Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-236/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O., vlasnika obrta C. b. K. iz S., OIB: … zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u S. protiv tuženika E. & S. – L. d.o.o. Z., OIB: zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva M. & L., Z. radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3919/2019 od 17. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3919/2019 od 17. studenoga 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o operativnom leasingu br. … u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene, pa stoga navedeni članak ne proizvodi nikakve pravne učinke na ugovorne strane, te se ima primijeniti ugovorna kamata koja se obračunava i usklađuje prema indeksu LIBOR.

2. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o operativnom leasingu br. …, a u djelu koji se odnosi na tzv "valutnu klauzulu" odnosno u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF važećem na dan dospijeća pa stoga navedeni članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za stranke.

3. Nalaže se tuženoj da s osnova razlike prouzročene valutnom klauzulom isplati tužitelju iznos od 45.934,48 kn koja na označeni novčani iznos teče od dana presuđenja pa do konačne isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja kamata teče od presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da s osnova nepravilno obračunatog PDV-a isplati novčani iznos od 324,59CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a na koji novčani iznos teče zakonska zatezna kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3postotna poena, a koja kamata teče od presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. studenoga 2022 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupovnih odredbi. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od ukupno 199,08 eura/1.500,00 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, budući pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o operativnom leasingu broj … u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te u dijelu koji se odnosi na tzv. valutnu klauzulu, te zahtjev za isplatu s osnova razlike prouzročene valutnom klauzulom iznosa od 45.934,48 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, zatim isplata novčanog iznosa od 324,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti s osnova nepravilno obračunatog PDV-a.

8. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- da između stranaka nije sporno da su dana 9. kolovoza 2007. sklopile Ugovor o operativnom leasingu broj … (dalje: Ugovor),

- da je predmet Ugovora kunska protuvrijednost iznosa od 42.417,40 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećim na dan korištenja kredita za CHF, s time da je rok otplate kredita 60 mjeseci (pet godina), uz ugovorenu kamatnu stopu sukladno prema indeksu LIBOR,

- da je tužitelj svoje obveze iz Ugovora uredno podmirio,

- da je iz Ugovora razvidno da je tužitelj Ugovor sklopio kao vlasnik obrta dok je iz zahtjeva za financiranje razvidno da je tužitelj u istom naveo da je predmet financiranja gospodarsko vozilo i da je svrha predmeta leasinga za potrebe poslovanja,

- da je tužitelj, dakle Ugovor sklopio kao gospodarski subjekt,

- da je među strankama sporno da li tužitelj ima pravo potraživati iznos preplaćen radi promjenjive kamatne stope i razlike u tečaju CHF.

9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da predmetni Ugovor o financijskom leasingu po svojoj naravi predstavlja trgovački ugovor, odnosno da se tužitelj u konkretnom slučaju ne može smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07 i 125/07, dalje ZZP) koji se primjenjuje na konkretan slučaj, budući da je predmetni Ugovor sklopljen između tužitelja kao vlasnika ugostiteljsko trgovačkog obrta c. b. K. i za potrebe tog obrta.

10. U skladu s odredbom članka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine” broj: 49/03-pročišćeni tekst, 68/77, 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o financijskom leasingu, obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu dok je obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz stavka 1. toga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba (članak 1. stavak 3. Zakona o obrtu).

11. Prema odredbi članka 5. točka 15. ZZP-a, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

12. Slijedom navedenog, ugovor kojeg je sklopila fizička osoba, ali u svojstvu obrtnika predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe članka 14. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05 i 41/08, dalje ZOO) jer je sklopljen u obavljanju djelatnosti koja čine predmet njegovog poslovanja i ne može se smatrati potrošačkim ugovorom.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju na tužitelja nema učinak parnični postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te da u odnosu na tužiteljev zahtjev, zastara nije počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe slijedom čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 225. ZOO-a, s obzirom da je predmetna tužba podnesena 27. rujna 2021. tj. nakon zastarnog roka od pet godina, jer je plaćanje po Ugovoru tužitelj izvršio u razdoblju od 2008. do 2013. zbog čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev. Također se ističe da, s obzirom na to da se, zbog prethodno navedenih razloga na tužitelja ne proteže učinak kolektivne tužbe, tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan ni u slučaju da nije nastupila zastara.

14. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena te utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

15. Budući da slijedom iznijetih razloga tužitelj, ponavljajući argumente iznesene tijekom prvostupanjskog postupka nije osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a njegova je žalba odbijena je kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena u cijelosti.

16. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 27. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Tatjana Radaković Bašić, v.r.