Broj:10.P-968/2019-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz J., OIB:, zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici iz O., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:, zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 8. ožujka 2023., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu tužitelja I. M., odvjetnicu iz O. i zamjenika punomoćnika tuženika M. S., odvjetnika iz O., dana 24. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 1. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 4324376, sklopljenog dana 21. kolovoza 2007., između tužitelja S. K., OIB: i tuženika R. A. d.d., OIB:, potvrđenog dana 3. rujna 2007., po javnom bilježniku B. A. iz O., pod brojem: OU-13040/07, u dijelu odredbe koji glasi: „kunska protuvrijednost CHF 17.364.64, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita“, te se utvrđuje ništetnom odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku.“

II/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 2. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 4324376, sklopljenog dana 21. kolovoza 2007., između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 3. rujna 2007., po javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem: OU- 13040/07, u dijelu odredbe koji glasi: „Kamatna stopa…., promjenjiva, u skladu sa odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po …….: u visini …….., koja u trenutku sklapanja ovog ugovora iznosi…. Promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose….“

III/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB:, da isplati tužitelju S. K., OIB:, iznos od ukupno

792,52

eura/5.970,96

kuna[1]

(slovima:

sedamstodevedesetdvaeuraipedesetdvacenta/pettisućadevetstosedamdesetkunaide vedesetšestlipa), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena:

-na iznos od 8,02 eur / 60,41 kn od 30.11.2007., do konačne isplate,

-na iznos od 7,91 eur / 59,63 kn od 30.12.2007., do konačne isplate,

-na iznos od 8,01 eur / 60,37 kn od 30.01.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 8,01 eur / 60,33 kn od 29.02.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 8,07 eur / 60,83 kn od 30.03.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 7,81 eur / 58,83 kn od 30.04.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 10,04 eur / 75,61 kn od 30.05.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 10,07 eur / 75,85 kn od 30.06.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 9,82 eur / 73,96 kn od 30.07.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 9,72 eur / 73,23 kn od 30.08.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 9,74 eur / 73,35 kn od 30.09.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 10,57 eur / 79,65 kn od 30.10.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 9,81 eur / 73,90 kn od 30.11.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 10,27 eur / 77,39 kn od 30.12.2008., do konačne isplate,

-na iznos od 10,24 eur / 77,16 kn od 30.01.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 10,30 eur / 77,64 kn od 28.02. 2009., do konačne isplate,

-na iznos od 17,75 eur / 133,72 kn od 30.03.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 17,70 eur / 133,39 kn od 30.04.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 17,19 eur / 129,55 kn od 30.05.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,77 eur / 126,39 kn od 30.06.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,72 eur / 125,94 kn od 30.07.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,59 eur / 124,97 kn od 30.08.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,39 eur / 123,46 kn od 30.09.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,05 eur / 120,91 kn od 30.10.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,10 eur / 121,31 kn od 30.11.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,10 eur / 121,31 kn od 30.12.2009., do konačne isplate,

-na iznos od 16,12 eur / 121,46 kn od 30.01.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,86 eur / 119,47 kn od 28.02.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,97 eur / 120,36 kn od 30.03.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,69 eur / 118,24 kn od 30.04.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,59 eur / 117,47 kn od 30.05.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 16,37 eur / 123,33 kn od 30.06.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,73 eur / 118,55 kn od 30.07.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 16,38 eur / 123,40 kn od 30.08.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,83 eur / 119,30 kn od 30.09.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,25 eur / 114,92 kn od 30.10.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,69 eur / 118,18 kn od 30.11.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 16,24 eur / 122,36 kn od 30.12.2010., do konačne isplate,

-na iznos od 15,40 eur / 116,02 kn od 30.01.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 15,33 eur / 115,50 kn od 28.02.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 14,83 eur / 111,71 kn od 30.03.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 14,56 eur / 109,68 kn od 30.04.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 15,27 eur / 115,04 kn od 30.05.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 15,11 eur / 113,83 kn od 30.06.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 14,02 eur / 105,62 kn od 30.07.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 13,28 eur / 100,06 kn od 30.08.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 12,64 eur / 95,23 kn od 30.09.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 8,09 eur / 60,92 kn od 30.10.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 7,87 eur / 59,30 kn od 30.11.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 7,76 eur / 58,48 kn od 30.12.2011., do konačne isplate,

-na iznos od 7,69 eur / 57,97 kn od 30.01.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 7,50 eur / 56,48 kn od 29.02.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 7,22 eur / 54,39 kn od 30.03.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 7,06 eur / 53,16 kn od 30.04.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 6,88 eur / 51,81 kn od 30.05.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 6,61 eur / 49,81 kn od 30.06.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 6,40 eur / 48,24 kn od 30.07.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 6,16 eur / 46,40 kn od 30.08.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 5,87 eur / 44,22 kn od 30.09.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 5,72 eur / 43,10 kn od 30.10.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 5,53 eur / 41,65 kn od 30.11.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 5,28 eur / 39,77 kn od 30.12.2012., do konačne isplate,

-na iznos od 4,94 eur / 37,23 kn od 30.01.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 4,80 eur / 36,19 kn od 28.02.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 4,58 eur / 34,50 kn od 30.03.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 4,31 eur / 32,48 kn od 30.04.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 3,98 eur / 29,98 kn od 30.05.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 3,75 eur / 28,22 kn od 30.06.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 3,54 eur / 26,67 kn od 30.07.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 3,33 eur / 25,08 kn od 30.08.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 3,13 eur / 23,55 kn od 30.09.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 2,86 eur / 21,55 kn od 30.10.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 2,62 eur / 19,76 kn od 30.11.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 2,39 eur / 17,97 kn od 30.12.2013., do konačne isplate,

-na iznos od 2,13 eur / 16,04 kn od 30.01.2014., do konačne isplate,

-na iznos od 1,89 eur / 14,25 kn od 28.02.2014., do konačne isplate,

-na iznos od 1,62 eur / 12,24 kn od 30.03.2014., do konačne isplate,

-na iznos od 1,35 eur / 10,17 kn od 30.04.2014., do konačne isplate,

-na iznos od 1,08 eur / 8,16 kn od 30.05.2014., do konačne isplate,

-na iznos od 0,82 eur / 6,15 kn od 30.06.2014., do konačne isplate,

-na iznos od 0,55 eur / 4,15 kn od 30.07.2014., do konačne isplate,

-na iznos od 0,28 eur / 2,10 kn od 30.08.2014., do konačne isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 3.132,53 eur/23.601,97 kn (slovima: tritisućestotridesetdvaeuraipedesettricenta/dvadesettritisućešestojedna kunaidevedesetsedamlipa) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007., u visini od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena:

-na iznos od 2,00 eur / 15,08 kn od 30.03.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 11,19 eur / 84,31 kn od 30.10.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,27 eur / 9,55 kn od 30.11.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 9,88 eur / 74,44 kn od 30.12.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 11,13 eur /83,89 kn od 30.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,86 eur / 104,43 kn od 28.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,87 eur /59,26 kn od 30.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 9,27 eur / 69,84 kn od 30.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,56 eur / 49,45 kn od 30.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,62 eur / 34,79 kn od 30.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,94 eur / 44,75 kn od 30.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,68 eur / 50,35 kn od 30.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,78 eur / 51,05 kn od 30.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,59 eur / 42,10 kn od 30.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 8,17 eur / 61,52 kn od 30.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 10,31 eur / 77,71 kn od 30.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,74 eur / 96,00 kn od 30.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,39 eur / 93,33 kn od 28.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 15,96 eur / 120,25 kn od 30.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 15,52 eur / 116,92 kn od 30.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 16,97 eur / 127,89 kn od 30.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 27,92 eur / 210,36 kn od 30.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 23,89 eur / 179,97 kn od 30.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 33,87 eur / 255,22 kn od 30.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 30,87 eur / 232,56 kn od 30.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 27,35 eur / 206,07 kn od 30.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 35,56 eur / 267,94 kn od 30.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 45,56 eur / 343,28 kn od 30.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 39,06 eur / 294,29 kn od 30.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,86 eur / 315,39 kn od 28.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 39,36 eur / 296,59 kn od 30.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 39,78 eur / 299,74 kn od 30.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 53,14 eur / 400,39 kn od 30.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 55,41 eur / 417,49 kn od 30.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,92 eur / 511,78 kn od 30.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,50 eur / 470,93 kn od 30.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 56,10 eur / 422,70 kn od 30.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,60 eur / 433,99 kn od 30.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,29 eur / 431,64 kn od 30.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 59,82 eur / 450,74 kn od 30.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,68 eur / 479,76 kn od 30.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,14 eur / 483,25 kn od 29.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,34 eur / 469,68 kn od 30.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,94 eur / 481,76 kn od 30.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,15 eur / 490,86 kn od 30.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,77 eur / 480,45 kn od 30.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,25 eur / 484,06 kn od 30.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,57eur / 478,98kn od 30.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,29 eur / 461,82 kn od 30.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,11 eur / 483,02 kn od 30.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,53 eur / 493,77 kn od 30.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,90 eur / 488,97 kn od 30.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,54 eur / 456,17 kn od 30.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,63 eur / 486,92 kn od 28.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,22 eur / 491,39 kn od 30.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,83 eur / 480,93 kn od 30.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 59,02 eur / 444,65 kn od 30.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 59,12 eur / 445,42 kn od 30.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,02 eur / 459,73 kn od 30.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,98 eur / 474,49 kn od 30.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,84 eur / 496,05 kn od 30.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,74 eur / 487,81 kn od 30.10.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,92 eur / 496,65 kn od 30.11.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,38 eur / 507,71 kn od 30.12.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,54 eur / 508,86 kn od 30.01.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,06 eur / 527,89 kn od 28.02.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 69,83 eur / 526,12 kn od 30.03.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,41 eur / 515,45 kn od 30.04.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,27 eur / 514,40 kn od 30.05.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,65 eur / 517,23 kn od 30.06.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,58 eur / 531,82 kn od 30.07.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 72,72 eur / 547,92 kn od 30.08.2014. g. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.664,50 eura/12.541,18 kuna, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 21. kolovoza 2007., s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-432437, ovjeren po javnom bilježniku Biserki Arambašić, pod poslovnim brojem Ov-13140/07, dana 3. rujna 2007., kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.364,64 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje automobila Renault, na rok otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 249,45 CHF, obračunatim po prodajnom tečaju tuženika važećem za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu je iznosila 5,49% godišnje, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva, sukladno s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Preuzetu obvezu prema tuženiku, tužitelj je u cijelosti ispunio, zaključno s danom 30. rujna 2014. Tuženik smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istom. Prilikom zaključenja ugovora tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu, ugovaranjem valutne klauzule CHF, a tužitelju je ponudio kredit u CHF kao najpovoljniju kreditnu opciju za tužitelja. S obzirom da su pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., utvrđene ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve Ugovore o potrošačkom kreditu, koji su sklapani u razdoblju iz među 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica CHF, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., člankom 1115. i člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, u kojemu je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i članak 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada članak 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15)). Prema odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o sudovima, propisano je kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu odluku i njoj se pokoriti. Tužitelj drži da je tuženiku po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi isplatio ukupan ne pripadajući iznos od 29.573,79 kuna, čiji povrat traži ovom tužbom i to iznos od 5.971,49 kuna, na ime nezakonito ugovorene promjenjive kamatne stope te iznos od 23.602,30 kuna, na ime nezakonitosti ugovorene valutne klauzule u CHF. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene iznose, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 16. svibnja 2016., i to sukladno članku 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, po kojem tražbine s osnove naknade štete zastarijevaju u roku od tri godine, od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je tu štetu počinila, a podredno ističe i prigovor zastare po općem zastarnom roku koji se odnosi na razdoblje od 16. svibnja 2014. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te da ista nije bila moguća dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe članka 295. Zakona o obveznim odnosima, i kao takve obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radi o u cijelosti jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju, od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška,

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se po punomoćniku protivi prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao i prigovoru zastare, kao neosnovanom, a što potvrđuje i recentna sudska praksa, kako zastarni rok za restituciju od pet godina počinje ponovo teći tek od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule od 14. lipnja 2018..

4. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, broj P-968/2019-7, od 21. travnja 2022., odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-1021/2022-3, od 17. studenog 2022.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o kreditu broj 528-50-432437, sklopljen 21. kolovoza 2007.; početni otplatni plan; preslik presuda C-240/98 do C-244/98; obavijest o promjeni kamatne stope od 11. veljače 2009, 15. lipnja 2011., 15. rujna 2011., 23. listopada 2013.; uplate tužitelja; potvrde o transakcijama za period od 2008. do 2014.; izvadak po stanju kredita od 27. siječnja 2011., 24. siječnja 2012., 20. prosinca 2012.; informativni izračun efektivne kamatne stope od 21. kolovoza 2007.; otplatna tablica-kredit informativni izračun; obračun tužitelja; sudsku praksu; zahtjev za kredit; promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. srpnja 2007., do 30. rujna 2007.; opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 2005. do 2009.; načela utvrđivanja promjena kamatnih stopa; Pravilnik o obračunu kamata i naknada iz 2005. i 2011.; pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004., do četvrtog kvartala 2013.; odgovor HNB-a na često postavljena pitanja i odgovori iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

6. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je 2008. godine zaključio kredit za kupnju automobila kod tuženika u Poslovnici u O.. Kredit je bio u iznosu od oko 17.000,00 CHF. Početna rata je bila prema otplatnom planu i tužitelju prihvatljiva i to u iznosu od otprilike 350,00 kuna mjesečno. Kredit je zaključen na 7 godina i u cijelosti otplaćen po tužitelju. Automobil je kupljen za osobne potrebe, nije imao obrt, niti tvrtku. Kredit je zaključio u Poslovnici u O. i to na šalteru poslovnice,na način da je dobio unaprijed napisani formular, te nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Ugovor o kreditu mu je pročitan od strane djelatnika banke, koji mu je rekao da kamata neće biti promjenjiva, te da će ostati ista kao što je bila i prije godinu dana, te da neće rasti. Nisu ga upozoravali na porast tečaja. Znao je da je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi, no nije očekivao da će ona toliko porasti, kao ni da će se toliko povećati tečaj CHF u odnosu na kunu. Nisu ga upozorili da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu. Javni bilježnik mu ugovor nije posebno pojašnjavao. Prilikom podizanja kredita interesirao se i u drugim banka i za valutu euro, nudili su mu kredit i u eurima i u kunama, no ovaj kredit mu se činio najpovoljniji. U to vrijeme švicarski franak je bio stabilna valuta te je negdje oko godinu dana otplaćivao kredit na način da mu je rata bila u istom iznosu, odnosno prema prvom otplatnom planu. Nakon godinu dana rata kredita mu se počela povećavati te je dobio prvu obavijest od banke da se rata povećava za određeni iznos, no u toku tih sedam godina nekoliko puta se rata povećavala o čemu je dobivao obavijesti, te je išao u banku i pitao može li se napraviti reprogram kredita na način da se ostane na nekoj fiksnoj kamati, na što su djelatnici banke odgovorili kako to nije moguće. Rata mu se povećala i do 50% do kraja otplate kredita, odnosno zadnjih godina mu se rata svakomjesečno povećavala. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, budući je isti dan logično, uvjerljivo, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

7. Na ročištu od 8. ožujka 2023., tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 13. veljače 2023., sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22), a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka.

8. Prigovor zastare je neosnovan u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik R. A. d.d., u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

9. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993. godine, u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

10. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 102. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

13. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

14. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-432437, od 21. kolovoza 2007., na iznos od 17.364,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 84 mjeseca, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,49% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 249,45 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,452456 kuna za 1 CHF, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju kredita za CHF na dan plaćanja i kredit je u cijelosti otplaćen. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

16. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

17. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz članka 1. i članka 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-432437, sklopljenog dana 21. kolovoza 2007., između tužitelja i tuženika R. A. d.d., pobliže opisano pod I i II/izreke presude, stoga odluka kao pod I i II/izreke presude.

18. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.132,53 eura, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime tečajne razlike i iznos od 792,52 eura, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime razlike u kamatnoj stopi, a kako je to zatražio tužitelj, sve pobliže opisano pod III i IV/izreke presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,49% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, budući tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva već samo osnovanost istog, stoga odluka kao pod III i IV/izreke presude.

19. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kuna), zastupanje na ročištima od 12. studenog 2019., 22. prosinca 2022., 8. ožujka 2023., u iznosu od 199,08 eura za svako ročište, sastav podnesaka od 14. prosinca 2022., 13. veljače 2023., u iznosu od 199,08 eura za svaki podnesak, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 298,62 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 85,70 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 85,70 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.664,50 eura, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4. studenog 2019., u iznosu od 199,08 eura, uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti predao 8. studenog 2019., i tuženiku uručen na ročištu od 12. studenog 2019., kao ni sastav podneska od 25. siječnja 2022., u iznosu od 199,08 eura, uz pripadajući PDV od 25%, i sastav odgovora na žalbu od 17. lipnja 2022., u iznosu od 99,54 eura, uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod VI/izreke presude.

U Osijeku, 24. ožujka 2023.

SUDAC:

Lidija Šmit, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika