Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV

br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 P-923/22-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz V., ,

OIB …., zastupan po pun. M. B., odvjetniku iz O., protiv

tuženika A. B. d.d., Z., , OIB: …., zastupan

po pun. H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 10. ožujka 2023., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 24. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030242- 62000145985/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, sklopljenog dana 04.08.2005. između tužitelja i tuženika i to:

- iz čl.3. toč.4. koji glasi: „… obračunanim po srednjem tečaju S. b. d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“;

- iz čl.4.st.1. koja glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II. N a l a ž e s e tuženiku A. B. d.d., Z., S. OIB: …. da tužitelju S. K. iz V., OIB

….., isplati ukupan iznos od 4.862,86 € / 36.639,22 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

5,40 € / 40,66 kn[2] tekućom od 16.11.2008.

13,37 € / 100,70 kn tekućom od 16.12.2008.

32,16 € / 242,32 kn tekućom od 16.01.2009.

32,71 € / 246,44 kn tekućom od 16.02.2009.

33,65 € / 253,54 kn tekućom od 16.03.2009.

32,32 € / 243,48 kn tekućom od 16.04.2009.

31,20 € / 235,08 kn tekućom od 16.05.2009.

53,06 € / 399,80 kn tekućom od 16.06.2009.

50,60 € / 381,22 kn tekućom od 16.07.2009.

52,59 € / 396,23 kn tekućom od 16.08.2009.

53,09 € / 400,01 kn tekućom od 16.09.2009.

51,04 € / 384,55 kn tekućom od 16.10.2009.

52,47 € / 395,37 kn tekućom od 16.11.2009.

51,48 € / 387,91 kn tekućom od 16.12.2009.

53,90 € / 406,09 kn tekućom od 16.01.2010.

54,62 € / 411,57 kn tekućom od 16.02.2010.

49,34 € / 371,76 kn tekućom od 16.03.2010.

55,73 € / 419,92 kn tekućom od 16.04.2010.

53,54 € / 403,36 kn tekućom od 16.05.2010.

55,88 € / 421,04 kn tekućom od 16.06.2010.

71,03 € / 535,19 kn tekućom od 16.07.2010.

67,43 € / 508,02 kn tekućom od 16.08.2010.

79,93 € / 602,22 kn tekućom od 16.09.2010.

73,37 € / 552,83 kn tekućom od 16.10.2010.

68,39 € / 515,29 kn tekućom od 16.11.2010.

83,91 € / 632,21 kn tekućom od 16.12.2010.

86,94 € / 655,06 kn tekućom od 16.01.2011.

79,98 € / 602,64 kn tekućom od 16.02.2011.

80,90 € / 609,54 kn tekućom od 16.03.2011.

77,24 € / 581,96 kn tekućom od 16.04.2011.

78,33 € / 590,18 kn tekućom od 16.05.2011.

94,40 € / 711,26 kn tekućom od 16.06.2011.

96,71 € / 728,65 kn tekućom od 16.07.2011.

115,22 € / 868,13 kn tekućom od 16.08.2011.

109,66 € / 826,23 kn tekućom od 16.09.2011.

98,01 € / 738,46 kn tekućom od 16.10.2011.

71,80 € / 540,98 kn tekućom od 16.11.2011.

70,78 € / 533,29 kn tekućom od 16.12.2011.

74,47 € / 561,09 kn tekućom od 16.01.2012.

77,90 € / 586,94 kn tekućom od 16.02.2012.

78,01 € / 587,77 kn tekućom od 16.03.2012.

75,97 € / 572,40 kn tekućom od 16.04.2012.

76,61 € / 577,22 kn tekućom od 16.05.2012.

78,01 € / 587,77 kn tekućom od 16.06.2012.

76,81 € / 578,72 kn tekućom od 16.07.2012.

76,63 € / 577,37 kn tekućom od 16.08.2012.

75,24 € / 566,90 kn tekućom od 16.09.2012.

73,02 € / 550,17 kn tekućom od 16.10.2012.

75,68 € / 570,21 kn tekućom od 16.11.2012.

76,95 € / 579,78 kn tekućom od 16.12.2012.

76,49 € / 576,33 kn tekućom od 16.01.2013.

71,79 € / 540,90 kn tekućom od 16.02.2013.

74,96 € / 564,79 kn tekućom od 16.03.2013.

76,12 € / 573,53 kn tekućom od 16.04.2013.

74,39 € / 560,49 kn tekućom od 16.05.2013.

70,16 € / 528,62 kn tekućom od 16.06.2013.

67,85 € / 511,22 kn tekućom od 16.07.2013.

69,87 € / 526,44 kn tekućom od 16.08.2013.

71,78 € / 540,83 kn tekućom od 16.09.2013.

75,56 € / 569,31 kn tekućom od 16.10.2013.

71,81 € / 541,05 kn tekućom od 16.11.2013.

74,62 € / 562,22 kn tekućom od 16.12.2013.

75,14 € / 566,14 kn tekućom od 16.01.2014.

28,76 € / 216,69 kn tekućom od 16.02.2014.

30,00 € / 226,04 kn tekućom od 16.03.2014.

29,41 € / 221,59 kn tekućom od 16.04.2014.

27,97 € / 210,74 kn tekućom od 16.05.2014.

27,72 € / 208,86 kn tekućom od 16.06.2014.

27,73 € / 208,93 kn tekućom od 16.07.2014.

29,42 € / 221,66 kn tekućom od 16.08.2014.

31,39 € / 236,51 kn tekućom od 16.09.2014.

30,99 € / 233,49 kn tekućom od 16.10.2014.

31,86 € / 240,05 kn tekućom od 16.11.2014.

33,35 € / 251,28 kn tekućom od 16.12.2014.

32,59 € / 245,55 kn tekućom od 16.01.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.02.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.03.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.04.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.05.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.06.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.07.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.08.2015.

32,96 € / 248,34 kn tekućom od 16.09.2015. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a od 1.1.2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.368,44 € / 25.379,51 kn[3] sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 24. ožujka 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 435,48 € / 3.281,20 kn³ o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik pravni prednik tuženika S. b. d.d. O. / H. A.-A. B. d.d., s kojom je dana 4.08.2005. zaključio Ugovor o kreditu br. 5140030242-62000145985/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, prema kojem mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 55.000 CHF prema srednjem tečaju za devize S.

b. d.d. O. na dan korištenja kredita na rok otplate od 30 godina jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti 292,76 CHF. Redovna kamatna stopa se s početnih 4,90 % godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na njegovu štetu. Smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez njemu jasnih parametara, odn. bez posebnog pregovaranja o istome. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije mu pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF.

1.1. Navodi da pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17-10 od 14.06.2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu 1-7 točaka izreke kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Istom odlukom utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.2. Tuženik mu je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ponudio mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u EUR, što je on prihvatio i dana 05.02.2016. zaključio s tuženikom Aneks Ugovoru. Tuženik mu nije u okviru provedene konverzije u cijelosti vratio preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi. U vrijeme zaključenja Aneksa nije još bila donesena odluka VTS RH br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom izrade prijedloga konverzije jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačiji. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu Franak jest ta da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog

Ugovora ugovoren kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Zbog toga smatra da mu je tuženik pored iznosa evidentiranog u Aneksu Ugovora u obvezi isplatiti i daljnji iznos koji ne može specificirati jer mu tuženik odbija dostaviti relevantnu dokumentaciju. S obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003-31.12.2008. kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. - 31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

1.3. Navodi da je prema čl. 1111.st.1. ZOO-a propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno st. 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

1.4. Odredbom čl. 502. C ZPP-a, propisano je i da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

1.5. Prema čl. 6.st.3. Zakona o sudovima (NN 28/13) propisano je da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, a budući da tuženik isto odbija, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tužitelj je u podnesku od 21.8.20219. specificirao tužbeni zahtjev nakon što je zaprimio od tuženika pregled uplata po kreditu (list spisa 38) da bi nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 8. studenog 2021. (list spisa 117-120), konačno specificirao tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. kolovoza 2019. a i nadalje tijekom postupka navodi da nije prijeporno kako je s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140030242-62000145985/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Navodi da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. Sud je presudom pod br. P-827/2019-28 od 11. veljače 2022. usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

5. Na odnosnu presudu tuženik je uložio žalbu povodom koje je Županijski sud u Puli svojim rješenjem pod posl. br. Gž-371/2022-2 od 5. prosinca 2022. (list spisa 347-353) žalbu tuženika prihvatio te ukinuo presudu i vratio sudu na ponovno suđenje.

6. Na ročištu održanom 10. ožujka 2023. tužitelj je označio tužbeni zahtjev od 8. studenog 2021. u eurima u iznosu od 4.862,86 €.

7. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile 4.8.2005. Ugovor o kreditu br. 5140030242- 62000145985/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige;

- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize S.

b.d.d. O. na dan korištenja kredita uz kamatu od 4,90 % godišnje, dekurzivno

i na rok vraćanja od 30 godina;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju S. b. d.d. O. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (čl. 3.toč.4. Ugovora);

- da čl. 4. st.1. Ugovora o kreditu korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama

Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.;

- da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030242- 62000145985/2005, dana 05.02.2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 1.380,64 kn.

8. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe čl. 3. toč. 4. i čl. 4. st.1. Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;

- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi, a s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu od 5.02.2016.g.;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije.

9. U odnosu na prijeporna pitanja stranaka sud prihvaća navode tužitelja u cijelosti.

10. U ponovljenom postupku sud je saslušao svjedokinju B. S.,

vještakinju L. B. i tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

11. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, iskaz vještakinje L. B., svjedokinje B. S. i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

12. S. B. S. iskazala je da je od 1995. djelatnica bivše

Slavonske banke, a nakon toga pravnog slijednika H. A. A. b. te današnje

A. b., u kojoj radi na poslovima blagajnika. Cijeli radni vijek obavljala je isključivo samo poslove blagajnika i nije radila na poslovima kredita. S. K. poznaje samo iz viđenja, ali nije obavljala poslove oko kredita, pa tako ni u odnosu na tužitelja. Na kreditima su radili drugi djelatnici i nema nikakvih saznanja vezano za kredit koji je tužitelj podigao u banci.

13. Tužitelj je, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao da je zaključio predmetni ugovor o namjenskom kreditu bez depozita s bivšom S.

b. u poslovnici u V. 2005. Kredit je podigao za adaptaciju kuće u kojoj je

živio u iznosu od 55.000,00 CHF. Bivši je klijent S. b., gdje je primao plaću i interesirao se za vrste kredita. Jedna ženska osoba mu je rekla da je kredit u CHF najpovoljniji i nije mi nudila druge kredite. Pribavio je svu potrebnu dokumentaciju i odobren mu je kredit u iznosu od 55.000,00 CHF na rok od 30 godina. Dao je hipoteku na kuću a založni dužnici su mu bili njegovi roditelji. Naveo je da mu djelatnica banke nije govorila o rizicima podizanja kredita u valuti CHF, a ugovore koje je banka sačinila površno je pregledao i odnio ih na ovjeru kod javnog bilježnika u V.. Javni bilježnik mu nije tumačila ugovor već je samo ovjerila potpise i nakon toga je ugovore odnio u banku. Početne rate kredita plaćao je u iznosu od 1.400,0 kn, a zbog porasta kamata rate su mu se podigle gotovo dvostruko do preko 2.000,00 kn. Da je znao da će toliko porasti rate kredita ne bih dizao takav kredit. Nakon što je dobio obavijest od banke o povećanju kamatnih stopa, išao je u nekoliko navrata u banku pitati zašto su mu povećane rate i rekli su mi da oni tu ne mogu ništa i da je tako i s drugim klijentima vezano za kredite u CHF, a zbog porasta tečaja. Proveo je konverziju vezano za predmetni kredit sklapanjem aneksa ugovora, kojega je opet sačinjavala A. b. po njihovim uvjetima. Iz banke su ga pozvali samo da potpiše aneks ugovora i misli da je opet nosio aneks na ovjeru kod javnog bilježnika u V.. Poznato mu je da je pravni sljednik bivše S. b. bila H. A. A. b., kojoj je također

otplaćivao rate kredita, a tu banku je poslije naslijedila A. b.. Naveo je da mu djelatnica banke nije rekla da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na EUR i nije mu pojasnila što može utjecati na visinu kamatne stope ili tečaja. Sada je klijent N. h. b.. Zaključenjem aneksa rata kredita je

povećana, a dobio je povrat od oko 800,00 kn. Kredit mu je konvertiran u eure i otplaćuje ga još oko 13 godina. Iskazao je da ni aneks ugovora nije detaljno čitao, jer mu je djelatnica u banci samo pripremila aneks ugovora i rekla mu da je to ugovor kojeg treba samo potpisati i on je potpisao ugovor. Očekivao je da će sklapanjem aneksa njemu biti povoljnije daljnje otplaćivanje kredita, a rata kredita mu je slična kao ona početna. Smatra da s aneksom nije u cijelosti namiren, vezano za prethodno povećane rate.

14. Iz pismenog nalaza i mišljenja od 29.10.2021. vještakinje L. B. razvidno je da je tužitelj u promatranom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više po pojedinim anuitetima tijekom otplate kredita u odnosu na anuitet po prvobitno ugovorenim uvjetima kredita i to po osnovi promjene kamatnih stopa 19.073,39 kn, po osnovi tečajne razlike 18.946,45 kn, odn. ukupno 38.019,84 kn.

15. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje dok je tuženik podneskom od 04. siječnja 2022. prigovorio u dijelu izračuna razlike po osnovi promjene tečaja CHF smatrajući da je taj izračun pogrešan, odn. nepotpun jer je vještakinja u izračun uključila samo one anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata, a ne sve plaćene anuitete. Takvim se izračunom ne dobiva stvarno stanje razlike između iznosa po stvarnom i početnom otplatnom planu, niti je obuhvaćen cijeli period otplate kredita. Osim toga osporava metodologiju koju je vještakinja koristila prilikom izračuna budući je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu. Osim toga, ističe da kako je tužitelj sklopio sa S. b. d.d. predmetni ugovor a S. b. d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u

kolektivnom sporu. Pravnim sljedništvom je tuženik preuzeo sva, do tad nastala, prava i obveze S. b. d.d. kao prednika. Međutim, budući da je prednik bio samostalna pravna osoba koja je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapao tuženik, te da kolektivnim sporom nije utvrđivana (ne)zakonitost odredbi ugovora o kreditu za S. b. d.d., tako ni tuženik kao slijednik ne može snositi odgovornost kao da je za prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi. Odnosno,

budući da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., ni tuženik ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala.

16. Tužitelj u podnesku od 5. siječnja 2022. u odnosu na tuženikov prigovor da se utvrđenja iz kolektivne presude ne odnose na tuženika kao pravnog slijednika S. b. navodi kako u trenutku podnošenja kolektivne tužbe prednik tuženika (S. b.) više nije egzistirao kao zaseban pravni subjekt, slijedom čega isti kao takav nije mogao niti biti zasebno naznačen u istoj (već je naznačen njegov pravni slijednik), te drži notornim kako je tuženik preuzeo, ne samo prava svoga prednika, već i obveze istoga za koje odgovara cijelom imovinom, pa je navedena presuda sa svim svojim utvrđenjima primjenjiva i u ovom postupku. Poziva se na presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-1408/2020-2 od 15.10.2020. i br. Gž-1258/2020-2 od 12.11.2020.

17. Na raspravi održanoj 10. siječnja 2022. vještakinja je ostala u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja, a u odnosu na prigovore tuženika navodi da je u nalazu navela i negativne stavke.

18. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te iskaz vještakinje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

19. Kako po nalazu i mišljenju na dan 30.09.2015. postoji preplata po osnovi preplaćene kamate te tečajne razlike u visini od 38.019,84 kn, a tuženik je provedenom konverzijom priznao preplatu u iznosu od 1.380,64 kn, s pravom tužitelj zahtjeva navedeno potraživanje opisao kao u toč. II. izreke presude.

20. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.).

21. Po stavu ovoga suda ovdje je sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj, kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

21.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

22. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

22.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO.

23. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

23.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

24. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbe čl. 3. toč.4. i čl. 4. toč.1. Ugovora o kreditu ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu,

početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

25. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329.ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača.

26. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,90 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljem jednostranim povećavanjem kamatne stope.

27. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

28. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

29. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem,

uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

30. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

31. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

32. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

33. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo

"petotužena H. A.-A. B. d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene H.

A.-A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga

kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene H. A.-A.

B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN

96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

34. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

35. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik A. b. d.d. (ranije H. A. A. b. d.d. Z.

pravni prednik tuženika i pravni sljednik S. b. d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 01. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

36. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

37. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanja kamata, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

38. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020.

39. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

40. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio specificirani tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

41. Sud ne prihvaća navode tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer prihvaća navode tužitelja da sukladno revizijskoj odluci VSRH br. Rev-2221/18 od 03.09.2019. nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita s obzirom da pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.

42. Osim toga, sud ne prihvaća niti prigovor tuženika preinake tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je već u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu naveo da će konačni zahtijevani novčani iznos moći postaviti tek nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio, jer nema stručna znanja po kojima bi mogao utvrditi visinu potraživanja zbog čega je provođeno vještačenje.

43. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila S. b. a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila S. b. a ne tuženik, S.

b. d.d. O. je pripojena H. A. A. b., temeljem Ugovora o pripajanju

(rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo H. A. A. B. d.d. Z. upisala je promjenu tvrtke pod nazivom A.

b. d.d. Z. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od

11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista S. d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja S. b. d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila H. A. A. B. ili S. b. s obzirom na pravnu osobnost

koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

43.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem S. b. d.d. O. banci H. A.-A.-B. d.d. Z. (N. 15/2009 od

4.2.2009).

44. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 04.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-

a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

45. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

46. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

47. Tužitelj koji je ovu parnicu dobio u cijelosti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.803,92 € / 28.660,92 kn, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 3.368,44 € / 25.379,51 kn koji se sastoje i to: iznosa od 199,08 € / 1.499,97 kn na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), pet iznosa od po 199,08 € / 1.499,97 kn na ime sastava podneska po punomoćniku od 21.08.2019., 19.03.2020., 16.12.2020.,

8.11.2021. i 19.01.2023., sve po Tbr.8/1. Tarife, pet iznosa od po 199,08 € / 1.499,97 kn na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 04.12.2020., 22.03.2021.,

10.01.2022., 31.01.2023. i 10.03.2023. sve po Tbr. 9/1. Tarife, dva iznosa od po 99,54 € / 749,98 kn na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3.

Tarife, iznosa od 597,24 € / 4.499,90 kn na ime 25% PDV-a na iznos od 2.388,96 €

/17.999,62 kn, iznosa od 232,26 € / 1.749,96 kn na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,09 € / 400,01 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 96,89 € / 730,02 kn na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

48. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 435,48 € / 3.281,20 kn a koji se sastoji od iznosa od 62,21 € / 468,72 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime podneska punomoćnika od 13.08.2019. kojim obavještava sud da je plaćena sudska pristojba po Tbr. 8/3. Tarife te dva iznosa od po 62,21 € / 468,72 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime podneska punomoćnika od 12.04.2021. i 8.11.2021.

kojim obavještava sud da je izvršena uplata za vještačenje po Tbr. 8/3. Tarife jer ti troškovi nisu nužni budući da te podatke sud može provjeriti po službenoj dužnosti te iznosa od 248,85 € / 1.874,96 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime podneska od 5.1.2022. po Tbr. 8/1. Tarife jer sukladno Tbr. 8/1. Tarife ima pravo na četiri takva podneska koja su mu priznata.

49. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 24. ožujka 2023.

Sudac

Zvonimir Rogić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana

objave. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika