REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-263/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja J. Š., OIB …. K. G. zastupane po

punomoćniku M. V., protiv tuženika H. M. d.o.o. za izdavačku

djelatnost, OIB …Z. zastupanog po

punomoćniku A. J., radi Naknada štete - mediji, 27. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženika koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO – a, pa do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove presude, bez komentara o trošku tuženika u dnevnim novinama S. D. i portalu

3. Dužan je tuženik ukloniti sa portala u roku od

15 dana: - članak novinarke S. U. pod naslovom „Ravnateljica kaštelanske

škole koja je 'zaposlila sto ljudi': 'Meni N. Y. ne bi propa, a sad sam u M.

vodila i svoju kćer'. I nju je zaposlila“

- članak novinarke S. U. pod naslovom „Ima li kraja nepotizmu u kaštelanskoj školi? Ravnateljica zaposlila kćer, unucima dala nagrade, zbrinula je i rodicu šefa prosvjetne inspekcije...“

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak, sve sa zateznom kamatom, po stopi i u skladu sa zakonom, počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.625,85 EUR-a / 12.250,00 kn, s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 12. Svibnja 2020. Godine tužba tužiteljice protiv tuženika radi naknade štete.

U tužbi se navodi da je dana 14. Veljače 2020. Godine u dnevnim novinama S. D. (str. 6., rubrika Novosti) objavljen je članak novinarke

S. U. pod naslovom „M. N. Y. N. B. P., a u M. sam

vodila i kćer“ s velikom fotografijom i imenom tužiteljice krupnim tiskom, kao i u nadnaslovu: „J. Š. 30 GODINA VODI OŠ 'B'“ i jednako

tendencioznim tekstom u podnaslovu: „Teško je sažeti, pa čitajte: Kaže K. da je 'sto ljudi zaposlila, stooo', među njima i kćer, s kojom je baš bila u M. o trošku E.-a i naučila da ravnatelji po E. imaju po četiri zamjenika, a ona nijednoga…“ N. članka: 'MENI P. U. N. Y. N. B. P. s

fotografijom i punim imenom i prezimenom te funkcijom tužiteljice – J.

Š., Š. R. S.. 6 objavljen je (tiskanim slovima) i na

naslovnoj stranici S. D. 14. veljače 2020.

Novinski članak je isti dan 14. veljače 2020. objavljen i na portalu (u 09:15) pod naslovom „R. kaštelanske škole

koja je 'zaposlila sto ljudi': 'Meni N. Y. ne bi propa, a sad sam u M. vodila i svoju kćer. I nju je zaposlila“ i uz veliku fotografiju tužiteljice s punim imenom i prezimenom.

Dana 22. veljače 2020. g. u dnevnim novinama S. D. (str.

5.,rubrika N.) objavljen je članak novinarke S. U. pod naslovom

„S. B. R. dodijelila nagrade unucima“ s velikom fotografijom i

punim imenom i prezimenom tužiteljice s jasno istaknutom negativnom porukom u nadnaslovu: „N. I. K. U. O. 'BIJAĆI'“, kao i u podnaslovu:

„J. Š., koja je na mjestu ravnateljice ove škole više od 28 godina,

pobrinula se da se u njoj više članova njezine obitelji, i ne samo njezine, osjeća baš kao doma. Njihov popis ne može stati u ovaj podnaslov, ali evo ih svih u tekstu ispod…“

U S. D. je, istog dana 22. veljače 2020., tiskanim slovima na naslovnici objavljeno: „T. N. U. K. Š.

R. D. N. U. S.. 5“ s fotografijom tužiteljice.

Novinski članak je isti dan objavljen i na portalu (u 10:35)

pod naslovom „Ima li kraja nepotizmu u kaštelanskoj školi? Ravnateljica zaposlila kćer, unucima dala nagrade, zbrinula je i rodicu šefa prosvjetne inspekcije..." i uz veliku fotografiju tužiteljice ispod koje je navedeno: „Ovo je kuća za njih, ovo je kuća za svu njezinu djecu… i rodbinu… i njihovu djecu… itd.“

Dana 27. veljače 2020. g. u dnevnim novinama S. D.,

tjednom prilogu R. (rubrika O. C., str. 29.), objavljen je članak

novinara S. L. pod naslovom „B., Č. U.“, kojim se na

sarkastičan način komentiraju novinski članci novinarke S. U.. Međutim,

ovdje treba dodati kako upravo novinar S. L. nazivajući pogrdno ravnateljicu

„crna mamba“ („A nu ove crne mambe – gleda M. V. fotku prosvjetne radnice na naslovnici „S.“ koja je užgala medije.“) navodi: „Odrišita ravnateljica škole u

K. danima je tema i u kafiću i na zidiću.“, što ukazuje da su novinski članci

S. U. bili glavna tema tih dana na širem području u kojem živi tužiteljica.

Tuženik je nakladnik prethodno navedenih dnevnih novina i portala Sve što je navedeno u člancima s čime se izravno povezuje i spominje tužiteljica, gospođa J. Š., isprepleteno je neistinama i insinuacijama te predstavlja knjiški primjer tendencioznog prizvuka u sustavnom narušavanju poslovnog, moralnog i obiteljskog ugleda gospođe Š..

Treba naglasiti da autorica prethodno navedenih tekstova, novinarka S.

U. nije poduzela apsolutno nikakve mjere provjere točnosti iznesenih informacija,

niti je postupala u dobroj vjeri. Novinarka koja je preko telefona nazvala tužiteljicu dana 13. veljače 2020. g. (dan prije objave članka), odnosno, osoba koja je na upit tužiteljice kazala da se zove S. U., nije izvijestila tužiteljicu da telefonski razgovor vodi objavi članka u dnevnim novinama. O navedenom je u pritužbi, kao i o neprofesinalnom pristupu novinarke S. U., ravnateljica izvijestila g. J.

K., glavnog urednika S. D. putem e-maila (u 08:47) istog

dana 14. veljače 2020. kada je objavljen članak u dnevnim novinama S.

D.. Tužiteljica od objave članaka do danas trpi ispitivanja od strane poznanika, radnih kolega, rodbine, prijatelja, pa čak i unučadi zbog članaka objavljenih dana 14. i 22. veljače 2020. g., o spornim informacija iznesenim u ovim tekstovima. Neistinite novinske članke prenijeli su i drugi državni mediji koristeći se dnevnim novinama S. D. kao izvorom

čime su dodatno proširene neistinite informacije koje bacaju ljagu na dugogodišnji predani zakoniti i profesionalni rad tužiteljice.

Tužiteljica je prikazana kao čovjek s vrlo negativnim osobinama, kao nemoralna osoba koja svjesno krši i 'zaobilazi' zakon. Upornost novinarke u plasiranju neistina i iskrivljavanju činjenica, predstavljaju primjer vrijeđanja privatnosti osobe i njezinog djelatnog ugleda, posebice stoga što autorica članka nakon samo tjedan dana od objave prvog članka dana 14. veljače 2020. g., već dana 22. veljače 2020. g., objavljuje drugi članak u kojem vrši namjeran izravni pritisak na prosvjetnu inspekciju u S., među ostalim, navodeći da je tužiteljica zaposlila blisku rođakinju prosvjetnog inspektora čime se insinuira na možebitno 'pokroviteljstvo' u postupcima zapošljavanja koji se provodi u ustanovi kojom upravlja tužiteljica.

U članku objavljenom dana 22. veljače 2020. g., novinarka S. U. ide korak dalje(očito prvi članak objavljen 14. veljače 2020. g. nije izazvao očekivanu reakciju u javnosti budući da sama novinarka u uvodnom dijelu članka objavljenog 22. veljače 2020. g., među ostalim, navodi: „…to je odjeknulo u javnosti otprilike koliko i vijest o najezdi skakavaca u A..“) i javno proziva obitelj tužiteljice, točnije kći tužiteljice koja je, također, prosvjetna radnica. Ali što je još strašnije i monstruoznije, S. U. ne navodeći izvor dezinformacija, paušalno procjenjuje i ocjenjuje te proziva malodobnu unučad tužiteljice, optužujući izravno tužiteljicu da je utjecala na dobivanje nagrada, vrijeđajući indirektno stručne članove Povjerenstava, kao i njihove učiteljice mentorice koje su ih prijavile na natjecanje.

Iz ovog je posebno jasno kako namjera novinarke nije bila informirati javnost o nikakvim činjenicama, nego isključivo narušiti čast, ugled i dostojanstvo tužiteljice te njezine obitelji – djece i malodobne unučadi.

Tvrdnje u člancima su paušalne, iskrivljene i zlonamjerne pa je takvim prikazom tužiteljice iznošenjem niza insinuacija, grubo narušena njezina čast te ugled i dostojanstvo čime joj se nanosi šteta u privatnom i poslovnom životu. Riječ je o izuzetno poznatoj i cijenjenoj osobi, posebno u G. K., poznatoj po radnim uspjesima u dugogodišnjem predanom i profesionalnom vođenju O. B. iz K. N.. Objavljivanje ovakvog teksta bez prethodnih provjera, podobno je sredstvo za izazivanje javnog prijezira, omalovažavanja i rušenja ugleda pa su time ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, stoga je dosuđivanje pravične novčane naknade u konkretnom slučaju posve opravdano, isto kao što je opravdano naložiti tuženiku, o njegovom trošku objaviti integralni dio presude bez ikakvog komentara te naložiti uklanjanje članaka s Internet portala tuženika.

Očito je da su ovakvim zlonamjernim i tendencioznim informacijama tužiteljici povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo, povrijeđeno joj je pravo osobnosti, to po osnovu članka 21., članka 22. Zakona o medijima te članka 1099. i 1100. ZOO tuženik je kao nakladnik u obvezi tužiteljici naknaditi štetu koju ona trpi.

Prije pokretanja ove parnice, a u smislu odredbe čl. 22. stavka 2. Zakona o medijima, sve u svezi sa čl. 40. istog Zakona, tužiteljica se tuženiku obratila radi objavljivanja ispravka.

Radi svega navedenog traži se od suda da nakon provedenog postupka bude donijeta sljedeća:

P R E S U D A

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO – a, pa do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove presude, bez komentara o trošku tuženika u dnevnim novinama S. D. i portalu

3. Dužan je tuženik ukloniti sa portala u roku od

15 dana: - članak novinarke S. U. pod naslovom „R. kaštelanske

škole koja je 'zaposlila sto ljudi': 'Meni N. Y. ne bi propa, a sad sam u M.

vodila i svoju kćer'. I. nju je zaposlila“

- članak novinarke S. U. pod naslovom „Ima li kraja nepotizmu u kaštelanskoj školi? Ravnateljica zaposlila kćer, unucima dala nagrade, zbrinula je i rodicu šefa prosvjetne inspekcije...“

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak, sve sa zateznom kamatom, po stopi i u skladu sa zakonom, počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi navodima iz tužbe i ističe da je tužba nedopuštena, a podredno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

A) O NEDOPUŠTENOSTI TUŽBE

Prvenstveno se ističe da tužba nije dopuštena jer nije ispunjena procesna pretpostavka propisana u č1.22. st.2. Zakona o medijima ("Narodne Novine" broj 59/04. 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: ZM).

Naime, pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisma obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

E-mail tužiteljce upućena glavnom uredniku tuženika 14. veljače 2020. ne predstavlja ni zahtjev za ispravak sporne informacije, a ni zahtjev za ispriku, već se radi o pritužbi na rad novinarke tuženika, a iz samog naslova e-maila, a pogotovo iz njegovog sadržaja jasno je da se ne radi o tzv. demantiju i da je isključivi cilj tužiteljice materijalna satisfakcija. U odnosu na činjenicu da je tužiteljica podnijela tužbu radi naknade štete koja joj je, prema njezinom kazivanju, nastala objavom tri informacije, a od kojih je samo prva objavljena 14. veljače 2020. ona u svakom slučaju nema pravo na naknadu štete koja joj je navodno nastala zbog objave informacija 22. i 27. veljače 2020.

Stoga predlaže se sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova postupka.

B) O NEOSNOVANOSTI TUŽBENOG ZAHTJEVA

Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj u skladu s čl. 21. st. 6. ZM-a.

Stoga, ako bi u daljnjem tijeku postupka tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka iz č1.21. st.4. te 1 . i t.5. ZM-a u odnosu na članak "Ravnateljica kaštelanske škole koja je "zaposlila sto ljudi': 'Meni N. ne bi propa, a sad sam u M. vodila i svoju kćer". I. nju je zaposlila" autorice S.

U., pretpostavka iz čl.21. st.4. t.1. i t 6. ZM-a u odnosu na članke "Ima li kraja nepotizmu kaštelanskoj školi? Ravnateljica zaposlila kćer, unucima dala nagrade, zbrinula je rodicu šefa prosvjetne inspekcije..." S. U. i B. čuvaj unučiće"

autora S. L., a koje ga pretpostavke ekskulpiraju od deliktne odgovornosti.

Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka.

U dokaznom postupku sud je proveo dokaze pregledom Novinskog članaka objavljenog u dnevnim novinama S. D. dana 14. veljače 2020.

g., novinskog članaka objavljen u dnevnim novinama S. D. dana

22. veljače 2020. g., novinskog članak objavljen u dnevnim novinama S.

D. (R. – T. prilog S. D. za televiziju, film i glazbu

– rubrika O. C.) dana 27. veljače 2020. g., pritužbu tužiteljice na novinski članak poslana glavnom uredniku S. D. e-mailom, slušanjem tužiteljice kao parnične stranke, svjedoka S. M., A. B., D. C.,

A. D., M. B., L. I., I. M., svi na adresi O. B.,

V. , K. N., 21 217 K. Š., M. I. na adresi

S. D., H. mornarice 4, svjedoka A. H., T. M.,

T. R..

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnost zbog objavljenih članaka u S.

D..

Sporno je pitanje jesu li ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete, zatim pretpostavka odgovornosti za štetu za koju tuženik smatra da nisu ispunjene te kao i to da li postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu te je sporna i visina štete.

Ovaj sud je rješenjem od 10. Prosinca 2020. godine odbacio tužbu tužiteljice kao nedopuštenu uz ocjenu da tužiteljica sudu nije dostavila dokaz da je sukladno odredbi iz čl. 22. St. 2. Zakona o medijima zatražila objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno ispravke naknadnika kada ispravak nije moguć.

Po žalbi tužiteljice Ž. sud u O. je svojim rješenjem od 18. Svibnja 2021. godine ukinuo citirano rješenje ovog suda od 10. Prosinca 2020. Godine i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju svoje odluke Županijski sud navodi da je Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na ispravak škodljive informacije te da sud razjasni da li je sporni e-mail dostavljen glavnom uredniku.

Ovaj sud ostaje kod svoje prethodne odluke od 10. Prosinca 2020. Godine kojom je odbacio tužbu tužiteljice kao nedopuštenu jer je podnošenje zahtjeva nakladniku za objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć procesna pretpostavka za podnošenja tužbe za isplatu pravične novčane naknade. Kada oštećenik to propusti učiniti sud će tužbu odbaciti, što je ovaj sud je napravio.

Iz pregleda spisu priloženog e-mail-a od 14. veljače 2020. Godine već u naslovu pismena se vidi da se ne radi u traženju ispravka informacije ili isprici već se radi o pritužbi na rad - pristup novinarke s. D. S. U.. I iz

sadržaja pismena je razvidno da tužiteljica J. Š. izražava svoje ogorčenje

na način rada novinarke S. U., te da na nijedan način ne traži ispravak informacije odnosno ispriku. U dopisu osim pritužbe na rad novinarke S. U.

tužiteljica navodi da će pokrenuti tužbu, te da bi javnost svakako zanimalo tko je svojevremeno financirao putovanje novinara u inozemstvu u organizaciji tvrtke u stranom vlasništvu.

Navedeni dopis poslan je glavnom uredniku tuženika istog dana 14. veljače 2020. Godine na dan kada je novinski članak pod nazivom M. N. Y. n. b. a. u. M. s. v. i. k. pa se isti ne bi odnosio na novinske članke

objavljene dana 22. V. 2020. Godine pod nazivom S. b. r. n. u. i novinski članak objavljen dana 27. Veljače 2020.

Godine pod nazivom B. čuvaj unučiće".

Iz saslušanja tužiteljice kao parnične stranke sud je utvrdio slijedeće:

-da je tužiteljica već 31 godina ravnateljica osnovne škole B. u K. G.,

- da je u navedenoj u osnovnoj školi zaposlena T. R., kćerka tužiteljice, i to za vrijeme dok je tužiteljica bila ravnateljica te škole,

- da je u školi bila zaposlena rođakinja J. B., inače prosvjetnog inspektora,

- da je u školi zaposlena sestra supruge bivšeg kaštelanskog gradonačelnika I. U.,

- da je u školi zaposlena žena brata M. B., člana školskog odbora,

- da je u školi bio zaposlen i sin članice školskog odbora G. G.,

- da je u školi bila zaposlena kći A. R. iz U. odjela za prosvjetu,

kulturu, tehničku kulturu i sport S.-a, koji je prije bio šef prosvjetne inspekcije,

- da je u školi zaposlena supruga i nevjesta člana školskog odbora N. P.,

- da je škola dodjela nagrade njezinim unucima.

Saslušani svjedok M. B. radnik gradske uprave u K., koji je član

školskog odbora osnovne škole B. u svom iskazu navodi da se sjeća objavljenih članaka kod tuženika i da neće reći da članci nisu istiniti. Nadalje, navodi da je u toj školi primjena njegova nevjesta odnosno supruga od njegova brata.

Svjedokinja S. U., novinarka tuženika, u svom iskazu navodi da su unuci tužiteljice polaznici druge osnovne škole, međutim, da su u osnovnoj školi B. u K. u kojoj je tužiteljica ravnateljica dobili nagrade škole.

Svjedokinja T. I., radnica osnovne škole B., u svom iskazu

navodi da ravnateljica škole odlučuje tko ide na inozemna putovanja. Nije joj poznato koliko puta su na inozemna putovanja išli ravnateljica odnosno tužiteljica i njena kći T. R., misli jedan ili dva puta.

S. T. R., kći tužiteljice, u svom iskazu navodi da je išla

u Š., u M., jer su u M. išla njena 4 učenika kojima ona predaje

engleski jezik. U osnovnu školu zaposlila dok je njena majka, tužiteljica bila ravnateljica.

Citiranim iskazima tužiteljice i svjedoka sud u cijelosti poklanja vjeru kao istinitim.

Analizirajući citirane iskaze tužiteljice i svjedoka, te teksta objavljenih spornih članaka u s. D. sud je utvrdio da su iznesene tvrdnje u spornim

novinskim člancima istinite i u odnosu na tužiteljicu ne predstavljaju štetne tvrdnje kojima bi tužiteljici bila pričinjena šteta i koje tvrdnje bi opravdavale dosuđenje naknade štete.

Naime, tužiteljica je javna osoba, ravnateljica OŠ B. i mora se poštovati njen profesionalni i privatni život. Međutim, po ocjeni ovog suda objava članaka imala je u prvom redu primarnu svrhu da javnost izvjesti o načinu rada i funkcioniranju OŠ "b" što je svakako od javnog interesa. Rad tužiteljice kao ravnateljice OŠ B. i informacije koje su vezane uz njeno ime i rad u školi podložne su ocjeni i javnoj kritici. Objavljivanje istinitih informacija, kao u konkretnom slučaju u navedenim člancima, sigurno nisu i ne mogu izazvati, prema mišljenju ovog suda, tako intenzivnu duševnu bol kod tužiteljice zbog čega bi joj pripadala naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled jer se takva naknada priznaje iznimno i to onda kad je povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol zbog povrede časti i ugleda. Ovi članci su napisani po novinaru tuženika temeljem istinitih činjenica zbog čega se isplata naknade štete tužiteljici ne može smatrati opravdana. Sporni članci i u njima iznesene tvrdnje su pisani u dobroj vjeri sa ciljem upoznavanja šire javnosti o zbivanjima i radu u osnovnoj školi B. Zadaća je medija širiti informacije i ideje od javnog interesa pa je tuženik objavom spornih članaka omogućio ostvarenje prava javnosti da zna informacije od javnog interesa. Autorica članka imala je osnovani razlog povjerovati da su točne i da je poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, pa stoga, odgovornost tuženika moguća je samo ukoliko za to postoje osobito jaki razlozi, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu. Naime, jedna od najvažnijih sastavnica slobode izražavanja jest sloboda medija jer novinari imaju veću slobodu izražavanja od ostalih, njihova sloboda izražavanja manje podliježe ograničenjima zbog značaja i uloge koju mediji imaju u društvu.

Novinski članak pod naslovom B. čuvaj unučiće" jest satirični osvrt novinar na rad ravnateljice u osnovnoj školi, takav rad kakav je opisan u spornim člancima S. D. i koji se temelji na istinitim činjenicama, zasigurno je podložan ironiji i satiri. Smisao satire jest da se na kritičan i humorističan način, često i s pretjerivanjem naglase određene pojave u društvu. One ne predstavljaju, niti se doživljavaju kao istinit i točan prikaz određenih zbivanja, već upravo suprotno autor nastoji preuveličati i do apsurda ironično dotjerati određen događaj, na način da je posve jasno da se radi o provokaciji i humoru.

Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je ovog suda da tužiteljica nije dokazala da bi kod nje nastupile toliko teške povrede i toliko intenzivna duševna bol koja bi opravdavala dosuđenje naknade sukladno čl. 21. i 22. Zakona o medijima ("Narodne novine" 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) pa je stoga sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a.

Tuženiku je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kn, za zastupanje na 4

ročišta po 1.000,00 kn, za zastupanje na 3 ročištu 1.500,00 kn, ukupno 9.500,00 kn. Utvrđenom iznosu je trebalo pridodati 25% PDV-a u iznosu od 2.375,00 kn, sudsku pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 375,00 kn, ukupno 1.625,85 EUR-a / 12.250,00 kn.

U Splitu, 27. ožujka 2023.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana

od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka