REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj 5 Kž-284/2022-6.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika I. G., II. okrivljenog R. R. i III. okrivljenog I. G., zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz članaka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19., 84/21. i 114/22 - dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi I., II. i III. okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 14. rujna 2022., poslovni broj 4 K-681/2017-125., u sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, I. okrivljenika I. G., II. okrivljenika R. R. i III. okrivljenika I. G., kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom od 14, rujna 2022., poslovni broj 4 K-681/2017-125., proglasio je krivima I. okrivljenika I. G. II. okrivljenog R. R. i III. okrivljenog I. G., zbog kaznenog djela protiv imovine, i to I. okrivljenik I. G., pomaganjem u prijevari iz članka 236. stavak 1. u vezi s člankom 38. KZ/11, a II. okrivljenik R. R. i III. okrivljenik I. G., prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 38. KZ/11., I. okrivljeni I. G. osuđuje kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11., izriče mu se uvjetna osuda, te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko I. okrivljeni u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini drugo kazneno djelo, te ukoliko izvršava obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

3. Na temelju članka 69. KZ/11. I. okrivljenom I. G. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama u trajanju od 3 (tri) godine koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

4. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora I. okrivljeniku I. G. ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu izrečenu mu sigurnosnom mjerom.

5. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11., II okrivljeni R. R. i III. okrivljenik I. G. se osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, svaki

6. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08., oštećenom trgovačkom društvu E. grupa d.o.o., L., se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 44.867,98 kn (četrdeset četiri tisuće osamsto šezdeset sedam kuna i devedeset osam lipa)/5.955,00 eura (pet tisuća devetsto pedeset pet eura i nula centi), te se nalaže II okrivljenom R. R. i III okrivljenom I. G. svakom naknaditi iznos od po 22.433,99 kn (dvadeset dvije tisuće četristo trideset i tri kune i devedeset devet lipa)/2.977,50 eura (dvije tisuće devetsto sedamdeset sedam eura u pedeset centi) oštećenom trgovačkom društvu E. g. d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

7. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 I., II. i III. okrivljeniku se nalaže naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 i to I okrivljenom I. G., II okrivljenom R. R. i III okrivljenom I. G. u paušalnom iznosu od po 500,00 kn (petsto kuna i nula lipa)/ 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi) svaki te trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od po 1.949,33 kn (tisuću devetsto četrdeset devet kuna i trideset tri lipe)/258,72 eura (dvjesto pedeset osam eura i sedamdeset dva centa) svaki, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se I okrivljeni I. G. oslobađa dužnosti naknade troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja.

8. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da sud drugog stupnja žalbu uvaži, prvostupanjsku presudu preinači, te I., II. i III. okrivljenom izrekne strože kaznene sankcije.

9. Protiv navedene presude žalbu je podnio I. okrivljenik I. G., po branitelju N. K. R., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na I. okrivljenika ukine, te ga oslobodi krivnje radi počinjenog kaznenog djela.

10. Žalbu je podnio i II. okrivljenik R. R., po branitelju H. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je tražio da se branitelj II. okrivljenika i II. okrivljenika izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

11. Žalbu podnosi i III. okrivljenik I. G., po branitelju Lj. P. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

12. U odgovoru na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, I. okrivljenik I. G. po branitelju N. K. R., odvjetnici iz Z., navodi da ne bi bilo opravdano izricanje više sankcije, a II. okrivljenik R. R., po branitelju H. P., odvjetniku iz Z. predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

13. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

14. Na zahtjev II. okrivljenika po branitelju, stranke su obaviještene o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća te je na sjednicu pristupio branitelj II. okrivljenika, odvjetnik H. P., iz Z., a nisu pristupili II. okrivljeni R. R. i ŽDO u Slav.Brodu, iako su uredno izviješteni. Branitelj je iznio žalbu II. okrivljenika u najvažnijim dijelovima i predložio da drugostupanjski sud prihvati žalbu II. okrivljenika i ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

15. Žalbe nisu osnovane.

O žalbi I. okrivljenika I. G. osim na odluku o kazni

16. Iako se I. okrivljenik žali zbog svih žalbenih razloga iz sadržaja žalbe se dade zaključiti da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Tvrdi kako tijekom postupka nije dokazano da bi u inkriminiranom razdoblju od 28. studenog 2013. do 18. prosinca 2014. s namjerom počinio kazneno djelo prijevare u pomaganju jer je trgovačko društvo "K.p." d.o.o. čiji je bio direktor blokirano tek 16. prosinca 2014. a do tada je uredno plaćalo svoje obveze pa i oštećenom trgovačkom društvu podmirilo do blokade računa polovinu dužnog iznosa. Slijedom navedenog smatra da se kod njega radi o lakomislenosti a ne namjernom počinjenu kaznenog djela u pomaganju.

18. Suprotno navodima žalbe ovaj sud, kao sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud, temeljem zakonito provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza, te savjesnom ocjenom tih dokaza, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te sa sigurnošću našao dokazanim da je I. okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare u pomaganju iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 38. KZ/11., upravo na način kako ga tereti optužba.

19. Ovakvo što ne proizilazi samo iz spisu priložene dokumentacije i iskaza svjedoka Lj. K. i M. Č., nego i iz obrana koje je I. okrivljenik dao ispitan na raspravi a posebno iz one koju je dao tijekom prvog ispitivanja. U obje obrane tvrdi da je bio izigran od strane II. i III. okrivljenika, da je sve radio po njihovoj uputi, odnosno bio njihov potrčko, a kako se to navodi u pobijanoj presudi pod točkom 6.

20. Nema niti govora da bi se radilo o lakomislenosti kako to pokušava prikazati I. okrivljenik. Naprotiv radi se svjesnom i voljnom pomaganju II. i III. okrivljeniku u počinjenju kaznenog djela prijevare a kako se to detaljno obrazlaže u točkama 11 do 11.5. pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

O žalbi II. okrivljenika R. R. osim na odluku o kazni

21. II. okrivljenik žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u stvari polemizira sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda smatrajući da je prvostupanjski sud netočnim citiranjem riječi svjedoka Lj. K. i M. Č., riječi koje oni nisu niti izrekli, stvorio osnov za pogrešno utvrđenje činjeničnog stanja u odnosu na izrazito bitne okolnosti pa u tome vidi i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

22. Osim toga, tvrdi da terećeno kazneno djelo nije počinio a I. okrivljenik svoju odgovornost za počinjeno kazneno djelo usmjerava prema njemu i III. okrivljeniku.

23. Međutim, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je prvostupanjski sud kao i u odnosu na I. okrivljenika sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te sa sigurnošću našao dokazanim da je II. okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. upravo na način kako se to navodi u izreci pobijane presude.

24. Ne radi se o neistinitim citatima kako to opisuje II. okrivljenik u žalbi, je okrivljenik ustvari analizirajući iskaze navedenih svjedoka izvodi svoje zaključke različite od prvostupanjskog suda, a razlika u iskazu svjedoka Lj. K. da je razgovoru kod njenog zaposlenja bio prisutan i II. okrivljenik, a onda u drugom dijelu iskaza da nije bio prisutan, nije takvog značaja i kvalitete da bi dovela u pitanje činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu. To i takvo činjenično stanje je utvrđeno, ne samo na temelju iskaza navedenih svjedoka Lj. K. i M. Č., nego i na temelju drugih dokaza spisu priloženih, a pobrojanih pod točkom 6. pobijane presude.

25. Također, prema mišljenju ovog suda drugog stupnja I. okrivljenik ne usmjerava svoju odgovornost na druge osobe ( II. i III. okrivljenika), jer je u obrani teretio i samog sebe a ne samo II. i III. okrivljenika, kako se to obrazlaže u pobijanoj presudi pod točkama 11 do 11.4, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud i na njega upućuje žalitelja (II. okrivljenika).

26. I na kraju valja reći da se ovdje ne radi o građansko pravnom odnosu kako to navodi II. okrivljenik, već naprotiv, kaznenom djelu prijevare opisanom u izreci pobijane presude, budući su okrivljenici u vrlo kratkom razdoblju, prije blokade računa "svog društva", od oštećenog društva naručili veliku količinu robe koju su prestali plaćati i to mjesec dana prije blokada kada su još vršili preuzimanja, da bi kao što je već naveo svjedok Č. isprva mu II. okrivljenik obećavao platiti, a potom ih se više nije moglo dobiti, niti realizirati naplatu putem prethodno predane zadužnice. Time što su jedan dio dužnog iznosa platili, ne dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da su u ovom poslovnom odnosu postupali u namjeri prijevare, smatra i ovaj sud drugog stupnja.

O žalbi III. okrivljenika I. G. osim odluke o kazni

27. III. okrivljenik žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane jer je na raspravi izvršeno I. i II. okrivljenikovo prepoznavanje od strane svjedoka Lj. K., protivno odredbi članka 301. ZKP/08. odnosno na način da je od svjedokinje zatraženo da se okrene i izjasni poznaje li I. i II: okrivljenika kao osobe koje su dolazile vezano za poslovanje trgovačkog društva "K. p." d.o.o. 28. Rečenim žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba ZKP/08. iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer se u konkretnom slučaju i ne radi o dokaznoj radnji prepoznavanja kako to propisuje članka 301. ZKP/08.

29. Naime, na raspravi održanoj 26. ožujka 2021. braniteljica I. okrivljenika je upitala svjedokinju Lj. K. da li prepoznaje u sudnici nazočnog I. okrivljenika kao osobu koju je viđala u prostorijama gdje je zaposlena, a ona odgovorila da ga poznaje, pri tom se polukružno okrenula prema nazočnom I. okrivljeniku koji sa lica skida masku, ne zna koja je bila njegova uloga ali zna da je znao povremeno dolaziti. Nije znala čime se bavi, nije otvarala kuverte koje su stizale, samo je primala poštu koja je dolazila i istu predavala onome tko ju je došao preuzeti a to su bili ili taj D., ili I. ili I. G. Na daljnje postavljeno pitanje braniteljice I. okrivljenika, da li prepoznaje II. okrivljenika, navela je da ga prepoznaje, da je to gospodin R., barem tako misli, kojom prilikom se polukružno okreće prema nazočnom II. okrivljeniku.

30. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje III. okrivljenik polemizira sa činjeničnim utvrđenjem prvostupanjskog suda, odnosno tvrdi da se zaključak o njegovoj krivnji temelji isključivo na I. okrivljenikovoj obrani koja je neistinita, proturječna, te usmjerena isključivo na osiguranje za sebe povoljnijeg položaja u kaznenom postupku.

31. Međutim, tomu nije tako, I. okrivljenikova obrana je neproturječna, logična i uvjerljiva te ju kao takvu ispravno prihvaća prvostupanjski sud.

32. Ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja temeljito analizirao sve provedene dokaze i to svakog za sebe i međusobno ih uspoređujući te osnovano zaključio da bi i III. okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11., upravo na način kako se to opisuje u izreci, a obrazlaže u obrazloženju prvostupanjske presude pod točkama 11 do 11.4.

33. Prema tome, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon.

O žalbama ODO-a, te I., II. i III. okrivljenika

zbog odluke o kaznenoj sankciji - kazni

34. Općinsko državno odvjetništvo žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne okrivljenicima precijenio značaj olakotnih okolnosti a u odnosu na otegotne i to za I. okrivljenika nije dovoljno uzeo u obzir okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno i visinu štete koja je počinjena oštećenom trgovačkom društvu, u odnosu na II. okrivljenika, kao otegotnu okolnost trebao cijeniti okolnost da je predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja roka kušnje, zatim visinu štete koja je počinjenja oštećenom trgovačkom društvu i pribavljanje sebi nepripadne materijalne koristi, te u odnosu na III. okrivljenika kao otegotnu okolnost treba uzetu u obzir njegovu višestruku osuđivanost i izrečene kazne koje nisu dovoljno djelovale da dalje ne čini kaznena djela već je nastavio sa činjenjem istih, zbog čega predlaže da se I. okrivljeniku izrekne stroža odnosno predložena kaznena sankcija, a u odnosu na II. i III. okrivljenika izrekne veća kazna zatvora, na koji način će se ostvariti svrha i generalne i specijalne prevencije

35. Glede odluke o kazni žale se I. i II. okrivljenik a da ne obrazlažu ovaj žalbeni razlog, dok III. okrivljenik smatra da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci prestroga i da je prvostupanjski sud u odnosu na njega precijenio značaj dosadašnje osuđivanosti, a nije cijenio kao olakotne okolnosti visinu imovinske koristi i protek vremena.

36. Iako I. i II. okrivljenici ne obrazlažu ovaj žalbeni razlog, prema članku 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja …. sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je valjalo preispitati ovaj žalbeni razlog i u odnosu na njih kao i III. okrivljenika.

37. Tako ovaj drugostupanjski sud ispitujući odluku o sankcijama kao i navode iz žalbi državnog odvjetnika i III. okrivljenika, nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenicima pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. 38. Naime, prvostupanjski sud je u tom pogledu I. okrivljeniku I. G. kao olakotne okolnosti cijenio njegovu neosuđivanost u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela i činjenicu da je nezaposlen, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio njegovu osuđivanost nakon počinjenja ovog kaznenog djela uvjetnom osudom zbog kaznenog djela krađe.

II. okrivljeniku R. R. kao olakotnu okolnost cijenio njegovu zaposlenost, a kao otegotne okolnosti njegovu višekratnu osuđivanost zbog istovrsnih a i drugih kaznenih djela.

III. okrivljeniku I. G. kao olakotnu okolnost cijenio je činjenicu da je umirovljenik, a kao otegotne okolnosti njegovu raniju osuđivanost zbog počinjenja raznih kaznenih djela na uvjetne osude i zatvorske kazne.

39. Prema mišljenju i ovog drugostupanjskog suda I. okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci koja se neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, uz istovremeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o drogama u trajanju od 3 godine, koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s tim da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko bi bez opravdanog razloga kršio izrečenu mu sigurnosnu mjeru, II. okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i III. okrivljeniku kazna zatvora također u trajanju 8 mjeseci, su podobne i adekvatne za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže III. okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, nije osnovano. Utvrđene olakotne okolnosti na strani svih okrivljenika nisu precijenjene a otegotne podcijenjene kako to tvrdi državni odvjetnik, niti su olakotne okolnosti na strani III. okrivljenika podcijenjene a otegotne precijenjene.

40. Istina prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne III. okrivljeniku nije uzeo u obzir kao olakotne okolnosti protek vremena kao i visinu imovinske koristi, međutim, navedene okolnosti uz postojeće otegotne okolnosti, prema mišljenju ovog suda drugog stupnja nemaju takav značaj i kvalitetu da bi opravdale blaže kažnjavanje.

41. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i I., II. i III. okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe državnog odvjetnika, te I., II. i III. okrivljenika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 23. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo, v.r.