Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 6

Poslovni broj: 20 Gž-345/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice N. M., OIB: …, iz S., …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., …., protiv tuženika V. B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. Č., odvjetnici u S., …., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-55/20 od 4. veljače 2022., dana 27. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice N. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-55/20 od 4. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

”I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2018. g. do isplate.''

II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 1.875,00 kn.„

2. Protiv gornje presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz navode da su pobijanom presudom ostvareni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 354. st. 1. i čl. 356. Zakona o parničnom postupku. Navodi i da je povrijeđen čl. 8. Zakona o parničnom postupku jer da je utuženi novčani iznos u trenutku smrti predstavljao ostavinu pok. G. P., sukladno odredbi iz čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, kao i da je sud propustio izvesti dokaz pregleda stanja i prometa po tekućem računu pok. G. P., koje izvođenje dokaza je tužiteljica predložila još u tužbi. Ističe i da je na tuženiku bio teret dokaza da se utuženi iznos odnosi baš na onaj dio troškova koje je tuženik prethodno podmirio na ime troškova primateljice uzdržavanja. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodi da je do iste došlo povredom čl. 5. st. 3. i čl. 129. st. 2. Zakona o nasljeđivanju. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti, potražujući pritom trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalbe nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 107. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP predmetna presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud drugog stupnja vezan je činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, pa ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u razmatranje navode koji spadaju u domenu tog žalbenog razloga.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih povreda pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Ishodište ovog postupka jest tužba tužiteljice od 8. siječnja 2020., a kojom od tuženika potražuje novčani iznos od sveukupno 5.000,00 kn (4.000,00 kn + 1.000,00 kn) navodeći da taj novčani iznos da pripada tužiteljici temeljem rješenja o nasljeđivanju koje je doneseno iza smrti G. P.. Stoga je predmet spora zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati predmetni novčani iznos koji je 21. prosinca 2018., odnosno dan nakon smrti G. P. - sestre tužiteljice, tuženik podigao s računa ostaviteljice koja je ujedno s tuženikom imala zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

7.1. Prema žalbenim navodima tužiteljice, jedine nasljednice pok. G. P., iznos koji je podigao tuženik predstavlja ostavinsku imovinu, a ne posebnu imovinu tuženika.

8. Među strankama nije bilo sporno: da je tuženik, kao davatelj uzdržavanja, 7. ožujka 2011. pred javnom bilježnicom J. M.-Š. s pok. G. P. u svojstvu primateljice uzdržavanja sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je G. P. umrla 20. prosinca 2018., da je rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice V. B., poslovni broj O-278/19 od 16. svibnja 2019. nasljednicom pok. G. P. utvrđena tužiteljica, inače sestra ostaviteljice te da su u tom rješenju kao imovina ostaviteljice utvrđene pokretnine i potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćenih mirovina u neutvrđenom iznosu, iznos položen kod O. b. d.d. na kunskom računu i na računu u valuti EUR-u neutvrđenom iznosu i na ostalim računima, kao i da je tuženik dana 21. prosinca 2018. u dva navrata s računa G. P. podigao ukupan iznos od 5.000,00 kn. 8.1. Pravni temelj odnosa između pok. ostaviteljice i tuženika jest navedeni Ugovor o uzdržavanju. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostranobvezni, naplatni, strogo formalni i aleatorni pravni posao kojim se davatelj uzdržavanja obvezuje da će drugu ugovornu stranu ili trećega uzdržavati do njegove smrti, a druga ugovorna strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (čl. 579. Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.). Uzdržavanje se sastoji od davanja i činjenja, a određivanje opsega i načina uzdržavanja prepušteno je sporazumu stranaka.

9. Prema odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15., u daljnjem tekstu: ZN) ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika čime postaje njegovo nasljedstvo. Prema st. 3. ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No nije ostavina, prema navedenoj odredbi, ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

10. Na temelju dokumentacije koja prileži spisu predmeta i provedenih dokaza, prvostupanjski sud, na temelju navedene zakonske odredbe, utvrdio je da je utuženi novčani iznos od 5.000,00 kuna, koji iznos je tuženik podignuo s računa pok. G. P., imovina koju je tuženik u trenutku smrti ostaviteljice stekao na posebnom pravnom temelju. Naime, da je u trenutku smrti ostaviteljice imao pravo na dio imovine ostaviteljice pa da se, primjenom odredbe čl. 5. st. 3. ZN, treba smatrati da se u visini od 5.000,00 kn u trenutku smrti ostaviteljice G. P. nije radilo o njenoj ostavini nego o imovini stečenoj od strane tuženika temeljem dogovora stranaka iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju o načinu podmirenja troškova smještaja primateljice uzdržavanja u Dom za starije osobe.

10.1. Troškovi smještaja u Domu za starije osobe – U. L.. F. iznosili su 4.800,00 kuna (ranije 5.000,00 kuna). Mirovina ostaviteljice bila je oko 3.700,00 kuna. Na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pok. G. P. je sudjelovala u troškovima uzdržavanja pa tako i troškovima smještaja. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno kako je ista plaćala troškove smještaja u iznosu od 3.000,00 kuna, a ostatak je plaćao tuženik. Iz potvrdi o provedenim nalozima za plaćanje, proizlazi, a kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno, da je tuženik platio troškove smještaja pok. G. P. za listopad, studeni i prosinac 2018. odnosno da je iznos za listopad 2018. podmirio 9. listopada 2018., iznos za studeni 2018. 7. studenog 2018. i iznos za prosinac 2018. 10. prosinca 2018., iako je mirovina za prosinac primateljici uzdržavanja isplaćena tek posmrtno. Tu valja istaknuti da je Ugovorom o smještaju od 9. kolovoza 2018. (list spisa 30) čl. 4. st. 2. određeno da se cijena usluga smještaja, prehrane i njege korisnika iz st. 1. toga članka plaća jedan mjesec unaprijed te činjenicu da je ostaviteljica preminula 21. prosinca 2018., pa je jasan zaključak da su troškovi smještaja već bili plaćeni za prosinac, prema navedenoj ugovornoj odredbi. U prvostupanjskom postupku je i utvrđeno da je predmetne troškove tuženik platio od vlastite imovine, ali ne i iz imovine pok. G. P. budući je među njima vladao odnos povjerenja, kao i da je iznos od 5.000,00 kuna tuženik s računa ostaviteljice pok. G. P. podignuo naknadno. Naime, s obzirom na to da je mirovina za prosinac primateljici uzdržavanja isplaćena tek posmrtno, jasno je da je tuženik naknadu za smještaj u Dom za prosinac - 10. prosinca 2018. u cijelosti podmirio iz svojih osobnih sredstava pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nije riječ o ostavini već o imovini tuženika koju je stekao na drugom pravnom temelju, konkretno na temelju Ugovora o uzdržavanju, u imovini pok. G. P.. Prvostupanjski sud utvrđuje da se radilo o novcu tuženika koji je već bio potrošen za podmirenje naknade za smještaj u Dom. Osim navedenog, valja istaknuti i da se na računu pok. G. P. otvorenom kod O. b. d.d. nije moglo naći bilo kakvih sredstava koja ne bi bila utrošena za njene mjesečne potrebe, bilo da se radilo o smještaju u Dom na što je odlazila većina njene mirovine, bilo da se radilo o podmirivanju njenih drugih mjesečnih troškova za što su od mirovine stranke Ugovora o doživotnom uzdržavanju odvojile preostali dio od oko 700,00 kn te da primateljica uzdržavanja nije imala drugih primanja osim mirovine.

12. Valja još i dodatno istaknuti da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka, a niti žalbenim navodima, nije dokazala tvrdnju da bi utuženi novčani iznos od 5.000,00 kuna predstavljalo ostavinu pok. G. P..

13. Slijedom svega navedenog te s obzirom da ovaj sud nije našao povrede odredbi na koje pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP, kao i da je u konkretnoj pravnoj stvari pravilno primijenjeno materijalno pravo, sve u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zadru 27. veljače 2023.

Sutkinja

Sanja Prosenica, v.r.