REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj 20 Kž-58/2023-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Soldo kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika S. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 dalje KZ/97.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, mlt. oštećenika I. L. podnesenoj po opunomoćenici odvjetnici M. P. F., I. okrivljenika S. K. podnesenoj po braniteljici odvjetnici M. F. Š., II. okrivljenika Ž. K. podnesenoj po branitelju odvjetniku I. B. i III. okrivljenika D. B. podnesenoj po braniteljici odvjetnici M. B. P. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 81 K-750/2019. od 21. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, prihvaća se žalba oštećenika mlt. I. L., preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu, te se na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.) I. okrivljenom S. K., II. okrivljenom Ž. K. i III. okrivljenom D. B. nalaže da su na ime naknade štete pričinjene kaznenim djelom za koje su ovom presudom proglašeni krivim dužni oštećenom mlt. I. L. zastupanom po majci i zakonskoj zastupnici M. Z. platiti iznos od 234.919,37 eura/1.770.000,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti ove presude, a s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva mlt. oštećenik se upućuje da ga može ostvarivati u parnici.

II. Odbijaju se žalbe I. okrivljenika S. K., II. okrivljenika Ž. K. i III. okrivljenika D. B., te Općinskog državnog odvjetništva u Zadru u preostalom dijelu kao neosnovane, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru je proglasio krivim I. okrivljenika S. K. II. okrivljenika Ž. K. i III. okrivljenika D. B. za počinjenje kaznenog djela protiv imovine, prijevara opisano i kažnjivo po članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97.

2. 1. Za počinjeno kazneno djelo I. okrivljenik S. K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, II. okrivljenik Ž. K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 67. KZ/97. izrečena mu je uvjetna osuda uz rok provjeravanja od četiri godine, dok je III. okrivljeni D. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. okrivljenici su dužni platiti paušalnu svotu i to svaki u iznosu od 2.000,00 kn, te su dužni solidarno platiti ukupni trošak kaznenog postupka u iznosu od 14.600,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenik mlt. I. L. zastupan po majci i z.z. M. Z. upućen je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku.

3. 1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o uvjetnoj osudi II. okrivljeniku Ž. K. i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu sa prijedlogom da županijski sud preinači prvostupanjsku presudu, te II. okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora, a da u odnosu na sve okrivljenike djelomično prihvati postavljeni imovinsko pravni zahtjev. 3.2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i mlt. oštećenik I. L. po opunomoćenici odvjetnici M. P. F. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu te oštećenik dosudi imovinskopravni zahtjev u visini od 1.770.000,00 kn.

3.3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i I. okrivljenik S. K. po braniteljici odvjetnici M. F. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu, te ga oslobodi optužbe, a podredno da preinači pobijanu presudu i izrekne mu blažu kaznu.

3.4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i II. okrivljeni Ž. K. po branitelju odvjetniku I. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i protiv njega odbije optužbu ili ga oslobodi optužbe a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3.5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i III. okrivljenik D. B. po braniteljici odvjetnici M.B.P., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu presudu, te ga oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba ODO u Zadru osnovana je u dijelu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a nije osnovana u dijelu zbog odluke o uvjetnoj osudi II. okrivljeniku, žalba oštećenika je osnovana, a žalbe I. okrivljenika S. K., II. okrivljenika Ž. K. i III. okrivljenika D. B. nisu osnovane.

O žalbi I okrivljenika S. K.

6. 1. Prvookrivljenik je najavio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka no u sadržaju žalbe ne navodi formalno o kojoj bitnoj povredi odredbe kaznenog postupka bi se radilo ali kako u jednoj rečenici tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, drugostupanjski sud je zaključio da ovaj okrivljenik po braniteljici pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nije u pravu prvookrivljenik kada u žalbi tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenica. Suprotno ovim žalbenim navodima prvookrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud za svako bitno utvrđenje činjenica koje tvore bitna obilježja kaznenog djela prijevare iznio svoje razloge. Razlozi koje je prvostupanjski sud iznio temelje se na provedenim dokazima i u skladu su s njima. Izneseni razlozi su jasni i nedvosmisleni i nisu međusobno proturječni tako da se pobijana presuda može ispitati, a žalba prvookrivljenika iz ovoga žalbenog razloga nije osnovana.

6. 2. Nije osnovana žalba prvookrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je prvookrivljenik na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude oštećenom M. L. lažno prikazivao činjenice i time ga dovodio u zabludu i naveo da na štetu svoje imovine nešto učini a sve s ciljem da III. okrivljeniku D. B. pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist. Za svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude da jasne razloge koje valjanim i ispravnim u cijelosti ocjenjuje i ovaj drugostupanjski sud te ih kao takve u cijelosti prihvaća. Neosnovani su žalbeni navodi prvookrivljenika kojima on pobija valjanost građevinskog i telekomunikacijskog vještačenja, odnosno zaključke prvostupanjskog suda koji proizlaze iz tih vještačenja jer i jedno i drugo vještačenje daju za pravo prvostupanjskom suda za zaključak da je oštećeni M. L. doveden u zabludu. U tom dovođenju važnu ulogu je imao i prvookrivljenik koji je zajedno s bratom i ovdje drugookrivljenim Ž. K. oštećenog održavao u zabludi da telefonom kontaktira s ocem III. okrivljenika A. B. a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju iskaza samog oštećenoga i telekomunikacijskog vještačenja. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je I. okrivljenik postupao s izravnom namjerom da III. okrivljenik ostvari znatnu protupravnu imovinsku korist i da je s tim ciljem i poduzimao radnje opisane u izreci kako bi oštećenoga doveo u zabludu. Činjenica na koju se u žalbi poziva prvookrivljenik da on osobno nije prisvojio nikakav novac, nije od utjecaja na utvrđenje prvostupanjskog suda da je djelom za koje je bio optužen te po prvostupanjskom sudu proglašen krivim ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Naime, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud ovo kazneno djelo se može počiniti i dovođenjem u zabludu neke osobe da na štetu svoje imovine nešto učini a s konačnim ciljem da se time i drugoj osobi pribavi znatna protupravna imovinska korist a upravo to je učinio prvookrivljenik. Pri tome je pravilan pravni stav prvostupanjskog suda da je prvookrivljenik u ovom djelu bio supočinitelj jer je iz načina postupanja i koordiniranih radnji s II. i III. okrivljenikom opisanim u izreci pobijane presude jasno da su okrivljenici bili u prethodnom dogovoru oko svega pa i oko krajnjeg cilja poduzetih radnji. Žalbeni navodi prvookrivljenika kojima osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda pozivajući se na nemoralnost oštećenoga također nisu osnovani i ne dovode u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. Upravo su tu nemoralnost oštećenog, odnosno njegovu sklonost promiskuitetu i to s mlađim ženama okrivljenici, a međi njima i prvookrivljenik iskoristili da mu se približe i zadobiju njegovo povjerenje da bi ga kasnije mogli dovesti u zabludu. Nije u pravu ovaj žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na njega prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo. Po ocjeni ovoga suda izvedeni dokazi po prvostupanjskom sudu ne ostavljaju nikakvu sumnju u to da je prvookrivljenik počinio djelo na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

6. 3. Nije osnovana žalba prvookrivljenika niti zbog odluke o kazni. Iz ovoga žalbenog razloga žalba je samo uvodno najavljena no u sadržaju žalbe se o njemu ništa ne govori. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni ovaj drugostupanjski sud je našao da je izrečena kazna zatvora prvookrivljenika u granicama propisanim zakonom te da je za svoju odluku o kazni prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge odnosno da je iznio sve one činjenice i okolnosti koje utječu na izbor vrste i visine kazne. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog sud zbog dosadašnje višestruke osuđivanosti ovoga okrivljenika svrha kaznenopravnih sankcija može se ostvariti jedino bezuvjetnom kaznom zatvora koju je okrivljeniku i izrekao prvostupanjski sud, a i visina kazne odmjerena je primjereno olakotnim i otegotnim okolnostima.

6. 4. Prvookrivljenik je najavio i žalbu zbog odluke o troškovima postupka no ni o tome dijelu žalbe u sadržaju ništa ne govori. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka koji se odnose na ovog okrivljenika drugostupanjski sud je utvrdio da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prvookrivljenika obavezao na plaćanje paušalnog iznosa i ostalih troškova postupka jer je tako propisano u članku 148. stavak 1. ZKP/08. a visina odmjerenih troškova u skladu je s isplaćenim iznosima za vještačenja u ovom kaznenom postupku.

O žalbi II. okrivljenika Ž. K.

7. 1. Nije u pravu II. okrivljenik Ž. K. kada u žalbi na prvostupanjsku presudu po svome branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. odnosno da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Ovaj drugostupanjski sad nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio jasne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utvrdio a koje tvore bitna obilježja kaznenog djela prijevare za koje su okrivljenici, pa među njima i II. okrivljenik proglašeni krivima. Ovi razlozi za drugookrivljenika posebno su po prvostupanjskom sudu obrazloženi u točki 20. obrazloženja pobijane presude gdje prvostupanjski sud na temelju provedenog telekomunikacijskog vještačenja ocjenjuje da su I. i II. okrivljenici (braća K.) imali ključnu ulogu kod ostvarenja djela na način da su umetali kartice u mobitel Ž. K. i sa umetnutom karticom zvali L. lažno se predstavljajući kao A. B. koji je u stvarnosti umro pet godina prije a što su i ovi okrivljenici znali. Osim na temelju telekomunikacijskog vještačenja, prvostupanjski sud se u svojim razlozima za utvrđene odlučne činjenice poziva i na iskaz oštećenoga M. L. i S. R. te materijalnu dokumentaciju a koji iskazi su međusobno sukladni i sukladni materijalnoj dokumentaciji tako da u iznesenim razlozima nema proturječnosti između onoga što je navedeno u obrazloženju sa sadržajem dokaza odnosno isprava. Stoga se prvostupanjska presuda može ispitati a žalba II. okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

7. 2. Nije osnovana žalba drugookrivljenika Ž. K. niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno ovim žalbenim navodima drugookrivljenika ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to upravo onakvim kako je to i bilo navedeno u optužnici državnog odvjetništva iz Zadra. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je vjerodostojnim prihvatio iskaz svjedoka - oštećenoga M. L. koji u svom iskazu tvrdi da je prevaren na način da je ostao i bez zemljišta i novca a čiji iskaz posredno potvrđuje provedeno telekomunikacijsko vještačenje, građevinsko vještačenje i iskaz svjedoka S. R. Neosnovan je žalbeni navod drugookrivljenika da je telekomunikacijsko vještačenje nepotpuno te da je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o ključnom dokazu njegovog sudjelovanja u počinjenu ovoga kaznenog djela. Kada se uzme u obzir da je nesporno da je A. B. (otac trećeokrivljenika) umro 2005. godine a da je oštećenika 2010. godine na mobitel nazivala osoba koja se lažno predstavljala kao A. B. i interesirala se za kupnju oštećenikove nekretnine dolazi se do jedino razumnog zaključka da ta osoba koja se lažno predstavlja dovodi oštećenika u zabludu. Telekomunikacijski vještak je utvrdio da je ta osoba koja se lažno predstavljala, oštećenika zvala sa mobitela privremeno oduzetog od drugookrivljenika Ž. K. Sam oštećenik je iskazao da su mu okrivljenici S. K. a ponekad i Ž. K. svaki puta unaprijed najavljivali da će ga na mobitel nazvati A. B. te da se to potom i događalo. Stoga je jedini razuman zaključak da iza tih poziva i lažnog predstavljanja stoji prvookrivljenik ali i drugookrivljenik Ž. K.

7. 3. Neosnovan je i žalbeni navod ovoga okrivljenika da se u pobijanoj presudi ničim ne obrazlaže da su sva tri okrivljenika bili u prethodnom dogovoru za počinjenje kaznenog djela prijevare na štetu M. L. a u korist trećeokrivljenog D. B. Iz obrazloženja prvostupanjske presude a posebice iz točke 21. obrazloženja vidi se da je prvostupanjski sud utvrdio da su okrivljenici od početka bili u zajedničkom dogovoru i oko načina počinjenja djela i konačnog cilja te da su njihove radnje spram oštećenika bile dobro koordinirane. Konačni cilj je bio da trećeokrivljeni ostvari znatnu protupravnu imovinsku korist a s obzirom da je taj cilj bio poznat svoj trojici okrivljenika od početka i da su radi toga i poduzima i međusobno koordinirali radnje opisane u izreci pobijane presude sva trojica su počinitelji ovoga kaznenog djela.

7. 4. Neosnovan je i žalbeni navod drugookrivljenika koji ide za tim da učini nevjerodostojnim iskaz oštećenika pozivajući se na njegovu nemoralnost u pogledu žena i promiskuiteta i njegovu rastrošnost te stil života. Sam oštećenik u svome iskazu ne skriva svoje slabosti u pogledu mlađih žena i svoga načina i stila života no izričit je i nedvosmislen kada tvrdi da je prevaren i da je ostao i bez zemljišta i bez novca. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su se upravo koristeći se tim slabostima i porocima okrivljenika prvookrivljenik ali i ovdje žalitelj drugookrivljenik koristili da bi zadobili njegovo bezgranično povjerenje koje će kasnije iskoristiti za počinjenje kaznenog djela.

7. 5. Nije u pravu drugookrivljenik kada u žalbi tvrdi da nema dokaza da je djelom za koje je proglašen krivim pribavljena protupravna imovinska korist. U postupku nije bilo sporno da je kupac nekretnine S. R. trećeokrivljeniku isplatio 360.000,00 kuna a kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da taj iznos trećeokrivljenik nije predao M. L. već ga zadržao za sebe ostvario je znatnu protupravnu imovinsku korist. Nasuprot njemu oštećenik je pretrpio znatnu štetu jer je ostao bez nekretnine tržišne vrijednosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela od najmanje 1.770.000,00 kuna. Pri tome i drugostupanjski sud kao i prvostupanjski ocjenjuje valjanim građevinsko vještačenje, odnosno prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka o vrijednosti prodanog zemljišta u vrijem počinjenja djela a žalbene navod kojima se pobija valjanost ovoga vještačenja smatra neosnovanima.

7. 6. U konačnici, neosnovan je žalbeni navod ovoga okrivljenika da niti jedan provedeni dokaz ne upućuje na zaključak da su okrivljenici, pa među njima i drugookrivljenik počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret pa da je stoga prvostupanjski sud kod utvrđivanja činjeničnog stanja trebao primijeniti načelo in dubio pro reo. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda za utvrđenje svake važne i odlučne činjenice koja čini bitno obilježje ovoga kaznenog djela postoje valjani dokazi koje je u pisanom otpravku prvostupanjske presude opisao prvostupanjski sud na temelju kojih se bez ikakve razumne sumnje može utvrditi da su sva trojica okrivljenika počinili kazneno djelo za koje su proglašeni krivima.

7. 7. Nije osnovana žalba drugookrivljenika niti iz žalbenog razloga povrede kaznenog zakona. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u djelu drugookrivljenika opisanom u činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. I drugookrivljenik je postupao s izravnom namjerom da dovede u zabludu oštećenika M. L. a sa ciljem da se pribavi znatna protupravna imovinska korist trećeokrivljenom D. B.

7. 8. Nije osnovana žalba drugookrivljenika niti zbog odluke o kaznenoj sankciji. Ne može se prihvatiti osnovanom žalbena tvrdnja drugookrivljenika da je po prvostupanjskom sudu izrečena mu kaznena sankcija neutemeljena i previsoka kada se uzme u obzir da je za kazneno djelo za koje je proglašen krivim propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Odmjerena kazna zatvora u trajanju od jedne godine tek je nešto viša od minimalno propisane a s obzirom da je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, u svojoj ukupnosti kaznena sankcija se može ocijeniti kao blaga a ne prestroga kako to u žalbi tvrdi ovaj okrivljenik.

7. 9. Drugookrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima postupka i imovinskopravnog zahtjeva no i taj dio žalbe je neosnovan. U pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu na žalbeni navod ovoga okrivljenika da je prvostupanjski sud oštećenika trebao odbiti s imovinskopravnim zahtjevom drugostupanjski sud odgovara da takvu ovlast prvostupanjski sud nema. Naime u članku 158. stavak 2. i 3. ZKP/08. propisane su ovlasti prvostupanjskog suda u pogledi imovinskopravnog zahtjeva. Po citiranom propisu prvostupanjski sud može dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično ili oštećenika s njim uputiti parnicu. Dakle, prvostupanjski sud niti u jednoj situaciji, pa čak i kada okrivljenika oslobađa optužbe, oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom ne može odbiti. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka koji se odnose na ovog okrivljenika drugostupanjski sud je utvrdio da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je drugookrivljenika obavezao na plaćanje paušalnog iznosa i ostalih troškova postupka jer je tako propisano u članku 148. stavak 1. ZKP/08. a visina odmjerenih troškova u skladu je s isplaćenim iznosima za vještačenja u ovom kaznenom postupku.

O žalbi trećeokrivljenika D. B.

8. 1. Nije u pravu trećeokrivljenik kada u žalbi po braniteljici tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno ovim žalbenim navodima trećeokrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud za svako bitno utvrđenje činjenica koje tvore bitna obilježja kaznenog djela prijevare iznio svoje razloge. Razlozi koje je prvostupanjski sud iznio temelje se na provedenim dokazima i u skladu su s njima. Izneseni razlozi su jasni i nedvosmisleni i nisu međusobno proturječni tako da se pobijana presuda može ispitati. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog vijeća prvostupanjski sud je pravilno interpretirao nalaze i mišljenja građevinskog i telekomunikacijskog vještačenja a osim njih prvostupanjski sud se u svojim razlozima za utvrđene odlučne činjenice poziva i na iskaz oštećenoga M. L. i S. R. te materijalnu dokumentaciju a koji iskazi su međusobno sukladni i sukladni materijalnoj dokumentaciji tako da u iznesenim razlozima nema proturječnosti između onoga što je navedeno u obrazloženju sa sadržajem dokaza odnosno isprava. Stoga žalba trećeokrivljenika iz ovoga žalbenog razloga nije osnovana.

8. 2. Nije osnovana žalba trećeokrivljenika D. B. niti iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Trećeokrivljenik u dijelu žalbe u kojem pobija pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja iznosi iste one razloge koje su u svojim žalbama po braniteljima zbog istog žalbenog razloga iznijeli i prvookrivljenik S. K. i drugookrivljenik Ž. K. a koje je ovaj drugostupanjski sud prethodno već ocijenio neosnovanim i svoj stav obrazložio u točkama 7.2. i 8.2. do 8.6. ovoga obrazloženja. Kod istoga stava i obrazloženja ovaj drugostupanjski sud ostaje i u svezi žalbe trećeokrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U osnovnim crtama ovaj drugostupanjski sud u povodu ovih žalbenih navoda trećeokrivljenika navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje u dijelu koji se odnosi i na djelo trećeokrivljenika. I ovaj drugostupanjski sud prihvaća valjanim građevinsko vještačenje te procjenu vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme prodaje iste po trećeokrivljeniku u iznosu od 1.770.000,00 kuna, a žalbene navode ovoga okrivljenika kojima se osporava utvrđena vrijednost nekretnine ne prihvaća. Sama vrijednost nekretnine utvrđena po građevinskom vještaku i cijena po kojoj ju je trećeokrivljenik prodao S. R. dosta govori o žurbi trećeokrivljenika da što prije ostvari protupravnu imovinsku korist što je pravilno zaključio prvostupanjski sud no to nije jedini dokaz o prijevarnoj namjeri ovoga okrivljenika. Naime, prema iskazu oštećenika M. L. (kojemu prvostupanjski sud vjeruje a to ispravnim ocjenjuje i ovaj drugostupanjski sud) on i trećeokrivljenik nisu ni dogovorili da trećeokrivljenik proda tu nekretninu već je tu nekretninu po njihovom dogovoru trebao kupiti otac trećeokrivljenika A. B. koji je umro prije pet godina. Dakle samo naprijed navedene činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud dovoljno govore o prijevarnoj namjeri trećeokrivljenika koju je ostvario na način da je bez znanja i stvarne ovlasti prodao nekretninu oštećenika a o tome nije ni obavijestio oštećenika te cjelokupni iznos dobivenog novca od prodaje zadržao za sebe.

8. 3. Nije osnovana žalbe trećeokrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona. Žalbeni navodi zbog povrede kaznenog zakona svode se na tvrdnju da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa da je stoga i pogrešno primijenjen kazneni zakon. Kako je drugostupanjski sud utvrdio da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, neosnovan je i ovaj žalbeni navod trećeokrivljenika.

8. 4. Trećeokrivljenik je najavio žalbu iz svih žalbenih razloga pa se stoga žali i na odluku o kazni no u žalbi o ovom žalbenom razlogu ne navodi ništa. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni ovaj drugostupanjski sud je našao da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine u granicama propisane kazne za ovo kazneno djelo i da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao svoje razloge kojima se rukovodio kod izbora vrste kaznenopravne sankcije za ovoga okrivljenika i za odmjeravanje visine izrečene kazne zatvora. Sve razloge koje je u tom pogledu iznio prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. S obzirom na dosadašnju višestruku osuđivanost ovoga okrivljenika zbog istovrsnih kaznenih djela pa i na bezuvjetne kazne zatvora pravilno je zaključio prvostupanjski sud da će se svrha kaznenopravnih sankcija moći ostvariti samo bezuvjetnom kaznom zatvora. Visina kazne zatvora nije prestrogo odmjerena kada se ima u vidu dosadašnja osuđivanost ovoga okrivljenika i visina pribavljene protupravne imovinske koristi. Zbog navedenoga nije osnovana žalba trećeokrivljenika niti zbog odluke o kazni.

O žalbi ODO u Zadru zbog odluke o uvjetnoj osudi II okrivljeniku

9. Nije u pravu državni odvjetnik iz Zadra kada u žalbi tvrdi prvostupanjski sud drugookrivljeniku Ž. K. nije pravilno odmjerio kaznu. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je na ovoga okrivljenika primijenio uvjetnu osudu uz rok kušnje od četiri godine. Za ovakvu odluku prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao svoje razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika valja istaći da neki od njih nisu osnovani zato što se pozivaju na činjenice koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela prijevare za koje je ovaj okrivljenik proglašen krivim pa se stoga ne mogu dodatno cijeniti i kao otegotne okolnosti. Kako je ovom drugostupanjskom odlukom preinačena prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu kojom je i ovaj okrivljenik obavezan na naknadu štete mlt. oštećeniku pričinjene kaznenim djelom te cijeneći dosadašnju neosuđivanost ovoga okrivljenika, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda po prvostupanjskom sudu izrečena kaznena sankcija ostvariti će sve zakonom propisane svrhe.

O žalbi ODO u Zadru i mlt. oštećenika I. L. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu

10. U pravu su državni odvjetnik iz Zadra i mlt. oštećenik I. L. po opunomoćenici kada u žalbi zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu tvrde da je prvostupanjski sud pogriješio kada je mlt. oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti uputio u parnicu. U članku 158. stavak 2. ZKP/08. propisano je da u presudi kojom okrivljenike proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili pak djelomično a za ostatak ga uputiti u parnicu te ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Prvostupanjski sud je oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti uputio u parnicu pa je time postupio protivno naprijed citiranoj odredbi jer su podaci kaznenog postupka omogućavali da se oštećeniku dosudi imovinskopravni zahtjev do iznosa od 1.770.000,00 kuna budući da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude utvrdio da je upravo za taj iznos kaznenim djelo oštećen mlt. I. L. Zbog toga su osnovane žalbe ODO i oštećenika zbog odluke o imovinskopravno zahtjevu.

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Budući da je osnovana žalba državnog odvjetnika i oštećenika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika iz Zadra iz toga razloga i mlt. oštećenika te na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. ovom presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu te odredio da se na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. I. okrivljenom S. K., II. okrivljenom Ž. K. i III. okrivljenom D. B. nalaže da su na ime naknade štete pričinjene kaznenim djelom za koje su ovom presudom proglašeni krivim dužni oštećenom mlt. I. L. zastupanom po majci i zakonskoj zastupnici M. Z. platiti iznos od 234.919,37 eura/1.770.000,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti ove presude, a s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva mlt. oštećenik se upućuje da ga može ostvarivati u parnici.

13. Drugostupanjski sud je našao da nije osnovana žalba ODO u Zadru zbog odluke o kaznenoj sankciji za drugookrivljenika te da nisu osnovane žalbe okrivljenika S. K. Ž. K. i D. B., pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odbio žalbe I. okrivljenika S. K., II. okrivljenika Ž. K. i III. okrivljenika D. B., te Općinskog državnog odvjetništva u Zadru u preostalom dijelu kao neosnovane, te u nepreinačenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 24. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Slaven Vidmar, v.r.