Poslovni broj:P-5447/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S. po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja Ž. T. iz K. S.,OIB:...,zastupan po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika ad.1.I. P. iz K. S.,OIB:…, ad.2. M. L. iz K. S.,OIB:…, ad.3. Ž.B. S., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku M. B. odvjetnici u S., radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 03. veljače 2023.g., presudom donesenom i objavljenom 27. ožujka 2023.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"1. Utvrđuje se da je tužitelj Ž. T., OIB:…, u odnosu na tuženike stekao pravni osnov za upis svog prava vlasništva točno određenog dijela zgrade upisane u zemljišnim knjigama za k.o. K. S. u zk. ul.7342 označene kao čest. zem.7192, u naravi prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade u površini od 18 m2.

2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnJom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29 st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Ž. T., OIB:…, vlasnik točno određenog dijela zgrade upisane u zemljišnim knjigama za k.o. K. S. u zk. ul.7342 označene kao čest. zem.7192, u naravi prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade u površini od 18 m 2." III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 726,79 Eura.

Obrazloženje

U tužbi tužitelj navodi u zemljišnim knjigama za K.O. K. S. kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem.7192 upisani su tuženici.Tužitelj je stvarni vlasnik i posjednik točno određenog dijela nekretnine označene i opisane u toč. I tužbe. Tužitelj je vlasnik prostora površine 18 m2 koji se nalazi u prizemlju zgrade izgrađene čest. zem. 7192 k.o. K. S.., nalazi se u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine duže od dvadeset godina. Kako je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene i opisane u toč. II tužbe, a tuženici ne žele pristupiti provedbi realne diobe, tužitelj ima pravni interes na utvrđenje prava vlasništva i uspostavu samostalne uporabne cjeline. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženi tuženici se protive tužbi i tužbenom traženju tužitelja. Poriču točnost i utemeljenost činjeničnih navoda, netočno tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da su tuženici upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem.7192 K.O. K. S.. Ovo stoga što su tuženici pod 1)i 2) upisani kao vlasnici pojedinih samostalnih uporabnih cjelina u zgradi u K.S., anagrafske oznake, te istodobno suvlasnici zajedničkihdijelova i uređaja zgrade i zemljišta u omjerima kako je to precizirano u zemljišnim knjigama srazmjerno korisnoj površini samostalnih uporabnih cjelina.

Prije očitovanja o tome je li tužitelj mirni i nesmetani posjednik prijeporne prostorije položene u prizemlju predmetne zgrade tuženici moraju istaknuti da ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, mada je naspram predmetne zgrade uspostavljeno etažno vlasništvo. Predmetna prostorija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke da bi bio samostalna uporabna cjelina, jer ista predstavlja zajedničke uređaje i dijelove zgrade. kako to proizlazi i iz isprava koje su sastavljane u vrijeme gradnje odnosne zgrade.

Tuženici ukazuju, da je na trećoj stranici rukom pisanog sadržaja utvrđeno. da se radi upravo o zgradi u kojoj se nalazi prijeporna prostorija koja je kao takva od same gradnje predviđena za zajedničku prostoriju kao takav ni u kojem slučaju ne može biti predmetom prometovanja, a niti stjecanja prava vlasništva diobom na način na koji u tužbi ukazuje tužitelj. Članakom 58 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisao da jedan zajedničar može svoj dio prepustiti samo drugom zajedničaru. Dakle, sve kada bi kojim slučajem i bilo točno ono na što tužitelj tvrdi u svojoj tužbi, odnosno da je mirni posjednik, iste, obzirom da nije vlasnik niti jedne samostalne uporabne cjeline predmetne zgrade ne može steći pravo vlasništva na zajedničkoj prostoriji zgrade u okviru koje je izgrađena.

Prijepornu prostoriju pravni prednici tuženih kao prvi suvlasnici samostalnih uporabnih cjelina koristili kao zajedničku prostoriju, za različite namjene, kao što je odlaganje i ostavljanje stvari kao praonica i sl Tako je jedan od pravnih prednika tuženih u predmetnom prostoru ostavljao drva za ogrijev, da bi ga nakon određenog vremena zbog njegove starosti, tužitelj istjerao iz tog prostora.Nakon toga je odnosna drva ostavljao na dijelu prohodne terase preko koje se pristupa u odnosne samostalne uporabne cjeline. Ne samo iz naprijed spomenutih razloga, tuženici drže da tužitelj ne može steći pravo vlasništva na prijepornoj prostoriji sve kada odnosna prostorija ne bi predstavljala zajedničke dijelove i uređaje.

Ovo stoga što su tuženici u svojstvu tužitelja, pred ovim sudom, u predmetu koji se vodi pod broj Ps-179/17, pokrenuli parnicu kojom traže da tuženik zajedno sa N. T. iseli iz predmetnog prostora koji čini zajedničke dijelove i uređaje zgrade tuženih označene kao čest. zem.7192 K.O. K. S., Tuženici su tužitelja i prije pokretanja gornjeg postupka pozivali da iseli iz predmetne prostorije i preda je tuženicima kao suvlasnicima iste, kako izravno, a tako i putem upravitelja zgrade.

U tom vremenu tužitelj je tražio da mu prodaju prostoriju ili pak da će im prepustiti zajedničku prostoriju iz svoje zgrade i sl. Stoga je očevidno da tužitelj odnosni prostor ne drži u mirnom i nesmetanom posjedu kako se to išćitava iz tužbe. Nadalje, za istaknuti je da za stjecanje vlasništva dosjelošću, tj. posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme, kao što tužitelj tvrdi nije dovoljno da određena osoba stvar drži u posjedu jer zakonske odredbe između ostalog, po tom pitanju traže određenu kakvoću ili kvalitetu posjeda.

Točnije za izvanrednu dosjelost na koju se, iščitavanjem činjeničnih navoda tužbe tužitelj poziva osim nesmetanog posjeda, potrebno je da postoji savjesnost posjeda. Savjesnost posjeda postoji onda kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle, kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar koju pribavio od vlasnika. Tužitelj takav uvjet nije ispunio, jer je očevidno da je u posjed prijeporne prostorije došao silom, a što znači da je od prvog trenutka znao da nije savjestan posjednik, nije protekao ni zakonom propisan rok za izvanrednu dosjelost.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao spis Ps-179/2017 cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja stvarnopravni zahtjev tužitelja na nekretnini opisnoj kao u izreci. Tužitelj tvrdi da stekao vlasništvo utužene nekretnine, a tuženi osporavaju zakonski osnov za stjecanje vlasništva na istom jer isti predstavlja zajedničke prostorije zgrade, a ujedno suvlasnički dio svakog od vlasnika stanova kao posebnih dijelova predmetne zgrade srazmjerno korisnoj vrijednosti od njih.

Među strankama nije sporno da su tuženi vlasnici zasebnog stana kao poseban dio zgrade označene kao čest. zem.7192 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao je to precizirano u Zapisniku koji je od strane zemljišnoknjižnog odjela Stalne službe u K. L. u predmetu pod br Z-

1654/2008/7342 sastavljen dana 29. studeni 2016 godine kojeg sastavni dio čini i vlasnički list za ZU 7342, predmetna zgrada je anagrafske oznake, K. S., sastoji od tri stana kao samostalne uporabne cjeline sa točno određenim omjerom naspram zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

Prema odredbi čl.114 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 dalje ZV) određeno je da se vlasništvo može steći na temelju valjanog pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležene vlasti nasljeđivanjem i na temelju zakona.

Prema odredbi čl.119 Zakona o vlasništvu nekretnina stječe zakonom upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjane očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja i da se sukladno čl.120 st.1 istog Zakona vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnim knjigama

Odredbom čl.388 st.2 ZV propisuje kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja,promjene i prestanak prava njihovih učinaka.

U smislu odredbe čl.85 ZV-a cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno.

Naime odredbom čl.5 stavak 3 Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (NN br.52773) koji je bio na snazi kad je tužitelj dobio isti na korištenje propisano je da dijelovi obiteljske stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima jesu zajedničko vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova odnosno vlasnika čijim posebnim dijelovima služe.

Odredbom čl.2 navedenog čl. predviđeno je da na zajedničkim dijelovima više stambene zgrade, koji služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata,stubište,dimnjaci,uređaji za ogrijev i drugi uređaji, dizalice, tavanske i podrumske prostorije, terase, bunari, pregradni zidovi i sl.) vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su suvlasnici zgrade pri određivanju suvlasništva u idealnim dijelovima u vlasništvu posebnog dijela mogli sporazumjeti da neki od zajedničkih dijelova zgrade ostanu u vlasništvu jednog etažnih vlasnika.

Prema odredbi čl.372 st.1 ZV-a propisano je da onaj tko je do stupanja na snagu tog Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinsko – pravno raspolaganje o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju stječe time na temelju i okviru tog odobrenja prava vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u smislu odredbe čl.370 tog Zakona.

U konkretnom slučaju nisu se ispunile pravne pretpostavke iz zakonske odredbe tužitelj nije stekao pravo vlasništva nad predmetnim prostorom.Tužitelj tijekom postupka nije dokazao pravni osnov ni pravni slijed stjecanja stoga je odlučeno kao u izreci pozivom na citirane zakonske odredbe i odredbe čl.159 i 160 ZV-a Odbijen je podredni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl.188 ZPP-a. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a, pa je tuženima priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu po 132,73 Eura,1.000,00 kuna, pristupa na jedno ročište i sastava podneska po 33,18 Eura 250,00 kuna i na jedno ročište po pristupa 66,36 Eura/500,00 kuna što uvećano za 25 % i zastupanje više osoba 20 % 726,79 €.

U Splitu, 27. ožujka 2023 g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.