Poslovni broj: UsI-3731/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. D. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Z., radi odjave prebivališta, 24. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Broj: 511-19- 35/9-UP/I-1238/21. od 3. studenog 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Broj: 511-19-35/9-UP/I-1240/21. od 3. studenog 2021. odjavljuje se prebivalište tužitelju s adrese S. te mu se nalaže da u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja dostavi PP S. osobnu iskaznicu serijskog broja ….

2. Tužitelj u tužbi ukazuje kako je osporenim rješenjem pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer on na prijavljenoj adresi stvarno prebiva. Navodi kako je u trenutku kad mu je bio upućen poziv radi očitovanja na utvrđene okolnosti bio na području Bosne i Hercegovine zbog smrti svog sina radi čega pismena u tom razdoblju i nije zaprimio. Ističe da obrazloženjem osporenog rješenja nije navedeno koje osobe su zatečene na predmetnoj adresi, iz kojeg razloga zaključuje da se na iskazima tih osoba ne može temeljiti zaključak o njegovom stvarnom životu u mjestu prijavljenog prebivališta. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik se, u svom odgovoru na tužbu, poziva na članak 12. Zakona o prebivalištu te navodi kako je terenskom provjerom utvrđeno da tužitelj ne prebiva na adresi na kojoj je prijavljen. Predlaže Sudu da odbije tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

4. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu i na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS) održao raspravu 16. ožujka 2023. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka koje izostanak nisu opravdale.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12. i 158/13.), propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

6.1. Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (stavak 3.).

7. Spisu tuženika je priložena obavijest kojom je u skladu s citiranim zakonskim člankom dostavljena tuženiku službena zabilješka, PU S. – d., PGP I., broj: 511-12- 27-06-2153/2021, od 2. kolovoza 2021., a sukladno kojoj se navodi kako je A. D. od 1. siječnja 2021., do 2. kolovoza 2021., evidentirano 15 prelazaka državne granice s kratkotrajnim boravkom u Republici Hrvatskoj, a što odgovara drugim saznanjima javno pravnog tijela da navedena osoba sa svojom obitelji živi na K., O., gdje i radi.

7.1. Temeljem navedene obavijesti, a koja se može smatrati obaviješću iz naprijed citiranog članka 12. Zakona o prebivalištu, izvršena je terenska provjera na osnovu koje je sastavljeno Izviješće PU Zagrebačke, PP S., od 5. rujna 2021. Tim izvješćem navedeno je kako po dolasku policijskih službenika na adresu prijave obitelji D., ta obitelj nije zatečena, već su zatečene druge osobe koje su suglasno iskazale kako poznaju obitelj D., ali da članove te obitelji nisu vidjeli dulje vrijeme, da ne znaju gdje se trenutno nalaze, te da imaju kontakt telefonski broj tužitelja. Uvidom u ustupljeni telefonski broj Sud utvrđuje kako se radi o telefonskom broju mobilne mreže registrirane u Bosni i Hercegovini.

7.2. Nakon opisanog postupanja, Sud nalazi kako je radi omogućavanja iznošenja dokaza koji bi pobijali naprijed navedena utvrđenja, tijekom upravnog postupka koji je prethodi osporenom rješenju, tužitelj osobno pozvan na izjašnjavanje o odlučnim okolnostima. Prva dostava tog poziva tužitelju je pokušana 14. rujna 2021., nakon čega je pokušana i druga dostava 21. rujna 2021. kada je pismeno ostavljeno u kovčežiću. Po neuspjelim dostavama sama dostavnica vraćena je pošiljatelju s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku, nakon čega je pismeno izvješeno na oglasnu ploču javno pravnog tijela te je konačno 3. studenog 2021. sačinjeno osporeno rješenje. Sud napominje iako nije od utjecaja na zakonitost provedenog postupka, kako je i za osporeno rješenje dostava pokušana dva puta, nakon čega je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću.

8. Slijedom ovako provedenog postupka Sud zauzima stav kako je postupak proveden sukladno članku 12. Zakona o prebivalištu te da su bili ispunjeni propisani uvjeti za donošenje osporenog rješenja. Bez obzira na ovu okolnost Sud navodi kako je tužitelju, u sporu pune jurisdikcije, bilo dopušteno dokazivati suprotno od utvrđenog, ali tada teret dokaza prelazi na njegovu stranu.

8.1. Tužitelj navodi kako na mjestu prijavljenog prebivališta, u trenutku pokušaja dostave poziva na izjašnjavanje, nije bio radi smrtnog slučaja (bez da je dokaz o toj okolnosti dostavio), dok na okolnosti koje bi pobijale utvrđenja tuženika predlaže svoje saslušanje, odnosno saslušanje svjedoka koji su tijekom terenske provjere zatečeni na predmetnoj adresi.

8.2. Sud smatra kako predloženi dokazi nemaju onu dokaznu snagu koja bi osporila naprijed opisana utvrđenja. Naime, Sud u spisu ne nalazi materijalan dokaz niti je tužitelj tijekom ovog spora takav dokaz priložio ili njegovo izvođenje predložio, koji bi ukazao da je tužitelj sa svojom višečlanom obitelji doista prebivao na mjestu ranije prijave (primjerice dokaz o zaposlenju, o mjestu školovanja njene malodobne djece, potrošnji energenata ili vode). Tim više tužitelj nije pristupio na zakazanu raspravu da bi eventualno utjecao na tijek i rezultat upravnog spora-

9. U odnosu na snagu personalnih dokaza u ovakvim predmetima Sud smatra kako oni mogu pojačati utvrđenja iz materijalnih dokaza, ali ih sami po sebi ne mogu zamijeniti. Ovo se poglavito odnosi na saslušanje stranke osobno, dok saslušanje osoba koje su iskazivale u terenskoj provjeri, nisu odlučan razlog zbog kojeg je osporeno rješenje doneseno (jer bi rezultat terenske provjere i bez tih iskaza bio jednak, odnosno ne bi se moglo utvrditi da tužitelj na lokaciji prijave prebiva). Konačno u ovom dijelu Sud navodi kako tužitelj i nije predlagao saslušanje policijske službenice koja je terensku provjeru provela, dok uz uvažavanje okolnosti ne postojanja materijalnih dokaza koji bi ukazivali na suprotno, Sud takav dokaz po službenoj dužnosti nije provodio. Iz navedenih razloga odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja, budući su oni, po mišljenju Suda i sukladno ostalim utvrđenjima ovog predmeta, usmjereni isključivo ka odugovlačenju upravnog spora.

10. Člankom 15. stavkom 1. točkom 4. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15., 42/20. i 144/20.), propisano je da osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je: osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.

10.1. Člankom 15. stavkom 2. Zakona o osobnoj iskaznici određeno je da osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala odmah nakon nastupanja razloga iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka, a kod nastupanja razloga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.

11. Sukladno naprijed navedenom Sud navodi kako je tuženik zakonito utvrdio da tužiteljica ne prebiva na adresi prijave, iz kojeg razloga je valjano istu s te adrese odjavio te joj sukladno tim utvrđenjima i temeljem naprijed citiranih odredbi Zakona pravilno naložio povrat osobne iskaznice.

12. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, iz kojeg razloga je temeljem članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. O trošku upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2023.

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.