REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-914/2019 -48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, postupajući po sucu ovoga suda Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz I., …, OIB: …,

zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva L. – V. & S.

, protiv tuženika pod 1. C. o. d.d. Z., …, OIB…, zastupan po punomoćnici R. G., dipl.iur. i tuženika pod 2. D. d.d. Z., za inženjering, proizvodnju i izgradnju Z., … OIB: …., zastupan po punomoćnici I. Š. , zaposlenice

tuženika pod 2. i punomoćnicima O. V. i L. d.o.o. iz S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. prosinca 2023. godine, u nazočnosti pun. tužitelja Ž. V., odv. u S. i pun. tuženika pod

1. R. G., dipl. iur., i pun. tuženika pod 2. zamjenika punomoćnika S.

L. odvjetnika u S. , te po objavi dana 24. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. Z. iz I., , OIB: …, u odnosu na tuženika pod 1. C. o. d.d. Z., OIB: … koji glasi:

"Nalaže se tuženiku pod 1. isplatiti tužitelju iznos od 109.000,00 kn ( neimovinska šteta, tuđa pomoć i njega i troškovi) sa zakonskom zateznom kamatom od 24.05.2019. do isplate te mu u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate. ", kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku pod 2. D. d.d. Z., za inženjering, proizvodnju i izgradnju Z., OIB: …u roku od 15 dana isplatiti tužitelju

M. Z. iz I., …, OIB: …, iznos od 5.536,53 €/

41.715,00 kn s zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 227,62€/1.715,00 kn teku od 18.09.2019. do isplate, a na iznos od 5.308,91€/40.000,00 kn od 24.05.2020. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje

glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se sa više zatraženim iznosom od 4.910,74 €/ 37.000,00 kn te više zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata od 18.09.2019. do 23. svibnja 2018. na iznos od 5.308,91€/40.000,00 kn, ova traženje tužitelja odbijaju se kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku pod 2. D. d.d. Z., za inženjering, proizvodnju i izgradnju Z., … OIB: … u roku od 15 dana isplatiti tužitelju

parnični trošak od 2.469,60 € / 18.607,19 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje

glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se sa više zatraženim parničnim troškom od 3.054,99€ / 23.017,81 kn taj zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 13. studenog 2019. podnio tužbu protiv tuženika pod 1. navodeći u istoj kako je 24. svibnja 2019. kao radnik tuženika pod 2. D. d.d. Z., prilikom postavljenja stupova dalekovoda zadobio tjelesne povrede, a koji poslodavac je sa tuženikom pod 1. zaključio policu osiguranja od djelatnosti broj 078702015512. Odnosne prigode tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih je tužitelj trpio tjelesne i duševne boli, strah, tjeskobu i tegobe prilikom liječenja i sl radi čega predlaže sudu obvezati tuženika pod 1. na isplatu ukupne štete ( neimovinske štete, tuđe pomoći i njege i troškove liječenja) od 109.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.05.2019. kao naknaditi mu parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju s obzirom da tužitelj i tuženik imaju zaključenu Ugovor o osiguranju odgovornosti po polici … ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime,

prema Rješenju HZZO i izjave samo tužitelja i interne Prijave ozljede na radu stoji kako je uzrok ozljeđivanja nesmotrenost rukovatelja stroja – helikoptera, pa kako je čl.4.st. Uvjeta za osiguranje od javne odgovornosti, koji su ugovoreni predmetnom policom, osiguranje se ne odnosi na odgovornost osiguranika za tetu nastalu kao posljedicu svjesnog postupanja suprotno propisima po kojima se obavlja djelatnost navedena u polici, te ukoliko se tijekom postupka utvrdi da pilot nije bio profesionalno osposobljen ili ikakve druge nepravilnosti šteta ne bi bila u pokriću po predmetnoj polici.

2.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, ovaj tuženik drži kako je visina predimenzionirana , osporava tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu kao i da je tužba preuranjena jer zdravstveno stanje tužitelja još nije ustaljeno. Što se tiče troškova liječenja navodi kako isti ničim nisu dokazani time da isti nisu ni trebali nastati korištenjem prava putem HZZO-a te ukoliko se utvrdi o slučaju isključenja osigurateljne obveze predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi tuženiku troškove postupka. Ne protivi se prijedlogu tužitelja na pripajanje predmeta koji se vodi pred ovim sudom br. Pr -613/19 koji se vodi po tužbi tužitelja protiv poslodavca kao tuženika o istome štetnom događaju.

3. Tužitelj na tuženikov odgovor na tužbu navodi kako tuženik ne spori pasivnu legitimaciju ali spori odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva, ističe kako je teret dokazivanja na tuženiku pod 1. jer isti odgovora na isti način kao i poslodavac tužitelja i to po načelu objektivne odgovornosti.

4. Tuženik pod 1. podneskom od 27.02.2020. ističe kako iz Uvjeta o osiguranju od izanugovorne javne odgovornosti koji su sastavni dio police od odgovornosti u kojoj su decidirano navedene klauzule isključenih i uključenih rizika, pa tako iz toč.3. Klauzule radni strojevi proizlazi da su u osigurateljno pokriće javne odgovornosti prema trećima uključene štete koje prouzroče isključivo radni strojevi i vozila prema evidenciji i poslovnim knjigama ugovaratelja dok obavljaju svoju radnu funkciju kao i štete nastale uslijed prometne nesreće ili ozljede pješaka na gradilištu kada iste nisu u pokriću po AO polici. Stoga, tuženik pod 1. drži kao je ugovoreno isključivo pokriće za radne strojeve i vozila ne i za letjelice kao ni za plovila. Obzirom, da se u konkretnom slučaju predmetna ozljeda na radu dogodila prilikom manevra halikoptera tj letjelice obveza osiguratelja ne stoji odnosno štetni događaj nije u pokriću po predmetnoj polici, time da sam helikopter podliježe obvezi obveznog osiguranja iako iz dokumentacije koja prileži tužbi nisu razvidni podaci o istome. Radi navedenog, tuženik pod 1. drži da postoji razlog isključenja osigurateljne obveze tj odgovornosti radi čega bi trebalo tužbu tužitelja protiv ovog tuženika odbiti.

5. Sud je na prijedlog parničnih stranaka tj tužitelja i tuženika pod 1. po uvidu u spis ovoga suda br. Pr.613/19 je raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2021. pripojio isti ovom predmetu.

6. Tužitelj je pred ovim sudom sli 18.09.20129. podnio tužbu protiv tuženika pod2. D. d.d. Z. poradi istoga štetnog događaja, kao svoga poslodavca,

navodeći u istoj da je 24. svibnja 2019. kao radnik tuženika pod 2. doživio u F., N. ozljedu na radu prilikom postavljanja stupa dalekovoda kojom prilikom je zadobio teške tjelesne povrede. Odnosne prigode tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih je tužitelj trpio tjelesne i duševne boli, strah, tjeskobu i tegobe prilikom liječenja i sl radi čega predlaže sudu obvezati tuženika pod 1. na isplatu ukupne štete ( neimovinske štete, tuđe pomoći i njege i troškove liječenja) od 64.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.05.2019. kao naknaditi mu parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana.

7. Tuženik pod 2. kao poslodavac tužitelja je u odgovoru na tužbu od 22.10.2019. osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, navodi da je tužba preuranjena obzirom da tužitelj nije završio liječenje. Osim toga, čini nespornim da je tužitelj 24.05.2019. doživio ozljedu na radu u N. u F. za vrijeme upućivanja na rad u inozemstvo ali ne krivnjom tuženika. Tuženik po 2. da je tužitelja osposobio za rad na siguran način time da je za štetni događaj odgovorna treća osoba tj vozač helikoptera koji nije zaposlenik tuženika pod 2. nego podizvođača H. scan, a koju radnju ovaj tuženik da nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

8. Tužitelj u svom podnesku od 31.10.2019. odgovarajući na tuženikov odgovor na tužbu navodi da bi ih istoga proizlazilo da tuženik ne spori svoju pasivnu legitimaciju jer da priznaje nastanak štetnog događaja, ali da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelj ističe, kako tuženik odgovora po principima objektivne odgovornosti kao bavitelj opasne djelatnosti pa bi teret dokazivanja bio na njemu.

9. Tuženik navodi kako postoje razlozi za isključenje objektivne odgovornosti tuženika te se poziva na odredbu članka 1067.st.2. Zakona o obveznim odnosima jer da u konkretnom slučaju dogovornost za štetu koju trpi tužitelj nije na tuženiku već na podizvođaču H. scan čiji je zaposlenik kao pilot pogrešno postupio kada je prenisko spustio stup što jeza posljedicu imalo ozljeđivanje tužitelja, a koju okolnost tuženik ni na koji način nije mogao predvidjeti a priječiti je mogao jedino tako što je pravovremeno educirao radnika za rad takve vrste posla i omogućio mu korištenje sve zaštitne opreme sukladno propisima.

10. U nastavku postupka po pripajanju predmeta Pr 613/19 ovosudnom predmetu, tuženik pod 1, ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije a tuženik pod 2. navodi navodi kako će u dokazne svrhe priložiti akt (narudžbenicu i ugovor), na temelju kojega je podizvođač, odnosno tvrtka koja je obavljala poslove prijenosa i predmeta koji je oštetio tužitelja putem helikoptera, izjave vozača helikoptera, koje tuženik posjeduje na engleskom jeziku, a koji se isti obvezuje dostaviti prevedeno od ovlaštenog sudskog tumača, kao i ostalu dokumentaciju koja je vezana za nastanak štetnog događaja, odnosno ugovorne odnose između tužitelja i tuženika, tuženika i podizvođača, te osiguravajuće kuće. Nadalje, tuženik ističe kako se pred Upravnim sudom u Splitu vodi spor proizašao i po tužbi tužitelja, poradi donesenog rješenja podružnice HZZO-a u S., a poradi utvrđenja priznavanja ozljede na radu tužitelja, u svezi s predmetnom ozljedom. Ovaj tuženik stoga predlaže sudu da isti pribavi spis koji se vodi pred upravnim sudom u Splitu pod br. UsIzs-109/19, radi utvrđenja uzročno posljedične veze između predmetne ozljede na radu i štete koju tužitelj trpi, kao i dužine bolovanja, te ranijih eventualnih bolesti tužitelja te predlaže izvesti dokaz po vještaku medicine rada.

10.1. Tuženik pod 2. ističe kako ovaj tuženik nije ugovorna strana iz Ugovora o uslugama prijevoza helikoptera od 01.03.2018. već D. N., da je mjerodavno pravo K. n. temeljem odredbe čl. 21. Ugovora , da je pilot helikoptera zaposlenik društva norveškog H. as treća osoba u smislu odredbe čl. 1067.st.2. ZOO-a , te da je ta treća osoba vlasnik opasne stvari , Iz Izvješća o letu od dana 24.05.2019.g. razvidno je da je treća osoba, pilot T. H., zaposlenik norveškog društva H. A., B. 76, F., upravljao helikopterom

na poslovima podizanja stupa kada se dogodio štetan događaj, a koje postupanje pilota drugotuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti što je razlog za oslobođenje odo odgovornosti drugotuženika. Nesporno je da je tužitelj ozlijeđen na radu, ali je isto tako nesporno da tužitelj u upravnom postupku nije dokazao uzročno- posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja zbog čega je HZZO donio rješenje kojim se tužitelju ozljeda na radu priznaje samo u dijelu.

11. Tužitelj tijekom postupka u odnosu na itaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je za štetu odgovorna tvrtka D. B. a ne tuženika pod 2.

kao i da se ima primjenjivati norveško pravo, navodi kako bilo koja tvrtka bilo koje zemlje koju je N. priznala može registirati podružnicu u N.,

N.-R. U. F. ( skraćeno N.) taj tzv.

NUF ostaje podružnica, a ne pravna osoba odvojena od inozemne tvrtke, to je faktički sama strana tvrtka koja u N. djeluje pod zasebnim brojem tvrtke, i nije zasebna pravna osoba. Prema tome, D. N. samo je podružnica

D. d.d. Z., zato tuženik ad/2 svjesno i namjerno ne dostavlja izvod iz registra za tu svoju podružnicu, pokušavajući „zamagliti“ svoju odgovornost. Isto tako, ističe se kako tužitelj nije stranka Ugovora o uslugama prijevoza helikopterom, pa nema govora o primjeni stranog prava u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj ponavlja da je za štetu koju tužitelj trpi odgovoran tuženik pod 2. kao njegov poslodavac.

11.1. Nakon provedenog dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i svjedoka kao i izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjima od strane specijalista neurokiruga, ortopeda i psihijatra tužitelj je podneskom od 20.10.2022. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu obvezati tuženike pod 1. i 2. solidarno na isplatu iznosa od 78.715,00 kn tj 10.447,28 € ( i to na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 75.000,00 kn, tuđe pomoći i njege iznos od 1.715,00 kn te troškova liječenja od 2.000,00 kn) sa zakonskim zateznih kamatama od 18.09.2019. kao dana utuženja, naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, počev od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

11.2. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj se poziva na članak 191. stavak 2 Zakona o parničnom postupku glasi: Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti,te ističe kako je u ovom predmetu zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, visina koja se određuje prema vrijednosti u vrijeme presuđenja. Tužitelj je podnošenjem tužbe poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije koje donosi VRRH

i stranke se pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva za naknadu neimovisnke štete u cilju maksimalnog uspjeha u sporu pridržavaju navedenih orijentacijskih kriterija. U okolnostima u kojoj je na drugoj sjednici Gr. odjela VSRH održane 4.3. 2020. godine i 15.6.2020. godine, izmijenjen do

tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. godine na način da su tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim iznosima uvećavaju za 50 % uz izričitu napomenu da se navedeni iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju i na postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtjevati da bi tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe mogli tražiti naknadu štete u visini koju je VSRH naknadno odredio, jer tužitelji nisu znali niti mogli znati za nešto što će

naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete se u ovakvim situacijama može se odrediti tek nakon što je VSRH zauzeo novo pravno

shvaćanje. Budući da tužitelj u podnijetoj tužbi nije mogao postaviti tužbeni zahtjev koji za 50 % premašuju tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete jer ni na koji način nije mogao predvidjeti da će po proteku godina isti kriteriji na navedeni način izmijeniti, a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020 godine i 15. lipnja 2020. godine to je posve zakonito i opravdano preinačenje tužbenog zahtjeva u skladu s ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

12. Tuženik pod 2. u odnosu na konačno postavljeni podnesak tužitelja drži da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev te se istome protivi. U spis predmeta dostavlja Presudu Upravnog suda u Splitu, posl. br. Uslzs-109/19 od 03.06.2022. godine kojom se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za poništenjem rješenja HZZO, Direkcije, KLASA: UP/II-502-

03/19-01/861, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 12.11.2019. godine, a koju je zaprimio 13.06.2022. godine, po zaključenju prethodnog postupka.

13. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem Police osiguranja br. … str.4), Rješenja br. Klasa UP/I502-03/19-02/739, Urbr.338-17-02- 01-19-7 od 26.08.2019. RH HZZO RU Split, ( STR 5-8.), Interna prijava ozljede na radu od 25.05.2019., ( str 11.), Ugovor o radu br 141/2019. od 06.06.2019. ( str 12,13.), Izjava ozlijeđenog od 25.05.2019.( str 14.), Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne ( javne odgovornosti od 01.01.2006., ( str 30-31.), Potvrda DZSN L. S.br. 74/03. od 22.01.2003., ( list 34.), Polica

osiguranja od odgovornosti br. … od 30.03. 2018. ( list 53.-55.), Ugovor u uslugama prijevoza helikopterom od 01.03.2018. sa prijevodom ( list. 168-197.), Izjava očevidca ozljede na radu T. H. sa prijevodom ( str. 200-202.),

I. očevidca J. P. od 25.05.2019. ( str 203.), postupak osnivanja podružnice u K. N. ( N.) ( str 210-212.), saslušanje svjedoka

D. K. ( str 214-215.), tužitelja ( str 217-218.), vještačenje pismeno i usmeno od strane stalnog sudskog vještaka neurokirurga dr. M. J. ( str 244-250. i 296. ), specijaliste ortopeda dr. I. R. i specijaliste psihijatra dr. Ć. L. ( str. 263.), iz spisa br. Pr 613/19- Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način broj QL-704/3R,( str.28.), Odluka o imenovanju osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći na ime tužitelja ( str 29.), Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 23.01.2019. za poslove montera gradilište rad u inozemstvu ( str 30.), Potvrda o osposobljenosti radnika za zaštitu od požara od 23.02.2018. ( str.32.), Potvrda od učilišta L. (Str.33..), uvjerenje o osposobljavanju za poslove rezača plinskim postupkom od 14.02.2019., ( str 34.), Potvrda o osposobljenosti za rukovatelja rotirajućim alatima od 24.01.23019. ( str 36.), Uvjerenje o završenom tečaju za rad na visini od24.08.2018. ( str 37.), Polica osiguranja br. 078702015512 sa privitcima ( str 53-59.), spisu priložena medicinska i ostala dokumentacija.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pod 1. nije osnovan dok je u odnosu na tuženika pod 2. osnovan.

15. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj M. Z. zaposlenik tuženika pod 2. koji je poslan na rad u

N., kako je to razvidno i iz zaključenog Ugovora o radu o radu br. 141/2019 od 06.06.2019.,

( list 12. spisa),

-da je tuženik pod 2. osposobio tužitelja za rad na siguran način, na rukovanje potrebnim alatima za rad na projektu u K. N. kako je to razvidno iz uvidu u Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način broj Q. - 704/3R,( str.28.), Odluka o imenovanju osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći na ime tužitelja ( str 29.), Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 23.01.2019. za poslove montera gradilište rad u inozemstvu ( str 30.), Potvrda o osposobljenosti radnika za zaštitu od požara od 23.02.2018. ( str.32.), Potvrda od učilišta L. (Str.33..), uvjerenje o osposobljavanju za poslove rezača plinskim postupkom od 14.02.2019., ( str 34.), Potvrda o osposobljenosti za rukovatelja rotirajućim alatima od 24.01.23019. ( str 36.), Uvjerenje o završenom tečaju za rad na visini od24.08.2018. ( str 37.),

- da je tuženik pod 2. kao poslodavac tužitelja zaključio Policu osiguranja br. 078702015512 sa privitcima ( str 53-59.), ranije oznake Police osiguranja br. 078702008559 ( str.4),

- da se tužitelj doživio ozljedu na radu 24.05.2019. na radu u K. N. u

F., kako to proizlazi i iz sačinjene I. prijava ozljede na radu od 25.05.2019.,

( str 11.),

- da je društvo D. N. imao zaključen ugovor o uslugama prijevoza helikopterom sa strankom Zajedničko ulaganje u sastavu društva N. H.

A., H. A. i H. A. , kako to proizlazi iz uvida u Ugovor o uslugama prijevoza helikopterom od 01.03.2018. sa prijevodom ( list. 168-197.),

16. Među strankama je sporna:

- preuranjenost tužbe obzirom na tijek liječenja i ustaljenje zdravstvenog stanja tužitelja

- pasivna legitimacija tuženika pod 2.,

- odgovornost tuženika pod 1. kao osiguratelja u svezi sa zaključenom Policom, uvjetima dodacima i isključenim rizicima osiguranja,

- osnova odgovornost tuženika pod 2. kao poslodavca tužitelja te bavitelja opasnom djelatnosti

- visina naknade štete i tijek zakonskih zateznih kamata po kriterijima za naknadu imovinske i neimovinske štete.

U odnosu na prigovor tuženika pod 2. na preuranjenosti tužbe i tijeka zakonskih zateznih kamata.

17. Odredbom članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) koja propisuju kada dospijeva obveza pravične novčane naknade te je propisano da ista dospijeva danom podno- šenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, bitna pretpostavka da bi zatezna kamata počela teći jest da je šteta nastala tj da su poznate sve posljedice štetne radnje. Naime, neimovinska šteta u pravilu ne nastaje dnom štetnog događaja već nastupa kad se završi liječenje ozlijeđenog odnosno stabilizacijom njegova zdravstvenog stanja. Dakle, u slučaju kada je liječenje oštećenika u ovom slučaju tužitelja završeno nakon dana podnošenja izvansudskog zahtjeva ili tužbe sudu, ali prije donošenja prvostupanjske presude, zatezne kamate teku od dana završetka liječenja tj od dana stabilizacije njegova zdravstvenog stanja.

17.1. U konkretnom slučaju tužitelja je podnio tužbu 13.11.2019. protiv tuženika pod 1. a 18.09.2019. protiv tuženika pod 2. , ozljeda na radu se dogodila 24. 05.2019. a prema nalazu i mišljenju specijaliste neuropsihijatra dr. M. J. koji navodi da nakon proteka godine dana od ozljeđivanja procjenjuje s neurokirurškog gledišta da je kod tužitelja trajno na račun ozljeđivanja preostalo oštećenje tjelesnog zdravlja za 8% što znači da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 24.05.2020. od kada bi trebale teći zakonske zatezne kamate u odnosu na neimovinsku štetu, posljedično obzirom na navode iz točke 17. tužba se ne može smatrati preuranjena, radi čega se ovaj prigovor smatra neosnovanim a time i zahtjev tog tuženika na odbačaj tužbe.

U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2.

18. Nesporno je da je tuženik pod 2. poslodavac tužitelja koji je istoga temeljem Ugovora o radu od 06.06.2019. uputio na rad u K. N., time da iz

iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka suglasno proizlazi, a što tuženik ne spori, da je tužitelj radio na poslovima montera dalekovoda u K. N. radio godinu dana prije ozljeđivanja dakle od 2018.g.. Ovo, utvrđenje radi datuma zaključenja ugovora o radu od 06.06.2019. te vrijeme na koje se tužitelja od strane tuženika pod 2 upućuje na rad u inozemstvo. Tuženik pod 2. upire da isti nije potpisnik Ugovor u uslugama prijevoza helikopterom od 01.03.2018. sa prijevodom ( list. 168-197.), iz kojega je razvidno da je društvo D. N. zaključila sa

Zajedničkim ulaganjem u čijem sastavu se nalaze društva N. H. A.,

H. A. i H. A., time da N. predstavlja podružnicu tuženika pod 2. koja nije pravna osoba odvojena od tuženika pod 2. kako se to može vidjeti iz uvidu u internetsku stranicu iz koje proizlazi kako je tuženik pod 2. preko svoje podružnice tj. N. zaključio U., stoga nije osnovan prigovor pasivne legitimacije da on nije zaključio isti.

U odnosu na odgovornost tuženika pod 1. kao osiguratelja u svezi sa zaključenom Policom, uvjetima dodacima i isključenim rizicima osiguranja.

19. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe članaka Zakona o obveznim odnosima koji je vrijedio u momentu nastanka štetnog događaja tj. osiguranog slučaja, i to baš:

- Članak 921. koji propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj , tuženik pod 1., obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja,

- člankom 922. propisano je da je osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom, a rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

- odredbom članka 926. propisano je kako u polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos (ulog), nadnevak izdavanja police i potpisi ugovornih strana, da polica osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića ili drugom ispravom o osiguranju u koju se unose bitni sastojci ugovora, kao i da je osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici, time da ispunjenje obveze iz stavka 3. ovoga članka mora biti navedeno na polici.

- člankom 953. propisano je da je osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju, da on ne odgovara za štetu koju su te osobe uzrokovale namjerno te je ništetna odredba u ugovoru koja bi predviđala njegovu odgovornost i u tom slučaju, sli ako se ostvario osigurani slučaj, osiguratelj je dužan naknaditi svaku štetu prouzročenu od neke osobe za čije postupke osiguranik odgovara po bilo kojoj osnovi, bez obzira na to je li šteta prouzročena namjerno ili nepažnjom.

- člankom 964. propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu, da osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti, te da se iz osiguranja naknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja ili u sporazumu s njim, radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtjeva trećih osoba,

- a člankom 965. propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze, time da oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu.

19. 1.Uvidom u Polica osiguranja br. …. sa privitcima ( str 53-59.)

razvidno je da ( str 54. spisa br. Pr 613/2019) da je tuženik pod 1. zaključio sa tuženikom pod 2., kao poslodavcem tužitelja i izvođača radova na projektu u N., policu osiguranja od odgovornosti u smislu odredbe čl. 964. uz posebno ugovorene K. i to K. isključeni rizici 15.1., K. onečišćenja,

K. najmoprimca K. H. i H., da se trećim osobama smatraju i

tvrtke koje su vlasnički ili suvlasnički povezane s osiguranikom kao i njihovi djelatnici ukoliko nisu osigurani drugom policom, te K. radni strojevi u kojoj je navedeno " U osigurateljno pokriće javne odgovornosti prema trećima uključene su i štete koje prouzroče radnik strojevi vozila prema evidenciji i poslovnim knjigama ugovaratelja a za vrijeme dok obavlja svoju radnu funkciju dakle javlja s u ulozi radnog stroja kao i štete nastale uslijed prometne nesreće sudara ili ozljede pješaka na gradilištu i drugim površinama koje nisu javne, a kada iste nisu u pokriću po A. polici. Radni strojevi koji nisu u poslovnoj evidenciji već uzeti na operativni leasing ili na ugovor o najmu za dokazivanje prilikom nastanka štetnog događaja dovoljan je ugovor o najmu ili leasingu. Po zaključenoj polici ugovora se kombinirani jedinstveni iznos osiguranja i agregatni limit za javnu i djelatnike. Po zaposlenim radnicima smatraju se radnici zaposleni na neodređeno ili određeno vrijeme studenti, honorarni djelatnici, volonteri, djelatnici na stručnom osposobljavanju i s. Štete koje pretrpe zaposleni radnici nastale uslijed tehničke neispravnosti vozila radnih strojeva koje po bilo kojem osnovu koristi klijent pokrivene su ako je za tehničku neispravnost troja odgovoran poslodavac.

19.2. Iz Uvjeta za osiguranje od izvanuugovorne ( javne) odgovornosti od 01. siječnja 2006., u glavi pod nazivom "Rizici isključeni iz osiguranja" čl. 4. točkom 4. je ugovoreno da se osiguranje ne odnosi na odgovornost za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon ( samohodni radni strojevi, radnih vozila i ostalih vozila. Odgovornost za štete koju pričine ta vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivena je ugovorom o osiguranju samo ako je to posebno ugovoreno.

19.3. Dakle, iz gornjih izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi kako tuženik pod 2. sa tuženikom pod 1. nije ugovorio osiguranje za odgovornost za štete koje su nastale korištenjem ili posjedovanjem letjelica, pa kako se u konkretnom slučaju ozljeda na radu tužitelja dogodila tijekom procesu rada u kojem je aktivno sudjelovao helikopter tj letjelica prilikom čijeg rukovanja je pilot zbog načina provođenja radne operacije, loše procjene i velike udaljenosti, kako to proizlazi iz suglasnih izjava očevidca ozljede na radu T. H. sa prijevodom ( str. 200-202.), izjave očevidca J. P. od 25.05.2019. ( str 203.), saslušanje svjedoka D.

K. ( str 214-215.), tužitelja ( str 217-218.), uzrokovao tužiteljevu ozljedu, to se radi o riziku koji je isključen iz osiguranja sukladno čl.4.t.4. Uvjeta koji su sastavni dio zaključene Police osiguranja br. … u čijim Privitcima stoji i K. radni strojevi u koje nisu uvrštene letjelice, a obzirom da sukladno čl. člankom 953. UZOO-a kojom je propisano da je osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju. Dakle, kako K. r. s. ne predviđa odgovornost za štete

koju naprave letjelice, to ovaj sud drži kako tuženik pod 1. u konkretnom slučaju ne odgovara za predmetnu štete koju trpi tužitelj radi čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pod 1. i odlučiti kao u izreci ove presude.

U odnosu na osnovu odgovornost tuženika pod 2. kao poslodavca tužitelja te bavitelja opasnom djelatnosti

20. Obzirom da se predmetna ozljeda na radu se nesporno dogodila 24.05.2019. kada je na snazi bio Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 94/18 – dalje ZZR), koji u odredbi čl. 25. propisao kada poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi sa radom da isti odgovara po načelu objektivne odgovornosti, time da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20.1. Osim navedenog članka tim ZZR bilo je propisano:

- čl.17. u st.1. da je poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima, st.2. da je poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu, st.3., da je pri organiziranju i provođenju zaštite na radu, poslodavac je obvezan uvažavati prirodu obavljanih poslova te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima radi poboljšanja stanja a st.4. poslodavac je u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku obvezan voditi računa o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu.

- čl 18. u st.1. da je poslodavac je obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije, odnosno biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofiziološke napore, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku u određenom vremenu (normirani rad), noćni rad, psihičko radno opterećenje i druge rizike koji su prisutni, radi sprječavanja ili smanjenja rizika, u st.2. da je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada, u st.3. da je obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te poduzimati druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja

od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu, a st.4. da su propusti učinjeni u postupku procjene rizika (npr. propust uočiti vjerojatnost nastanka opasnog ili štetnog događaja na radu ili u vezi s radom, pogrešna procjena štetnosti događaja, odnosno podcjenjivanje njegove štetne posljedice i sl.) ne oslobađaju poslodavca obveza i odgovornosti u vezi sa zaštitom na radu;

-čl. 19. u st.1. da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima;

- u čl. 28. u st.1. poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja, u st.2. da je dužan upoznati radnika s opasnostima posla koji radnik obavlja, a u st.3. da je dužan osposobiti radnika za rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te sprječava nastanak nesreća.

20.2. Uvidom u (iz spisa br. Pr 613/19) Zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način broj Q.-704/3R,( str.28.), odluku o imenovanju osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći na ime tužitelja ( str 29.), svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 23.01.2019. za poslove montera gradilište rad u inozemstvu ( str 30.), potvrdu o osposobljenosti radnika za zaštitu od požara od 23.02.2018. ( str.32.), potvrdu od učilišta L. (Str.33..), uvjerenje o osposobljavanju za poslove rezača plinskim postupkom od 14.02.2019., ( str 34.), potvrdu o osposobljenosti za rukovatelja rotirajućim alatima od 24.01.23019. ( str 36.), uvjerenje o završenom tečaju za rad na visini od24.08.2018. ( str 37.), proizlazi kako je tuženik pod 2. tužitelja doista osposobio za rad na siguran način i pripremio ga da isti može obavljati poslove na visini sa određenim alatkama. Međutim, tuženik pod 2. nije u spis priložio Procjenu opasnosti za obavljanje tužiteljevih poslova koje je isti obavljao na projektu u N., koju je trebao izraditi, i na temelju koje procjene je trebao i provesti osposobljavanje tužitelja, iz čega se zaključuje kako tuženik pod 2. sve prema teretu dokazivanja nije dokazao da je proveo sve potrebne mjere kao i obuke tužitelja za rad na siguran način. Naime, Iz izrađene Procjene opasnosti od rizika za svako pojedino radno mjesto tj poslove procjenjuje se koje su to opasnosti i rizici, na koji način se mogu otkloniti ili umanjiti, što je ostalo ne dokazano.

21. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku regulirana je odredbom čl. 111. st. 1. ZR kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

21.1. Dakle, kako zakonskim odredbama člankom 25. ZZR te člankom 111. ZR-a , koje su u odnosu na opći obvezno-pravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO). Međutim, koje odredbe ZOO-a valja primijeniti, ovisi od činjenice je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, što znači da se odgovornost može temeljiti na presumiranoj krivnji ili na objektivnom kriteriju uzročnosti, pa prema okolnostima slučaju valjalo bi primijeniti čl, 1063. te čl. 1067.st.3. ZOO-a po kojoj se vlasnik opasne stvari ili bavitelj opasne djelatnosti oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik, treća osoba ili viša sila razlog nastanka štete. U tom slučaju radnik ako je i koji je osposobljen za rad na siguran način, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što je od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu.

21.2. Naime, prema odredbama članka 1063., 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,- dalje ZOO) za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev, ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

22. Obzirom, da je u ovoj pravnoj stvari sporna odgovornost tuženik kao poslodavca koja negira svoju odgovornost te navodi kako je za štetu koju trpi tužitelj odgovara treća osoba jer da pilot koji je upravljao helikopterom nije radnik tuženika pod 2. već je radnik jedne od tvrtki Z. ulaganja, potpisnika Ugovora o uslugama prijevoza helikopterom od 02.lipnja 2021. br. 574/2021 ( str 170-179) pa obzirom da je on tužitelja osposobio za rad na sigurna način ne bih bio odgovoran tužitelju, a sve pozivom na odredu članka 1067. st.2. ZOO-a.

22.1. Uvidom u Ugovor o uslugama prijevoza helikopterom od 01.03.2018. ( str 170- 179)

- iz čl.2.1. proizlazi da je društvo S. dodijelilo društvu D., tj. tuženiku pod 2., poslodavcu tužitelja, projekt postavljanja nadzemnih dalekovoda od 420 K. S.- L. K. 002725,

- iz čl.3.1. razvidan je ugovoreni opseg poslova između kojih stoji i podizanje stupova,

- u čl. 5. " Zdravlje-sigurnost-okoliš" u st.2. stoji da će Z. ulaganje pružit sigurnosne upute i omogućiti obuku za zaposlenike društva D., unutar prethodno navedene obuke raspravljat će se o važnim temama analize rizika, analize sigurnosti na radnom mjestu i operativnim postupcima Z. ulaganja, koje analize i operativne postupke u smislu sigurnosti na radnom mjestu, tuženik pod 2. nije dostavio u dokazne svrhe.

22.2. Tuženik pod 2. kao poslodavac tužitelja i nesporno bavitelj opasnom djelatnosti, jer postavljenje nadzemnih dalekovod na način da njihove pojedine dijelove prenosi i na mjesto izgradnje istoga donosi helikopter, a dijelove istih spajaju radnici tuženika pod 2., kako to proizlazi iz izjava očevidca ozljede na radu T. H. sa prijevodom ( str. 200-202.), izjave očevidca J. P. od 25.05.2019. ( str 203.), i iskaza tužitelja i svjedoka D. K., za sigurno se ima smatrati vrlo opasnom djelatnosti, čime je odgovornost tuženika pod 2. objektivna a time i po ovome sudu, neupitna. Prigovor tuženika da je do štete i ozljede na radu tužitelja došlo radnjom treće osobe radi čega isti ne bih bio odgovoran, nije osnovan. Ovo stoga, što se trećom osobom nikako ne može smatrati pilot helikoptera, radnika jedne od tvrtke sastavnice Z. ulaganja, ugovorne strane iz Ugovora o uslugama prijevoza helikoptera od 01.03.2018., koji aktivno sudjeluje u procesu rada zajedno sa radnicima tuženika pod 2. čije poslove svakako je ugovorio upravo tuženik pod 2., a za rad na projektu postavljanja nadzemnih dalekovoda od 420 K. S.- L.

K. 002725. Stoga, ovaj sud drži kako je tuženik pod 2. tužitelju odgovorna kao bavitelj opasnom djelatnosti a da na njegovoj strani ne stoji niti jedan od navedenih razloga radi kojih bi mogao otkloniti svoju odgovornost jer je sve radnje proveo po pravilima struke, uputama i nalozima poslodavca. Tuženik pod 2. u ovoj tako opasnoj djelatnosti preuzeo je dodatni rizik odgovornosti radi obavljanja poslova montaže dalekovoda uz pomoć helikoptera dok njegovi radnici stoje na građevini istoga, na visini od 30 metara, kako to kazuje tužitelj, a da se komunikacije sa pilotom helikoptera vodi ili putem motorole ili signalima koji su usvojeni obukom i isti su bili uobičajeni. Međutim, tuženik pod 2. nije svoje radnike pa tako ni tužitelja dodatno osigurao od rizika u slučajevima kao što je ovaj, ostavljajući isključivo pilotu helikoptera, a djelatnika Z. ulaganja da u pogoršanim vremenskim uvjetima sam odlučuje hoće li izvršiti operaciju podizanja i dovoženja dijela dalekovoda na mjesto izgradnje istoga, bez da je u takvim situacijama imao osobu povjerenika ili poslovođu koji bi procijenio rizik provođenja operacije, a što tuženik pod 2. nije imao ili mu je bilo prvenstveno u interesu završiti provođenje projekta bez obzira na sigurnost radnika olako držeći kako se neće ništa dogoditi a dogodilo se. Tužitelj je radio po pravilima struke i na način na koji je bio obučen, način na koji su komunicirali sa pilotom helikoptera je bio uobičajeni i usvojen, dakle motorolom i signalima, a to što je pilot, usprkos jakim udarima vjetra loše procijenio teret koji nosi tj. njegovu duljinu, mjesto gdje su se nalazi tužitelj i P., i što nije slušao radnike tuženika pod 2., kako treba postupati sa teretom i u kom pravcu treba isti dopremiti, govori da je tuženik pod 2. nije tužitelju omogućio rad na siguran način, jer je takve i slične situacije dodatnom kontrolom i nazočnosti svojih radnika povjerenika sa ovlastima zabrane letenja ili provođenja radnji, mogao izbjeći tj spriječiti, pa do ozljede na radnu ne bih ni došlo. Radi svega, ovaj sud drži tuženika pod 2. odgovornim za štetu koju je tužitelj pretrpio.

U odnosu na visinu naknade neimovinske i imovinske štete te tijek zakonskih zateznih kamata.

23. Člankom 1046. ZOO-a šteta je opisana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23.1. Prema odredbi članka 19. stavka 2. ZOO-a pod pravom osobnosti u smislu ovog zakona se podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, ime i privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. 23.2. Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema, vodeći pritom računa o jačini i trajanju fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, te cilju kojem služi ta naknada. Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete, te o visini njezine naknade, sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

23.3. Za odlučivanje o zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potrebno je cijeniti sve okolnosti u smislu naprijed citirane odredbe, posebno imajući u vidu značenje povrijeđenog dobra i cilj kome služi novčana naknada neimovinske štete te vodeći računa da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Da bi sud utvrdio povredu prava na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja u smislu odredbe čl. 19. ZOO, odnosno na okolnosti utvrđenja visine štete, koju je pretrpio tužitelj, sud je izveo dokaze vještačenjem po vještacima medicinske struke specijaliste neuropsihijatra dr. M. J., ortopeda dr I. R. i psihijatra dr. Č. L..

25. Stalni sudski vještak specijalist neuropsihijatar dr. M. J. dao je pismeni nalaz i mišljenje od 24.05.2022. na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu te pregleda tužitelja utvrdio je da je tužitelj:

- doživio povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje u trpljenju bolova, imao je znatne neugodnosti privremeno su mu u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti a potom u polovično obimu i potom privremeno za 25% a trajno mu je preostalo oštećenje tjelesnog zdravlja u manjem opsegu;

- bolove jakog intenziteta je trpio tri dana, u srednjem stupnju 15 dana i blažem stupnju šest tjedana tj 42 dana,

- neugodnosti za tužitelja su bile znatne, jer je u samom trenutku kada je pritiješnjen od segmenta dalekovoda iznimno velike težini doživio je stresni trenutak, dok je transportiran radi liječničkog pregleda tek sutradan a nakon nekoliko dana je vraćen u domovinu, što je sve stres, mnogo puta je bio na liječničkim specijalističkim pregledima i pretragama, EMNG pretraga je neugodna jer je povezana s bockanjem iglicama, kao i MR pretraga, nelagodne su i fizikalne procedure kao i akupunkture,

24.1. Zaključno, vještak procjenjuje oštećenje tjelesnog zdravlja kod tužitelja za 16% i to 10% na račun smanjene pokretljivosti slabinsko križnog segmenta kralješnice i 6% na račun oštećenja slabinskog živčanog korijena. Međutim, u polovičnom dijelu ta oštećenja su na račun degenerativnih promjena tog dijela kralješnice od ranije, dok se za polovični dio i to 8% ocjenjeno na račun traumatološkog događaja. Nakon proteka godine dana od ozljeđivanja procjenjuje sa neurokirurškog gledišta je trajno na račun ozljeđivanja preostalo oštećenje tjelesnog zdravlja za 8% i to na račun smanjene pokretljivosti slabinsko križnog segmenta kralješnice i 5% na račun oštećenja slabinskog živčanog korijena 3%. Procijenjeno oštećenje vidi se u ograničenju pri svim tjelesnim opterećenjima i radnjama pri kojima se iziskuje duže stajanje i hodanje i fizičkim radnjama povezanim sa sagibanjem te podizanjem tereta, za što treba ulagati dodatne napore. Što se tiče rekreativnih aktivnosti u odnosu na zdrave muškarce njegove životne dobi nije u mogućnosti posve se naprezati kao je mogao ranije i to baš za 8%.

24.2. Poradi natučenja i prignječenja desne šake i natkoljenice nisu preostale trajne posljedice niti nakon malene rupture mišića desnog prednjeg bedrenog mišića.

24.3. Pomoć i njega od strane treće osobe za njegove osobne potrebe i pri održavanju osobne higijene mu je bila potrebna u prvom tjednu tri sata, još dva tjedna tj. 14 dana po dva sata dnevno, dok naruženja nije bilo.

24.4. U svom usmenom dopunskom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 21. prosinca 2022. očitujući se na prigovore i pitanja tuženika pod 2. vještak u bitnome navodi da je dajući svoj pisni nalaz i mišljenje od 23.5.2022. , uzeo u obzir tužiteljeve degenerativne promjene i to što se tiče rascjepa luka kralješka sa kojom promjenom je tužitelj rođen klizanje kralješka u odnosu na drugi kralježak za 5 mm što se naziva spondilolisteza što je također degenerativna promjena kao i blaža ispupčenja među kralježničkih jastučića. Međutim, kada je on na radnom mjestu pritiješnjen velikim segmentom tereta dogodile su se između ostalog ozljede šake, ozljede bedra te puknuće mišića na lijevom bedru, a koje su promjene traumatske prirode koje ni on ni ortoped su cijenili takvim da poradi istih kod tužitelja nema trajnih posljedica po osnovi traumatskih oštećenja navedenih dijelova tijela, ali tužitelj je nakon ozljeđivanja dobio simptome koje nazivamo lumboishijalični sindrom. To je bilo s desne strane. Dakle bolovi što su iz područja slabinske kralježnice iradirali (sijevali) u desnu nogu po radi kojih tegoba se zarana požalio liječnicima u N., a potom nakon otpr. 10-ak dana kada je repatriran u H. i kod neurokirurga zatim, više puta i kod neurokirurga i fizijatra te radi prisutnih bolova liječio se i u ambulanti za bol K. S.. Uradio je predložene pretrage EMNG i MR (magnetnu rezonanciju). Operacijsko liječenje nije bilo indicirano. I pri kliničkom pregledu tužitelj je imao prisutne kliničke znake desnostranog lumboishijaličnog sindroma. Konačno u svom pisanom vještačkom neurokirurškom nalazu istakao je prisutne degenerativne promjene koje je uzeo brojčano kao polovični dio smetnji što ih on ima a to su smanjena pokretljivost slabinskog dijela kralježnice i oštećenje jednog slabinskog korijena (živca). U polovičnom dijelu cijenio je trajno oštećenje zdravlja baš na račun ozljede kralježnice kada je pritiskom teškog tereta došlo do vjerojatnih tenzijskih i ekstenzijskih te rotacijskih kretnji slabinsko križnim segmentom kralježnice. Zaključno, vještak je ostao pri procjeni stupnja tjelesnog oštećenja kod tužitelja kako se detaljno izjasnio u pisanom vještačkom nalazu i mišljenju od 23.5.2022. ( koje je predano sudu 24.05.2022.).

25. U svom usmenom nalazu i mišljenju specijalist ortoped dr.I. R., a koji je isti dao na temelju spisa i spisu priložene medicinske dokumentacije te vještva neurokirurga, navodi da je tužitelj 24.05.2019. u nesreći zadobio povredu slabinske kralježnice nagnječenje desne šake, nagnječenje lijevog nadkoljenog mišića i rukturu mišića u malom stupnju. Povredu slabinske kralježnice i njene posljedice iscrpno je vještačio neurokirurg. Što se s ortopedske strane tiče povrede, tj. nagnječenja desne šake i lijevog nadkoljenog mišića lakše su prirode i nisu ostavile trajne posljedice. U odnosu na upit pun. tuženika pod 2 može li se dislokacija lumbarnog kralješka te rascjep luka L5 povezati s naglim trzajem tijela ili je riječ o prirođenoj deformaciji tužitelja kao i je li bolest lumbarnog i dr. intervertebralnog diska s radikulopatijom posljedica predmetne traume ili degenerativna promjena, vještak odgovara kako je to neurokirurška domena, kolega neurokirurg bi trebao dati odgovor na to pitanje

26. Stalni sudski vještak specijalista psihijatar dr. Č. L., svoj nalaz i mišljenje je dao uvidom u sudski spis i priloženu med. dok. i temeljem vještačenja neurokirurga i ortopeda , navodeći kako je tužitelj je stradao u radnoj nezgodi u N. 26. svibnja 2019. a na način kako je to opisano u spisu. Zbog posljedica ozljeđivanja dana kasnije je zatražio liječniku pomoć te je uslijedilo liječenje po neurokirurugu i fizijatru. Kao ozljede se navode nagnječenje desne šake, nagnječenje natkoljeničnog mišića desno, nagnječenje desne natkoljenice, udarac u predjelu slabinskog segmenta te oštećenje 5 slabinskog kralješka. Iz spisa je vidljivo da je tužitelj u više navrata nakon ozljede se javljao u ambulantu za bol. Time da u spisu nema psihijatrijskih nalaza.

26.1. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 min. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao trajati prvih 5 dana. Ovaj strah je prva 3 dana održavan trpljenjem boli jakog intenziteta a još 2 dana zbog mjesta ozljeđivanja (kralježnica). Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti idućih 20 dana a strah blagog intenziteta iduća 2 mj. Zbog posljedica ozljeđivanja koje je opisao vještak neurokirurg tužitelj će morati cijeli život ulagati dodatne napore u svakodnevno funkcioniranje a što je obzirom na dob tužitelja (1993.) procijenio da je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja što procjenjujem sa 10-15%.

27. Gornje nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao objektivna i dana u skladu sa strukom i priloženom medicinskom dokumentacijom, a prigovore tuženika kao neutemeljena i paušalna.

27.1. Prilikom ocjene visine naknade zbog trajnog umanjenja životnih aktivnosti sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenje vještaka dr. J. i dr. L. koji su to umanjenje cijenio sa 8% do 10-15% ( time da se procjena neurokiruga uklapa u procjenu psihijatra) u kojem postotku će tužitelj u daljnjem životu morati ulagati dodatne napore kao i činjenicu da je tužitelj u momentu ozljeđivanja imao 26 godina, što ga je ta ozljeda ograničila u njegovom prijašnjem životu, jer se isti nadalje nije mogao nastaviti baviti rekreativno nogometom, a kako je to naveo vještak dr. J., pa je ovaj sud držao primjerenim odmjeriti novčanu naknadu od 15.000,00 kn.

27.2. Kod ocjene visine novčane naknade zbog pretrpljenih fizičkih bolova, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. J. glede dužine trajanja tih bolova, učestalosti, vrste i intenziteta istih, ( bolove jakog intenziteta je trpio tri dana, u srednjem stupnju 15 dana i blažem stupnju šest tjedana tj 42 dana ) uzimajući u obzir prema okolnostima slučaja posebno način nastanka te tijek liječenja kao i neugodnosti koje je imao tužitelj prilikom transporta sa gradilišta do liječnika, iz N. do H., tj sve neugodnosti koje je naveo dr. J. , pa je primjerenim ocijenio iz ovog kriterija tužitelju odmjeriti novčanu naknadu od 15.000,00 kn.

27.3. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, poglavito jačinu u trajanju straha, kojeg je tužitelj trpi kao posljedicu predmetne povrede, neizvjesnost za ishod oporavka, prihvaćajući u cijelosti mišljenje vještaka psihijatra dr. Č. L. (

Strah jakog intenziteta koji je mogao trajati prvih 5 dana , srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti idućih 20 dana a strah blagog intenziteta iduća 2 mj. ) ovaj sud je ocijenio primjerenim tužitelju iz ovog kriterija pretrpljenog straha odmjeriti pravičnu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn.

27.4. Dakle, tužitelju je na ime neimovinske štete sud dosudio ukupan iznos od 40.000,00 kuna posebno cijeneći životnu dob tužitelja, poslove kojim se bavio te posebno način nastanka ozljede kao i ograničenja koja će tužitelj trpjeti u svom daljnjem životu.

27.5. Na utvrđeni iznos neimovinske štete tužiteljici pripadaju i zatezne kamate, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, koje kamate teku na navedeni iznos od dana 24.05.2020. sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, kao dana ustaljenja zdravstvenog stanja tužitelja a ne od dana utuženja kako je tražio tužitelj jer tada njegovo zdravstveno stanje nije bilo stabilizirano, radi čega je valjalo sa više zatraženim tijekom zateznih kamata od 13.11.2019. do 24.05.2020. ovo traženje tužitelja odbiti kao neosnovano.

27.6. U odnosu na navod tuženika pod 2. kako tužitelju nadležan služba HZZO nije priznala kao ozljedu na radu " Dislokacija lumbalnog kralješka " i " Bolesti lumbalnog i drug intervertebralnog diska s redikulopatijom ", nije od značaja za utvrđeno umanjenje tjelesnog zdravlje koje je u svezi sa ozljedom na radu a u vidu desnostranog lumboishijaličnog sindroma koji se ukazao kao posljedica odmah nakon ozljeđivanja, kako je to iscrpno specijalista dr. J. u svom pisanom i usmenom nalaz i mišljenju naveo i obrazložio.

28. Iz potvrde DZSN L. S. od 28.05.2013. godine

proizlazi da je cijena sata njega D. L. u visini 35

kn bez doprinosa i PDV-a, to bi tužitelju sukladno vještvu pripadala i naknada za nemedicinsku tuđu pomoć i njegu u ukupnom trajanju od 49 sati, a sukladno potvrdi dzsn L. ista po satu iznosi 35,00 kuna, a koji iznos

ovaj sud drži primjerenim, pa bi ukupna naknada za tuđu nemedicinsku pomoć i njegu iznosila 1.715,00 kuna.

28.1. Na utvrđeni iznos imovinske štete tužitelja pripadaju zatezne kamate, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, koje kamate teku od utuženja tj od 18.09.2019. do isplate, kako je to tužitelj zatražio tužbenih zahtjevom jer su ti troškovi cijenjeni po cijenama u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege a isti su bili dospjeli jer su bili pružani u trajanju u prvom tjednu tri sata, još dva tjedna tj. 14 dana po dva sata dnevno, dakle kroz tri tjedna dakle od ozljeđivanja 24.05.2019. do zaključno 17. lipnja 2019., dakle prije podnošenja tužbe.

29. Tužitelj je u tužbu potraživao i imovinsku štetu na ime troškova liječenja od 2.000,00 kn paušalno time da iste troškove nikakvim dokazom nije potkrijepio niti obrazložio, radi čega se isto traženje odbija kao neosnovano, uz navod tužitelju kako nema mjesta primjeni odredbe članka 223. ZPP-a jer je te troškove lako dokazati ali ne samo pozivom na navedenu odredbu zakona.

30. Slijedom prednjeg, tužitelju je poradi predmetne ozljede na radu valjalo dosuditi ukupan iznos od 41.715,00 kn na time da na iznos od 1.715,00 kn zakonske zatezne kamate određene čl. 29.st.2. ZOO-a teku od 18.09.2019. do isplate, a na iznos od 40.000,00 kn od 24.05.2020. do isplate, time da se sa više zatraženim iznosom od 37.000,00 kn te sa više zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata od 18.09.2019. od 24.05.2020. i to na iznos od 40.000,00 kn ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

30.1. U odnosu na protivljenje tuženika pod 2. preinaci tužbenog zahtjeva ( sa 64.000,00 kn na 78.715,00 kn) u odnosu na tog tuženika, za istaći je da je tužitelj u cijelosti u pravu obrazlažući razloge povećanja tužbenog zahtjeva ističući kako je isti sukladan izraženom pravnom stavu sa II sjednice Građanskog odjela VSRH od 04.03.2020. i 15.06.2020. kada su izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29.11.2002.g. Osim toga, u pravu je tužitelj kada pravo na povišenje tužbenog zahtijeva utemeljuje i crpi iz odredbe čl. 191.st.2. ZPP-a, stoga se ovo protivljenje tuženika pod 2. ima smatrati neosnovanim.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje ZPP).

31.1. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika pod 1. nije uspio ali kako isti nije popisao parnični trošak to je odluka o istome izostala.

31.2. U odnosu na tuženika pod 2. tužitelj je u osnovu uspio sa 100% a u odnosu na visinu sa 53%, pa je slijedom toga tužitelj uspio u ovoj parnici sa 76,5%. Primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a kod izračuna pripadajućeg parničnog trošak tužitelja valjalo je od većeg uspjeha dakle od 76,5 oduzeti manji tj. 23,5 na koji način se dobije 53% u kojemu iznosu valja dosuditi tužitelju od priznatog parničnog troška i obvezati tuženika pod 2. na isplatu.

31.3. Tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 , 103/14, 118/14, 107/15, 126/22- dalje Tarife) kako slijedi: za sastav tužbe, za sastav obrazloženog podneska od 31.10.2019., 06.07.2021., 20.10.2022., 16.12.2022., za zastupanje na pet ročišta od 27.02.2021., 22.09.2021., 25.11.2021., 20.10.2022., 21.12.2022. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svaku radnju od po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 25.03.2021., 11.03.2020., 03.03.2020., 22.02.2022., 21.04.2022. po Tbr. 9.t.2 od po 50 bodova, za sastav tri podneska za svaki od po 25 bodova što ukupno iznosi 1325 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak iznosi 19.875,00 kn koji uvećan za PDV od 4.968,75 kn ukupno iznosi 24.843,75 kn a 53% tog iznosa bi bilo 13.167,19 kn kojem iznosu valja dodati nužne troškove vještačenja od 5.440,00 kn pa konačno priznati parnični trošak tužitelja iznosi 18.607,19 kn / 2.469,60 € , za koji iznos valja obvezati tuženika pod 2. na isplatu, dok se sa više zatraženim parničnim troškom od 23.017,81 kn /3.054,99€ taj zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

31.4.Na dosuđeni trošak sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO i Uredba ZOO/22, tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17) i čl. 151.st.3. ZPP-a.

35. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčanih obveza dvojno iskazao u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne

novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

U Splitu 24. ožujka 2023.

SUDAC

Snježana

Cvitanović,v.r.