Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-277/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Damira Ronića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja R. M. C. iz A., OIB..., P. A. C. iz A., N. S., OIB... i tužiteljice J.-A. M. S. iz A., S., OIB..., svi zastupani po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. Š. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB..., zastupanog po punomoćnicima I. Ć. i Ć. S., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. prosinca 2022. broj Pn- 1097/2016-71, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana dok se žalba tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. prosinca 2022. broj Pn-1097/2016-71:
- potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev R. M. C. za iznos od 3.318,07 EUR/25.000,00 kn (slovima: tri tisuće tristo osamnaest eura i sedam centi/dvadeset pet tisuća kuna - točka I izreke)[1] , u dijelu gdje je naloženo tuženiku da tužiteljici R. M. C. isplati iznos od 35.038,82 EUR/264.000,00 kn (slovima: trideset pet tisuća trideset osam eura i osamdeset dva centa/dvjesto šezdeset četiri tisuće kuna)[1] , tužitelju P. A. C. iznos od 23.890,10 EUR/180.000,00 kn (slovima: dvadeset tri tisuće osamsto devedeset eura i deset centi/sto osamdeset tisuća kuna)[1] te tužiteljici J.-A. M. S. iznos od 23.890,10 EUR/180.000,00 kn (slovima: dvadeset tri tisuće osamsto devedeset eura i deset centi/sto osamdeset tisuća kuna)[1] sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II izreke), u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice R. M. C. za isplatu iznosa od 16.922,16 EUR/127.715,00 kn (slovima: šesnaest tisuća devetsto dvadeset dva eura i šesnaest centi/sto dvadeset sedam tisuća sedamsto petnaest kuna – točka IV. izreke)[1] , u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici R. M. C. isplati iznos od 1.880,00 EUR (slovima: tisuću osamsto osamdeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama (toč. V. izreke), u dijelu gdje je tužiteljica R. M. C. odbijena s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 1.532,14 EUR/11.543,88 kn (slovima: tisuću petsto trideset dva eura i četrnaest centi/jedanaest tisuća petsto četrdeset tri kune i osamdeset osam lipa)[1] sa zakonskim zateznim kamatama (toč. VI. izreke) u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici R. M. C. isplati iznos od 426,84 EUR/3.216,00 kn (slovima: četristo dvadeset šest eura i osamdeset četiri centa/tri tisuće dvjesto šesnaest kuna)[1] sa zakonskim zateznim kamatama (toč. VII. izreke) te u dijelu kojim su odbijeni preostali dijelovi tužbenih zahtjeva tužitelja po osnovu neimovinske štete zbog duševnih bolova zbog gubitka bliske osobe te preostali dijelovi tužbenih zahtjeva po osnovu imovinske štete (toč. VIII. izreke)
- preinačuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju P. A. C. ako isplati iznos od 6.738,15 AUD (slovima: šest tisuća sedamsto trideset osam dolara i petnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom, a tužiteljici J.-A. M. S. iznos od 1.730,40 AUD (slovima: tisuću sedamsto trideset australskih dolara i četrdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (točka IX. izreke) te se u tom dijelu sudi:
Tužitelji P. A. C. i J.-A. M. S. odbijaju se sa tužbenim zahtjevom koji glasi: „Nalaže se tuženiku E. o. d.d. iz Z., OIB..., s osnove imovinske štete isplatiti tužiteljima P. A. C. iz A., N. S., OIB..., iznos od 6.738,15 AUD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2015. do isplate i tužiteljici J.-A. M. S. iz A., S., OIB..., iznos od 1.730,40 AUD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2015. do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
II. Tuženik E. o. d.d. iz Z. dužan je tužiteljima R. M. C., P. A. C. i J.-A. M. S. naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.448,13 EUR/93.790,40 kn (slovima: dvanaest tisuća četristo četrdeset osam eura i trinaest centi/devedeset tri tisuće sedamsto devedeset kuna i četrdeset lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. prosinca 2022. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku E. o. d.d. iz Z., isplatiti s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika tužiteljima:
- tužiteljici R. M. C. iz A., OIB..., iznos od 264.000,00 kn/35.038,82 EUR-a
- tužitelju P. A. C. iz A., N. S., OIB..., iznos od 180.000,00 kn/23.890,10 EUR-a i - tužiteljici J.-A. M. S. iz A., S., OIB ..., iznos od 180.000,00 kn/23.890,10 EUR-a sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 8. siječnja 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Također naloženo je tuženiku E. o. d.d. iz Z. s osnove imovinske štete isplatiti tužiteljima P. A. C. iz A., N. S., OIB..., iznos od 6.738,15 AUD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2015. do isplate i tužiteljici J.-A. M. S. iz A., S., OIB..., iznos od 1.730,40 AUD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2015. do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Također naloženo je tuženiku E. o. d.d. iz Z., OIB..., isplatiti tužiteljici R. M. C. iz A., OIB..., iznos od 1.880,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
1.1. Nadalje, istom presudom naloženo je tuženiku E. o. d.d. iz Z., isplatiti sa osnove imovinske štete tužiteljici R. M. C. iz A., OIB..., iznos od 3.216,00 kn/426,84 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 22. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
1.2. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice R. M. C. iz A., OIB..., koji glasi: "Nalaže se tuženiku E. o. d.d. iz Z., OIB..., isplatiti tužiteljici R. M. C. iz A., OIB..., iznos od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 29. prosinca 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana."
1.3. Također odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice R. M. C. iz A., OIB..., koji glasi: "Nalaže se tuženiku E. o. d.d. iz Z., OIB..., isplatiti tužiteljici R. M. C. iz A., OIB..., iznos od 127.715,00 kn/16.922,16 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 19. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
1.4. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice R. M. C. iz A., OIB..., koji glasi: "Nalaže se tuženiku E. o. d.d. iz Z., OIB..., isplatiti tužiteljici R. M. C. iz A., OIB..., iznos od 11.543,88 kn/1.532,14 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 23. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
1.5. Prvostupanjskom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika i to tužiteljica R. M. C. iz A., OIB... u iznosu od 66.000,00 kn/8.759,70 EUR-a, tužitelj P. A. C. iz A., N. S., OIB... u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 EUR-a i tužiteljica J.-A. M. S. iz A., S., OIB..., iznos od 45.000,00 kn/5.972,53 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, 8. siječnja 2016. Također odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika i to tužiteljica R. M. C. iz A., OIB... u iznosu od 66.000,00 kn/8.759,70 EUR-a, tužitelj P. A. C. iz A., N. S., OIB... u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 EUR-a i tužiteljica J.-A. M. S. iz A., S., OIB..., u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, 8. siječnja 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. Također odbijena je tužiteljica R. M. C. iz A., OIB... za imovinsku štetu za troškove transporta i kremiranja u iznosu 470,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te je odbijen tužitelj P. A. C. iz A., N. S., OIB... za nadoknadom troškova zrakoplovnih karata u iznosu 1.687,54 AUD sa zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2015. do isplate, a tužiteljica J.-A. M. S. iz A., S., OIB..., u iznosu 432,60 AUD sa zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2015. do isplate, odbija se tužiteljica R. M. C. iz A., OIB..., u iznosu od 2.109,00 AUD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2015. do isplate. Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice R. M. C. iz A., OIB..., u iznosu 804,00 kn/106,71 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 22. srpnja 2015. do isplate.
1.6. Konačno, prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi parnične troškove tužiteljima u iznosu od 94.162,83 kn/12.497,55 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 29. prosinca 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude i to u dijelu u kojem su odbijeni sa tužbenim zahtjevom žale se tužitelji zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud njihovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti dosudi tužiteljima zatraženi iznos naknade štete.
3. Protiv prvostupanjske presude i to u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u zakonskom roku žali se tuženik također zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud njihovu žalbu uvaži, a pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da istu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
6. Na žalbu tužitelja:
Tužitelji u svojoj žalbi iznose i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, no međutim nigdje u žalbi na navode u čemu bi se konkretno sastojala eventualno počinjena bitna povreda. Zbog toga je ovaj sud prvostupanjsku presudu u odnosu na žalbu tužitelja, a zbog eventualno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda, u odnosu na žalbu tužitelja, nije opterećena bitnom povredom.
7. Također prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio određene tužbene zahtjeve tužitelja.
8. U odnosu na odgovornost samog oštećenika za nastanak štetnog događaja prvostupanjski sud je analizirajući iskaze svjedoka: D. M. i B. R. te nalaz i mišljenje kombiniranog prometno sudsko medicinskog vještačenja po prometnom vještaku B. Š. i dr. M. B. utvrdio da je prednik tužitelja J. N. C. stradao dana 14. svibnja 2015. kao putnik u autobusu padom prilikom kočenja autobusa. Iz provedenog prometnog vještačenja je vidljivo da je pri kočenju autobus ostvario usporenje od 2,1 m/s2 te tom prilikom su sve osobe u autobusu, uslijed inercije, imale tendenciju kretanja prema naprijed, u smjeru kretanja autobusa, a u autobusu je pala i svjedokinja B. R. koja je bila u dijelu autobusa u kojem je bio i prednik tužitelja kao i drugi putnik R. H.. U konkretnom slučaju, prvotužiteljica je sjedila na prvom mjestu iza vozača, dok se prednik tužitelja nalazio u predjelu prostora koji je odijeljen od tog sjedala staklom, a nalazi se kod ulaznih vrata autobusa te je stajao sa desne strane u prostoru pokraj lijevog dijela dvokrilnih vrata autobusa te je uslijed kočenja autobusa pao, a prilikom kočenja tijelo prednika tužitelja nastavilo se sa inercijom kretati prema naprijed te je tada po svemu sudeći došlo do nalijetanja lijeve strane tužitelja na pregradni rukohvat pri čemu je došlo do nastanka ozljeda koje su smještene u središnjem dijelu lijeve strane trupa. Lokalizacija ozljeda i njihov karakter upućuje na to da su nastale nalijetanjem lijeve strane tijela na neku izbočenu prepreku u prostoru pri čemu bi navedeni rukohvat bio upravo podesan za nastanak ozljeda takvim mehanizmom. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da se prednik tužitelja nalazio u prostoru u kojem nije dozvoljeno zadržavanje putnika te da se nije držao sa obje ruke za rukohvat. Prvostupanjski sud te činjenice utvrđuje na temelju usmenog očitovanja vještaka dr. Marije Baković na raspravi dana 15. lipnja 2022. koja je tom prilikom izjavila da se prednik tužitelja držao za dvije ruke i bio okrenut u smjeru vožnje, tada bi on bio fizički odmaknut od spomenutog rukohvata pa onda eventualnim padom koji bi se mogao dogoditi ne bi naletio na rukohvat na način kako se to dogodilo. Zbog toga prvostupanjski sud utvrđuje da je prednik tužitelja kao oštećenik doprinio nastanku štetnog događaja sa 20 % primjenjujući pri tome materijalno pravo iz članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO). Zbog toga je prvostupanjski sud za taj postotak odbio tužbene zahtjeve tužitelja po osnovi neimovinske štete zbog duševnih bolova zbog smrti bliske osobe kao i zahtjeve tužitelja za trošak avionskih karata iz Dubrovnika za Australiju kao i za trošak prijevoza i kremiranja oštećenika i troškove prijevoda dokumentacije.
9. Također prvostupanjski sud u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice R. M. C. i to po osnovu naknade štete za postavljanje nadgrobnog spomenika u iznosu od 25.000,00 kn, zatim za troškove liječenja sada pokojnog oštećenika u iznosu od 127.715,00 kn te za trošak boravka i prehrane u D. u iznosu od 11.543,88 kn. Tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog troška postavljanja nadgrobnog spomenika te izradu i montažu obiteljske grobnice te pokrovne ploče prvostupanjski sud je odbio zbog činjenice da tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu troška liječenja prvostupanjski sud je utvrdio čitanjem računa Opće bolnice D. da su troškovi liječenja sada pokojnog J. N. C. u razdoblju od štetnog događaja 14. svibnja 2015. do 17. svibnja 2015. iznosili 127.715,00 kn, ali isto tako je utvrdio da iz istoga proizlazi da taj račun nije plaćen, a tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da je doista platila troškove liječenja pokojnog supruga. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu troška boravka i prehrane u D. nakon što je stradao njezin suprug, prvostupanjski sud je odbio tužiteljicu sa tim zahtjevom jer je utvrdio da ti troškovi nisu u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem iz razloga što je tužiteljica kada se dogodio štetni događaj tada ljetovala u D.. Ovako utvrđeno činjenično stanje i ovakvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.
10. U odnosu na utvrđenu suodgovornost oštećenika nastanku štetnog događaja i ovaj sud smatra da je doprinos oštećenika 20 %. Naime, iz provedenih dokaza vrlo jasno proizlazi da se oštećenik kritične zgode vozio u dijelu autobusa koji nije namijenjen prijevozu putnika i to u prostoru koji je odijeljen od prednjeg sjedala staklom, a nalazi se kod ulaznih vrata autobusa. Upravo zbog toga što se nalazio u tom dijelu autobusa, zbog kočenja autobusa oštećenik je nastavio se inercijom kretati prema naprijed te je na taj način naletio na pregradni rukohvat lijevom stranom tijela pri čemu je došlo do nastanka tjelesnih ozljeda zbog kojih je kasnije u bolnici u D. umro. Po ocjeni ovoga suda takav način vožnje oštećenika u autobusu osiguranika tužene nije bio pravilan jer je oštećenik prvenstveno trebao sjesti na sjedalo, a ukoliko ono nije bilo slobodno nalaziti se u dijelu autobusa koji je opremljen rukohvatima i držati se za te rukohvate. Kako oštećenik nije postupio na taj način već se vozio u dijelu autobusa koji nije namijenjen prijevozu putnika, upravo je to između ostalog doprinijelo da je zbog kočenja autobusa izgubio ravnotežu i inercijom krenuo prema naprijed svojim tijelom i udario u pregradni rukohvat zbog čega je zadobio tjelesne ozljede od kojih je nakon nekoliko dana umro u bolnici u D.. Ocjenjujući doprinos oštećenika nastanku štetnog događaja i ovaj sud smatra da je oštećenik svojim postupkom doprinio nastanku štetnog događaja sa 20 % i da je ocjenjujući upravo na taj način doprinos oštećenika prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1092. ZOO-a. Zbog toga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je visinu neimovinske štete po osnovi pravične novčane naknade u slučaju smrti bliske osobe zatim iznos štete na ime troška prijevoza i kremiranje oštećenika te trošak kupnje avionskih karata te trošak prijevoda dokumentacije sa engleskog na hrvatski umanjio za iznos od 20 % te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio.
11. U odnosu na naknadu štete zbog troška izgradnje nadgrobnog spomenika u pravu je tužiteljica kada u žalbi navodi da nije bitno da li je taj trošak nadgrobnog spomenika doista tužiteljici i nastao, odnosno da li je nadgrobni spomenik postavljen i da bi ona imala pravo na taj trošak i prije njegovog postavljanja ako nema osnove za sumnju da će spomenik biti postavljen. Međutim, tijekom postupka nije sporno da je oštećenik nakon svoje smrti kremiran pa je po ocjeni ovoga suda tužiteljica bila dužna dokazati da bi bez sumnje pohranila kremirane ostatke oštećenika na način da je za to potrebna izgradnja nadgrobnog spomenika, a posebno je bila dužna dokazati koliko bi taj trošak iznosio i to u visini troškova koje za to izdvajaju građani prosječnih imovinskih prilika u mjestu pokopa. Međutim, tužiteljica na tu okolnost tijekom postupka nije predložila izvođenje nikakvog dokaza niti je sudu dostavila izračun eventualnih troškova postavljanja nadgrobnog spomenika zbog čega je pravilno prvostupanjski sud taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbio kao nedokazan. U odnosu na troškove liječenja oštećenika tužiteljica je prilaganjem računa Opće bolnice D. doista dokazala koliko su iznosili troškovi liječenja oštećenika tj. da je taj trošak iznosio 127.715,00 kn. Međutim, da bi zahtjev tužiteljice po tom osnovu bio osnovan i po ocjeni ovoga suda tužiteljica je morala dokazati da je upravo ona platila račun koji se odnosi na trošak liječenja oštećenika jer samo u tom slučaju tužiteljica ima pravo te troškove liječenja naplatiti od tuženika kao naknadu štete u smislu odredbe članka 1093. ZOO-a. Kako tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je upravo ona platila račun na ime troška liječenja svog prednika pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice po tom osnovu.
12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.543,88 kn, a koji se odnosi na trošak smještaja i prehrane u D. tužiteljice ovaj sud smatra da taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan iz razloga što je tužiteljica u to vrijeme ljetovala u D. zbog čega bi bez obzira na nastanak štetnog događaja te troškove imala odnosno da ti troškovi nisu u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja niti sa štetom koju je tužiteljica pretrpjela zbog smrti svog supruga. Osim toga, ovakav zahtjev tužiteljice mogao bi se tumačiti samo kao zahtjev za naknadu posredne štete, a posredno oštećeni imaju pravo na naknadu štete samo onda kada je to zakonom izričito propisano odnosno kada se radi o posrednoj šteti koju propisuje odredba članka 1094. i 1101. ZOO-a. Pravo na naknadu materijalne štete zbog tjelesne ozljede i narušenja zdravlja pripada naime isključivo osobi kojoj je ozljeda nanesena ili joj je zdravlje narušeno, a što proizlazi iz odredaba članka 1095. ZOO-a, a predmetni tužbeni zahtjev ne temelji se na tim odredbama, a niti predstavlja zahtjev iz članka 1094. ZOO-a koji propisuje pravo na naknadu štete posredno oštećenog. Radi naprijed navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice R. M. C. za isplatu iznosa od 11.543,88 kn.
13. Prema tome, s obzirom na naprijed navedeno proizlazi da žalba tužitelja nije osnovana zbog čega je tužitelje sa njihovom žalbom valjalo u cijelosti odbiti, a prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je njihov tužbeni zahtjev odbijen potvrditi.
14. Na žalbu tuženika:
Tuženik u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i to iz razloga što prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama koji razlozi nisu nejasni niti proturječni, a niti postoji proturječnost između onoga što je o sadržaju isprava i dokaza navedeno u prvostupanjskoj presudi iz samih tih isprava i dokaza koji se nalaze u spisu. Također prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer odbijanje dokaznih prijedloga stranke, a koje odbijanje je obrazloženo u prvostupanjskoj presudi ne predstavlja navedenu bitnu povredu jer odbijanjem dokaznih prijedloga tuženiku nije onemogućeno da raspravlja pred sudom. Također ovaj sud je prvostupanjsku presudu ispitivao i u odnosu na one bitne povrede na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je na taj način utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.
15. Također prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio doprinos oštećenika sa 20 % nastanku štetnog događaja te kada je tužiteljima dosudio naknadu štetu po osnovu pravične novčane naknade za slučaj smrti bliske osobe, trošak prijevoza oštećenika u Zagreb i trošak kremiranja te trošak prijevoda potrebne dokumentacije, ali po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima dosudio troškove koji se odnose na kupnju zrakoplovne karte na relaciji D.- S. odnosno S.- D..
16. U odnosu na utvrđenu suodgovornost oštećenika nastanku štetnog događaja i ovaj sud smatra da je doprinos oštećenika 20 %. Naime, iz provedenih dokaza vrlo jasno proizlazi da se oštećenik kritične zgode vozio u dijelu autobusa koji nije namijenjen prijevozu putnika i to u prostoru koji je odijeljen od prednjeg sjedala staklom, a nalazi se kod ulaznih vrata autobusa. Upravo zbog toga što se nalazio u tom dijelu autobusa, zbog kočenja autobusa oštećenik je nastavio se inercijom kretati prema naprijed te je na taj način naletio na pregradni rukohvat lijevom stranom tijela pri čemu je došlo do nastanka tjelesnih ozljeda zbog kojih je kasnije u bolnici u D. umro. Po ocjeni ovoga suda takav način vožnje oštećenika u autobusu osiguranika tužene nije bio pravilan jer je oštećenik prvenstveno trebao sjesti na sjedalo, a ukoliko ono nije bilo slobodno nalaziti se u dijelu autobusa koji je opremljen rukohvatima i držati se za te rukohvate. Kako oštećenik nije postupio na taj način već se vozio u dijelu autobusa koji nije namijenjen prijevozu putnika, upravo je to između ostalog doprinijelo da je zbog kočenja autobusa izgubio ravnotežu i inercijom krenuo prema naprijed svojim tijelom i udario u pregradni rukohvat zbog čega je zadobio tjelesne ozljede od kojih je nakon nekoliko dana umro u bolnici u D.. Međutim po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je većim dijelom za nastanak štetnog događaja odgovoran upravo osiguranik tužene. Naime, iz pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-240/2016 od 30. ožujka 2018. proizlazi da je osiguranik tužene kriv što je dana 14. svibnja 2015. oko 18,40 sati u D., prilikom upravljanja autobusom marke "Man Lions City NL 313" registarske oznake: DU..., započeo uključivanje u promet s autobusnog ugibališta sa sjeverne strane na kolnik ulice B., postupajući suprotno odredbama članka 199. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 74/11. i 92/14.) pošto je upravljao tim autobusom sa koncentracijom od 0,70g/kg alkohola u krvi, iako kao vozač "D" kategorije ne smije upravljati tim vozilom ako u organizmu ima alkohola, kao i suprotno odredbama članka 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pošto se prije poduzimanja te radnje nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu zbog čega nije uočio vozilo koje se zaustavilo ispred pješačkog prijelaza radi propuštanja pješaka te je zbog smanjene sposobnosti da upravlja autobusom pod utjecajem alkohola lakomisleno smatrao da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost putnika u autobusu, pa je uslijed kočenja, putnik u autobusu C. J. N. pao na pod autobusa i pri padu zadobio teške tjelesne ozljede od posljedica kojih ozljeda je C. J. N. preminuo, dakle, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život čovjeka iz nehaja pa je zbog toga prouzročio smrt jedne osobe pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti pometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu označenom po članku 277. stavak 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11), te mu je zbog toga izrečena kazna zatvora koja mu je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju 10 mjeseci. Na temelju odredbe članka 12. stavak 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Kada se sve naprijed navedene činjenice uzmu u obzir i sagledaju u jednoj cjelini i po ocjeni ovoga suda nije osnovana tvrdnja tuženika da bi doprinos oštećenika nastanku štetnog događaja iznosio 50 % te je i ovaj sud mišljenja da je doprinos oštećenika u nastanku štetnog događaja 20 % kako je to utvrdio prvostupanjski sud pravilno primjenjujući materijalno pravo iz članka 1092. ZOO-a.
17. Međutim, po ocjeni ovoga suda u pravu je tuženik kada u svojoj žalbi osporava primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda kada je tužiteljima na ime imovinske štete dosuđen trošak avionske karte za sve tužitelje na liniji D.- S. odnosno S.-D.-S.. Pravo na naknadu materijalne štete zbog tjelesne ozljede i narušenja zdravlja pripada naime isključivo osobi kojoj je ozljeda nanesena ili joj je zdravlje narušeno, a što proizlazi iz odredaba članka 1095. ZOO-a, a prema odredbi članka 1093. ZOO-a tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Predmetni tužbeni zahtjev ne temelji se na tim odredbama jer tužitelji traže naknadu štete zbog toga što su kupili avionske karte za dolazak u D. nakon povrjeđivanja i smrti svog prednika. Po ocjeni ovoga suda ti troškovi ne mogu se smatrati uobičajenim troškovima pogreba oštećenika, a niti se mogu smatrati štetom koju predviđa odredba članka 1095. ZOO-a. S obzirom da tužitelji nisu oštećenici njima u štetnom događaju nije nastala nikakva neposredna šteta zbog čega se njihov zahtjev može smatrati posebnom štetom, a posredno oštećeni imaju pravo na naknadu štete samo onda kada je to zakonom izričito propisano odnosno kada se radi o posrednoj šteti koju propisuje odredba članka 1094. i 1101. ZOO-a. Identičan pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 15. siječnja 2013. broj Revx-1003/2012-2. Kako šteta koja se sastoji u trošku nabavke avionske karte za dolazak tužitelja kao članova obitelji oštećenika ne predstavlja vidove štete koje propisuju odredbe članka 1094. i 1101. ZOO-a kao slučajeve kada posredno oštećene osobe imaju pravo na naknadu štete, a niti se to može smatrati uobičajenim troškom pogreba oštećenika pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima dosudio trošak koji se odnosi na cijenu avionske karte za dolazak u D..
18. Zbog navedenih razloga proizlazi da je u tom dijelu žalba tuženika osnovana te je istu valjalo uvažiti i temeljem odredbe članka 373 toč. 3. ZPP-a u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja P. A. C. za iznos od 6.738,15 AUD te tužiteljice J.-A. M. S. za iznos od 1.730,40 AUD.
19. Kako je ovakvom presudom izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je uvažiti žalbu tuženika u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka. Ovdje valja napomenuti da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio parnični trošak u ovom predmetu jer u trenutku zaključenja glavne rasprave na snazi je bila novelirana odredba članka 154. ZPP-a, a koja odredba je izmijenjena odredbom članka 28. Zakona o izmjenama dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) i koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom predmetu ukupni zahtjev konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja iznosi 1.026.129,37 kn i od tog zahtjeva tužitelji su uspjeli sa iznosom od 641.380,86 kn, dakle sa 63 % visine svog zahtjeva. Međutim, potrebno je uzeti u obzir i uspjeh u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a kako se tužbeni zahtjevi tužitelja sastoje od nekoliko osnova ovaj sud smatra da je s obzirom na udio pojedinih zahtjeva u ukupnoj vrijednosti predmeta spora uspjeh tužitelja u pogledu osnove njihovih zahtjeva 80 %. Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj sud smatra da je ukupni uspjeh tužitelja u ovoj parnici 72 %. Visinu iznosa troškova prvostupanjski sud je utvrdio u iznosu od 213.160,00 kn i u tom dijelu tužitelji i tuženik ne osporavaju u žalbi tako utvrđeni iznos troškova postupka. Oduzimajući uspjeh tuženika u ovom postupku koji iznosi 28 % proizlazi da tužitelji temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a imaju pravo na naknadu 44 % svojih troškova parničnog postupka ili ukupno u iznosu od 93.790,40 kn. Kako je ova presuda donesena nakon 1. siječnja 2023. kada je kao službena valuta u Republici Hrvatskoj uveden EURO taj iznos potrebno je izraziti u toj valuti po fiksnom tečaju od 7,53450 što iznosi 12.448,13 EUR-a zbog čega je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o parničnom trošku preinačena te je tužiteljima dosuđen trošak u iznosu od 12.448,13 EUR/93.790,40 kn.
20. Radi naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
Koprivnica, 23. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v.r.
