REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-2251/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, L. Jagera 5, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 31, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-699/2020-22 od 8. travnja 2022., 24. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-699/2020-22 od 8. travnja 2022. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.485,29 EUR / 11.190,94 kn sa zateznim kamatama na taj iznos od 8. travnja 2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 120,39 EUR (stodvadeset eura i tridesetdevet centi) / 907,11 kn (devetstosedam kuna i jedanaest lipa).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 27.843,54 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje na ostale odnose na svaki pojedini iznos od dospijeća do plaćanja, a točkom II. izreke je tuženiku naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.190,94 kn sa zateznim i kamatama po istoj stopi od dana donošenja presude do isplate. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po ugovoru o kreditu kojeg je s tuženikovim prednikom sklopio Ante Barišić kao korisnik kredita te Marin Barišić kao jamac platac 29. lipnja 2006., a po kojem ugovoru je tuženikov prednik odobrio kredit u iznosu od 31.238,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju prednika tuženika na dan korištenja kredita. Utvrđeno je da je na tužitelja prenijeta tražbina koju Ante Barišić i Marin Barišići maju prema tuženikovu predniku na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu, pri čemu je sud ocijenio da se radi o ustupu tražbine koji je sukladan odredbi članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO). Također sud će poziva na odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz kolektivne tužbe u smislu odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, odnosno da je sud u takvoj parnici vezan za utvrđenja u parnici u kojoj su se ostvarivala zaštita kolektivnih interesa. U tom smislu sud se opoziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u pravnoj stvari tužitelja POTROŠAČ-Hrvatska udruga za zaštitu potrošača i tuženika, između ostalog SOCIETE GENERALE-Splitska banka d.d. (prednik tuženika), kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule švicarski franak u potrošačkim ugovorima o kreditu, a bez da je prethodno korisnike kredita u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su povrijeđene odredbe Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ broj 96/03, kao i Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ broj 79/07. Sud otklanja tuženikov prigovor da se navedene učinke pravomoćne presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa ne mogu odnositi na tužitelja kome je ustupljena tražbina s obrazloženjem da se objektivni identitet tražbine ne mijenja prijenosom na drugog vjerovnika. Visinu zahtjeva sud je provjerio provođenjem vještačenja slijedom kojeg je utvrđeno da je korisnik kredita preplatio kredi zbog primjene valutne klauzule vezane na promjenu tečaja CHF u iznosu od 31.520,61 kn dok je tužitelj nakon provođenja vještačenja ustrajao kod postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 27.843,54 kn kojeg je sud ocijenio osnovanim. Također je ocijenjen neosnovanim prigovor zastare potraživanja jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, a kako je najstariji preplaćeni iznos dospio 12. srpnja 2010., do prekida postupka po tužbi je došlo 4. travnja 2012., a spor za zaštitu kolektivnih interesa je pravomoćno dovršen 14. lipnja 12018. dok je tužba podnijeta 10. prosinca 2020., ista je podnijeta unutar petogodišnjeg roka zastare koji se ima primijeniti s obzirom na odredbu članka 1111. stavka 1. u svezi s odredbom članka 323. stavka 1. i članka 324. stavka 1. ZOO-a. Odluka o troškovima se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalbeni razlozi su po žaliteljevu shvaćanju ostvareni time jer se sud pogrešno u ovoj parnici pozvao na pravna utvrđenja iz presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i pravo potrošača, jer se samo potrošači u pojedinačnoj parnici koju osobno pokrenu radi ostvarivanja svojih prava mogu pozivati na takva utvrđenja u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a. Tužitelj kao trgovačko društvo se ne može u parnici za isplatu pozivati na ta utvrđenja, već je trebao dokazivati ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, što nije učinio, a sud je takvim postupanjem ostvario bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 502.c ZPP-a. Nadalje, s obzirom da predmetna tražbina predstavlja potraživanje koje iz potrošačkog ugovora pripada potrošaču, tuženik tvrdi da tužitelj kao trgovačko društvo ne može imati ista prava kao potrošač, da je sud stoga pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je odbio prigovor zastare potraživanja jer se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa prekida zastaru smislu odredbe članka 241. ZOO-a u odnosu na individualne restitucijske zahtjeve, zahtjeve potrošača, a ne tužitelja kao trgovačkog društva. Kako ovaj postupka nije pojedinačni postupak koji je započeo potrošač osobno ne mogu se primjenjivati učinci iz postupka radi kolektivne zaštite potrošača pa tako niti prekid zastare. Stoga predlaže kao uvodno uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode u cijelosti te zahtijevajući trošak žalbenog postupka u iznosu od 907,11 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2.

ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

6. Nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje ukazuje žalitelj, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru granicama mogućih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. U tom smislu valja reći da u sporu male vrijednosti nije dopušten žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koji se žalitelj uglavnom u žalbi poziva, ukazujući na pogrešnu primjenu odredbe članka 502.c ZPP-a.

7. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno, te je sud pravilno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor da tužitelj nije mogao na temelju ugovora o ustupu tražbine, kojim su mu korisnik kredita broj 46036/06 te jamac platac po tom ugovoru, a radi se o ugovoru s tuženikovim prednikom za isplatu iznosa u protuvrijednosti od 31.238,00 CHF, ustupili svoju tražbinu po osnovi nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu, koje su kao takve utvrđene pravomoćnom sudskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom ovog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da se radi o dopuštenom ustupu tražbine koja je nastala na temelju utvrđenja ništetenosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula prema kojoj je glavnica kredita vezana uz promjenu valute švicarski franak, jer se radi o prenosivoj tražbini sukladno odredbi članka 80. stavka 1. i 2. ZOO-a na koje se prvostupanjski sud pozvao. K tome prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da činjenica ustupa tražbine trećoj osobi ne mijenja identitet te tražbine, a ona je izvorno tražbina potrošača, koji se može u ostvarivanju svoga prava pozvati na utvrđenja iz postupka po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa. K tome pravilno ukazuje tužitelj, pa i u odgovoru na žalbu, da se i prema praksi suda Europske unije jasno izražava kako nije zapreka ostvarivanja prava na temelju utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i ako dođe do prijenosa tražbine s potrošača na pravnu osobu. I dalje se radi o tražbini potrošača na temelju potrošačkog ugovora, u zaštiti koje se vjerovnici te tražbine i kada je tražbina prenesena pravnoj osobi, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude u postupku radi zaštite kolektivnih interesa o čemu već postoji i mnogobrojna praksa.

8. U tom smislu je neosnovan i žalbeni razlog o pogrešnoj ocjeni prigovora zastare potraživanja, odnosno o pogrešnoj ocjeni suda da je došlo do prekida zastare, već je sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 241. ZOO-a, odnosno pravilno je sud ocijenio da je tužba podnijeta unutar općeg zastarnog roka od pet godina, a s obzirom na učinak prekida zastare do kojeg je došlo podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

9. Kako je presuda u svemu pravilna i zakonita to ju je valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

10. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 24. ožujka 2023.

Sudac

Jagoda Crnokrak