donesena nakon što se tuženik obratio Radničkom vijeću i istu suglasnost ishodio. U tome je tuženik poštivao zakonski postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju jer se Radničko vijeće suglasilo s namjeravanom odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelju, te je nakon toga tuženik donio predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu.

16.2. Također na žalbene navode treba reći da je tuženik Radničkom vijeću dostavio prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju te dopis iz kojeg proizlazi da je tužitelj invalidna osoba iz čl. 151. st. 1. toč. 3. ZR, te da iz toga razloga poslodavac traži suglasnost Radničkog vijeća na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu.

17. Iz svega iznesenog proizlazi da su ovdje bile ispunjene pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu čl. 115. st. 1. ZR, te tužitelj neosnovano traži sudsku zaštitu u ovom predmetu odnosno neosnovano traži da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2020., da radni odnos tužitelja nije prestao, te da ga je tuženik dužan vratiti na rad sukladno ugovoru o radu od 21. prosinca 2018.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.