REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1363/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. (OIB:…) iz K., zastupane po punomoćnici I. L., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1. A. B. iz Z., 2. M. S., iz F., 3. K. K., iz F., 4. G. K. iz Z., tuženice od 1. do 4. zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., 5. M. K. (OIB:…) iz K., 6. M. S.1 (OIB:…) iz Z., 7. N. D. (OIB:…) iz Z., i 8. D. K. (OIB:…) iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 1. tuženice, 2. tuženice, 3. tuženice, 4. tuženice i 5. tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-179/22-60 od 09. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tuženice A. B., 2. tuženice M. S., 3. tuženice K. K., 4. tuženice G. K. te 5. tuženice M. K. i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-179/22-60 od 09. rujna 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi 1., 2., 3. i 4. tuženice za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., utvrđuje se da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela čest. zem. 3013/1 k.o. K. površine 375 m[2] na skici lica mjesta sudskog očevida od 01. ožujka 2016. geometra T. Ć. označena žutom bojom, te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-J-K-L-M-N-O-P-A, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica, nakon izvršene parcelacije kojom će se formirati nova čestica odgovarajuća presudi i skici naznačenoj u izreci presude koja je sastavni dio presude, temeljem ove presude i prijavnog lista uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine, u roku od 15 dana;

-u st. II., da se nalaže tuženicama A. B., M. S., K. K., G. K. i M. K. da tužiteljici nadoknade parnični trošak isplatom iznosa od 33.215,00 kuna, odnosno 4.408,39 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose 1. do 4. tuženice zastupane po punomoćniku te 5. tuženica.

2.1. Tuženice (1. do 4.) podnose žalbu putem svojeg punomoćnika zbog svih žalbenih razloga, a pobijaju i odluku o troškovima postupka. Ističe se da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo, da se ne može ispitati, da sud o brojnim prigovorima uopće nije odlučio, odnosno da su potpuno izostali zaključci i obrazloženja o određenim okolnostima. Propušteno je odlučiti o prigovoru da M. K. nije pravna slijednica K. Š. pok. R., K. J. pok. R., K. M. pok. R. i K. Z. pok. R.. Nadalje, sud je propustio vrednovati pravomoćno rješenje Katastra iz Z. K.: UP/I-932- 07/17-02/407 od 07. veljače 2022. koje je predano na ročištu 04. travnja 2022. Tim je rješenjem ukinut upis posjeda tužiteljici ali i upis posjeda njene prednice, odnosno majke tužiteljice M. D. K. i takvo rješenje ima ex tunc učinak treba ga tumačiti unatrag "kao da tužiteljica i njezina majka ni nisu bile upisane posjednice". Isto tako sud nije obrazložio višestruko istican prigovor da je pravno apsurdno i matematički nemoguća konstrukcija da nekoliko navodnih stjecatelja na kraju i tužiteljica putem prednika je stjecalo od R. K. dijelove premetne čestice zbrojene kvadrature ne samo višestruko veće od njegovog udjela na predmetnoj čestici već i veće od same čestice.

2.2. Sud u obrazloženju presude o uvidu u spis P-876/90 iznosi konstrukcije različite od sadržaja samih isprava u tom spisu jer nije uzet bitan dio radi kojih se i predlagao uvid u taj spis odluke pod brojevima P-148/88 od 13. rujna 1988. i Gž- 99/90 - sadržaj kojih potvrđuje navode tuženica radi kojih je i predložen uvid u taj spis. Svjedočenje svjedoka B. i D. F. nije bilo vjerodostojno jer po dostavljenoj dokumentaciji iz Katastra takve nezakonite radnje činile su se osamdesetih godina pred Domovinski rat, a svjedoci kao djeca jedan rođen '68. a drugi '63. nisu mogli viđati ni tužiteljicu ni M. B. kao ni M. S.. Tobožnja kupnja 1941. do 1945. godine nije mogla biti obavljena jer je djed tuženice G. K., I. K. umro početkom '42. godine, a M. K., djed od M. S. 1945. godine dok je R. K. umro 1940. godine. U to vrijeme upisan je I. K. na polovici, a M. K. njegova majka na drugoj polovici. Kada su umrli isti nasljednici su postali njihovi potomci što je iz vidljivo iz zemljišne knjige a nikakav ugovor o kupoprodaji nije postojao između njih i M. K. osim izmišljenih glasina kako su to oni kupili. Nadalje, se ističe da je podnesak tužiteljice od 19. studenog 2021. kojim je ista uredila tužbeni zahtjev "nedopustiv" s obzirom da su tuženice u odgovoru na tužbu protivile se svakoj izmjeni tužbenog zahtjeva tijekom postupka. "Dosjeli, zakonit i pošteni posjed nije dokazan na temelju dokumentacije", a posebno se navodi da tuženica A. B., dva brata F. odnosno međaša nije nikada ni vidjela a obrađuje masline na toj čestici skoro 40 godina.

2.3. Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana odluka "na način da se odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti te da joj se naloži da tuženicama naknadi parnični trošak", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Petotuženica M. K. podnosi žalbu protiv st. I. presude, odnosno protiv odluke o troškovima postupka navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da bi ona bila dužna snositi parnični trošak s obzirom da je točno da je u odgovoru na tužbu prvotno osporila pravo tužiteljice ali je kasnijim podneskom od 19. siječnja 2016. priznala tužbeni zahtjev, da zbog danog priznanja nije dužna snositi parnični trošak, da ne osporava površinu od 375 m[2] koju tuženica tužbom traži već da je imala namjeru da se u postupku točno utvrdi na koji način je tužiteljica tu površinu stekla, da je Ugovorom o diobi nekretnine od 16. studenog 2010. između žaliteljice i tužiteljice utvrđeno da je predmet diobe površina od 575 m[2] nakon što se formira put širine 3 m koji se dijeli na jednake dijelove, da formirani put ima površinu na 69 m[2] a da dio koji je pripao žaliteljici po diobi iznosio 252 m[2] što znači da je tužiteljica po nasljeđivanju majke i diobom stekla površinu od 254 m[2] što odgovara onome što su se dogovorile Ugovorom o diobi, da to znači da je dio predmetne čestice u površini od 52 m[2] stekla zamjenom od Lj. M. a ne nasljeđivanjem od majke, da upravo iz tog razloga što u presudi nije ispravno obrazložen način stjecanja vlasništva tužiteljice ista podnosi ovu žalbu te traži da se ispravi obrazloženje presude na opisani način iz razloga "da bi u budućnosti mogla potraživati svoja prava na preostalom dijelu od 125 m[2] na kojem je njezina majka bila upisana u katastru".

3.1. Žalbeni je prijedlog 5. tuženice da se preinači st. II. presude "na način da je se oslobodi obveze da tužiteljici naknadi parnični trošak", kao i da se "ispravi obrazloženje presude na gore opisani način".

4. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP).

5. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

6. Žalbe tuženica nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju opisno upiru žaliteljice jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

8. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je stekla valjalu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu kč. br. 3013/1 k.o. K. u površini od 375 m[2] na kojoj nekretnini se nalaze devet maslina, a koja nekretnina da je stečena nasljeđivanjem, diobom odnosno kupnjom i korištenjem tužiteljice i njezinih pravnih prednika u razdoblju preko 60 godina, odnosno da je stečena temeljem instituta dosjelosti.

9. Temeljem provedenih dokaza u prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

-da prema zemljišnoknjižnom izvatku proizlazi da je predmetna nekretnina kč. br. 3013/1, voćnjak u površini od 2058 m[2] upisana u zk. ul. 3029 k.o. K. na tuženike i njihove prednike u određenim suvlasničkim dijelovima;

-da prema povijesti posjedovanja za kč. br. 3013/1 k.o. K., odnosno temeljem nove izmjere i II. revizije k.o. K. '76. godine posjednicima su utvrđeni i upisani M. K. za 700 m[2] , Š. K. za 700 m i S. K. za 1045 m a da na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-243/03 iza smrti M. K. 2003. godine posjednicima se njezinog dijela upisuju tužiteljica i M. B., njezina sestra i to svaka za 1/2 dijela;

-da je iz posjedovnog lista od 10. rujna 2014. (stranica 14 i 15 spisa) vidljivo da su tužiteljica i njezina sestra upisane kao posjednice predmetnog dijela nekretnine;

-da iz rješenja DGU, Područnog ureda za katastar Z. (stranica 180-182 spisa) od 07. veljače 2019. proizlazi da "će su sukladno uputi iz rješenja Središnjeg ureda Državne geodetske uprave na kč. br. 3013/1 i kč. br. 3013/10 upisati vlasnici iz zk. uloška 3029 k.o. K.";

-da je uviđajem na listu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke utvrđeno da je na predmetnom dijelu zemljišta za koje tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva posađeno devet stabala maslina koji su označeni brojevima od 1 do 9 i da je predmetni dio nekretnine označen žutom bojom te točkama A, B, C, D, E, F, G, H, J, K, L, M, N, O, P, A ukupne površine 375 m[2] . Vještak je nadalje utvrdio da je površina kč. br. 3013/1 prije nastanka kč. br. 3013/3 (parcelacija 1997. godine) i kč. br. 3013/6 (parcelacija 2010. godine) iznosila 2445 m[2] dok da danas ova nekretnina ima površinu od 2058 m[2] ;

-da je u pravomoćno presuđenom predmetu pod poslovnim brojem P-1468/13 (potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-521/17 06. svibnja 2019) koji je pokrenula D. S. utvrđeno da je ista kupila od ovdje 5. tuženice, odnosno sestre tužiteljice dio kč. br. 3013/1 u površini od 252 m[2] koja je presuda suda prvog stupnja. i u kojem postupku je 5. tuženica navela da je doista tužiteljici D. S. prodala 252 m[2] i da je to zemljište naslijedila od svoje majke te izvršila diobu sa svojom sestrom;

-da je u predmetu poslovni broj P-3755/05 vođen postupak vezano za utvrđenje prava vlasništva na kč. br. 3013/6 u površini od 377 m[2] a koja je nastala od kč. br. 3013/1 k.o. K. i kč. br. 3013/8 k.o. K. nastale od kč. br. 3013/2 k.o. K.;

-da je u predmetu poslovni broj P-876/90 ranije oznake P-148/88 koji postupak je završio povlačenjem tužbe i protutužbe a u okviru kojega postupka je saslušana majka tužiteljice i koja je iskazala da su njezin svekar i djed tuženika Lj. M. braća te da su ona i njezin suprug imali dio ove parcele u dijelu gdje su se nalazile masline. Postupak se vodio radi predaje u posjed dijela kč. br. 3013/1;

-da je majka tužiteljice D. M. K. zv. K. bila u posjedu predmetnog dijela nekretnine najkasnije od 1978. godine kada je u reviziji za k.o. K. bila upisana posjednicom za dio te nekretnine u površini od 700 m[2] , tu je nekretninu ista stekla nasljeđivanjem od svojega supruga B. K. koji je pak tu nekretninu naslijedio od svojega oca B. K., dakle, djeda tužiteljice a koji je 700 m[2] kupio od R. K. a čiji nasljednici su uknjiženi zk. suvlasnici;

-da kada se uspoređuj površina posjeda tužiteljice i površina upisana u posjedovni list na majku tužiteljice od 700 m[2] vidljivo je jer je sestra tužiteljice prodala D. S. površinu od 252 m[2] a predmet ovog spora predstavlja površina od 375 m da to zajedno iznosi 627 m[2] , odnosno manje od površine od 700 m u dijelu kojem je bila upisana majka tužiteljice;

-da prema iskazima svjedoka Lj. M., B. i D. F. te A. B. koji su vlasnici nekretnina u neposrednoj blizini predmeta spora proizlazi da je posjed koji je vršen po tužiteljici i njezinim prednicima (prvenstveno njezine majke D. M. K.) vršen najkasnije od 1976. godine;

-da navedeno proizlazi i iz iskaza same tužiteljice kao i 6. tuženice M. S. koja je priznala tužbeni zahtjev ali i dijelom iz iskaza 1. tuženice A. B. i 4. tuženice G. K.;

-da je tužiteljica dokazala da je predmetna nekretnina bila u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu njezine majke koju je ona naslijedila i to neprekidno više od 20 godina pa da je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) stečeno pravo vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini.

10. Navedena utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud i isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženica.

10.1. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da su prednici tužiteljice pa i sama tužiteljica koristili predmetni dio nekretnine označen po vještaku žutom bojom, a ta činjenica proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka kako to tvrde žaliteljice u svojoj žalbi nego i iz iskaza samih žaliteljica. Tako 1. tuženica A. B. u svojem iskazu navodi da je vidjela da majka tužiteljice obrađuje i bere masline, da joj nije rekla da to ne čini jer da "ona se ne dira kada joj je rečeno da je to kupljeno te da je čekala da se dokaže da su oni to kupili". Nije znala predočiti u postupku koji dio nekretnine bi bio njezin međutim navodi da je vrh od nekretnine od 3013/1 od njezinog oca i na skici lica mjesta sa stranice 120 spisa pokazuje dio gdje se nekretnina sužava i ide prema dijelu označeno zelenom bojom i brojem 3013/3. Isto tako 4. tuženica G. K. u svojem iskazu je navela da je joj baka rekla da je netko od tužiteljevih kupio dio nekretnine od R. te da zbog toga nije osporavala da se te masline beru, isto tako da su i njezina majka i baka bile uvjerene da majka tužiteljice polaže pravo na ovaj dio nekretnine koji je pripadao R. i da se taj dio nekretnine nisu nikada dirale.

11. Stoga kraj nesporne činjenice da je tužiteljica posjednik predmetnog dijela nekretnine ista je trebala dokazati da su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva ranije propisani čl. 28. st. 4. ZOVO ili sada propisanih čl. 159. st. 3. ZV-a, odnosno da je posjed nekretnine vršen kroz vrijeme potrebno za dosjedanje (20 godina) i da je kroz cijelo to vrijeme posjednik bio pošten – da nije znao niti je mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno da je nekretnina vlasništvo druge osobe.

12. U postupku je tako utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazila u nesmetanom i mirnom posjedu majke tužiteljice D. M. K. i to najkasnije od '76. godine pa se dakle radi o neprekidnom posjedu koji je trajao više od 20 godina jer je majku tužiteljice naslijedila tužiteljica i njezina sestra a Ugovorom o diobi sa sestrom odnosno 5. tuženicom tužiteljici je pripao predmetni dio nekretnine.

13. Ostaje pitanje poštenja takvog posjeda tužiteljice s time da se sukladno čl. 18. st. 5. ZV-a poštenje posjeda presumira, a onaj tko tvrdi suprotno dužan je to dokazati pa proizlazi da je teret dokaza da tužiteljica nije bila u poštenom posjedu ležao na tuženicima. U pogledu te sporne činjenice prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pravilno utvrdio da je tužiteljica (ranije njezina majka) bila pošteni posjednik predmetnog dijela nekretnine jer iz svih provedenih dokaza proizlazi da tužiteljicu a i njezinu majku kroz cijelo navedeno vrijeme posjedovanja nitko u tome nije sprječavao, odnosno to nisu činili ni ranije upisani zemljišnoknjižni vlasnici a niti sada upisani zemljišnoknjižni vlasnici (prema vlastitim tvrdnjama tuženica).

14. U odnosu na žalbene navode 1. do 4. tuženice valja reći da rješenje Područnog ureda za katastar Z. od 07. veljače 2019. (stranica 180 do 182 spisa) nema značaj koje im te žaliteljice daju. Naime, tim je rješenjem ustvari provedena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru broj P-732/10 kojom je došlo do parcelacije kč. br. 3013/1 k.o. Kali na novonastale kč. 3013/1 i kč. 3013/10 koja je postala vlasništvo V. K. a u preostalom dijelu nisu bili upisani posjednici na kč. br. 3013/1 već je sukladno uputi drugostupanjskog tijela u predmetnom rješenju izvršen upis na zemljišnoknjižne vlasnike. Isto tako valja reći da iz provedenih dokaza proizlazi da su tuženici bili upoznati sa činjenicom da je u posjedovnom listu upisana majka tužiteljica a nakon toga tužiteljica kao i činjenice da su iste vršile posjed predmetnog dijela nekretnine a da im nitko od tuženica to premda je vidio nije osporavao.

15. Što se tiče činjenica utvrđenih uvidom u predmet poslovni broj P-876/90 odnosno ranije P-148/88 valja reći da istima nije obuhvaćen predmetni dio nekretnine s obzirom da je odlukom na koju se pozivaju žaliteljice doista dio presude pod poslovnim brojem P-148/88 potvrđen i to u onom dijelu gdje se utvrđuje da je Lj. M. vlasnik dijela kč. br. 3013/1 k.o. K. u površini od 220 m[2] označenog crvenom bojom na skici (stranica 24 spisa). Međutim na tom dijelu je tuženik-protutužitelj M. Lj. u tom postupku dokazao da je to njegovo vlasništvo koje je stekao darovanjem od majke i tetke a ove nasljeđivanjem i dosjelost putem svojih pravnih prednika. Predmetno ne utječe na predmet ovog spora.

16. U odnosu na žalbene navode 5. tuženice valja reći da je ista podneskom od 19. siječnja 2016. navela da priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice međutim isto se ne može smatrati priznanjem tužbenog zahtjeva s obzirom da je ona tim svojim podneskom navela da priznaje da bi tužiteljica bila vlasnicom i posjednicom dijela kč. br. 3013/1 k.o. K. sa skice lica mjesta na stranici 6 spisa međutim predmetno ne odgovara utvrđenju u ovom sudskom postupku od strane vještaka mjerničke struke. Uostalom da i tome nije tako proizlazi iz samih navoda navedene žaliteljice s obzirom da ona ističe da u postupku nije ispravno obrazložen način stjecanja vlasništva tužiteljice. Stoga se predmetno ne može smatrati priznanjem tužbenog zahtjeva i upravo radi toga je ista u obvezi naknaditi trošak parničnog postupka tužiteljici kao osobi koja je uspjela u ovom postupku a prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Isto tako u smislu odredbe čl. 157. ZPP-a 5. tuženica bi bila u obvezi naknaditi parnični trošak tužiteljici jer se ne može smatrati da ista nije dala povoda tužbi kraj činjenice da je u odgovoru na tužbu od 09. prosinca 2015. osporila zahtjev tužiteljice.

17. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbe tuženica kao neosnovane te potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci (na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba 1. do 4. tuženice valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 27. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus, v.r.