Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-61/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. A., iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku P. P., odvjetniku u P., protiv tuženika A. P., iz P., OIB: ..., s boravištem u Njemačkoj, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. B. i M. M. B., odvjetnicima u P., radi utvrđenja izvanbračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 31 P Ob-85/2019-194 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana odluka o troškovima postupka (točka II. izreke).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je sljedeće:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da novčani iznos od 1.500.000,00 (jedanmilionpetstotisuća) kuna koji se nalazi na računima tuženika kod Z. B. d.d. te V. i P. B. u Njemačkoj, predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela te se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati 750.000,00 (sedamstotinapedesettisuća) kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 8. srpnja 2016. pa do isplate po kamatnoj stopi koja nastaje uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da joj naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II. Svaka strana snosi svoje troškove u ovoj pravnoj stvari."

2. Žali se tužiteljica i pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev radi utvrđenja i isplate, pobijajući istu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se u navedenom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik se žali protiv odluke o troškovima postupka te ističe da je u ovom postupku o troškovima postupka potrebno odlučiti temeljem odredaba članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 126/21, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), jer ta je pobijana presuda samostalna odluka temeljem koje je tuženik u postupku uspio u cijelosti.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, točnije, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

7. U ovome stadiju postupka, predmet odlučivanja su zahtjevi tužiteljice E. A. iz P. protiv tuženika A. P. iz P.,

- radi utvrđenja da novčani iznos od 1.500.000,00 kuna, položen na računima tuženika kod Z. B. d.d. te V. u Njemačkoj, predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka svakog za 1/2 dijela, kao i

- radi isplate tužiteljici iznosa od 750.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2016., točnije, od prestanka izvanbračne zajednice stranaka do isplate.

8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu od 17. veljače 2021. djelomično povukla tužbu na način što je predložila utvrditi da izvanbračnu stečevinu stranaka predstavlja iznos od 190.000,00 kuna (a ne iznos od 1.500.000,00 kuna), a tuženiku naložiti da tužiteljici isplati iznos od 95.000,00 kuna (a ne iznos od 750.000,00 kuna).

9. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio o zahtjevima koje je tužiteljica istaknula u tužbi i time prekoračio tužbene zahtjeve, ali niti jedna od stranaka ne osporava pobijanu presudu u dijelu glavne stvari zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a, točnije, ne ukazuje na prekoračenje tužbenog zahtjeva, a radi se o bitnoj povredi na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti.

10. U ranijem tijeku postupka pravomoćno je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik, tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice u razdoblju od kraja 2003. do srpnja 2016., zajedničkim radom i sredstvima stekli nekretninu označenu kao kat. čest. 1546/1 oranica zk. ul. 3963 k.o. P. te nekretninu opisanu kao stan broj 26012 površine 37,80 m[2] , položen u prizemlju zgrade, označen u planu posebnih dijelova kao dio četvrti u dvokatnoj zgradi u Č. P., koji je sagrađen na suvlasničkom dijelu zgrade s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-4) na kat. čest. 843 k.o. P.- etažna knjiga.

11. Stoga, pravomoćnom odlukom utvrđeno je da navedene nekretnine predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka suvlasništvo tužiteljice i tuženika za ½ dijela, te je tužiteljica ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva u zemljišne knjige k.o. P. na svoje ime.

12. Prvostupanjski sud je tužbene zahtjeve tužiteljice radi utvrđenja da izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavlja i iznos od 1.500.000,00 kuna (koji je prema tvrdnjama tužiteljice položen na računima tuženika kod Z. B: d.d. te V. i P. B. u Njemačkoj) i radi isplate iznosa od 750.000,00 kuna odbio kao neosnovane, nakon što je, prema rezultatima provedenog postupka, utvrdio:

- da se na deviznim računima tuženika kod Z. B., prema platnom prometu od travnja 2014. do kraja lipnja 2016., nalazio iznos od 346,62 Eura, a na kunskom, odnosno, tekućem računu tuženika kod ove banke nije bilo sredstava, dok je na deviznim računima tuženika u lipnju 2014. bio položen iznos od 218.068,00 Eura, koji je (osim iznosa od 3.579,66 Eura), podignut u prosincu 2014.,

- da je tužiteljica Rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 28. ožujka 2017., oslobođena obveze plaćanja troškova sudskog postupka i obveze plaćanja sudskih pristojbi u predmetnom parničnom postupku za radnje za koje je obveza plaćanja nastala nakon 18. siječnja 2017., što uključuje, među ostalim, oslobođenje od polaganja predujma troškova svjedoka, tumača, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa,

- da je podatke o prometu na računima tuženika kod banaka u Njemačkoj bilo moguće pribaviti tek nakon uplate traženog predujma u iznosu od 156,50 Eura, odnosno, iznosa od 24,55 Eura (kako su to V. i P. B. M. zatražile), a da navedene iznose nisu predujmile tužiteljica ni tuženik niti je iste bilo moguće predujmiti iz sredstava državnog proračuna (s obzirom na očitovanja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 22. kolovoza 2022. te Istarske županije od 5. listopada 2022.),

- da se temeljem ostalih u postupku izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, ne može zaključiti da su stranke tijekom trajanja izvanbračne zajednice stekle novčane iznose navedene u zahtjevima tužiteljice, točnije, da su se navedeni novčani iznosi nalazili na računima tuženika u trenutku prestanka izvanbračne zajednice stranaka u srpnju 2016.

13. Pri tome, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica do 2010. bila zaposlena, da je prestankom radnog odnosa ostvarila otpremninu, da je u daljnjem razdoblju zajedno sa tuženikom ostvarivala zaradu iznajmljivanjem apartmana, kao i da je tuženik do 1. ožujka 2009. bio zaposlen u Njemačkoj te da od 1. rujna 2009. ostvaruje starosnu mirovinu za teške invalide mjesečno u iznosu od cca 1.000,00 Eura.

14. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju valjano uporište u dokazima izvedenim u postupku, radi čega tužiteljica neutemeljeno u žalbi ukazuje na navodno nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

15. S obzirom na vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, mjerodavne materijalnopravne odredbe za ocjenu osnovanosti istaknutih tužbenih zahtjeva predstavljaju odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 – dalje: ObZ), koje se primjenjuju u ovom postupku na temelju odredaba članka 151. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ), te odredbe ObZ-a u dijelu koji se odnosi na stjecanje novčanih sredstava u razdoblju nakon stupanja na snagu toga Zakona.

16. U smislu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba (članak 36. u svezi s člankom 11. stavkom 2. ObZ-a), (izvan)bračna stečevina je imovina koju su (izvan)bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja (izvan)bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a (izvan)bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici (izvan)bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili (presumptio iuris et de iure).

17. U okolnostima činjeničnih utvrđenja koja je utvrdio u provedenom postupku, s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako izvedeni dokazi i rezultati raspravljanja ne potvrđuju tvrdnje tužiteljice da izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavljaju novčani iznosi navedeni u tužbenim zahtjevima koji su predmet postupka.

18. S tim u svezi, na žalbene prigovore tužiteljice vezano za novčane iznose koji su bili položeni na deviznim računima tuženika u razdoblju od lipnja do prosinca 2014., valja odgovoriti kako je za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice relevantna visina novčanih sredstava u trenutku prestanka izvanbračne zajednice stranaka, a ne dvije godine prije toga.

19. U konkretnom slučaju, tužiteljica tijekom postupku nije tvrdila niti dokazivala da su novčana sredstva za koja je utvrđeno da su se nalazila na računima tuženika 2014. predstavljala izvanbračnu zajedničku imovinu stranaka i u lipnju 2016., kada je njihova izvanbračna zajednica prestala postojati, točnije, da navedena sredstva nisu utrošena u zajednički život i zajedničke potrebe stranaka tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice.

20. U odnosu na žalbene prigovore tužiteljice kojima se ukazuje na nemogućnost podmirenja troškova predujma pribave dokumentacije i podataka o novčanim sredstvima tuženika na njegovim računima kod banaka u Njemačkoj, potrebno je ukazati na odredbe članka 12. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj 143/13 i 98/19) koje definiraju što obuhvaća sekundarna pravna pomoću koju je ostvarila tužiteljica.

21. Sukladno navedenim odredbama, kako je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, sekundarna pravna pomoć obuhvaća, među ostalim, oslobođenje od plaćanja troškova postupka i to, u skladu s odredbom članka 4. stavka 1. točke 4. istog Zakona, oslobođenje od plaćanja troškova svjedoka, tumača, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa, dakle, ne i plaćanje predujma troškova pribavljanja podataka o prometu po bankovnim računima.

22. U spomenutoj situaciji, u okolnostima nemogućnosti osiguranja troškova izvođenja predmetnog dokaza iz sredstava državnog proračuna, a s obzirom da navedene troškove nije predujmila tužiteljica (a niti tuženik), prvostupanjski sud je pravilno odluku o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice utemeljio na ocjeni ostalih predloženih izvedenih dokaza, pravilno primjenjujući pravila o teretu dokazivanja.

23. Konačno, valja ukazati da je tužiteljica naprijed citiranom pravomoćnom presudom donesenom tijekom predmetnog postupka utvrđena (su)vlasnicom nekretnina (stana i zemljišta) stečenih u izvanbračnoj zajednici s tuženikom, što nedvojbeno utječe na imovinsko stanje tužiteljice na koje se ona poziva u žalbi.

24. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi istaknuti u žalbi tužiteljice, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

25. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koju u žalbi pobija tuženik ističući da je pobijana presuda samostalna i da je o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka potrebno odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, jer da je tuženik u postupku uspio u cijelosti.

26. Citirani žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani.

27. Suprotno žalbenim prigovorima, kod odluke o parničnom trošku i ocjene uspjeha stranaka u postupku, potrebno je voditi računa o svim zahtjevima koji su bili predmet raspravljanja i odlučivanja i o postignutom uspjehu u parnici svake od stranaka.

28. U ovom slučaju, tužiteljica je u postupku uspjela u dijelu njezinih zahtjeva koji su se odnosili na utvrđenje izvanbračne stečevine nekretnina i ovlaštenje na uknjižbu, dok je u odnosu na zahtjeve radi utvrđenja izvanbračne stečevine vezano za novčana sredstva te radi isplate, (u kojem dijelu su tužbeni zahtjevi tužiteljice odbijeni kao neosnovani), u postupku uspio tuženik.

29. Dakle, u predmetnom parničnom postupku, svaka od stranaka uspjela je djelomično.

30. Imajući u vidu vrijednost pojedinih istaknutih zahtjeva koji su bili predmet odlučivanja, nastale troškove, poduzete parnične radnje te sve ostale relevantne okolnosti koje su utjecale na ishod postupka i nastale troškove, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a kada je odlučio da svaka stranaka snosi svoje troškove, pravilno smatrajući da su u parnici tužiteljica i tuženik uspjeli približno u jednakim dijelovima.

31. Utoliko je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. izreke potvrditi, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Splitu 23. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Marijan Miletić, v. r.