Pr-820/20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. G., O.: …, iz S., zastupan po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S.,

protiv tuženika Z. … S.,

O.:…, iz S., zastupano po punomoćniku T.

L., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. prosinca 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja A. R. te izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 24. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. lipnja 2015.g. do 31. svibnja 2021.g. u ukupnom iznosu od 914,69 €/ 6.891,74 kuna, zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 €/72,48 kuna 15. kolovoz 2015. zakonskom kamatom koja na iznos od 26,00 €/195,92 kuna 15. listopad 2015. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,35 €/40,33 kuna 15. studeni 2015. zakonskom kamatom koja na iznos od 23,09 €/174,00 kuna 15. siječanj 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,92 €/14,50 kuna 15. travanj 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,71 €/5,35 kuna 15. lipanj 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,03 €/22,86 kuna 15. srpanj 2016.

zakonskom kamatom koja na iznos od 49,56 €/373,38 kuna 15. listopad 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,30 €/107,77 kuna 15. prosinac 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,13 €/23,61 kuna 15. siječanj 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 12,38 €/93,30 kuna 15. veljača 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,43 €/33,36 kuna 15. listopad 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,35 €/10,19 kuna 15. prosinac 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 112,18€/845,19 kuna 15. veljača 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 39,08 €/294,43 kuna 15. travanj 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 18,17 €/136,88 kuna 15. srpanj 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,17 €/16,32 kuna 15. kolovoz 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,27 €/24,65 kuna 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 71,51 €/538,80 kuna 15. listopad 2018.

zakonskom kamatom koja na iznos od 12,10 €/91,17 kuna 15. studeni 2018.

zakonskom kamatom koja na iznos od 129,64€/976,75 kuna 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 88,66 €/668,00 kuna 15. siječanj 2019.

zakonskom kamatom koja na iznos od 35,08 €/264,30 kuna 15. travanj 2019.

zakonskom kamatom koja na iznos od 3,22 €/24,27 kuna 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 28,46 €/214,40 kuna 15. listopad 2019.

zakonskom kamatom koja na iznos od 125,07€/942,35 kuna 15. siječanj 2020.

zakonskom kamatom koja na iznos od 9,12 €/68,70 kuna 15. ožujak 2020.

zakonskom kamatom koja na iznos od 81,42 €/613,44 kuna 15. travanj 2020.

zakonskom kamatom koja na iznos od 0,67 €/5,04 kuna 15. lipanj 2021.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.225,61 eura / 9.234,38 kn, uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 15. srpnja 2020. tužitelj navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu medicinska sestra / tehničar u timu 2HM. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik u Zavodu za hitnu medicinu za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 20%, odnosno 23% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 29. srpnja 2020. tuženik navodi da poriče navode tužbe kao neosnovane, protivi se tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude odbijen uz obvezu tužitelja na snašenje troškova postupka. Tuženik da je tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Svi navodi tužbe da su potpuno neosnovani, te da se predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

3. Punomoćnik tužitelja je podneskom od dana 22. kolovoza 2022. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. C. od 21. lipnja 2022.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2021., s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, a kao sporno ostalo je za raspraviti da li mu je tuženik isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li mu je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor.

6.1. U svom nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2022. vještakinja D. . navodi da :

Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno je da kod obračuna plaća za razdoblje 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2021. godine, tuženik nije obračunao i isplatio tužitelju:

– dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 3.086,33 kn,

– dodatke na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 751,72 kn,

– plaću za evidentirane, a neplaćene prekovremene sate ukupno 845,19 kn,

– naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 462,14 kn,

– naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 1.746,36 kn.

Zaključno se može konstatirati da tužitelju u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2021. godine po osnovi dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi) razlike plaće za evidentirane, a neplaćene sate te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je to prikazano u stupcu 10 Tablice br. 6, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 914,69 eura / 6.891,74 kn. 7.Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelju na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i

Odluka VSRH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

8. Kako je tužitelj pismenim podneskom od 22. kolovoza 2022., sukladno obračunu tuženika razlike dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2021., uredio tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada,

za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu 914,69 eura / 6.891,74 kn.

9.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 114/22., Uredba 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 75 bodova, sastav podneska od 25. kolovoza 2020. i 22. kolovoza 2022. – za svaki 75 bodova, za zastupanje na ročištima: 17. veljače 2022. i 5. prosinca 2022. – za svaki 75 bodova,

za pristup ročištu za objavu presude – 37,5 bod., što sve zbrojeno iznosi 412,5 bodova, što daje iznos od 6.187,50 kn, uvećano za 25% PDV i trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, daje ukupno obistinjen zatraženi trošak tužitelju u iznosu od 1.225,61 eura / 9.234,38 kn.

11.Predmetna konverzija u presudi izvršena je sukladno odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute RH ( Narodne novine

57/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po srednjem paritetu 1 euro = 7.53450 kn.

U S., 24. ožujka 2023

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u