Poslovni broj: UsI-324/23-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: I. B. iz P., zastupan po pružatelju besplatne pravne pomoći H. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi poništavanja rješenja, 27. ožujka 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/21-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-21-008593 od 27. siječnja 2022. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak tuženiku.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 621,88 €/4.685,55 kn (trošak konverzije 7,5345).

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 27. siječnja 2022. godine, kojim mu je u ponovljenom drugostupanjskom postupku uvažena žalba, poništeno prvostupanjsko rješenje od 13. rujna 2020. godine i počevši od 25. studenog 2020. godine utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, čiji je uzrok bolest; ujedno mu je odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Prethodno je tužitelju od 21. rujna 2015. godine bilo utvrđeno tjelesno oštećenje od 60%, čiji je uzrok također bolest (bez prava na naknadu).

Tužitelj u tužbi i naknadno u toku upravnog spora traži utvrđivanje tjelesnog oštećenja od 100%, pozivajući se na to da je tjelesno oštećenje trebalo utvrditi za pluća kao parni organ. Pritom to utvrđenje traži i za ranije razdoblje, pozivajući se na specijalistički nalaz od 08. rujna 2016. godine. Također traži da mu se utvrdi invaliditet te stoga smatra da je u nalazu i mišljenu stručnog i nezavisnog tijela vještačenja trebalo navesti i stupanj invaliditeta. Ukazuje na to da pred tijelima vještačenja nije bio pregledan.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito.

Tužitelj je 13. ožujka 2020. godine podnio novi zahtjev za utvrđivanje tjelesnog oštećenja, nakon što mu je od ranije bilo utvrđeno tjelesno oštećenje od 60% čiji je uzrok bolest.

Tužiteljev zahtjev je nakon provedenih vještačenja bio odbijen u oba stupnja upravnog postupka, ali je ovaj sud presudom UsI-3296/20 od 11. studenog 2021. godine poništio tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 16. veljače 2021. godine i predmet vratio tuženiku na ponovni drugostupanjski postupak.

Tuženik je predmet proslijedio nadležnom drugostupanjskom stručnom i nezavisnom tijelu vještačenja, koje je u nalazu i mišljenju od 19. siječnja 2022. godine uvažilo primjedbe suda iz spomenute presude pa je tužitelju na temelju specijalističkog pulmološkog nalaza od 25. studenog 2020. godine od tog datuma utvrdilo postojanje tjelesnog oštećenja od 80% (na temelju t. VI A 1c Liste oštećenja organizma - LOO, kao sastavnog dijela Uredbe o metodologijama vještačenja; NN 67/17 i 56/18 - Uredba), čiji je uzročnik bolest.

Stoga je tuženik u ponovljenom postupku svojim novim i sada osporavanim rješenjem od 27. siječnja 2022. godine uvažio tužiteljevu žalbu, poništio ranije prvostupanjsko rješenje od 13. rujna 2020. godine i tužitelju počevši od 25. studenog 2020. godine utvrdio tjelesno oštećenje od 80%, ali i dalje bez prava na naknadu, jer je uzročnik tog tjelesnog oštećenja bolest (čl. 61. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju; NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - ZMO).

Međutim, sud utvrđuje da tužitelj uopće nije bio pregledan pred tijelima vještačenja u upravnom postupku, pa tako ni pred prvostupanjskim tijelom vještačenja koje je napravilo nalaz i mišljenje 27. kolovoza 2020. godine. Bez obzira na činjenicu što je drugostupanjsko tijelo vještačenja u ponovljenom upravnom postupku tužitelju utvrdilo postojanje većeg stupnja tjelesnog oštećenja, tužitelj ni pred tim tijelom vještačenja nije bio pregledan. Iako pregled pred drugostupanjskim tijelom vještačenja nije propisan kao obvezan, ipak je trebao biti obavljen u situaciji u kojoj prethodno nezakonito nije bio obavljen obvezan pregled pred prvostupanjskim tijelom vještačenja.

Stoga, bez obzira na činjenicu što mu je u upravnom postupku priznat viši stupanj tjelesnog oštećenja u odnosu na raniji period, sud ne može otkloniti pitanje opravdanosti tužiteljevog nezadovoljstva (i) takvim utvrđenjem - u situaciji u kojoj nije bio pregledan te mu u upravnom postupku nije bilo omogućeno sudjelovanje u provedbi vještačenja.

Zbog opisane procesne povrede je sud ocijenio potrebnim usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano drugostupanjsko rješenje te predmet vratiti tuženiku kao drugostupanjskom tijelu na ponovni postupak (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima - ZUS).

Tuženik će kao drugostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku razmotriti hoće li (u komunikaciji s nadležnim drugostupanjskim tijelom vještačenja) osigurati provedbu novog vještačenja uz klinički pregled tužitelja, ili će još jednom poništiti prvostupanjsko rješenje od 13. rujna 2020. godine i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, također uz uputu obvezne provedbe kliničkog pregleda tužitelja prilikom novog vještačenja pred prvostupanjskim tijelom vještačenja.

Dakle, novo vještačenje svakako mora obuhvaćati klinički pregled tužitelja i ujedno mora još jednom dati detaljan, precizan i stručan odgovor na njegove primjedbe vezane uz utvrđivanje tjelesnog oštećenja za pluća kao parni organ. Također je potrebno utvrditi sadržaj specijalističkog nalaza od 08. rujna 2016. godine (ako ga tužitelj uopće dostavi u spis upravnog tijela) i na temelju njega još jednom razmotriti pitanje datuma s kojim mu se utvrđuje povećani stupanj tjelesnog oštećenja.

Tužitelju se pak ukazuje na to da se i u ponovljenom postupku u skladu s njegovim zahtjevom od 13. ožujka 2020. godine može vještačiti samo njegov stupanj tjelesnog oštećenja i donositi odluka o tome (kao i o eventualnoj naknadi zbog tjelesnog oštećenja), dok se eventualno pitanje utvrđivanja njegovog invaliditeta može postavljati samo u posebnom postupku pred drugim za to nadležnim upravnim tijelom iz područja socijalne skrbi.

Zbog ovakve odluke nije bilo potrebno u upravnom sporu provoditi predloženo sudsko vještačenje i saslušanje liječnika pulmologa S. M. pa je sud na raspravnom ročištu 27. ožujka 2023. godine te dokazne prijedloge odbio, s obzirom na to da je zbog procesnih povreda u upravnom postupku predmet bilo potrebno vratiti na ponovni postupak nadležnom upravnom tijelu.

S obzirom na to da je rješenje iz upravnog postupka kao nezakonito poništeno, tužitelj na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku zastupanja na raspravnom ročištu po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 23/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pripada 250 bodova, što uz vrijednost boda od 1,99 €/15,00 kn i PDV 25% iznosi 621,88 €/4.685,55 kn (trošak konverzije 7,5345).

U Zagrebu, 27. ožujka 2023. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.