REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 3 P-473/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja B. T. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u K. S. protiv tuženika G. O. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. – V. & partneri u S., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. veljače 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja J. G., odvjetničke vježbenice kod J. D. i punomoćnika tuženika Ž. V., 23. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku G. O. d.d. da u roku od petnaest dana plati tužitelju B. T. d.o.o. 382,44 EUR / 2.881,49 kn[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. travnja 2019. do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se zahtjev tužitelja B. T. d.o.o. da mu tuženik G. O. d.d. u roku od petnaest dana plati 22.134,74 EUR / 166.774,26 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od:

- 2.787,18 EUR / 21.000,00 kn teku od 31. prosinca 2018. do isplate,

- 5.972,53 EUR / 45.000,00 kn teku od 31. siječnja 2019. do isplate,

- 5.574,36 EUR / 42.000,00 kn teku od 28. veljače.2019. do isplate,

- 6.171,61 EUR / 46.500,00 kn teku od 31. ožujka 2019. do isplate,

- 995,42 EUR / 7.500,00 kn teku od 6. travnja 2019. do isplate,

- 633,65 EUR / 4.774,26 kn teku od 12. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tužitelj B. T. d.o.o., tražio da mu tuženik G. O. d.d. plati zatezne kamate na iznos od 382,44 EUR / 2.881,49 kn po stopi višoj od stope određene u točki I izreke ove presude.

III Nalaže se tužitelju B. T. d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku G. O. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.985,35 EUR / 37.562,12 kn. IV Odbija se zahtjev tuženika G. O. d.d. da mu tužitelj G. O. d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.314,65 EUR / 40.043,23 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. rujna 2020. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 162.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 21.000,00 kn teku od 31. prosinca 2018. do isplate, 45.000,00 kn od 31. siječnja 2019. do isplate, 42.000,00 od 28. veljače 2019. do isplate, 46.500,00 kn od 31. ožujka 2019. do isplate i 7.500,00 kn od 6. travnja 2019. do isplate. Osim toga, tražio je i da mu naknadi štetu u iznosu od 30.546,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. travnja 2019. do isplate.

2. Izjavio je tužitelj da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. prosinca 2018. oštećeno njegovo vozilo, autobus marke M. T., reg.oznake ZD ... Odgovoran za nastanak prometne nesreće da je osiguranik tuženika J. M., vozač teretnog automobila marke P. E. reg.oznake ŠI

… koji nije poštivao prometna pravila kada dolazeći sa sporedne ceste nije propustio tužiteljevo vozilo koje se kretalo glavnom cestom.

3. Kao posljedica štetnog događaja tužitelju da je nastala šteta i to šteta izmakle koristi i obična šteta. Naime, tužitelj da je popravio oštećenja nastala na svom vozilu te prigode, a da mu tuženik nije naknadio sve troškove popravka oštećenja i to u iznosu od 30.546,00 kn. Pored toga, tužitelju da je nastala i šteta izmakle koristi jer u razdoblju od oštećenja autobusa do popravka autobusa nije mogao tim autobusom obavljati svoju registriranu djelatnost usluga prijevoza putnika. Prema redovitom poslovanju tužitelj da je trebao svakodnevno u razdoblju od 7. prosinca 2018. do 5. travnja 2019. ostvarivati dobitak od 1.500,00 kn. Utoliko da mu je izmakla korist u iznosu od 162.000,00 kn.

4. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje prometne policije broj … od 8. veljače 2019., dopisa tužitelja, računa J. A. d.o.o. br. … od 5. travnja 2019., ugovora o cesiji od 8. travnja 2019. u iznosu od 83.855,76 kn, potvrde o preuzimanju autobusa od strane J. A. d.o.o. prijemni list … od 17. prosinca 2018., zapisnika o izvidu štete na vozilu od 4. travnja 2019. Predložio je tužitelj izvesti i dokaz saslušanjem stranaka (ispravno zastupnika po zakonu stranaka), saslušanjem svjedoka D. F. i J. M. Predložio je i izvesti dokaz vještačenjem po vještaku prometno tehničke struke i vještaku financijske struke.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je u prometnoj nesreći došlo do oštećenja autobusa tužitelja, Priznao je činjenicu postojanja odgovornosti njegova osiguranika za nastanak štetnog događaja, pa time i postojanje njegove obveze da naknadi štetu nastalu kao posljedica štetnog događaja. Izjavio je da je imovinsku običnu štetu nastalu zbog oštećenja autobusa tužitelja naknadio plaćanjem 83.855,76 kn. No osporio je istinitost tvrdnje tužitelja da postoji njegova obveza platiti tužitelju više od onoga što je platio. Naime, smatrao je tuženik da stavke 12., 25. i 26. iz računa popravka vozila tužitelja broj … ne treba platiti, jer trošak obračunat tim stavkama nije u vezi s oštećenjima nastalim u predmetnom štetnom događaju. Osim toga osporio je i tvrdnju tužitelja da mu treba platiti porez na dodanu vrijednost iskazan u računu popravka s obzirom da je tužitelj pravna osoba koja ima pravo na odbitak pretporeza, pa da je izvjesno da je i koristio to svoje pravo.

6. Osporio je tuženik i osnovanost traženja tužitelja da mu se naknadi šteta izmakle koristi, navodeći da nije bilo osnove da se popravak autobusa čeka četiri mjeseca kad je, uzimajući u obzir oštećenja vozila te način i mehanizam popravka, za popravak vozila kako je i određeno u izvidu štete, trebalo cca 55 sati. Osim toga, izjavio je da je tuženik mogao za dane dok je autobus bio na popravku iznajmiti zamjenski autobus.

7. Tužitelj je, odgovarajući na navode tuženika iz odgovora na tužbu, izjavio da nije doprinio nastanku štete jer je nakon izvida štete kod procjenitelja Nivo 2 d.o.o. 11. prosinca 2018. autobus pregledan i odmah nakon toga, po uputi tuženika, angažiran ovlašteni serviser za popravak, J. A. d.o.o.

8. Autobus kakav je predmetni, od tužitelja da je tražio prijevoznički obrt Knežević, a i druge pravne osobe i obrti za koje je inače obavljao prijevoz, pa da je nelogično da je doprinosio otezanju popravka jer bi to bilo protivno tužiteljevu interesu. Izjavio je da je predmetni autobus imao različite karakteristike od drugih autobusa koje je imao, s obzirom na broj raspoloživih sjedala. Nakon završenog popravka tužitelj da je odmah preuzeo vozilo. Izjavio je da nema saznanja da postoji mogućnost najma autobusa na području Republike Hrvatske. Pored toga je kazao i to da se originalni dijelovi naručuju iz Njemačke, pa da je razlog otežanog popravka nabavka dijelova, a tome da nije doprinio tužitelj. Na dan nastanka štetnog događaja 7. prosinca 2018. da je registrirao predmetno vozilo u potpuno ispravnom stanju. Izjavio je tužitelj da je predmetno vozilo kupio jer je u tom razdoblju poslovanje bilo u ekspanziji, no zbog nedostatka vozila, da je morao odbiti veliki broj ponuda i ugovora. Ugovore da je zaključio s korisnicima usluga 1. siječnja 2019. vjerujući da će brzo imati vozilo za upotrebu. Izjavio je i to da je 1. listopada 2018. s obrtom K. ugovorio prijevoz predmetnim vozilom kapaciteta 51+2+1 sjedalo, koji nije mogao obaviti jer se trebalo voziti ekskurzije. Smanjio je iznos naknade za običnu štetu tražeći da mu tuženik plati 1.016,09 EUR / 7.655,75 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. travnja 2019. do isplate.

9. Osim dokaza koje je predložio u tužbi, tužitelj je predložio izvesti dokaz čitanjem isprave prijemnog lista od 17. prosinca 2018., isplatnice broj 25., prometne dozvole, ugovora o prijevozu putnika od 1. listopada 2018., ugovora o poslovnoj suradnji s D. bus S. d.o.o. od 1. siječnja 2019., ugovora o poslovnoj suradnji sa S. A. T. d.o.o. od 1. siječnja 2019., ugovor o uslugama prijevoza s Turistička agencija Putokazi putovanja d.o.o. od 27. veljače 2019., ugovora o slobodnom/povremenom prijevozu putnika u cestovnom prometu s C. d.o.o. od 7. veljače 2019., računa-dobavnice št: …, e-mail korespondencije između I. G., radnika J. A. d.o.o. i B. T. d.o.o. od 5. travnja 2019. do 10. travnja 2019., ugovora o poslovnoj suradnji za 2019. s OŠ "B." i B. T. d.o.o. od 1. siječnja 2019., ugovora o prijevozu s Putničke agencije M. T. d.o.o., ugovor o obavljanju usluge prijevoza sklopljen između M. d.o.o. i B. T. d.o.o. od 7. veljače 2019., ugovora o poslovnoj suradnji sklopljen između G. T. d.o.o. i B. T. d.o.o. od 15. siječnja 2019., zapisnika o izvidu štete na vozilu broj 1810372147, ugovora o poslovnoj suradnji između M. T. i B. T. d.o.o. od 1. siječnja 2018. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka M. S. i I. G.

10. Tuženik je izjavio da je predmetno vozilo oštećeno prvi dan od kupnje, pa da se tužitelj ne može pozivati na izgubljenu zaradu koju nije mogao ostvariti jer prije nije koristio vozilo. Priliko sklapanja ugovora s obrtom K., a u kojem se ugovoru isključivo navodi vrsta autobusa kakav je predmetni, tužitelj je raspolagao s autobusom istih karakteristika jer je ugovor sklopljen 35 dana prije štetnog događaja. Ostale ugovore koje je tužitelj dostavio u spis, tužitelj da je potpisao nakon štetnog događaja, kada već nije mogao koristiti vozilo, pa se ne može pozivati na izgubljenu zaradu, a uostalom, u tim ugovorima da nije ni utvrđena vrsta autobusa. Osim toga da tužitelj traži naknadu za svaki dan dok je vozilo bilo na popravku, a da je upitno bi li autobus zaista svaki dan od 7. prosinca 2018. do 5. travnja 2019. vozio.

11.Tuženik je predložio da tužitelj dostavi podatke o broju autobusa kojima je raspolagao na dan štetnog događaja 7. prosinca 2018. Tražio je da se pribavi spis Prekršajnog suda formiran povodom predmetnog štetnog događaja.

12.Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje prometne policije broj … od 8. veljače 2019., dopisa tužitelja, računa J. A. d.o.o. br. … od 5. travnja 2019., ugovora o cesiji od 8. travnja 2019. u iznosu od 83.855,76 kn, potvrde o preuzimanju autobusa od strane J. A. d.o.o. prijemni list … od 17. prosinca 2018., zapisnika o izvidu štete na vozilu od 4. travnja 2019, prijemnog lista od 17. prosinca 2018., isplatnice broj 25., prometne dozvole, ugovora o prijevozu putnika od 1. listopada 2018., ugovora o poslovnoj suradnji s D. bus S. d.o.o. od 1. siječnja 2019., ugovora o poslovnoj suradnji sa S. A. T. d.o.o. od 1. siječnja 2019., ugovor o uslugama prijevoza s T. agencija P. putovanja d.o.o. od 27. veljače 2019., ugovora o slobodnom/povremenom prijevozu putnika u cestovnom prometu s C. d.o.o. od 7. veljače 2019., računa-dobavnice št: …, e-mail korespondencije između I. G., radnika J. A. d.o.o. i B. T. d.o.o. od 5. travnja 2019. do 10. travnja 2019., ugovora o poslovnoj suradnji za 2019. s OŠ B. i B. T. d.o.o. od 1. siječnja 2019., ugovora o prijevozu s P. agencije M. T. d.o.o., ugovor o obavljanju usluge prijevoza sklopljen između M. d.o.o. i B. T. d.o.o. od 7. veljače 2019., ugovora o poslovnoj suradnji sklopljen između G. T. d.o.o. i B. T. d.o.o. od 15. siječnja 2019., zapisnika o izvidu štete na vozilu broj …, ugovora o poslovnoj suradnji između M. T. i B. T. d.o.o. od 1. siječnja 2018. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka M. S. i I. G.

13. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. G. i D. F.

14. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka J. K., M. S., niti J. M. jer nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza kada je sud bitne činjenice za donošenje odluke o stranačkom sporu utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza. Sud nije izveo niti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja jer je tužitelj odustao od tog prijedloga. Sud nije tražio spis Prekršajnog suda formiran povodom predmetnog štetnog događaja s obzirom na to da među strankama nije bilo spora o okolnostima nastanka prometne nesreće i odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće. Sud nije izveo dokaz niti financijskim vještačenjem jer se kod utvrđenja koja će biti izložena u nastavku ovog obrazloženja, utvrđenja o postojanju osnove obveze tuženika, pokazalo nepotrebnim izvoditi taj dokaz, dakle dokaz radi utvrđenja činjenice koliko je tužitelju izmaklo koristi zbog nemogućnosti korištenja autobusa u tužbom obuhvaćenom razdoblju.

15. Sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak N. K. radi utvrđenja iznosa potrebnog za otklanjanje oštećenja na tužiteljevu vozilu, odnosno radi utvrđenja iznosa naknade koji je tuženik dužan platiti tužitelju, a osim toga i radi utvrđenja razdoblja u kojem se može učiniti popravak vozila onog obujma koji je trebalo učiniti radi otklanjanja oštećenja na tužiteljevom autobusu.

16. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete i to obične štete i izmakle koristi koju tužitelj kao vlasnik oštećenog autobusa traži od tuženika kao osiguratelja vlasnika vozila koji je odgovoran za nastanak prometne nesreće.

17. Na temelju članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOUP) tužitelj kao oštećenik ima pravo na podnošenje tužbe za naknadu štete protiv odgovornog osiguratelja. Nije bilo spora među strankama o tome da je tuženik odgovorni osiguratelj i da tužitelj ima ovlaštenje od njega tražiti naknadu za štetu nastalu kao posljedicu štetnog događaja, prometne nesreće koja se dogodila 7. prosinca 2018. Nije bilo spora niti o tome da je te prigode nastalo oštećenje tužiteljeva vozila, autobusa, niti o tome da je tuženik radi naknade štete platio popravljaču tužiteljeva vozila 83.855,76 kn i to vidjeti je iz isprave ugovor o cesiji na temelju ugovora o cesiji koji su tužitelj kao cedent i A. J. d.o.o. sklopili 8. travnja 2019. Nije bilo spora niti o tome da je tužitelju popravljač vozila izdao račun br. 3048/S1/1 kojim ga je pozvao platiti 114.401,89 kn. Tužitelj je stoga prvenstveno tužbom tražio naknadu 30.546,13 kn razlike koja preostane nakon što se od iznosa troškova popravka s porezom na dodanu vrijednost oduzme iznos koji je tuženik platio popravljaču. No u tijeku postupka tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev više ne tražeći da mu tuženik naknadi porez na dodanu vrijednost, već iznos troškova popravka dijelova opisanih kao stavke 12. S.. M. m PVC 1 u iznosu od 4.784,27 kn, stavka 25. poklopac kotača u iznosu od 1.204,43 kn i stavka 26. Zb griffmulde/led/zentr u iznosu od 1.677,06 kn.

18. Propisano je člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) da je onaj koji drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

19. Propisano je člankom 1090. ZOO-a da sud, uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuđuje naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

20. Trebalo je stoga uzimajući u obzir oprečne stavove stranaka o potrebi činjenja troškova koji su opisani u računu popravka tužiteljeva vozila pod stavkama 12., 25. i 26. provjeriti jesu li ti troškovi bili potrebi za otklanja oštećenja tužiteljeva vozila nastalih u štetnom događaju. Sud je radi utvrđenja te činjenice izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N. K.

21. Stalni sudski vještak N. K. je analizirao nastala oštećenja na tužiteljevu autobusu i dao mišljenje da je za otklanjanje tih oštećenja bilo potrebno zamijeniti oštećeni poklopac zadnjeg desnog kotača novim dijelom, odnosno učiniti trošak u iznosu od 1.204,43 kn. Osim toga kazao je i da je bilo potrebno zamijeniti ručice vrata na bočnim desnim spremnicima koje su oštećene i radi toga učiniti trošak u iznosu od 1.677,06 kn. Uvažavajući mišljenje stručne osobe koju je sud angažirao radi utvrđenja činjenice o kojoj nema potrebnih stručnih znanja, sud je utvrdio da su troškovi popravka tužiteljeva autobusa u iznosu od 2.881,49 kn opravdani, pa je stoga trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio da mu tuženik naknadi štetu koja odgovara iznosu troškova popravka od 2.881,49 kn. Na taj iznos tuženik duguje tužitelju i zatezne kamate, sukladno članku 12. ZOOUP-a koje na iznos naknade štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. S obzirom na to da je tuženik 8. travnja 2019. sklopio s tužiteljem ugovor o cesiji i da je pregled vozila učinio 11. prosinca 2018. ( kako je navedeno u ispravi izvid štete koja je sastavljena 4. travnja 2019.) jasno se nameće zaključak da je tužitelj i prije 12. travnja 2019., od kada traži plaćanje zateznih kamata podnio tuženiku odštetni zahtjev. No sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji odredi tužitelj, pa je stoga prihvaćen tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata od 12. travnja 2019. do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a ne u odnosima trgovaca kako je to tražio tužitelj.

22.Tuženik je osporavao trošak popravka naveden kao stavka 12. u računu J. A. d.o.o. br. … od 5. travnja 2019. u iznosu od 4.784,27 kn. Stalni sudski vještak je izjavio da je u kontaktu s ovlaštenim M. servisom J. A. d.o.o. koji je izdao predmetni račun doznao da predmetnu stavku nemaju u svom sustavu. Osim toga je kazao da tu stavku po serijskom broju niti u programu A. koji je povezan s tvorničkim normativima i postavkama dijelova, nije moguće pronaći, odnosno nije moguće utvrditi o kojem se točno dijelu radi, pa onda niti to je li taj dio bio potreban za otklanjanje oštećenja tužiteljevog vozila. Tužitelj je bio dužan dokazati da je ovaj trošak bio potreban za otklanjanje oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju. Međutim, tužitelj to nije dokazao, dapače niti sudski vještak nije uspio, pa niti od ovlaštenog servisa koji je obavljao popravak saznati o kojem je dijelu riječ, iako je svjedok G. u svom iskazu kazao da je riječ o linoleumu, pa onda i je li trošak tog dijela bio potreban za otklanjanje nedostataka.

23. Stoga je tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 4.774,26 kn ( jer je tužitelj zahtjevom tražio plaćanje ukupnog iznosa od 7.655,75 kn, pa kad se od tog iznosa oduzme iznos od 2.881,49 kn preostalih stavki dobije se iznos od 4.774,26 kn, dakle manje od iznosa stavke pod brojem 12 u računu) trebalo odbiti, kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na taj iznos.

24. Tužitelj je tražio i naknadu štete nastale kao izmakla korist u ukupnom iznosu od 162.000,00 kn.

25. Kada tužitelj traži naknadu štete u vidu izmakle koristi tada isti mora konkretno i uvjerljivo dokazati da mu je doista nastala šteta izmakle koristi na način da bi redovnim razvojem okolnosti tužitelj stekao određenu imovinu, a da zbog štetne radnje tuženika mu je to stjecanje onemogućeno.

26. Pravo na naknadu izmakle koristi priznaje se pod pretpostavkama da je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikova postupka izjalovila i da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen.

27. U parnici za naknadu štete zbog izmakle koristi na aktivnoj strani je teret dokaza, u smislu članka 1089. stavak 3. ZOO-a pa je tužitelj bio dužan dokazati odlučnu činjenicu da bi on ostvario utuženi dobitak ( prihod umanjen za troškove) obavljanjem prijevoza predmetnim autobusom u tužbom obuhvaćenom razdoblju i to svaki dan tog razdoblja, a što tužitelj nije dokazao. Dakle, tužitelj nije dokazao da je zbog nemogućnosti korištenja vozila dok je bilo na popravku bio spriječen u ostvarenju dobitka koji se mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari. Pored toga prema mišljenju sudskog vještaka predmetno vozilo trebalo je biti popravljeno za 14 radnih dana, dakle za kudikamo manje vremena nego što je u konkretnom slučaju bilo s obzirom na to da je tužitelj vozilo od popravljača preuzeo 5. travnja 2019. Svjedok I. G. je izjavio da dijelove naručuju iz T. i da nema pravila o tome koliko vremena treba za dostavu, ali i da je sami trenutak narudžbe dijelova za popravak određen od oštećenika koji može ili čekati da osiguratelj sačini izvid štete ili dati nalog da se dijelovi naruče odmah, neovisno o procjeni odgovornog osiguratelja. Iz iskaza ovog svjedoka zaključiti je da u predmetnom slučaju dijelovi nisu naručeni prije negoli je učinjen izvid štete, a da su možda naručeni i nakon dopunskog izvida štete. Osim toga kazao je ovaj svjedok i to da je u dogovoru s poslovođom bilo moguće tražiti zamjensko vozilo, ali da ne zna je li tužitelj tražio zamjensko vozilo i je li postojao kakav dogovor o tome. Iz navedenog proizlazi zaključak o tome da je na dužinu vremena popravka tužiteljeva vozila utjecao i tužitelj, a osim njega i dobavljač dijelova. Kod toga treba imati na umu određenja članka 1092. stavka 1. ZOO-a, prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu, odnosno u ovom slučaju treba imati na umu doprinos tužitelja nastanku štete u obliku izmakle koristi. Naime, oštećenik može doprinijeti da šteta nastane ili da bude veća, a da nije kriv za to.

28. No osim toga treba kazati da je za nastanak odgovornosti za naknadu štete kao izmakle koristi potrebno da se ispune zakonom predviđene pretpostavke - da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojoj bi bila ostvarena, pored općih pretpostavki odgovornosti za štetu, a to su šteta, subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. O tome da li postoje sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izmakle koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila. No iz sadržaja izvedenih dokaza trebalo je zaključiti da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu zbog izmakle koristi. To stoga što iz tih dokaza treba zaključiti da je tužitelj osim predmetnog oštećenog autobusa imao na raspolaganju još jedan autobus istog kapaciteta i da se tužiteljevo poslovanje odvijalo redovno unatoč činjenici oštećenja predmetnog autobusa, odnosno da nije bilo poslovnih prilika, dakle ugovora o prijevozu koje je on propustio prihvatiti, pa time i ostvariti korist, zbog nemogućnosti korištenja autobusa. Tužitelj je dostavio više ugovora s različitim osobama tvrdeći da ti ugovori dokazuju postojanje mogućnosti stvaranja prihoda, pa time i koristi, koje su propuštene zbog nemogućnosti obavljanja prijevoza predmetnim autobusom. Osim što sadržaj tih ugovora ne upućuje na zaključak o istinitosti te tužiteljeve tvrdnje, dodatno je taj zaključak suda potvrđen sadržajem iskaza svjedokinje D. F.

29. Ugovorom o prijevozu putnika od 1. listopada 2018. tužitelj i J. K., vlasnik prijevozničkog obrta ugovorili su prijevoz putnika J. K. autobusom tužitelja i najam autobusa u tu svrhu. Određeno je da će se prijevoz obavljati isključivo autobusom kapaciteta 51+3 sjedala. Ugovor je sklopljen za razdoblje od godinu dana od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2019. (u ugovoru stoji 31. rujna). Člankom 5. tog ugovora stranke su ugovorile da će tužitelj s obavljanjem usluge početi 1. studenoga 2018. Člankom 6. stranke su ugovorile mogućnost Josipa Kneževića da jednostrano raskine ugovor ukoliko tužitelj ne osigurava prijevoz na ugovorom dogovoreni način.

30. Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je tužitelj sklopio s D. bus S. d.o.o. 1. siječnja 2019. ugovorene su prijevozne usluge koje bi tužitelj trebao obaviti za D. bus S. d.o.o. Ugovoreno je da će tužitelj prihvatiti naloge i narudžbe za prijevoz prema ispostavljenim nalozima od strane D. bus S. d.o.o.

31. Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je tužitelj sklopio sa S. A. T. d.o.o. 1. siječnja 2019. ugovorene su prijevozne usluge koje bi tužitelj trebao obaviti za S. A. T. d.o.o. Ugovoreno je da će tužitelj prihvatiti naloge i narudžbe za prijevoz prema ispostavljenim nalozima od strane S. A. T. d.o.o.

32. Ugovorom o uslugama prijevoza koji je tužitelj sklopio sa T. agencijom P. putovanja d.o.o. 27. veljače 2019. ugovoreno je da će tužitelj za agenciju od datuma potpisivanja ugovora do 31. prosinca 2019. obavljati usluge prijevoza putnika. Člankom 2. tužitelj se obvezao uputiti na dogovoreno putovanje svoje vozilo-autobus turističke klase koji posjeduje minimalne uvjete mikrofon, CD/DVD, klimu. Člankom 4. je ugovoreno da će agencija i tužitelj za svako pojedino putovanje dogovarati vrijeme i cijenu prijevoza. Upit i ponudu vršit će pismenim putem, a sav dogovoreni prijevoz se dodaje kao aneks ugovoru o uslugama prijevoza za koji vrijede pravila iz ugovora o uslugama prijevoza ako aneksom nije drugačije dogovoreno.

33. Ugovorom o slobodnom/povremenom prijevozu putnika u cestovnom prometu koji je tužitelj sklopio s C. d.o.o. 2. siječnja 2019. ugovoreno je da će tužitelj po pisanoj narudžbi naručitelja C. d.o.o. obaviti slobodni prijevoz putnika tijekom cijele 2019. Obvezao se tužitelj za navedeni prijevoz osigurati tehnički ispravna, ovlaštena i uredna vozila traženih kapaciteta. Prema članku 4. ugovora, naručitelj prijevoza se obvezao tužitelju pravovremeno dostaviti narudžbu s mjestom i vremenom polaska, adresom odredišta i mjestom i vremenom povratka.

34. Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je tužitelj sklopio s OŠ B. 1. siječnja 2019. ugovoreno je da će tužitelj izvršiti prijevozne usluge autobusom po nalogu i narudžbi ispostavljenim od OŠ Brda.

35. Ugovorom o prijevozu koji je tužitelj sklopio s putničkom agencijom M. tours d.o.o. 1. siječnja 2019. ugovoreno je da stranke zasnivaju poslovnu suradnju i da su suglasne da će se u interesu obostrane suradnje, a prema potrebi naručitelja, koristiti vozila-autobusi putničke agencije M. tours d.o.o. i vozila-autobusi B. T. d.o.o. Cijena najma pojedinog vozila-autobusa da ovisi o njihovoj veličini, tehničkoj opremljenosti te intervalu najma, a regulirat će se prema prihvaćenoj ponudi usluge prijevoza.

36. Vidljivo je iz sadržaja svih citiranih ugovora da je tužitelj s raznim subjektima ugovarao poslovnu suradnju u okviru koje bi se izvršavale usluge prijevoza. Međutim, iz sadržaja ovih isprava ne proizlazi zaključak o konkretnim ponudama za izvršavanje usluge prijevoza koje su bile tražene od tužitelja, a koje tužitelj nije mogao pružiti zbog činjenice da je bio onemogućen u korištenju vozila-autobusa oštećenog u predmetnom štetnom događaju. Dapače, vidjeti je iz sadržaja gotovo svih ovih ugovora da je o konkretnoj usluzi prijevoza trebao biti sastavljen pisani akt u formi ponude ili naloga ili čak aneksa ugovoru. Tužitelj takve akte nije dostavio. Stoga treba zaključiti da nije niti imao konkretnih ponuda da izvrši prijevoz predmetnim vozilom u tužbom obuhvaćenom razdoblju. Da je to tako potvrdila je i svjedokinja D. F., koja je kazala da se posao obavljao normalno nakon prometne nesreće i popravka s postojećim autobusima, a da nije bilo moguće izvršiti ugovoreni posao s Knežević jer su autobusi kapaciteta 51+2+1 traženi za prijevoz ekskurzija. Stoga je trebalo dodatno razmotriti sadržaj ugovaranja tužitelja i obrtnika K. Svjedokinja je izjavila da je s obrtom K. ugovoreno obavljanje prijevoza autobusom kapaciteta 51+2+1 sjedalo, kao i to da je tužitelj imao stariji autobus istog kapaciteta, dakle kapaciteta 51+2+1 mjesto i da je taj autobus imao u trenutku potpisivanja ugovora s obrtom K. Kao što je već rečeno, ugovorom o prijevozu putnika koji su J. K. i B. T. sklopili 1. listopada 2018., strane tog ugovora su ugovorile obavljanje prijevoza autobusom 51+3 sjedala, koji je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora imao, a zbog velike potražnje za tim autobusom, tužitelj je nabavio i predmetni autobus. Tužitelj nije tvrdio da je i ovaj stariji autobus kapaciteta kakav je ugovoren s obrtom K., bilo nemoguće koristiti u tužbom obuhvaćenom razdoblju. Treba dakle zaključiti da je tužitelj u tužbom obuhvaćenom razdoblju imao na raspolaganju autobus onih karakteristika kakve je tražio obrtnik K. i da je prijevoz mogao obavljati. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da je ugovor s obrtnikom K. sklopljen prije kupnje predmetnog autobusa. Tim ugovorom ugovoreno je obavljanje prijevoza autobusom kapaciteta kakav je predmetni, a takav autobus je tužitelj već imao. Osim toga ugovorom s obrtnikom K. je ugovoreno obavljanje usluga prijevoza s autobusom kapaciteta kakav je predmetni, a kojeg je tužitelj imao, od 1. studenoga 2018., dakle prije negoli je tužitelj nabavio predmetni autobus. Dakle do dana kada je tužitelj preuzeo od prodavatelja predmetni autobus, a baš tog dana se i dogodila prometna nesreća, tužitelj je već imao obvezu ispunjavati ugovor s obrtnikom K., pa dakle i imati na raspolaganju autobus ugovorenog kapaciteta. Svjedokinja F. je u svom iskazu izjavila da nije bilo moguće izvršiti ugovoreni posao s tvrtkom K. ne navodeći konkretno koji je posao prijevoza propušteno učiniti, a da je poslovanje nastavljeno nakon što je predmetni autobus popravljen.

37. S obzirom na to da je razdoblje u kojem je tužiteljev oštećeni autobus bilo nemoguće koristiti, dakle za vrijeme popravka, trajalo od 7. prosinca 2018. do 5. travnja 2019., za očekivati je da je ugovorna strana ugovora o prijevozu putnika, točnije J. K., koristio svoje ovlaštenje iz članka VI ugovora o prijevozu putnika i da je raskinuo ugovor jer mu u tom razdoblju koje zapravo predstavlja gotovo polovinu razdoblja na koje je ugovor sklopljen, tužitelj nije mogao osigurati prijevoz na ugovorom utvrđeni način. Međutim, to se nije dogodilo jer je nakon popravka autobusa suradnja nastavljena s obrtom K. To u konačnici znači da je za to vrijeme, dok je predmetni autobus bio na popravku, tužitelj zapravo imao mogućnost izvršavati svoju ugovornu obvezu s postojećim autobusom ugovorenog kapaciteta, onim istim koji je i imao kada je s obrtom Knežević ugovarao obavljanje usluga prijevoza. Naime, tužitelj nije uspio izvršiti ni jednu uslugu prijevoza predmetnim autobusom jer je taj autobus oštećen neposredno nakon što je i kupljen odnosno onaj dan kada se direktor tužitelja, D. F. vraćao s autobusom iz S., a što je u svom iskazu kazala svjedokinja F. Utoliko treba zaključiti da tužitelj nije dokazao da je postojala objektivna vjerojatnost da bi zaista stekao dobitak u odnosima s ostalim osobama da nije bio u tome spriječen zbog činjenice što je vozilo bilo na popravku, a osim toga i da je ugovor s obrtom Knežević mogao redovno ispunjavati. U konačnici stoga treba zaključiti da tužitelju nije izmakla korist za što bi bio odgovoran tuženik, pa je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio naknadu štete u iznosu od 162.000,00 kn sa zateznim kamatama trebalo odbiti.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 5. ZPP-a te na temelju članka 155. ZPP-a te okolnost da je tuženik u pretežitom dijelu uspio u ovoj parnici u konačno postavljenom zahtjevu.

39. Sud je priznao tuženiku kao potreban za vođenje ove parnice trošak sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 622,13 EUR / 4.687,50 kn (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), potom trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 1. prosinca 2020. u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr.9.5.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 29. siječnja 2021. u iznosu od 622,13 EUR / 4.687,50 kn (Tbr.9.2.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 10. veljače 2021. u iznosu od 622,13 EUR / 4.687,50 kn (Tbr.9.2.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 15. lipnja 2021. u iznosu od 622,13 EUR / 4.687,50 kn (Tbr.9.2.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. ožujka 2022. u iznosu od 622,13 EUR / 4.687,50 kn (Tbr.9.2.Tarife), trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 28. travnja 2022. u iznosu od 622,13 EUR / 4.687,50 kn (Tbr.8.1.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 10. listopada 2022. u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr.9.2.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 9. studenoga 2022. u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr.9.2.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 30. siječnja 2023. u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (Tbr.9.2.Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 15. veljače 2023. u iznosu od 622,13 EUR / 4.687,50 kn (Tbr.9.2.Tarife) te trošak vještačenja u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn. Stoga je sud prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.985,35 EUR / 37.562,12 kn.

40. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2,87 EUR / 21,62 kn (Tbr.8.1. u vezi s Tbr.7.), više traženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 1. prosinca 2020. u iznosu od 500,57 EUR / 3.750,00 kn (Tbr.9.5.Tarife), više traženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 29. siječnja 2021. u iznosu od 2,87 EUR / 21,62 kn (Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7.), više traženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 10. veljače 2021. u iznosu od 2,87 EUR / 21,62 kn (Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7.), traženi trošak sastava podneska od 18. lipnja 2021. u iznosu od 625,00 EUR / 4.709,06 kn, jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, a uostalom, tuženik je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu koje je održano 15. lipnja 2021., traženi trošak zastupanja na ročištu 9. travnja 2021. u iznosu od 625,00 EUR / 4.709,06 kn jer to ročište nije održano, više traženi trošak zastupanja na ročištu 15. lipnja 2021. u iznosu od 2,87 EUR / 21,62 kn (Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7.), više traženi trošak zastupanja na ročištu 16. ožujka 2022. u iznosu od 2,87 EUR / 21,62 kn (Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7), više traženi trošak sastava podneska od 28. travnja 2022. u iznosu od 2,87 EUR / 21,62 kn (Tbr.8.1. u vezi s Tbr.7.), traženi trošak sastava podneska od 7. lipnja 2022. u iznosu od 625,00 EUR / 4.709,06 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, jednako kao i trošak sastava podneska od 18.srpnja 2022. u iznosu od 625,00 EUR / 4.709,06 kn. Sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 10. listopada 2022. u iznosu od 500,57 EUR / 3.750,00 kn (Tbr.9.5.Tarife), više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 9. studenoga 2022. u iznosu od 500,57 EUR / 3.750,00 kn (Tbr.9.5.Tarife) te više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 30. siječnja 2023. u iznosu od 500,57 EUR / 3.750,00 kn (Tbr.9.5.Tarife). Sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava podneska od 30. siječnja 2023. u iznosu od 625,00 EUR / 4.709,06 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka te više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 15. veljače 2023. u iznosu od 2,87 EUR / 21,62 kn (Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7.). Sud je odbio i više traženi trošak vještačenja u iznosu od 167,28 EUR / 1.260,37 kn, uzimajući u obzir račun vještaka. Dakle, sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.314,65 EUR / 40.043,23 kn.

41. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkama III i IV.

U Splitu 23. ožujka 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- odvjetnica J. D., Kaštel Stari

- OD Lj.-V. S.

- u spis