REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Ulica biskupa A. Kažotića 13, Dugo Selo

Poslovni broj: 10 P-624/2022-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz V. G.,

. . . OIB . . . zastupane po punomoćniku K. A. , odvjetnici iz Z. protiv tuženika L. K. iz Z. , N. Z. , . . . zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, nakon održane javne glavnerasprave zaključene 7. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i njegovog punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 23. ožujka 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica M. K. s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuće na iznos od:

- 7,35 eura/55,40 kuna[1] od 16.11.2013. do isplate

- 214,95 eura/1.619,54 kuna[1] od 16.12.2013. do 3.5.2021.

- 214,57 eura/1.616,65 kuna[1] od 16.1.2014. do 3.5.2021.

- 215,45 eura/1.623,33 kuna[1] od 16.2.2014. do 3.5.2021.

- 215,44 eura/1.623,21 kuna[1] od 16.3.2014. do 3.5.2021.

- 214,42 eura/1.615,54 kuna[1] od 16.4.2014. do 3.5.2021.

- 213,41 eura/1.607,91 kuna[1] od 16.5.2014. do 3.5.2021.

- 213,26 eura/1.606,83 kuna[1] od 16.6.2014. do 3.5.2021.

- 213,98 eura/1.612,22 kuna[1] od 16.7.2014. do 3.5.2021.

-214,64 eura/1.617,24 kuna[1] od 16.8.2014. do 3.5.2021.

-214,39 eura/1.615,30 kuna[1] od 16.9.2014. do 3.5.2021.

-215,25 eura/1.621,77 kuna[1] od 16.10.2014. do 3.5.2021.

-220,30 eura/1.659,86 kuna[1] od 16.11.2014. do 3.5.2021.

-215,85 eura/1.626,32 kuna[1] od 16.12.2014. do 3.5.2021.

-216,07 eura/1.628,01 kuna[1] od 16.1.2015. do 3.5.2021.

-217,22 eura/1.636,64 kuna[1] od 16.2.2015. do 3.5.2021.

-214,95 eura/1.619,56 kuna[1] od 16.3.2015. do 3.5.2021.

-212,79 eura/1.603,30 kuna[1] od 16.4.2015. do 3.5.2021.

-212,62 eura/1.601,96 kuna[1] od 16.5.2015. do 3.5.2021.

-212,39 eura/1.600,24 kuna[1] od 16.6.2015. do 3.5.2021., sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku L. K. da tužiteljici M. K. na ime vrijednosti ¼ vlasništva vozila osobnog automobila marke Peugeot 308 1.6 HDi Millesim 200, sive boje, broj šasije VF34C9HXCAS229596 u prometu od 2010,. isplati daljnji iznos od 895,88 eura/6.750,00 kuna[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 895,88 eura/6.750,00 kuna[1] od 20.4.2015. do isplate,

-1.260,87 eura/9.500,00 kuna[1] od 20.4.2015. do 3.5.2021.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 20.4.2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenim po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica M. K. s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu na ime vrijednosti vozila osobnog automobila marke Peugeot preko dosuđenih 895,88 eura/6.750,00 kuna[1] i već isplaćenih 1.260,87 eura/9.500,00 kuna do utuženih 4.778,02eura/36.000,00 kuna[1] (za iznos od 2.621,27eura/19.750,00 kuna ), kao neosnovanim.

IV

Nalaže se tuženiku L. K. naknaditi tužiteljici M. K. parnični trošak u iznosu od 995,41eura/7.499,92 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda poslovni broj P-86/19-91 od 24. studenog 2021. je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženik isključivi vlasnik trosobnog stana s kućnim vrtom u zgradi sagrađenoj na čestici broj 473/3, upisanog u poduložak broj 3 k.o. Klara, zk.ul.br. 109048, te je odbijen i zahtjev tužiteljice za uknjižbu prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini u zemljišnu knjigu. Pod točkom II. izreke je naloženo protutužitelju platiti tužiteljici na ime otplaćenog kredita iznos od 345,51 kn sa zateznim kamatama na iznos od 27,70 kuna od 16. studenog 2013. do isplate i na iznos od 491,96 kuna od 16. prosinca 2013. do isplate, te mu je naloženo platiti zatezne kamate na plaćene obroke od njihova dospijeća do 3. svibnja 2021. kao dana plaćanja, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke je utvrđeno da je osobni automobil pobliže opisan u toj točki izreke bračna stečevina stranaka i to tužiteljice u ¼ dijela i tuženika u ¾ dijela, te da je motocikl opisan u toj točki izreke bračna stečevina stranaka i to tužiteljice u ½ dijela i tuženika u ½ dijela te je razvrgnuta suvlasnička zajednica na navedenim vozilima civilnom diobom i to prodajom i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima. Pod točkom IV. izreke je naloženo protutužitelju isplatiti tužiteljici na ime izvršenih ulaganja u Z., . . . . isplati iznos od 11.620,78 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2015. do isplate. Pod točkom V. izreke je odbijena tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva na ime već otplaćenog iznosa kredita preko dosuđenih 345,51 kuna do utuženih 6.029,72 (za iznos od 5.684,21 kuna), kao neosnovanim, te u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od - 27,70 kuna od 16. studenog 2013. do isplate - 491,96 kuna od 16. prosinca 2013. do isplate. Pod točkom VI. izreke je odbijena tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ¼ vlasništva vozila osobnog automobila pobliže opisanog u toj točki izreke s osnova bračne stečevine i u djelu kojim traži isplatu na ime vrijednosti vozila osobnog automobila preko dosuđenih i već isplaćenih 9.500,00 kuna do utuženih 36.000,00 kuna (za iznos od 26.500 kuna), kao neosnovanim. Pod točkom VII. izreke odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva na ime izvršenih ulaganja u stan u Z., ...preko dosuđenih 11.620,78 kunado utuženih 30.200,00 kuna(za iznosod 18.579,22 kuna), kao neosnovanim. Pod točkom VIII. izreke je prihvaćen dio protutužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je protutužitelj samovlasnik stana i garaže koje nekretnine se nalaze u Z., .... , koja je pobliže opisana u toj točki izreke te je naloženo tužiteljici izdati mu tabularnu ispravu. Pod točkom IX izreke naloženo je brisanje založnog prava kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke. Pod točkom X. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva u ½ dijela pokretnina pobliže opisanim u toj točki izreke i odbijen je zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice u ½ dijela navedenih pokretnina civilnom diobom.

Pod točkom XI. izreke tužiteljici je dosuđen parnični trošak.

2. Po žalbi tužiteljice rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-443/2021- 2 od 29. studenog 2022. ukinuta je točka V. izreke navedene presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za zatezne kamate na iznos od 27,70 kuna/3,68 eura i na iznos od 491.96 kuna/65,29 eura; pod točkom VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 26.500,00 kuna/3.517,16 eura i pod točkom XI. izreke ( trošak postupka). Sud drugog stupnja navodi da je osnovana žalba tužiteljice u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za isplatu vrijednosti osobnog vozila. Tužiteljica da je svojim zahtjevom tražila isplatu suvlasničkog dijela vrijednosti vozila u vrijeme podnošenja tužbe (20. travnja 2005.) koja vrijednost je i utvrđena vještačenjem no unatoč navedenom prvostupanjski sud je kao polazište uzeo vrijednost odnosno cijenu po kojoj je protutužitelj vozilo prodao 24. listopada 2019. te je utvrdivši da je protutužitelj tužiteljici kao ¼ prodajne cijene isplatio 9.500,00 kn dana 4. svibnja 2021. odbio zahtjev tužiteljice za iznos od 26.500,00 kn. Prvostupanjski sud da nije dao razloge zašto smatra da tužiteljica ima pravo na suvlasnički dio prodajne cijene, a ne na suvlasnički dio vrijednosti vozila u vrijeme podnošenja tužbe, a nije odlučio niti o zahtjevu tužiteljice za isplatu zatezne kamate na navedenu novčanu tražbinu.

3.Po žalbi tuženika navedena presuda je ukinuta pod točkom II. izreke u kojoj je tužiteljici dosuđena zakonska zateznim kamata na daljnji iznos koji mora isplatiti 345,52 kn i to na iznos od 27,70 kuna od 16. studenog 2013. do isplate i na iznos do 491,96 kuna od 16. prosinca 2013. do isplate jer je u tom dijelu odluka proturječna budući zbroj iznosa na koji je prihvaćen zahtjev za isplatu zatezne kamate ne odgovara dosuđenoj glavnici (345,51 kn). Ujedno je taj dio točke II. izreke proturječan dijelu točke V. izreke prvostupanjske odluke na koju se žalila tužiteljica, a u kojem dijelu je odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za zatezne kamate na iznos od 27,70 kuna od 16. studenog 2013. do isplate i na iznos do 491,96 kuna do isplate. Dakle, u navedenim točkama izreke prvostupanjske presude tužiteljici je istovremeno i dosuđena i odbijena identična tražbina, te je u tom smislu ukinuta i točka V presude za dosuđene kamate. U odluci se navodi da je osnovana žalba protutužitelja i u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude u kojoj je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na iznose rate kredita (koje je tužiteljica plaćala u razdoblju od 16. siječnja 2014. do 16. lipnja 2015. Navodi se da su stranke bile suvlasnici nekretnine i to tužiteljica u 1/10 dijela, a protutužitelj u 9/10 dijela. Protutužitelj je tužiteljici dana 4. svibnja 2021. isplatio sve obroke kredita koje je tužiteljica platila (što tijekom trajanja bračne zajednice što nakon prestanka bračne zajednice) i zbog toga je prihvaćen zahtjev protutužitelja za utvrđenje njegova prava vlasništva na nekretnini i tužiteljici naloženo izdavanje tabularne isprave za prijenos prava 1/10 dijela (su)vlasništva tužiteljice na protutužitelja (točka VIII. izreke prvostupanjske odluke koja je pravomoćna). Dakle, u konkretnom slučaju je došlo do razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina isplatom jer su se stranke tijekom prvostupanjskog postupka faktično suglasile o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine isplatom odnosno povratom iznosa kredita koje je platila tužiteljica. Obzirom je došlo do razvrgnuća isplatom prvostupanjski sud je trebao, a nije dao razloge o tome kada je i zašto dospjela obveza protutužitelja da vrati iznose kredita (koje je vratio 4. svibnja 2021.) pa je u tom smislu odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tužiteljice za zatezne kamate na iznose rata kredita nejasna i ne može se ispitati.

4. Dakle u ponovljenom postupku valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamati na isplaćene iznose po tom kreditu, te o iznosu koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime vrijednosti ¼ osobnog automobila uzevši u obzir da joj je već isplaćen iznos od 1.260,87 eura/9.500,00kn dana 4.5.2021. (utužila 4.778,02eura/36.000,00kn odbijena za 3.517,15eura/26.500,00kn), te o trošku postupka.

5. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da je nakon prestanka bračne zajednice stranaka nastavila plaćati kredit za stan koji je kupljen za vrijeme trajanja braka. Podneskom od 25.2.2016. (list 71 spisa) i na ročištu 12.10.2021.( list 294 spisa) je uredila tužbeni zahtjev u odnosu na utuženi iznos na ime već otplaćenog iznosa kredita te je s tog osnova potraživala iznos od 800,28eura/6.029,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli iznos kredita od plaćanja pa do isplate i to na iznos od:

- 7,35 eura/55,40 kuna od 16.11.2013. do isplate

- 214,95 eura/1.619,54 kuna od 16.12.2013. do 3.5.2021.

- 214,57 eura/1.616,65 kuna od 16.1.2014. do 3.5.2021. - 215,45 eura/1.623,33 kuna od 16.2.2014. do 3.5.2021. -

215,44 eura/1.623,21 kuna od 16.3.2014. do 3.5.2021. - 214,42 eura/1.615,54 kuna od 16.4.2014. do 3.5.2021. -

213,41 eura/1.607,91 kuna od 16.5.2014. do 3.5.2021. - 213,26 eura/1.606,83 kuna od 16.6.2014. do 3.5.2021. -

213,98 eura/1.612,22 kuna od 16.7.2014. do 3.5.2021.

-214,64 eura/1.617,24 kuna od 16.8.2014. do 3.5.2021.

-214,39 eura/1.615,30 kuna od 16.9.2014. do 3.5.2021.

-215,25 eura/1.621,77 kuna od 16.10.2014. do 3.5.2021.

-220,30 eura/1.659,86 kuna od 16.11.2014. do 3.5.2021.

-215,85 eura/1.626,32 kuna od 16.12.2014. do 3.5.2021.

-216,07 eura/1.628,01 kuna od 16.1.2015. do 3.5.2021. -

217,22 eura/1.636,64 kuna od 16.2.2015. do 3.5.2021. -

214,95 eura/1.619,56 kuna od 16.3.2015. do 3.5.2021. -

212,79 eura/1.603,30 kuna od 16.4.2015. do 3.5.2021. -

212,62 eura/1.601,96 kuna od 16.5.2015. do 3.5.2021.

-212,39 eura/1.600,24 kuna od 16.6.2015. do 3.5.2021. s time da na iznose koje je tuženik platio tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od datuma dospijeća, kako su oni navedeni u tužbenom zahtjevu (list 71 spisa) pa do konačne isplate 3.5.2021. Učinila je nespornim da joj je tuženik na ime isplate vrijednosti automobila Peugeot 4.5.2021. isplatio iznos od 9.500,00 kuna i isti dan iznos od 24.781,11 kuna (protuvrijednost 3.286,62 Eura) na ime kredita koji je tužiteljica plaćala za kupnju stana. Također predlaže utvrditi da je automobil marke Peugeot bračna stečevina stranaka svakog u ½ dijela te da se naloži tuženiku da joj na ime ½ vrijednosti tog vozila isplati iznos od 36.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja do isplate.

6. Na ročištu 7. 2 2023. tužiteljica navodi da smatra kako je obveza tuženika dospjela u onom momentu kada su stranke u ovoj parnici izrazile međusobnu suglasnost o razvrgnuću suvlasničke zajednice, odnosno momentu podnošenja odgovora na tužbu od strane tuženika 22. 5. 2015. Ostaje kod tužbe u tom dijelu kako ju je postavila. U odnosu na točku VI presude P-86/2019-91 tužiteljica ostaje pri svojim tvrdnjama da bi joj sud trebao dosuditi za automobil iznos prema vrijednosti vozila u trenutku pokretanja ovog postupka, tj. podnošenja tužbe, a što je tužiteljica i obrazložila u svojoj žalbi na stranici 5. iste., odnosno da joj je tuženik pored već isplaćenih 1.260,87eura/9.500,00kn dužan isplatiti i daljnji iznos od 895,88 eura/6.750,00kn ( što bi ukupno bilo ¼ od iznosa od 65.000,00kn).

7. Tuženik na ročištu 7. 2 2023. navodi da je drugostupanjski sud zauzeo stav da se radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom, odnosno povratom iznosa kredita koji je platila tužiteljica. Tužiteljica je u tužbi tražila to razvrgnuće, ali njen tužbeni zahtjev kako je bio postavljen nije bio provediv u zemlj. knjigama i iz toga je razloga i odbijen prvostupanjskom presudom, što je potvrđeno i II st. presudom, a tuženi protutužitelj je u svojoj protutužbi tražio utvrđenje prava vlasništva te 1/10 vrijednosti stana, ali taj protutužbeni zahtjev tužiteljica protutužena nije priznala. Budući da je tuženi protutužitelj stekao osnov za upis prava vlasništva u 1/10 predmetnog stana tek po pravomoćnosti presude te je tada tek nastala obveza isplate odnosno obveza razvrgnuća suvl. zajednice isplatom. Ako se radi o razvrgnuću u trenutku priznanja prava vlasništva vraća se novac za to stjecanje. Radi se o istovremenim obvezama. Što se tiče automobila, koji je utvrđen kao suvlasništvo tužiteljice u ¼ djela, navodi da je u tijeku postupka tuženik prodao automobil i izvršio razvrgnuće suvl. zajednice na način da je isplatio vrijednost ¼ vozila od tržišne prodajne cijene vozila u tom trenutku. Dakle, po stavu tuženika tužiteljica nema pravo na isplatu kamata zato što je razvrgnuće učinjeno u tijeku postupka i zato što nije moglo biti ranije jer je bio spor o suvl. omjeru. Stoga smatra da tužiteljica nema pravo na kamate. Smatra da je potrebno uzeti u obzir da se tuženi ponašao odgovorno i savjesno budući da vrijednost vozila svakim danom pada i da je isplaćena vrijednost vozila veća od one koju bi dobile stranke da sada provode postupak razvrgnuća kao što će ga provoditi za motocikl.

8.U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o trajnom nalogu sa Zagrebačkom bankom d.d. broj 005 od 14.11.2013. (list 7-8), otplatna tablica Zagrebačke banke d.d. (list 9-11), Ugovor o međufinanciranju Prve stambene štedionice d.d. od 28.10.2013. (list 12-17), vjenčani list (list 19), potvrda Zagrebačke banke d.d. od 4.11.2014. (list 20), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29.10.2013. (list 21-24), prometna dozvola za vozilo Peugeot (list 25), procjena vozila Peugeot od 19.5.2015. (list 40), potvrda Zagrebačke banke d.d. od 3.7.2015. (list 54), zk. izvadak (list 56-57), predugovor o kupoprodaji nekretnine od 17.5.2013. (list 57-59), Sporazum o zasnivanju založnih prava radi osiguranja novčane tražbine od 24.7.2013. i Aneks istog od 11.9.2013. (list 60-62), uvjerenje PUZ od 23.7.2015. (list 66), zk. izvadci (list 67-68), potvrda Zagrebačke banke d.d. o prometu po računu od 19.2.2016. (list 75- 77), prometnu dozvolu, odjavu automobila Peugeot i ugovor o kupoprodaji automobila ( list 245-248), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišć te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka od 23.6.2021. (list 281-286), saslušane su stranke (list 102-104 i 168), te je izvršen uvid u potvrdu o provedenom nalogom za plaćanja iznosa od 345,51kn od 2.12.2021.g.priloženim žalbi ( list 340)..

9. Predmet tužbenog zahtjeva o kojem još treba odlučiti je zahtjev tužiteljice na isplatu zatezne kamate na isplaćene iznose rata kredita za stan. Predmet spora je i isplata 1 /4 vrijednosti vozila stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice, a kojeg je tuženik zadržao nakon prestanka bračne zajednice, uzevši u obzir da joj je već isplaćen iznos od 1.260,87 eura/9.500,00kn dana 4.5.2021. (utužila 4.778,02eura/36.000,00kn).

10. U odnosu na isplatu iznosa s osnova već otplaćenog kredita za otplatu stana u X Podbrežju 19a, odnosno isplatu zatezne kamate na isplaćene iznose rata kredita za stan nesporno je bilo među strankama i utvrđeno je presudom ovog suda poslovni broj P-86/19-91 od 24. studenog 2021.:

-da je tužiteljica bila upisana kao suvlasnik 9/10 a tuženik 1/10 stana koji je stečen za vrijeme trajanja braka

- da je tuženik tijekom trajanja postupka, tj već u odgovoru na tužbu nudio tužiteljici da se suvlasništvo stana riješi da on od nje preuzme kredit za stan, da joj obroke koje je platila sama od prestanka bračne zajednice plati odmah, te da joj plati i ½ iznosa koji su plaćeni od podizanja kredita do prestanka bračne zajednice 27.6.2014.,

- da su se stranke u tijeku postupka dogovorile da tuženik preuzme navedeni kredit što je i učinio jer je podigao kredit 29.6.2015. kojim je zatvoren kredit tužiteljice,

- da joj je tijekom postupka nakon preuzimanja kredita nudio nagodbu kojom bi stekao isključivo vlasništvo predmetnog stana i garaže i temeljem koje bi se izvršilo brisanje tereta na predmetnom stanu, te bi joj isplatio sve što je platila na ime stana, tj. platio bi sve obroke kredita i to ½ djela obroka plaćenih za vrijeme trajanja bračne zajednice i u cijelosti sve obroke tj. rate koje je platila nakon prestanka bračne zajednica do zatvaranja kredita,

- da je presudom ovog suda poslovni broj P-86/19-91 od 24. studenog 2021. utvrđeno da je tuženik samovlasnik stana i garaže u Zagrebu, X Podbrežje 19a, te je naloženo tužiteljici izdati mu tabularnu ispravu i naloženo je brisanje založnog prava na predmetnom stanu,

-da je tuženik 4.5.2021. isplatio tužiteljici iznos od 24.781,11 kuna (protuvrijednost 3.286,62 Eura), na ime otplate kredita za stan i to za ½ djela obroka plaćenih za vrijeme trajanja bračne zajednice za sve rate od prve do lipnja 2014 i u cijelosti sve obroke tj. rate koje je platila nakon prestanka bračne zajednica od srpnja 2014. do zatvaranja kredita,

- da je tuženik tužiteljici isplatio 345,51 kn dosuđenih točkom II presude P-86/19-91 od 24. studenog 2021. ( na koji dio se nije žalio) što je i dokazao potvrdom o provedenom nalogom za plaćanja od 2.12.2021.g.priloženim žalbi ( list 340),

- da je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva na ime već otplaćenog iznosa kredita preko dosuđenih 345,51 kn do utuženih 6.029,72 (za iznos od 5.684,21 kuna), kao neosnovanim ( točka V ranije presude koja je u tom djelu potvrđena).

Sporno je da li je tuženik tužiteljici dužan isplatiti zakonsku zateznu kamatu na isplaćene iznose kredita od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

11.Zahtjev tužiteljice na isplatu zatezne kamate na isplaćene iznose rata kredita za stan je neosnovan. Ovo stoga što tužitelj nije zapao u zakašnjenje s isplatom a sve s obzirom da se radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina isplatom (odnosno povratom iznosa kredita koji je platila tužiteljica).

12. Razvrgnuće suvlasništva je regulirano čl. 47. –čl.56 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP, »Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 79/06., 141/06., 38/09, 133/09, 143/12). Čl.51 ZVDSP je propisano da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog pa će sud odrediti da mu stvar pripadne u cijelosti a on je ostalim suvlasnicima dužan isplatiti vrijednost njihovih dijelova u roku koji sud odredi prema okolnostima. st. 2 je propisano da ostali suvlasnici do isplate imaju založno pravo na stvari koja je pripala tužitelju razvrgnuća, Ne isplati ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu tražiti i da se poništi odluka o razvrgnuću.St.3. je propisao da suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem 9/10 ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz st. 1.. Ovdje je nesporno da je tuženik bio suvlasnik nekretnine u 9/10 a tužiteljica i 1/10 djela.

13. U ovom konkretnom slučaju tuženik je stekao osnovu za upis prava vlasništva u 1/10 predmetnog stana tek po pravomoćnosti presude te je tada tek nastala obveza isplate odnosno obveza razvrgnuća suvl. zajednice isplatom. Kako je tuženik izvršio isplatu svih utuženih i dosuđenih rata tijekom postupka i donošenjem presude (za dosuđeni iznos od 345,51 kn isplatu izvršio 2.12.2021.), nije pao u zakašnjenje.

14. Uvidom u potvrdu Zagrebačke banke d.d. o prometu po računu od 19.2.2016. (list 75-77), utvrđeno je da je tužiteljica platila iznos od 55,40 kuna 15.11.2013. ; 1.619,00 kuna 15.12.2015.; 1.616,65 kuna 15.1.2014.; 1.623,33 kuna 15.2.2014.; 1.623,21 kuna 15.3.2014., 1.615,54 kuna 15.4.2014.; 1.607,91 kuna 15.5.2014.; 1.606,83 kuna 15.6.2014.. 1.612,22 kuna 15.7.2014.; 1.617,24 kuna 15.8.2014.; 1.615,30 kuna 15.9.2014.; 1.621,77 kuna 15.10.2014.; 1.659,86 kuna 15.11.2014. ; 1.626,32 kuna od 15.12.2014.; 1.628,01 kuna 15.1.2015.; 1.636,64 kuna 15.2.2015.; 1.619,56 kuna 15.3.2015.; 1.603,30 kuna 15.4.2015.; 1.601,96 kuna 15.5.2015.; 1.600,24 kuna 15.6.2015.

14.Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu zatezne kamate na isplaćene iznose rata kredita za stan neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

15.U odnosu na isplatu vrijednosti ¼ osobnog automobila među strankama je nesporno i utvrđeno presudom ovog suda poslovni broj P-86/19-91 od 24. studenog 2021.:

- da je isti kupljen za vrijeme trajanja braka,

- da je nakon prestanka bračne zajednice tuženik predmetni automobil zadržao u svom posjedu,

- da je isti suvlasništvo tužiteljice u 1/4 djela,

- da je nalazom stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Srećku Hlišć od 23.6.2021. (list 281-286) kojem stranka nisu prigovorila utvrđeno da je vrijednost predmetnog automobila Peuegot na dan podnošenja tužbe 24.10.2015. iznosila 65.000,00kn a na dan 24.10.2020. iznosila 32.300,00kn,

-da je tuženik po kupoprodajnom ugovoru automobil prodao za 38.000,00kn dana 24.10.2019.,

- da je tuženik tužiteljici tijekom postupka s osnove prodaje automobila isplatio iznos od 9.500,00kn dana 4.5.2021.

16. Sporno je i koji iznos je tuženik tužiteljici dužan isplatiti na ime vrijednosti 1/4 automobila i po kojoj utvrđenoj vrijednosti, da li u vrijeme podnošenja tužbe ili vrijeme prodaje.

17.Tužiteljica-protutužena je tražila razvrgnuće isplatom a s kojim se načinom razvrgnuća tuženik faktično složio u odnosu na predmetni automobil jer joj je isplatio iznos od 1.260,87 eura/9.500,00kuna[1] za predmetni automobil dana 4.5.2021. U ovom postupku je utvrđen suvlasnički omjer stranaka kao suvlasnika i to tužiteljice u1/4 djela a tuženika u 3/4 djela. Dakle, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti vrijednost 1/4 predmetnog automobila ali po vrijednosti automobila u vrijeme podnošenja tužbe. Ovo stoga što je tužitelj predmetni automobil zadržao za sebe i prodao tijekom postupka, za nižu cijenu od vrijednosti automobila u vrijeme podnošenja tužbe, a tužena ima pravo na ¼ vrijednosti automobila u vrijeme podnošenja tužbe.

18. Na okolnost vrijednosti predmetnog automobila na dan prodaje provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišć te je na temelju njegovog nalaza od 23.6.2021. (list 281-286) utvrđeno da je vrijednost predmetnog automobila Peuegot na dan podnošenja tužbe 24.10.2015. iznosila 8.626,98eura/65.000,00kuna[1] . Na nalaz vještaka stranke nisu imale primjedbi a sud mu je poklonio vjeru kao stručnom i argumentiranom. Dakle, kako je vrijednost automobila u vrijeme podnošenja tužbe iznosila 8.626,98eura/65.000,00kuna[1] , proizlazi da joj je bio dužan isplatiti iznos od 2.156,74eura/16.250,00kuna ( ¼). Kako joj je isplatio iznos od 1.260,87 eura/9.500,00kuna[1] dužan joj je isplatiti daljnji iznos od 895,88 eura/6.750,00kuna[1] . Tužiteljica je zatražila zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe do isplate, te joj ta kamata i pripada na temelju čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ( NN, br.35/05, 41708,125/11, 78/15,114/11 i 156/22), jer je do podnošenja tužbe tuženik bio pošteni stjecatelj. Stoga je odlučeno pod točkom II ove presude.

19. Kako je nesporno da je tuženik-protutužitelj isplatio tužiteljici iznos od 1.260,87 eura/9.500,00kuna[1] dana 4.5.2021. te joj je ovom presudom dosuđen daljnji iznos od 895,88 eura/6.750,00 kuna[1] , ukupno 2.156,74eura/16.250,00 kuna valjalo je tužiteljicu odbiti s preostalim djelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu iznosa od 2.621,27 eura/19.750,00 kuna[1] do utuženih 4.778,02eura/36.000,00 kuna (4.778,02eura 36.000,00 kuna[1] -2.156,74eura/16.250,00 kuna ) i odlučiti kao u izreci pod III ove presude.

20.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer je tužiteljica-protutužena djelomično uspjela u sporu u odnosu na tuženika-protutužitelja te je i tuženik-protutužitelj je u odnosu na tužiteljicu-protutuženu djelomično uspio u sporu. Tužba tužiteljice-protutužene je imala više tužbenih zahtjeva, jedan zahtjev za utvrđenje vlasništva nekretnine, dva zahtjeva za isplatu, te zahtjev na utvrđenje vlasništva pokretnina i razvrgnuće isplatom. Protutužba tuženika- protutužitelja imala je jedan zahtjev na utvrđenje vlasništva nekretnine, jedan na utvrđenje i brisanje upisa u zk, te jedan na utvrđenje suvlasništva pokretnina i razvrgnuće. Tužiteljica- protutužena u odnosu na tuženika-protutužitelja je djelomično uspjela s tri zahtjeva u kojima joj je tuženik-protutužitelj osporavao i osnovu i visinu, dok joj je jedan na utvrđenje vlasništva nekretnine odbijen. Tuženik-protutužitelj je uspio s dva tužbena zahtjeva, na utvrđenje vlasništva nekretnine, utvrđenje i brisanje zabilježbe u zemljišnim knjigama ali koje tužiteljica –protutužena faktično nije niti osporavala pa u odnosu na te zahtjeve i nisu provođeni mnogi dokazi, dok je s zahtjevom na utvrđenje vlasništva pokretnina i razvrgnućem odbijen a u kojem djelu mu je tužiteljica-protutužena osporavala tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga sud smatra da je njen uspjeh u ovom sporu 70% a njegov 30%. Kada se od postotka tužiteljice- protutužene od 70% ( stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku) odbije postotak uspjeha tuženika-protutužitelja (stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku) dobije se postotak od 40%.

21.Tužiteljici-protutuženoj zastupanoj po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN.142/12,103/14, 118/14 i 107/15) i VPS od 13.271,40eura/100.000,00 kuna[1] , te prema troškovniku s lista 297 (treba napomenuti da je tužiteljica taj trošak zatražila u novčanim iznosima a ne po bodovima za sudske radnje pa joj sud nije mogao priznati trošak veći od traženog) i na zapisniku 7.2.2023. Tako je tužiteljici-protutuženoj zastupanoj po odvjetniku priznat zatraženi parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe po tbr. 7/1 tarife od 132,72eura/1.000,00kuna[1] , zastupanje na ročištima 2.6.2015.,, 23.11.2016., 6.4.2017., 5.10.2017., 14.2.2019., 3.5.2021. i 12.10.21. po tbr. 9/1 svako po 132,72eura/1.000,00kuna[1] , sastav obrazloženih podnesaka od 7.7.2015., 24.2.2016., 13.12.2016. po Tbr.8/1 svaki od 132,72eura/1.000,00kuna[1] , sastav podnesaka od 13.10.2017., 13.12.2017., 9.3.2018., 15.3.2019., 16.3.2020.,14.7.2021. po Tbr.8/3 svaki od 33,18eura/250,00kuna[1] , što ukupno iznosi 1.659,03eura/12.500,00kuna . Priznat joj je i zatraženi trošak žalbe u iznosu od 165,90 eura/1.249,97kuna po tbr.9/1 i zastupanja na ročištu 7.2.2023. u iznosu od 199,08eura/1500,00kuna[1] .[1] Dakle na ime zastupanja joj je priznat trošak od 2.024,01eura/15.249,97kuna .Tužiteljici- protutuženoj je priznat u cijelosti i trošak provedenog građevinskog vještačenja od 265,44eura/2.000,00kuna[1] i prometnog 199,08eura/1.500,00 kuna jer je bio nužan za postupak. Tako joj je priznat trošak od 2.488,53eura/18.749,83kuna[1] ,[1] te kada se uzme njen uspjeh u sporu od 40% priznat joj je trošak od 995,41eura/7.499,92kuna , koji joj se ovom presudom i dosuđuje ( točka IV). Nije joj priznat zatraženi trošak za sastav zahtjeva za suđenje u razumnom roku jer je to zahtjev koji sukladno Zakonu o sudovima rješava sudska uprava, vanparnični postupak u kojem svaka strana snosi svoj trošak postupka. Nije joj priznat trošak ročišta 17.2.2016. jer je o trošku tog ročišta već odlučeno rješenjem od 18.2.2016. (list 70 spisa). Na dosuđeni iznos tužiteljici- protutuženoj su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude 23. ožujka 2023. do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO. 22.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 23. ožujka 2023.

Sudac

Ranka Memišević v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok 6.800,00kn za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. odvjetnik K. A.

2. odvjetnik N. M.