Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-110/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. I. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z., protiv ovršenika H. E. A. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Ovr- 4015/2017-23 od 29. listopada 2022., dana 13. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Ovr-4015/2017-23 od 29. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4015/2014. od 23. veljače 2018.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj pobijajući isto u cijelosti, i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16 dalje: OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga na koji pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz spisa proizlazi:
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni Ovr- 4015/2014. od 23. veljače 2018., određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika,
- da je dopisom od 1. lipnja 2022. Financijska agencija, obavijestila prvostupanjski sud kako je rješenje o ovrsi isknjiženo iz redoslijeda naplate temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18., 02/20., 46/20., 47/20. dalje: ZPONS), jer po istom nije bilo naplata,
- da je prvostupanjski sud ovrhovoditelju putem punomoćnika dostavio primjerak navedenog dopisa Financijske agencije, a koji dopis je punomoćnik ovrhovoditelja zaprimio 21. lipnja 2022., što znači da je o nemogućnosti provedbe ovrhovoditelj uredno obaviješten.
7. Stoga, obzirom da ovrhovoditelj nije u roku od dva mjeseca od obavijesti suda, odnosno dopisa FINA-e iz kojeg proizlazi da provedba ovrhe na novčanim sredstvima nije moguća, nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, u smislu čl. 5. st. 4. u vezi st. 3. OZ, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da primjena mjerodavnog prava na konkretnu činjeničnu situaciju dovodi do obustave ovrhe.
8. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud donio rješenje o obustavi ovrhe bez održane rasprave te da mu nije dopustio da se na bilo koji način očituje o istom, čime da je došlo do bitnih povreda odredaba parničnog postupka, propisanim u čl. 354. st.1. t. 6. ZPP, obzirom da strankama nije dana mogućnost da raspravljaju pred sudom.
9. Ovrhovoditelju je za odgovoriti da je, odredbom čl. 5. st. 4. OZ propisano da će se ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za promjenu predmeta ili sredstva ovrhe. Naime, sud prvog stupnja je dostavom dopisa Financijske agencije od 1. lipnja 2022. faktički obavijestio ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe predmetne ovrhe na novčanim sredstvima, jer je u navedenom dopisu FINA izričito i nedvosmisleno navela da je predmetnu osnovu prestala izvršavati sukladno čl. 12. ZPONS.
10. Prestanak izvršenja osnove za plaćanje u smislu čl. 12. ZPONS znači daljnju nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima te je primitkom dopisa takvog sadržaja ovrhovoditelj uredno obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, posebno uvažavajući činjenicu da je ovrhovoditelj zastupan po kvalificiranom punomoćniku, odvjetniku, kao i činjenicu da je navedena obavijest dostavljena upravo punomoćniku ovrhovoditelja.
11. Stoga je prvostupanjski sud je dostavom navedene obavijesti ispunio obvezu iz čl. 5. st. 4. OZ pa je ovrhovoditelj moglo prevenirati obustavu ovrhe da je u roku od dva mjeseca od primitka te obavijesti predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, u smislu čl. 5. st. 3. OZ.
12. Naime od trenutka primitka obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe (21. lipnja 2022.) do trenutka donošenja pobijanog rješenja o obustavi ovrhe (29. listopada 2022.) proteklo više od propisanog vremena, time da u tom kontekstu treba naglasiti da odredba čl. 5. st. 4. OZ ne zahtijeva da ovršni sud ovrhovoditelje posebno obavještava da imaju pravo u roku od dva mjeseca predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, jer se radi o pravu na koje ih upućuje sam Zakon, nego je dovoljno da ih obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
13. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS propisano je ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
14. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 12. st. 2. ZPONS, kojom je propisana iznimka od citiranog st. 1., a po kojoj Agencija neće prestati s izvršavanjem upisane osnove za plaćanje niti nakon isteka roka od tri godine ako se ovrha provodi radi namirenja tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću. Međutim, istome je za odgovoriti da uvidom u ovršnu ispravu i to presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3254/96 od 28. ožujka 2001. ne proizlazi da se radi o budućim obrocima po dospijeću već o obrocima koji su dospjeli ranije, a kako je to određeno u samoj presudi.
15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
16. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo odlučiti kao u izreci.
U Splitu 13. ožujka 2023.
Sutkinja:
Ana Grbavac, v. r.
