REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 10. Pr-21/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja T. M., OIB …, P., A. Š., zastupan po opunomoćeniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Zavod, M. G., P., OIB …, zastupan po opunomoćenicima iz OD H. i p. d.o.o. iz S. B., radi isplate, vr. p. s. 192,98 eura / 1.454,00 kn, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. ožujka 2023. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja V. G., odvjetnika u P. i opunomoćenika tuženika odvjetnice A. Č. iz O. H. i p. d.o.o. iz S. B., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 23. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zavod, M. G. , P., OIB …, da tužitelju T. M., OIB …, P., A. Š., na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 192,98 eura / 1.454,00 kn[1] bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućom na iznos od:

- 10,41 eura / 78,42 kn od 16. prosinca 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,63 eura / 4,75 kn od 16. siječnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,31 eura / 39,99 kn od 16. srpnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,83 eura / 405,58 kn od 16. kolovoza 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,91 eura / 225,32 kn od 16. rujna 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,68 eura / 103,07 kn od 16. listopada 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,68 eura / 87,99 kn od 16. lipnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,85 eura / 13,96 kn od 16. srpnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,60 eura / 72,33 kn od 16. rujna 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,43 eura / 3,25 kn od 16. listopada 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,04 eura / 264,00 kn od 16. listopada 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,69 eura / 140,85 kn od 16. rujna 2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,92 eura / 14,49 kn od 16. studenog 2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

a u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Zavod, M. G. , P., OIB …, da tužitelju T. M., OIB …, P., A. Š., naknadi parnični trošak u iznosu od 643,28 eura / 4.846,79 kn[1] , zajedno sa zateznom kamatom počev od 23. ožujka 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana. III U preostalom dijelu za iznos od 220,47 eura sa z. z. kamatom od 23. ožujka 2023. pa do isplate zahtjev tužitelja za isplatom troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj T. M. utužio je svog poslodavca Zavod (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) radi isplate, a u tužbi je naveo da je kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme i to kao medicinski tehničar, a od 7. siječnja 2016. pa nadalje do 7. siječnja 2021. ustvrdio je tužitelj da mu tuženik nije platio dodatke za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, da mu nije platio dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate kao što mu nije u cijelosti isplatio razliku naknade za godišnji odmor i razliku naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

2. Predložio je sudu da naloži tuženiku da mu dostavi podatke i to rješenje o plaći za sporno razdoblje, obračunske liste koje su u posjedu poslodavca za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju, mjesečnu evidenciju rada u spornom razdoblju i mjesečni iznos razlike plaće koju bi tužitelj primio da su mu pravilno obračunate plaće, a slijedom čega je predložio sudu da mu se ostavi mogućnost da naknadno uredi tužbeni zahtjev, nakon što primi sve pisane isprave od tuženika.

3. Obrazložio je kako je u navedenom razdoblju njegova plaća regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09), Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 149/13 i 93/15), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnom službama (Narodne novine br. 141/12) te Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 27/17), a da odredbe čl. 86. ZR/09, kao i čl. 94. ZR/94 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću i to tako da KU/13 i KU/18 propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatke na plaću.

4. Osim dodataka za otežane uvjete rada, sukladno čl. 57. KU da mu pripada kao medicinskom radniku pravo na dodatak na plaću u iznosu od 12% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi s tim da je čl. 23. Dodatka II. KU izmijenjena visina potonjeg dodatka te sukladno istom od 1. rujna 2019. da mu pripada pravo na uvećanje osnovne plaće u visini 16% na ime dodataka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje.

5. Istakao je da mu je tuženik kao poslodavac obračunavao dodatke i uvećanja osnovne plaće s navedenih osnova samo za sate koji se odnose na redovan rad. Međutim, kako je on tijekom razdoblja od studenog 2016. pa nadalje sve do zaključno s rujnom 2018. radio prekovremeno tada mu za rad preko redovnog fonda sati tuženik kao poslodavac nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada (čl. 50. KU) te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (čl. 57. KU).

6. Tužitelj se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. u kojem stoji: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na povećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 50. KU imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

7. Tužitelj je pravno ocijenio kako se od 1. travnja 2020. primjenjuje Dodatak III. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 56/20 - dalje: Dodatak III. KU) donesen upravo povodom prethodno navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je u čl. 2. Dodatka III. KU navedeno kako bi se trebalo obračunavati sporne dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu. Nadalje, tužitelj se pozvao na Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19 – dalje: Ugovor) gdje u čl. 49. iza stavka 12. se dodaju stavci 13., 14 i 15. koji glase: "za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno čl. 55. ovoga ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno čl. 57. odnosno čl. 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, a uvećanja, odnosno dodaci na plaću utvrđeni sukladno st. 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju…".

8. Tužitelj je istakao kako mu tuženik nije isplatio sporne dodatke za sate prekovremenog rada držeći da je kumulacija dodataka dozvoljena, a radi čega je on oštećen za neisplaćene novčane iznose pa potražuje od tuženika da sam tuženik izračuna navedene razlike, ako ne dostavi njemu pisane isprave na temelju kojih bi mogao sam izračunati razlike.

9. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku za podnošenje stupnjevite tužbe. Tuženik je predložio da sud odbaci tužbu tužitelja jer nisu ispunjene navedene zakonske pretpostavke, a nakon provedenog dokaznog postupka da tužbeni zahtjev tužitelja odbije i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

10. Međutim, nasuprot tvrdnjama tužitelja da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću u manjem iznosu nego što je trebao, u cijelosti je tuženik poštivao odredbe KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom unošenja podataka u sustav centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji. Tuženik se pozvao na odredbu čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 21/01) koji propisuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu staža. Ocijenio je da se tu radi o osnovnoj plaći, odnosno o plaći za redovan rad, a da je navedeno propisano i čl. 45. važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik je obrazložio da su dodaci osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada te dodaci i uvećanja plaća, a iz čega da proizlazi da se pod pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a da se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano, što znači da je vidljiva diferencijacija iznosa koji se radniku isplaćuje kao osnovna plaća od iznosa koji se na tu plaću isplaćuju kao njezin dodatak.

11. Slijedom svega navedenom tuženik se protivio financijsko knjigovodstvenom vještačenju koje je predložio tužitelj iz razloga što je tužbeni zahtjev tužitelja zasnovan na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao i osnovicu za izračun uvećanja i dodataka. Zbog istaknutih razloga tuženik smatra da se radi isključivo o pravnom pitanju, da ne postoje pretpostavke za provođenje vještačenja na navedene okolnosti i predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

12. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj je istakao da i sam tuženik pravilno zaključuje kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, ali ono što tuženik propušta utvrditi jest da se svi dodaci i uvećanja, dobiveni tako da se kao osnovica za njihov izračun uzme osnovna plaća, potom mogu kumulirati i da su izuzetci samo dodaci i uvećanja za koje Kolektivni ugovor izravno propisuje da se ne mogu kumulirati. Određeno je istakao da su dodaci koji se ne mogu kumulirati oni utvrđeni u čl. 55. st. 4. i čl. 56. st. 3. KU, a takvu zabranu KU ne predviđa za kumuliranje predmetnih – zahtijevanih dodataka odnosno njihovo kumuliranje s dodatkom za prekovremeni rad. Zbog svega iznesenog, a naročito s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da liječnicima pripada pravo na predmetne dodatke i u prekovremenom radu tužitelj je predložio, a budući da je i on medicinski radnik, da sud odredi financijsko vještačenje u svrhu izračuna razlike plaće tužitelja, između one koja mu je isplaćena i one koja bi mu bila isplaćena da su mu predmetni dodaci isplaćeni uz dodatak za prekovremeni rad, a to znači i za naknadu plaće, tj. razliku naknade plaće za godišnji odmor i razliku za vrijeme bolovanja. Tužitelj si je pridržao pravo uskladiti tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.

13. Kako na pripremnim ročištima održanim 29. prosinca 2021. i 7. rujna 2022. između stranaka nije došlo do sporazuma, u smislu sklapanja nagodbe sud je prethodni postupak zaključio i prihvatio prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja visine razlike u plaći tužitelja T. M., između one koja je tužitelju isplaćena u periodu od 7. siječnja 2016. do 7. siječnja 2021. i one koja bi tužitelju bila isplaćena da mu je za sate prekovremenog rada isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada (članak 55. KU), dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (članak 57. KU) i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

14. Rješenjem posl. broj 10. Pr-21/2021-10 od 7. rujna 2022. imenovan je financijsko knjigovodstveni vještak i to D. H., dipl. oec. stalni sudski vještak iz područja računovodstva i financija kojoj je naloženo da utvrdi visinu razlike u plaći tužitelja T. M., između one koja je tužitelju isplaćena u periodu od 7. siječnja 2016. do 7. siječnja 2021. i one koja bi tužitelju bila isplaćena da mu je za sate prekovremenog rada isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada (članak 55. KU), dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (članak 57. KU) i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

15. Imenovani vještak je dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje dana 17. siječnja 2023. i istom istakla da je na temelju pisane dokumentacije u spisu utvrdila da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinski tehničar te mu je određen koeficijent složenosti poslova od 1,0670 i da je prema KU/13 i KU/18 propisano da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću. Po toj osnovi u utuženom razdoblju tužitelj je ostvarivao pravo na dodatak na plaću od 20% do kolovoza 2019., a nakon toga od rujna 2019. ovaj dodatak iznosi 23%.

16. Mišljenje je imenovanog vještaka da se uslijed obračuna dodataka za liječničku odgovornost i za život i zdravlje ljudi na one sate prekovremenog rada tužitelja koji su mu obračunati i plaćeni kao prekovremeni rad, a na koje sate nisu obračunati dodaci, pojavljuje razlika dodataka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 262,51 kn, na ime razlike dodataka za posebne uvjete rada pojavljuje se razlika od 1.090,46 kn, po osnovi razlike naknade za godišnji odmor pojavljuje se razlika od 86,54 kn i po osnovi razlike naknade za vrijeme bolovanja pojavljuje se razlika od 14,49 kn, sveukupno se pojavljuje razlika u manje isplaćenoj bruto plaći u navedenom periodu u iznosu od 1.454,00 kn / 192,98 eura.

17. Vještak D. H. je uz nalaz i mišljenje dostavila rekapitulaciju (stranica 55 spisa) i kontrolom ukupnih razlika utvrdila je pojedinačne novčane iznose po mjesecima, a u navedenom razdoblju koliko je tuženik kao poslodavac tužitelju manje isplatio novčanih iznosa.

18. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je isti vrlo stručan i precizan, a kako su nalaz i mišljenje vještaka prihvatile i stranke nije bilo razloga ne prihvatiti ga u cijelosti i na temelju istog omogućiti tužitelju da uredi tužbeni zahtjev nakon što je pisani nalaz i mišljenje sud dostavio opunomoćeniku tužitelja i opunomoćeniku tuženika.

19. U podnesku od 22. veljače 2023. tužitelj je po opunomoćeniku uredio tužbeni zahtjev upravo onako kako je to vještak utvrdio da postoje razlike za isplatu i to za pojedine mjesece, za studeni 2016., prosinac 2016., lipanj 2017., srpanj 2017., kolovoz 2017., rujan 2017., svibanj 2018., lipanj 2018., kolovoz 2018., rujan 2018., rujan 2019., kolovoz 2020. i studeni 2020., u sveukupnom iznosu od 192,98 eura / 1.454.00 kn.

20. Na temelju ovako izvedenih dokaza, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu medicinski tehničar i u utvrđenom razdoblju tuženik je tužitelju isplatio umanjenu plaću u iznosima kako to stoji u izreci presude. Dodaci za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje se kumuliraju jer je tužitelj iste poslove radio i tijekom redovnog radnog vremena i tijekom prekovremenog rada, a kako je nesporno da je tužitelj radio i prekovremeno, duže od redovnog radnog vremena, tada mu pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Isto tako, tužitelju pripadaju i razlike navedenih naknada jer je vještak utvrdila da mu je manje isplaćena naknada za godišnji odmor te i naknada za vrijeme bolovanja u utvrđenim iznosima, a radi čega je sud presudio kao u izreci.

21. Treba istaći da je ovaj sud sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tako kako ga je tužitelj specificirao u podnesku od 22. veljače 2023., a što znači da je tužitelj od tuženika mogao zahtijevati upravo one novčane iznose koje mu tuženik nije isplatio po navedenim osnovama, a točne iznose je utvrdila vještak.

22. Naime, iako je odredbom 190. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelj može tužbu preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

23. Upravo zbog činjenice da tužitelj nije mogao sam izračunati ukupne i pojedinačne iznose razlike bruto plaće angažiran je imenovani vještak koji je sukladno pravilima struke utvrdio razliku između bruto plaće koja je tužitelju isplaćena u navedenom periodu i one koja bi tužitelju trebala biti isplaćena da mu je za sate prekovremenog rada tuženik isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

24. Kriterij za uvećanje plaće za prekovremeni rad, za posebne uvjete rada i uvećanje plaća za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju jer ako radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad tada je logično i treba biti opće prihvaćeno da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada te na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

25. Zakonom o radu (Narodne novine br. 93/14) kao općem propisu o radu utvrđeno je da se pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove međusobno ne isključuje, a to znači da radnik ima pravo na povećanje plaće za otežane uvjete rada, za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Ista odredba bila je utvrđena i u Zakonu o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – čl.86.). Ako bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama tada bi se moglo desiti da u određenim okolnostima i to kada je npr. zbog uvećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad, radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću po satu od plaće za rad u redovnom radnom vremenu.

26. Dakle, zakonodavac očito nije tako utvrdio prava radnika, a jer bi, da je to tako, sve bilo u suprotnosti s intencijom zakonodavca koji je propisao navedene odredbe.

27. Svakako valja istaći kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 3566/2018-2 od 21. svibnja 2018. godine prihvatio stav da se dodaci na plaću mogu kumulirati i za prekovremeni rad, osim ako to nije izrijekom isključeno KU/13.

28. Na svaki dosuđeni pojedinačni novčani iznos razlike neisplaćene plaće sud je tužitelju dosudio z. z. kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), a jer je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze prvoga dana nakon dana kada je tužitelju isplaćivana plaća u navedenom razdoblju. Dakle, tužitelju pripada z.z. kamata ne od dana isplate navedenih iznosa plaće već mu pripada z.z. kamata od prvog slijedećeg dana nakon isplate, zbog činjenice da je prvi slijedeći dan tuženik u zakašnjenju s isplatom.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, kako je uređen u podnesku od 22. ožujka 2023., a to znači da cijeneći odredbu čl. 155. ZPP-a da će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, tužitelju kojeg je zastupao opunomoćenik – odvjetnik, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i Izmjene i dopune u NN br.103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora tj. dosuđenom iznosu, valjalo je priznati izdatke koje je imao radi plaćanja nagrade svom opunomoćeniku koji mu je sastavio tužbu, sastavio obrazložene podneske od 29. prosinca 2021. i 22. veljače 2023., a i zastupao ga na ročištima održanim 29. prosinca 2021., 7. rujna 2022. i 16. ožujka 2023.

30. Za sastav tužbe i 5 ročišta opunomoćenik ima pravo zahtijevati nagradu sukladno rečenoj Tarifi u ukupnom iznosu od 298,62 eura (1 radnja = 49,77 eura). Kako je opunomoćenik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25% tada je u obvezi platiti 74,66 eura po osnovi PDV-a, a što znači da je ukupan trošak zastupanja tužitelja 373,28 eura. Ovom iznosu je pribrojen trošak za vještačenje od 270,00 eura pa je ukupan dosuđen trošak zbog uspjeha u parnici upravo presuđeni iznos od 643,28 eura, a to znači da je tužitelju dosuđena i z. z. kamata od presuđenja pa do isplate, a s viškom zahtjeva sud je tužitelja za isplatu troška odbio.

31. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 23. ožujka 2023.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik M. K., P., Z.

2. O. H. i p. d.o.o., A. S., S. B.