Poslovni broj 25 K-406/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog O. K. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak – u daljnjem tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj K-DO-482/2016 od 15. rujna 2016., na javnoj raspravi u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Vinkovcima Silve Rončević, optuženog O. K., i punomoćnika oštećenog, odvjetnika H. B., dana 27. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u nastavku ZKP/08), stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-387/2016-2 od 6. srpnja 2018.

II. Optuženi O. K., OIB 6., sin A. i M., r. N., rođen 1.. l. 1.. u V., sa prebivalištem u N., J.. K. 2., državljanin R., vozač, zaposlen u T. d.o.o., sa primanjima u iznosu od oko 2.800,00 kuna, oženjeno, otac dvoje mlt. djece, SSS, vlasnik 20 hektara zemlje i suvlasnika u ½ dijela obiteljske kuće, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 2.. s. 2.., u O., K. 3., dok se V. M. nalazio u dvorištu obiteljske kuće, tijekom telefonskog razgovora s V. M., a vezano za obradu katastarske čestice br. 920/8 k.o. O., u cilju da ga zastraši, povišenim glasom rekao mu: "Ti četniče nikad nećeš tu zemlju obrađivati. Idi sa svojima u Srbiju, a ukoliko dođeš na njivu, riješit ću te na svoj način i sve četnike i neka dođu u što većem broju, a za to neću odgovarati".

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak – u daljnjem tekstu KZ/11),

III. Temeljem članka 139. stav 2. KZ/11 te se optuženi O. K.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

IV. Temeljem članka 56. KZ/11 se optuženom O. K. izriče uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08, optuženi O. K. je dužan platiti ovome sudu paušalni iznos od 100,00 eura (sto eura) / 753,45 kuna (sedamsto pedeset tri kune i četrdeset pet lipa), kao i nagradu punomoćnika oštećenog V. M. u iznosu od 456,56[1] eura (četiristo pedeset šest eura i pedeset šest centi) / 3.439,95 kuna (tri tisuće četiristo trideset devet kuna i devedeset pet lipa) i to u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom, uz prijedlog za izdavanjem kaznenog naloga, broj KO-DO-482/2016 od 15. rujna 2016., izmijenjenom podneskom od 13. ožujka 2023. godine, optužilo O. K. za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st.

2. KZ/11, stavljajući mu na teret da je dana 2.. s. 2.., u O., K. 3., dok se V. M. nalazio u dvorištu obiteljske kuće, tijekom telefonskog razgovora s V. M., a vezano za obradu katastarske čestice br. 9./8 k.o. O., u cilju da ga zastraši, povišenim glasom istome rekao: "Ti četniče nikad nećeš tu zemlju obrađivati. Idi sa svojima u Srbiju, a ukoliko dođeš na njivu, riješit ću te na svoj način i sve četnike i neka dođu u što većem broju, a za to neću odgovarati".

2. Presudom od 6. srpnja 2018., izdan je kazneni nalog kojim je optuženi proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 139. stav 2. KZ/11.

2.1. Protiv kaznenog naloga, optuženi je po branitelju izjavio prigovor, te je spis dostavljen optužnom vijeću radi odluke o osnovanosti optužnice.

2.2. Rješenjem Kov-214/2018-4 od 5. prosinca 2018., potvrđena je optužnica protiv optuženog O. K., slijedom čega je sud proveo ovaj postupak, a prilikom donošenja nove presude, sukladno članku 544. stavku 1. ZKP/08, valjalo je staviti izvan snage predmetni kazneni nalog, kao u točki I. izreke.

3. Pozvan na očitovanje o osnovanosti optužnog akta, optuženi se očitovao kako se ne smatra krivim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitana je: presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj P-205/2016 od 17. lipnja 2016. (list 4-6), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika O. K. sa pripadajućom DVD snimkom i dostavnicom 15. rujna 2016. (list 24-26), dopis ODO u Vukovaru broj KO- DO-355/2020 od 8. srpnja 2020., dopis PP Vinkovci s ispostavom Markušica od 17. srpnja 2020., rješenje ODO u Vukovaru broj K-DO-536/16 od 12. rujna 2016., presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj P-70/2017 od 3. studenog 2017., presuda i rješenje ŽS U Zagrebu broj Gž-1562/18 od 4. prosinca 2018., djelomična presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Vinkovcima broj P-314/19 od 7. veljače 2019., rješenje Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima broj Psp-8/16 od 6. ožujka 2017., saslušan oštećeni V. M..

4.1. Bez suglasnosti obrane, a temeljem odredbi članka 431. stav 1. točka 8. ZKP/08, pročitani su: iskaz oštećenika V. M. s raspravnog zapisnika od 15. svibnja 2019., iskaz svjedoka D. B. s raspravnog zapisnika od 18. veljače 2021., iskaz svjedoka N. M. s raspravnog zapisnika od 18. veljače 2021.

4.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije, te je saslušan optuženi O. K..

4.3. Temeljem članka 430. u svezi članka 330. stavak 3. ZKP/08, sadržaj snimki ispitivanja optuženika utvrđen je njezinim reproduciranjem.

5. Na temelju dokaza provedenih u tijeku dokaznog postupka sud, smatra utvrđenim kako je optuženi O. K. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5.1. Optuženi pozvan na iznošenje obrane u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 15. rujna 2016., nije htio iskazivati, te se branio šutnjom ,dok je prilikom iznošenja obrane kod Općinskog suda u Vukovaru 18. veljače 2021., godine iskazao kako je imao samo jedan telefonski razgovor s oštećenim V. M., u trajanju od dvije do tri minute, ali ne sjeća se jeli to bilo baš 25. srpnja 2016. Sjeća se kako ga je V. M. nazvao i kako su razgovarali oko njegovog stupanja u posjed zemlje koju je on (optuženi) tada radio. V. M. nije izrekao nikakve prijetnje, no, razgovor je bio neprimjeren, te su se međusobno vrijeđali. Nije spominjao djecu oštećenog. V. M. je stupio u posjed predmetne zemlje kada je optuženi iskoristio sva pravna sredstva koja su mu bila na raspolaganju.

Prije ovog razgovora V. M. je došao njemu kući, jer je od Agencije dobio jednu tablu od 150 hektara zemlje, koju nije bio sam u mogućnosti obrađivati. Kasnije je Agencija tu tablu podijelila na tri osobe i to V. M., M. B. i N. M.. Optuženi je tužio Agenciju, smatrajući kako je zemlju bespravno dodijelila. Naime, radi se o 150 hektara zemlje, koju je on obrađivao još od 1999. godine, kada je ondje bila šikara i bila je minirana, te je iz nje izvadio 600 do 700 mina. Nije dobio nikakav poticaj i obrađivao je zemlju ilegalno, osim tijekom jedne godine, za koju je imao potvrdu Općine M. o pravu na obrađivanje, bez prava na poticaj. Kasnije je saznao kako je poticaj na tu zemlju 15 godine ostvarivala Zadruga "Božina šuma" iz G.. Ističe i kako je moguće kako je V. M. još jednom bio kod njega kada je kupovao prikolicu i strojeve.

5.2. Prilikom iznošenja obrane na raspravi 27. ožujka 2023., optuženi je ostao kod ranije iznesene obrane, te dodao kako je imao jedan telefonski razgovor, u trajanju od nekih 30-ak sekundi s oštećenim, koji je protekao s tenzijama. Oštećeni ga je nazvao i odmah dobio na telefon. Oštećeni ga je verbalno napao zbog obrade zemlje koju je on odbio na natječaju. Radilo se, naime, o zemlji koju sam optuženi ranije obrađivao, a koju je na natječaju dobio oštećeni, a on je naknadno tu zemlju podijelio sa N. M. i D. B.. Kako je živio od obrade te zemlje, smatrao je kako je barem dio tog velikog komada zemlje trebao i ja dobiti i on, jer je skupa s kolegom, prilikom obrade, istu i razminirao, skinuvši s iste 350 protutenkovskih mina. Smatrao je, ukoliko oštećeni ne može ili neće istu sam obrađivati, natječaj treba poništiti, a ne da on samovoljno dijeli zemlju, pri čemu njemu nije dao niti dio. U tom telefonskom razgovoru, oštećenom je rekao kako je „četnik“ i kako neće nikada obrađivati svu tu zemlju. Također mu je rekao da i drugi „četnici“ dođu, a navodi kako su i dolazili su drugi „četnici“, čekajući kod njegove zemlje i gledajući ga kako obrađuje, pa je tako nekad bilo i 20-ak „četnika“. Priznaje kako je optuženom rekao da će to riješiti na svoj način i da mogu „četnici“ doći u što većem broju, no navodi kako nije mislio na nasilni put, već na pravni put. Ne sjeća se jeli rekao optuženom da ide u Srbiju, ali ostavlja mogućnost da jeste. Smatra kako nije rekao da neće za to odgovarati, jer nema za što odgovarati. Navodi kako njegove riječi nisu bile prijetnje za život i tijelo, odnosno nanošenje bilo kakvih ozljeda oštećenom, već je znao kako je oštećeni lažirao određenu dokumentaciju u natječaju za dodjelu zemlje, pa je htio naglasiti kako će to i dokazati. Naglasio je još kako je predmetna zemlja, prije nego ju je on počeo obrađivati, stajala napuštena i svi su imali mogućnost obrađivati, ali to oštećeni i "njegovi" nisu htjeli, jer je bila minirana s „njihove“ strane, pri čemu ne zna jesu li konkretno oštećeni i netko od njegovih poznanika minirali zemlju, nego misli na srpsku stranu.

Još je naveo kako nije niti znao ima li oštećeni obitelj, jer ga privatno ne pozna, već samo kao prodavatelja žitarica. Tijekom tog telefonskog razgovora i oštećeni je njemu upućivao neprimjerene riječi, kojih se ne može sjetiti, i imao povišen ton, no, nije smatrao kako treba podnositi kaznenu prijavu zbog toga.

6. Uvidom u presudu Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima broj P- 205/16 od 17. lipnja 2016. proizlazi kako je u predmetnoj pravnoj stvari O. K., kao tužitelj podnio tužbu protiv Agencije za poljoprivredno zemljište, V. M., M. B. i N. M., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključenog između Agencije za poljoprivredno zemljište kao zakupodavca i V. M., M. B. i N. M., kao zakupoprimaca, a radi zakupa poljoprivrednog zemljišta upisanog u zk uložak 7. k.o. O. i to kč. broj 833 oranica i livada P. s 1.6638 m2 na rok od 50 godina, a u zakupninu od 1.664,26 kuna, utvrđenja ništetnosti ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključenog između Agencije za poljoprivredno zemljište kao zakupodavca i V. M. kao zakupoprimca, a radi zakupa poljoprivrednog zemljišta upisanog u zk uložak 761 k.o. Ostrovo i to kč. broj 837 oranica i livada Panjik sa 15606 m2 na rok od 50 godina, te uz zakupninu od 1.662,50 kuna, utvrđenja ništetnosti ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključenog između Agencije za poljoprivredno zemljište kao zakupodavca i M. B. kao zakupoprimca, a radi zakupa poljoprivrednog zemljišta upisanog u zk uložak 761 k.o. Ostrovo i to kč. broj 920/1 oranica Žankovac s 525986 m2 na rok od 50 godina, te uz zakupninu od 60.488,40 kuna, utvrđenja ništetnosti ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključenog između Agencije za poljoprivredno zemljište kao zakupodavca i N. M. kao zakupoprimca, a radi zakupa poljoprivrednog zemljišta upisanog u zk uložak 761 k.o. Ostrovo i to kč. broj 920/6 oranica Žankovac s 500011 m2 na rok od 50 godina, te uz zakupninu od 57.501,26 kuna, te utvrđenja ništetnosti ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključenog između Agencije za poljoprivredno zemljište kao zakupodavca i V. M. kao zakupoprimca, a radi zakupa poljoprivrednog zemljišta upisanog u zk. uložak 761 k.o. Ostrovo i to kč. broj 620/8 oranica Žankovac s 525941 m2 na rok od 50 godina, te uz zakupninu od 60.483,22 kune.

Tužitelj O. K. je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom.

6.1. Iz presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima, broj P-70/17 od 3. studenog 2017. godine proizlazi kako je O. K. obvezan Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede putem Agencije za poljoprivredno zemljište predati posjed kč. broj 920/1, 920/6, 920/8 k.o. Ostrovo, te na ime naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i to kč. boj 833, 837, 920/1, 920/6 i 920/8 u vegetacijskih godinama 2013./2014., 2014./2015. i 2015./2016. isplatiti iznos od 544.799,04 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i isplatiti trošak parničnog postupka u iznosu od 22.300,00 kuna. Navedena presuda je postala pravomoćna 4. prosinca 2018. godine u dijelu u kojem je naloženo O. K. da Republici Hrvatskoj preda u posjed kč. broj 920/1, 920/6 i 920/8 k.o. Ostrovo, u kojem je dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1562/18 od 4. prosinca 2018. S druge strane presuda Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima broj P-70/17 od 3. studenog 2017. godine, ukinuta je u dijelu u kojem je tuženiku O. K. naložena isplata naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i to kč. boj 833, 837, 920/1, 920/6 i 920/8 u vegetacijskih godinama 2013./2014., 2014./2015. i 2015./2016. u iznosu od 544.799,04 kune, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

6.2. U ponovljenom postupku, djelomičnom presudom na temelju priznanja donesenom pod brojem P-314/19 od 7. veljače 2019. godine, obvezan je O. K. na ime naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i to kč. boj 833, 837, 920/1, 920/6 i 920/8 u vegetacijskim godinama 2013./2014., 2014./2015. i 2015./2016., isplatiti iznos od 181.599,68 kuna.

6.3. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima broj Psp-8/16 od 6. ožujka 2017. utvrđeno je kako je M. B. odbijena s tužbenim zahtjevom za utvrđivanjem smetanja posjeda od strane O. K. na nekretnini upisanoj kč. broj 9./1. oranica Žankovac.

6.4. Analizirajući navedene presude i rješenja, svaku pojedinačno i u njihovoj ukupnosti proizlazi kako je, zaista, do 2016.g., optuženi bio u posjedu više oranica na području k.o. Ostrovo, koje su oranice zatim, putem ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske zaključenog između Agencije za poljoprivredno zemljište kao zakupodavca i V. M., M. B. i N. M., kao zakupoprimaca, dane u zakup navedenim zakupoprimcima, među kojima je i oštećeni, a što potvrđuje navode obrane kako su tenzije između njega i oštećenog nastale upravo, jer je oštećeni V. M., između ostalih zakupoprimaca, dobio u zakup poljoprivredno zemljište koje je do tada bilo u posjedu optuženog. Pored navoda obrane, to proizlazi i iz presude Općinskog suda u Vukovaru broj P-70/17 do 3. studenog 2017.

6.5. Čitanjem rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO- 536/16 od 12. rujna 2016., proizlazi kako je odbačena kaznena prijava protiv ovdje optuženog O. K. zbog kaznenog dijela prijetnje iz članka 139. st. 2. KZ/11, a koju je kaznenu prijavu podnio N. M.. Kako predmetna odluka nije povezana s činjeničnim opisom kaznenog djela o kojem sud odlučuje u ovom predmetu, nije ju potrebno daljnje analizirati.

7. Oštećenik V. M. prvotno je saslušan na raspravi 15. svibnja 2019. tada je iskazao kako je i prije kritičnog događaja, poznavao O. K. iz N. po imenu, no, nije imao s njim prijateljske, niti druge bliske susrete. 2016. godine, u natječaju za državnu zemlju na području Općine Markušica, je dobio zemlju, potom zaključio ugovor s Agencijom za poljoprivredu, koja ga je uvela u posjed, nakon čega su nastali problemi s O. K. koji je prethodno tu zemlju obrađivao. Radilo se o tri čestice ukupne površine 150 hektara, a za koju je općini platio zakupninu i posjeduje ugovore. 25. srpnja 2016. je, iz svog dvorišta, nazvao O. K. radi dogovora vezano uz tu zemlju, kojom prilikom mu je optuženi rekao kako u tu zemlju nikada neće uči, da će on to riješiti na svoj način, ako ga ondje bude vidio da će pobiti njegovu ženu i djecu, kao i da Srbi nemaju ondje što tražiti, te da trebaju izaći s tog područja. Kada je upitao optuženog zna li s kim razgovara, optuženi je rekao kako zna i kako mu je dosta „četnika“. To je bio njihov jedini telefonski razgovor, a broj optuženog je posjedovao, jer je isti otkupljivao kukuruz i pšenicu koji oštećeni proizvodi. Zna kako je razgovarao s O. K. jer mu je prepoznao glas iako se nije s njim družio ali ga je više puta čuo kako priča. Jednom je optuženi čak bio kod njega u kući kada je izašao natječaj i kada je saznao da je oštećeni dobio zemlju, no tada je bio ljubazan. Naime, kada ga je 1. srpnja 2016. godine Agencija uvela u posjed zemljišta imao je rok od 15 dana za plaćanje zakupnine, koju je i platio, te je zvao optuženog da sve riješe, jer je optuženi još uvijek bio u posjedu navedene čestice. Između njega i optuženog vođeno je više sudskih postupaka, te je optuženog dva puta prijavljivao u policiji i to jednom, jer nije htio napustiti posjed zemljišta, a drugi puta za prijetnju. Također ga je prijavljivao Agenciji za poljoprivredu, Ministarstvu poljoprivrede i Poljoprivrednoj inspekciji. Naknadno se oštećeni sjetio kako je na dan kada su mu telefonskim putem izrečene prijetnje, prvotno on nazvao O. K. koji se nije javio, već ga je povratno nazvao.

7.1. Saslušan na raspravi kod ovoga suda 10. ožujka 2023. godine, oštećeni je iskazao kako je prošao na natječaju Općine Markušica za zakup poljoprivrednog zemljišta sa svojom ponudom za zakup, te je dobio česticu u Ostrovu kč. 9./8., uslijed čega je 2015. godine potpisao ugovor o zakupu s Agencijom za poljoprivredu, na kojoj je zemlji bila zasađena pšenica od strane O. K., koji je predmetu zemlju obrađivao temeljem dozvole Općine Markušica. Pored oštećenog, zakup zemljišta su dobili i D. B. i N. M., i to svaki po jednu česticu koja je bila u sklopu veće parcele, a koju čitavu parcelu je do tada obrađivao O. K.. 1. s. 2.. godine ih je Agencija za poljoprivredu uvela u posjed predmetnih čestica, na kojima su se u tom trenutku nalazili ostatci slame ostali nakon žetve pšenice, a koju je trebalo skloniti, a izbalirao ju je i sklonio O. K., no odmah počeo pripremati zemlju za sljedeću sezonu. Od 1. s.

2.., oštećeni je imao rok od 15 dana za uplatu zakupnine, te je nakon uplate nazvao O. K. kako bi mu rekao da više ne obrađuje predmetnu zemlju. Optuženi se nije odmah javio, već ga je povratno nazvao, a poziv je oštećeni primio u dvorištu svoje kuće. Ispričao je optuženom kako je uveden u posjed i platio zakupnicu za predmetnu zemlju, na što mu je optuženi povišenim glasom rekao kako tu zemlju nikada neće obrađivati, nazvao ga „četnikom“, rekao kako će to riješiti na svoj način, a da on treba ići u Srbiju. Rekao mu je i ukoliko se pojavi na njivi, to treba učiniti u što većem broju s drugim „četnicima“, koje će on tada riješiti na svoj način i za njih neće odgovarati. Ovih riječi se uplašio, bojavši se za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji, ali i za materijalnu situaciju, jer je platio veliku količinu novca za zakup, te mu je bilo stalo da zemlju i obrađuje. Oštećeni se nije mogao sjetiti jeli čuo riječi "ubit ću te", no njegove riječi "riješit ću te", je doživio kao prijetnju nasiljem. Ovo je jedini razgovor koji je vodio telefonskim putem s O. K., koji mu se za navedene prijetnje nikada nije ispričao. Predmetni razgovor prepričavao je D. B. i N. M., s obzirom da su isti također bili zakupnici zemlje koju je obrađivao O. K.. Kada je razgovarao s O. K. telefonom, bio je sam na dvorištu. Također se je oštećeni sjetio kako je optuženi rekao kako se svi trebaju odseliti u Srbiju, cijela njegova obitelj, te kako je spominjao i pokojnog predsjednika Tuđmana. Ponovio je kako je imao broj optuženog od ranije i poznavao ga je kao otkupljivača pšenice i kukuruza čijim se uzgojem sam bavi, uslijed čega je i imao njegov broj mobitela. Prvi puta kada je tek dobio na natječaju 150 hektara zemlje u zakup, optuženi mu je došao u kuću i bio je jako ugodan, te je predložio da on nastavi obrađivati veći dio zemlje, a da oštećeni obrađuje nekakvih 50 hektara, dok će se u pogledu zakupnine dogovoriti, no, oštećeni na to nije pristao. Kada su mu u Agenciji za poljoprivredu rekli kako ne mora uzeti svih 150 hektara zemlje na obradu, odlučio je uzeti samo dio, a ostatak zemlje prepustiti ostalim ponuđačima, koji su na natječaju bili iza njega. Među tim ostalim ponuđačima niti blizu nije bio O. K., po redoslijedu.

7.2. Analizom iskaza oštećenog V. M., sud zaključuje kako je isti dosljedan unatoč proteku vremena, iako, postoje manja odstupanja u iskazu što je logična i očekivana posljedica vremenskog odmaka, no, oštećeni se u oba navrata jasno i decidirano sjećao telefonskog razgovora s optuženim, načina na koji su uspostavili kontakt, čak detalja kako je prvotno on nazvao optuženog, no, isti se nije javio, te ga je povratno nazvao, okolnosti kako je njegov broj mobitela imao memoriran kao poznatog otkupca pšenice i kukuruza čijim se uzgojem bavio, lokacije gdje se nalazio kada je razgovarao s optuženim, kao i činjenice kako je bio sam. Također se oštećeni u bitnom sjetio riječi koje mu je optuženi rekao, nazivajući ga „četnikom“, govoreći mu kako nikada neće obrađivati zemlju, već će optuženi to riješiti na svoj način, kako treba ići u Srbiju, te ukoliko se pojavi na njivi to treba učiniti s drugim „četnicima“ u što većem broju, te će ih on riješiti na svoj način, a za njih neće odgovarati. Stoga sud iskaz oštećenog u pogledu načina na koji se događaj odvijao, prihvaća kao vjerodostojan i zaključuje kako je optuženi izrekao upravo riječi navedene u činjeničnom opisu presude. No, ove riječi potvrđuje u svojoj obrani i optuženi navodeći kako je, zaista, nazivao oštećenog „četnikom“, kao i sve druge "njegove" koji su postavljali mine na zemljištu, te kako je, zaista, rekao da dođu u što većem broju na zemlju, te će ih on riješiti. U pogledu značenja riječi koje je optuženi oštećenom izrekao, postoji nesklad u iskazu optuženog koji tvrdi kako nije iste izrekao kao prijetnju nekim zlom u odnosu na oštećenog, dok sam oštećeni navodi kako se od ovih riječi uplašio za svoju dobrobit i dobrobit svoje obitelji kao i za svoje ulaganje plaćanjem zakupnine predmetne zemlje. Imajući u vidu sadržaj izrečenih riječi upućenih oštećenom, sud zaključuje kako se radi objektivno zastrašujućoj poruci u kojoj optuženi izriče govor mržnje prema oštećenom kao pripadniku nacionalne manjine, poručujući kako mu uopće nije mjesto u Republici Hrvatskoj, a kamoli na zemlji koju je optuženi, u tom trenutku, svojatao, pa stoga sud nikako ne može prihvatiti da je riječi "riješit ću te na svoj način i sve četnike", optuženi izrekao misleći pod tim na rješavanje pravnim putem, jer predmetno nije životno ni logično, niti bi uz najavu pravnih sredstava rješavanja nesuglasica, optuženi oštećenog nazivao "četnikom", a s druge strane taj pravni put na koji se optuženi poziva bi se teško mogao upotrebljavati i njime išta rješavati na oranici u Ostrovu, kamo je optuženi pozvao oštećenog i ostale „četnike“, na „rješavanje“. Za upotrebu pravnog puta koriste se tužbe, prijave, pismeni podnesci i u svrhu upotrebe pravnog puta nije potrebno da netko dođe na njivu. Okolnost kako prilikom izgovaranja navedenih riječi optuženi nije mislio na pravni put podupire i navod oštećenog kako mu je rekao i riječi "za to neću odgovarati", što podrazumijeva kako je, zaista, optuženi oštećenom prijetio smrću, u kojem dijelu sud prihvaća iskaz oštećenog. Da riječi "riješit ću te na svoj način" znače prijetnju smrću, sud zaključuje iz cjelokupne dikcije optuženog, i načina na koji su predmetne riječi izgovorene kao i već spomenutog govora mržnje prema nacionalnoj manjini.

7.3. Iz iskaza svjedoka D. B. s raspravnog zapisnika od 18. veljače 2021. proizlazi kako je i on zvao O. K., vezano uz zemlju koju je dobio na natječaju 2015. godine, a koju je do tada obrađivao optuženi, no, kako mu je optuženi rekao da nikada neće ući u tu zemlju, da su mu zemlju dali „četnici“ Zagrebu, da će on to riješiti na svoj način, a da oni mogu ići preko Dunava. Također se sjeća kako ga je jednom prilikom nazvao V. M. i kako mu je rekao kako je i njemu O. K. prijetio da će im pobiti žene i djecu, govorio da su „četnici“ i da će to riješiti na svoj način kao i da će im postaviti mine.

7.4. Iz iskaza svjedoka N. M. s raspravnog zapisnika od 18. veljače 2021. proizlazi kako je i on dobio u zakup zemlju koju je prethodno obrađivao O. K., kojeg je jednom prilikom susreo na njivi i s njime započeo razgovor vezano uz tu zemlju, a koju je prethodno optuženi obrađivao. Tom prilikom ga je optuženi vrijeđao i prijetio, rekao da svi dođu zajedno, te će ih ubiti, kako im je zemlju dala najveća „četnikuša“ u Zagrebu, a da on ima svoj način na koji će to sve riješiti, odnosno da dođu u što većem broju, da će ih sve pobiti za čega će dobiti 5 godina zatvora, odslužiti 3, a potom opet raditi zemlju. Nekih mjesec dana nakon tog susreta zatekao se kod V. M. popravljajući kombajn i misli kako je tada V. M. zvao O. K., a po izrazu lica V. M. zaključio je kako razgovor nije bio normalan i da je O. K. prijetio V. M., jer je čuo V. kako mu govori da mu ne spominje djecu u nikakvom kontekstu.

7.5. Iz iskaza ova dva svjedoka sud zaključuje kako su riječi koje je O. K. izgovorio oštećenom V. M., riječi koje je upotrebljavao i razgovarajući s drugim zakupoprimcima zemlje u Ostrovu, koju je on prethodno i obrađivao, što također dokazuje istinitost oštećenog. Sud je povjerovao iskazima ova dva svjedoka, jer se isti temelje na vlastitom iskustvu svjedoka u pogledu razgovora s optuženim. Međutim, dio iskaza svjedoka N. M. u kojem navodi kako je bio prisutan u trenutku kada su V. M. bile upućene prijetnje od strane sud ne prihvaća, jer je oštećeni decidirano iskazao, kako je u trenutku telefonskog razgovora s optuženim, na svom dvorištu bio sam. To, međutim, ne umanjuje vjerodostojnost ostatka iskaza svjedoka N. M., a ova nedosljednost s iskazom oštećenog, vjerojatno proizlazi iz okolnosti što je V. M., nakon telefonskog razgovora nazvao svjedoka i prepričao mu što je doživio, te je bio pod dojmom navedene prijetnje, uslijed čega postoji mogućnost da su se kod svjedoka stvorila lažna sjećanja da je i sam prisustvovao trenutku kada se razgovor dogodio.

8. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optuženi O. K. počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stav 2. KZ/11, za koje se tereti optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima.

8.1. Dakle, optuženi je svojim ponašanjem koje je opisano optužnicom i koje on djelomično priznaje, ostvario sve objektivne elemente terećenog mu kaznenog djela iz članka 139. stav 2. KZ/11, pri čemu je u pogledu subjektivnog elementa kaznenog djela, sud utvrdio da je optuženi bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti istog, pa je djelo ostvario s oblikom krivnje izravna namjera.

8.2. Iako optuženi poriče kako je predmetne riječi izrekao s namjerom zastrašivanja oštećenika, treba napomenuti kako prijetnja općenito, s obzirom na okolnosti pod kojima je izrečena, mora biti objektivno prikladna da kod adresata izazove strah, a

već je odlučno da postoji

nije važno je počinitelj, zaista, imao namjeru ostvariti,

namjera počinitelja da ustraši, odnosno uznemiri žrtvu, ali isto tako i da je prijetnja, koja mora biti ozbiljna, podobna da na strani oštećenika izazove promjenu u afektivnom životu u vidu straha, uznemirenosti, nesigurnosti i osobne ugroženosti, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

Naime, u slučaju, kada je optuženi oštećenom, koji je na natječaju dobio u zakup zemlju, koju je do tada optuženi obrađivao, rekao kako tu zemlju nikada neće obrađivati, kako je „četnik“, kako će njega i sve „četnike“ riješiti na svoj način, a za to neće odgovarati, jasno je da je riječ o ozbiljnoj prijetnji, odnosno da je optuženi bio svjestan okolnosti pod kojima ove riječi izgovara, revoltiran činjenicom što gubi posjed zemljišta koje je do tada obrađivao, te je u tim okolnostima postupao upravo s ciljem zastrašivanja oštećenika, dakle, s izravnom namjerom.

Iako nije utvrđeno kako je optuženi uporabio riječi „ubit ću te“, riječi „riješit ću te na svoj način i za to neću odgovarati“ su istoznačne u navedenom kontekstu i okolnostima u kojima su izrečene i predstavljaju upravo prijetnju životnom ugrozom oštećenika.

S druge strane, kod oštećenog je, navedenim riječima, zaista, i uzrokovao strah za vlastitu opstojnost, kao i za dobrobit svoje obitelji, uznemirenost, o kojoj u svom iskazu svjedoči, a to potvrđuje i okolnost što je optuženog prijavio policiji.

8.3. Stoga nije za prihvatiti obranu optuženog kada poriče namjeru zastrašivanja oštećenika, jer su takvi njegovi navodi nelogični i neuvjerljivi.

8.4. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila osporena, pa sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

8.5. Stoga je sud optuženog O. K., proglasio krivim za počinjenje djela opisanog u izreci.

9. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći optuženiku za počinjeno kazneno djelo, sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža pa je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za kazneno djelo stavljeno mu na teret (kazna zatvora u trajanju do tri godine). Kao olakotnim sud je optuženom cijenio što je otac dvoje maloljetne djece, sudjelovao u Domovinskom ratu, te je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata kao i dosadašnju neosuđivanost, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio odnos prema žrtvi nakon počinjenja kaznenog djela. Naime, iako optuženi ne priznaje počinjenje kaznenog djela, priznaje kako je žrtvi izgovarao uvredljive riječi i nazivao ga "četnikom", no, niti zato ne nudi žrtvi ispriku, već iste riječi ponavlja i prilikom iznošenja obrane na raspravi.

9.1. Cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenog djela i okolnosti pod kojima je ostvareno, sukladno članku 47. KZ/11, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Sud je također smatrao da će i sama prijetnja kaznom, bez njezina izvršenja, u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, zbog čega je optuženiku izrečena uvjetna osuda, a rok provjeravanja od 2 godine, sud smatra primjerenim i dostatnim da se u njemu provjeri tako postavljena pozitivna prognoza u odnosu na buduće postupanje optuženika. Naime, izrečenu kaznu optuženiku ovaj sud smatra primjerenom i prikladnom za ostvarivanje svih zakonom propisanih svrha kažnjavanja, nalazeći da je ovakva sankcija primjerena izraziti potrebnu društvenu osudu prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela, te ju cijeni adekvatnom da, osim specijalne prevencije, poluči i rezultate generalne prevencije, odnosno utječe, pored optuženika, i na ostale građane da ne vrše kaznena djela, a istom se jača povjerenje građana u pravni poredak i svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Pri odluci o vrsti i mjeri kazne, sud je osobito uzeo u obzir kako je kazneno djelo počinjeno 25. srpnja 2016. godine, dakle, prije 7 godina, a u navedenom periodu od počinjenja ovog djela do donošenja ove presude, optuženi nije počinio drugo kazneno djelo. Također se uslijed proteka vremena, zbog trajanja ovog kaznenog postupka, svrha kažnjavanja za optuženog smanjila, a samom trajanju istoga, optuženi ničim nije pridonio, s obzirom da se uredno odazivao pozivima suda.

10. Temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, optuženi O. K. je dužan platiti ovome sudu paušalni iznos od 100,00 eura, koji je sukladan imovnom stanju optuženog i duljini i složenosti ovog kaznenog postupka. Također, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, obvezan platiti nagradu punomoćnika oštećenog V. M., u iznosu od 456,56[2] eura, sukladno troškovniku predanom od strane punomoćnika oštećenika, a od kojeg troškovnika je sud priznao trošak rasprave održane 15. svibnja 2019. u iznosu od 50 bodova, sukladno Tbr. 4. točka 1., u vezi s točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015- u daljnjem tekstu Tarife), naknade za započeti drugi sat rasprave u iznosu od 25 bodova, sukladno Tbr. 4. točka 5. u vezi s točka 8. Tarife, te rasprave održanih 18. veljače 2021. sve uz vrijednost boda od 10,00 kuna, kao i rasprava održanih 10. ožujka 2023. i 27. ožujka 2023. u iznosu od 50 bodova po raspravi, uz vrijednost boda od 15,00 kuna, sukladno Tbr. 4. točka 1., u vezi s točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), što sveukupno čini 2250 bodova, odnosno 365,25 eura, na koji je iznos sukladno Tbr. 42 Tarife, obračunat PDV od 25%, odnosno 91,31 euro, što ukupno čini 456,56 eura. Sud punomoćniku oštećenika nije priznao trošak pristupa na raspravu 16. veljače 2023. od 50 bodova, jer je ista telefonskim putem odgođena i iz zapisnika je vidljivo kako na istu nitko nije pristupio.

10.1. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovci 27. ožujka 2023.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-483/2021

2. Opt. O. K., N., K. F. 2.

3. Branitelj, odvj. M. C., V., D.. F. T. .1

4. Oštećeni, V. M., O., K. 3.

5. Pun. ošt., odvj. H. B., V., G. 1.