REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: 10 P-263/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz K., T. S. , OIB: …, kojeg zastupa Odvjetničko društvo R. & O., K., D.. V. M. 1, protiv tuženika Z. b. d.d. Z., T. B.J. J., OIB: …, kojeg zastupa Odvjetničko društvo P. & P., Z., G. I., I., , radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 14. veljače 2023. u nazočnosti odvjetnika H. R. i Z. K. S., po objavi 23. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj …., sklopljen dana 24. 8. 2007. godine na iznos od 34.643,100 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju NHB uz rok otplate od 84 mjeseca, između D. J. iz K., T. S. , OIB: …, kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: … kao kreditora, nalaže se tuženoj Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: … da tužitelju D. J. iz K., T. S., OIB: …. isplati iznos od 29.163,32 eura / 219.731,03 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, do 31. 12. 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to kako slijedi na iznos od:

- 8,87 eura od 10.09.2007. godine pa do isplate,

- 285,43 eura od 15.10.2007. godine pa do isplate,

- 300,75 eura od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- 295,57 eura od 15.12.2007. godine pa do isplate,

- 304,51 eura od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- 304,68 eura od 17.02.2008. godine pa do isplate,

- 315,66 eura od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- 313,87 eura od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- 303,61 eura od 15.05.2008. godine pa do isplate,

- 307,48 eura od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- 304,45 eura od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- 303,80 eura od 15.08.2008. godine pa do isplate,

- 303,69 eura od 15.09.2008. godine pa do isplate,

- 315,33 eura od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- 322,41 eura od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- 312,35 eura od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- 339,50 eura od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 339,79 eura od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 330,67 eura od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 333,38 eura od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 333,18 eura od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 329,57 eura od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 330,20 eura od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 335,34 eura od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 339,23 eura od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 334,90 eura od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 337,71 eura od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 337,26 eura od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 344,85 eura od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 349,72 eura od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 348,67 eura od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 353,51 eura od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 362,37 eura od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 364,25 eura od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 374,70 eura od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 374,35 eura od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 395,95 eura od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 383,37 eura od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 386,28 eura od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 399,95 eura od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 401,17 eura od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 396,30 eura od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 399,25 eura od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 399,40 eura od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- 14.506,04 eura od 20.04.2011. godine pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.969,26 eura / 14.837,39 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 23. 3. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi Ugovorom o kreditu za kupnju motornog vozila od 24. kolovoza 2007. čl. 16. stranke u postupku ugovorile su mjesnu nadležnost suda u K.. Tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom, 24. kolovoza 2007. u K. sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. … (dalje Ugovor). Ugovorom je određeno u čl. 1. da je isti sklopljen na iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 34.643,10 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) za CHF na dan isplate kredita. Nadalje, se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. U čl. 2. Ugovora navodi se da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 34.643,10 CHF i redovitu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b.d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. U ugovoru se nadalje navodi da će tuženik na sve dospjele neplaćene tražbine osim na dospjelu neplaćenu kamatu primijeniti kamatnu stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te će Kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Krediora i to za cijelo razdoblje od dana plaćanja.

2. Tuženik nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o posljedicama vezanja ugovornog iznosa za tečaj CHF (valutna klauzula), a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a radi čega su takve odredbe nepoštene i ništetne. Takav stav je zauzeo i Visoki trgovački sud RH u presudi Pž…/2017 te Sud Europske unije u presudi br. C-…/16.

3. U ugovor su unijete odredbe o kamati i naknadi koje su odredbe neodređene i koje ovise isključivo o volji jedne strane ugovornog odnosa i to volji kreditora odnosno one strane koja je daleko jača u ugovornom odnosu. Naime, u čl. 2. Ugovora navodi se da je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke. Nadalje, prije zaključenja li za vrijeme zaključenja Ugovora nije tuženik pojedinačno i egzaktno utvrdio s tužiteljem parametar izračuna kamate i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, kao niti utjecaj vezanosti kredita uz stranu valutu podložnu promjenama tečaja, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju obveze kamatne stope od strane tuženika na štetu tužitelja.

4. Time je tuženik postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 84. u svezi čl. 87. ZZP odnosno čl. 99. u svezi sa čl. 102. ZZP. Pobijana je odredba suprotna i odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 269., 272. i 322. ZOO. Na taj način je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj. Ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva, što ugovorne odredbe o visini kamatnih stopa i valutne klauzule nisu. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na koji moraju vrijediti temeljna načela obveznog prava kao što je načelo ravnopravnosti sudionika u obvezno pravnom odnosu, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednake vrijednosti činidaba, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zloupotrebe prava. Pobijane odredbe unijete u Ugovor suprotne su svim tim načelima.

5. Unošenje u ugovor neodređene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu bilo je takvo da je tužitelj jedino znao koliko je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu. Vezanje kredita za stranu valutu i to takvu valutu koja je podložna utjecaju na tečaj, bilo je takvo da je tuženik samo na dan sklapanja ugovor o kreditu znao koliko iznosi glavnica. Tužitelj nije niti približno mogao ocijeniti zašto, kako, kada prema kojim kriterijima će se tijekom budućeg razdoblja kretati kamatna stopa, te koliko će iznositi glavnica. Dakle, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa nije bila tužitelju niti određena niti odrediva i ovisila je isključivo o volji tuženika. Vezanjem glavnice uz CHF tužitelj je doveden u položaj da niti približno nije znao koliko ista iznosi, a nikako nije mogao znati kretanje CHF u odnosu na kunu kao sredstvo plaćanja u RH. Ugovorne odredbe bile su sastavljene na način da prosječnom potrošaču, ovdje tužitelju, nisu bile, niti su mu objektivno mogle biti razumljive. Tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu nitko od djelatnika tuženika nije pojasnio i obrazložio sadržaj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što znači kada se iznos veže za CHF, te je tužitelju čitav posao prikazan kao iznimno povoljan. Dakle, niti u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu niti čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu tužitelj nije imao upliv, pa čak ni uvid o načinu izmjene kamatne stope, te visini glavnice obzirom na vezanost iste za CHF.

6. Kako je odlučujući razlog sklapanja Ugovora kamata i glavnica, tužitelj smatra da to povlači ništetnost čitavog Ugovora. Prema odredbi ZOO iz čl. 324. odredba ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Jasno je da je odlučujuća pobuda na jednoj strani bila posudba nekog novčanog iznosa, a na drugoj strani zarada na kamatama koje su uglavljene na opisani način u ugovoru. Kako je ništetan dio ugovora o kreditu upravo onaj koji je bio odlučujuća pobuda tog ugovora to tužitelj smatra da je stoga čitav Ugovor ništetan. Uslijed ovakvog opisanog nezakonitog postupanja tuženika isti je tužitelju naplatio nepripadne iznose na ime promjenjive kamate i valutne klauzule. Tužitelj je dao knjigovodstvenom vještaku da sačini nalaz i mišljenje u kojem je vidljivo koliko iznosi preplaćeni iznos na ime promjenjive kamate i valutne klauzule, te potražuje od tuženika iznose prema navedenom vještvu.

7. Tužitelj smatra kako je Ugovor ništetan, odnosno ukoliko sud tako smatra da su dijelovi odredbe Ugovora iz čl. 1. i 2. ništetne obzirom na ranije obrazložene navode, te smatra da mu je tuženik dužan isplatiti preplaćene novčane iznose sukladno nalazu i mišljenju vještaka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu:

"1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj …., sklopljen dana 24. kolovoza 2007. godine na iznos od 34.643,100 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju NHB uz rok otplate od 84 mjeseca, između D.J.. iz K., T. S. OIB: …, kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Zagreba, T. b. J. J. , OIB: … kao kreditora, te se nalaže tuženoj Z. b. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: … da tužitelju D. J. iz K., T. S., OIB: …. naknadi parnični trošak za zakonskom zateznom kamatom, od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stopa na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

2. Ukoliko sud ne usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja tada isti predlaže da sud donese slijedeću presudu:

"Utvrđuje se ništetnima dio čl. 1. ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj …, sklopljen dana 24. kolovoza 2007. godine na iznos od 34.643,100 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju NHB uz rok otplate od 84 mjeseca, sklopljen između D. J. iz K., T. S., OIB:…, kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J. , OIB: … kao kreditora koji glasi: "Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen ovim Ugovorom"

te dio čl. 2. ugovora o namjenskom kreditu br….., sklopljen dana 24. kolovoza 2007. godine na iznos od 34.643,100 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju NHB uz rok otplate od 84 mjeseca, sklopljen između D.J. iz K., T. S., OIB: …., kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: …. kao kreditora koji glasi: …. i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odredbe o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d." …. te će Kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…".

te se nalaže tuženoj Z.B. d.d. iz Z., T. B. J. J., OIB: …da tužitelju D.J. iz K., T. S. , OIB: … isplati iznos od 35.280,73 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 1. 10. 2007. pa do 31. 12. 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. 8. 2008. do 15. 4. 2011. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1. 8. 2015. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- 08,83 kuna od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- 37,30 kuna od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- 26,52 kuna od 15.02.2008. godine pa do isplate,

- 89,80 kuna od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- 76,15 kuna od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- 28,02 kuna od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- 05,18 kuna od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- 00,34 kuna od 15.08.2008. godine pa do isplate,

- 87,19 kuna od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- 140,56 kuna od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- 64,74 kuna od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- 263,33 kuna od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 271,45 kuna od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 202,73 kuna od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 197,27 kuna od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 221,64 kuna od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 194,50 kuna od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 199,23 kuna od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 181,06 kuna od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 210,55 kuna od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 177,78 kuna od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 198,96 kuna od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 195,58 kuna od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 252,73 kuna od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 289,43 kuna od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 281,49 kuna od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 317,95 kuna od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 384,76 kuna od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 399,08 kuna od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 477,62 kuna od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 474,97 kuna od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 637,78 kuna od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 542,94 kuna od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 564,87 kuna od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 667,87 kuna od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 677,06 kuna od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 640,41 kuna od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 662,60 kuna od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 663,76 kuna od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- 24.333,66 kuna od 20.05.2011. godine, pa do isplate

te se nalaže tuženoj Z.B. d.d. iz Z., T. B. J. J., OIB: …da tužitelju D.J. iz K., T. S. , OIB: … isplati iznos od 1.686,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dan 1. 10. 2007. pa do 31. 12. 2007. po stopi od 15 % godišnje, a od 1.

8. 2008. do 15. 4. 2011. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1. 8. 2015. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- 25,73 CHF od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- 25,53 CHF od 15.12.2007. godine pa do isplate,

- 25,32 CHF od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- 25,11 CHF od 15.02.2008. godine pa do isplate,

- 37,26 CHF od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- 36,95 CHF od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- 36,64 CHF od 15.05.2008. godine pa do isplate,

- 36,33 CHF od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- 36,00 CHF od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- 36,68 CHF od 15.08.2008. godine pa do isplate,

- 35,36 CHF od 15.09.2008. godine pa do isplate,

- 35,03 CHF od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- 34,69 CHF od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- 34,35 CHF od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- 34,01 CHF od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 33,66 CHF od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 33,32 CHF od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 32,97 CHF od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 32,61 CHF od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 32,25 CHF od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 31,88 CHF od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 54,03 CHF od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 53,41 CHF od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 52,78 CHF od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 52,16 CHF od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 51,52 CHF od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 50,88 CHF od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 50,23 CHF od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 49,57 CHF od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 48,90 CHF od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 48,22 CHF od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 47,54 CHF od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 46,85 CHF od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 46,16 CHF od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 45,45 CHF od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 44,74 CHF od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 44,02 CHF od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 43,29 CHF od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 42,56 CHF od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 41,81 CHF od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 41,06 CHF od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 40,29 CHF od 15.04.2011. godine pa do isplate,

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

8. Podneskom od 12. 6. 2019. tužitelj je uredio točku 1. tužbenog zahtjeva, odnosno prvopostavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe tako da isti glasi:

"Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj…., sklopljen dana 24. kolovoza 2007. godine na iznos od 34.643,100 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju NHB uz rok otplate od 84 mjeseca, između D. J. iz K., T.s., OIB: …., kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: ….kao kreditora, nalaže se tuženoj Z.B. d.d. iz Z., T. B. J. J., OIB: …da tužitelju D.J. iz K., T. S. , OIB: …isplati svotu koju će isti konačno specificirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te da tužitelju naknadi parnični trošak za zakonskom zateznom kamatom, od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos o donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stopa na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

9. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 17. 8. 2022. tako da sukladno nalazu i mišljenju te dopuni nalaza i mišljenja vješ

t

aka predlaže da

Naslovni sud donese slijedeću presudu:

"1. A) Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj…., sklopljen dana 24. 8. 2007. godine na iznos od 34.643,100 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju NHB uz rok otplate od 84 mjeseca, između D. J. iz K., T.s., OIB: …., kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: ….kao kreditora, nalaže se tuženoj Z.B. d.d. iz Z., T. B. J. J., OIB: …da tužitelju D.J. iz K., T. S. , OIB: … isplati iznos od 219.731,29 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 10. 9. 2007. godine pa do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, od 1. 1. 2008. godine, do 31. 07. 2015. godine po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1. 8. 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- 66,81 kuna od 10.09.2007. godine pa do isplate,

- 2.150,56 kuna od 15.10.2007. godine pa do isplate,

- 2.265,88 kuna od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- 2.226,98 kuna od 15.12.2007. godine pa do isplate,

- 2.294,35 kuna od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- 2.295,61 kuna od 17.02.2008. godine pa do isplate,

- 2.378,47 kuna od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- 2.364,82 kuna od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- 2.287,54 kuna od 15.05.2008. godine pa do isplate,

- 2.316,69 kuna od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- 2.293,85 kuna od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- 2.289,01 kuna od 15.08.2008. godine pa do isplate,

- 2.288,16 kuna od 15.09.2008. godine pa do isplate,

- 2.375,86 kuna od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- 2.429,23 kuna od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- 2.353,41 kuna od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- 2.558,00 kuna od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 2.560,12 kuna od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 2.491,40 kuna od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 2.511,85 kuna od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 2.510,31 kuna od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 2.483,17 kuna od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 2.487,90 kuna od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 2.526,60 kuna od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 2.556,09 kuna od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 2.523,32 kuna od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 2.544,50 kuna od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 2.541,12 kuna od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 2.598,27 kuna od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 2.634,97 kuna od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 2.627,03 kuna od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 2.663,49 kuna od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 2.730,30 kuna od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 2.744,62 kuna od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 2.823,16 kuna od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 2.820,51 kuna od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 2.983,32 kuna od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 2.888,48 kuna od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 2.910,41 kuna od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 3.013,41 kuna od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 3.022,60 kuna od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 2.985,95 kuna od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 3.008,14 kuna od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 3.009,30 kuna od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- 109.295,75 kuna od 20.04.2011. godine pa do isplate.

1. B) Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Ukoliko pak Naslovni sud ne usvoji tužbeni zahtjev tužitelja tada isti predlaže da Naslovni sud donese slijedeću presudu:

"2. A) Utvrđuju se ništetnim dio čl. 1. ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj…., sklopljenog dana 24. kolovoza 2007. godine na iznos od 34.643,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju HNB uz rok otplate od 84 mjeseca, sklopljen između D. J. iz K., T.s., OIB: …., kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: ….kao kreditora kao kreditora koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen ovim Ugovorom.” te dio čl. 2. ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj…., sklopljenog dana 24. kolovoza 2007. godine na iznos od 34.643,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju HNB uz rok otplate od 84 mjeseca, sklopljen između između D. J. iz K., T.s., OIB: …., kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: …kao kreditora koji glasi: „i redovitu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.”, „te će Kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora”, kao i dio čl. . ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj…., sklopljenog dana 24. kolovoza 2007. godine na iznos od 34.643,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunat prema srednjem tečaju HNB uz rok otplate od 84 mjeseca, sklopljen između između D. J. iz K., T.s., OIB: …., kao korisnika kredita i Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: ….kao kreditora kao kreditora koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja za CHF. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”

Nalaže se tuženoj Z.B. d.d. iz Z., T. B. J. J., OIB: …da tužitelju D.J. iz K., T. S. , OIB: … isplati iznos od 7.625,50 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 15. 11. 2007. godine pa do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, od 1. 1. 2008. godine, do 31. 07. 2015. godine po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1. 8. 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- 65,42 kuna od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- 65,42 kuna od 15.12.2007. godine pa do isplate,

- 65,42 kuna od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- 65,42 kuna od 17.02.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.05.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.08.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.09.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 97,10 kuna od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 154,10 kuna od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- 2.477,02 kuna od 20.04.2011. godine pa do isplate.

2. B) Nalaže se tuženoj Z.B. d.d. iz Z., T. B. J. J., OIB: …da tužitelju D.J. iz K., T. S. , OIB: … isplati iznos od 35.115,42 kune, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 15. 11. 2007. godine pa do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, od 1. 1. 2008. godine, do 31. 07. 2015. godine po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1. 8. 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- 3,96 kuna od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- 32,43 kuna od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- 33,69 kuna od 17.02.2008. godine pa do isplate,

- 84,87 kuna od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- 71,21 kuna od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- 23,08 kuna od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- 00,24 kuna od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- 82,26 kuna od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- 135,63 kuna od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- 59,80 kuna od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- 264,39 kuna od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 266,52 kuna od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 197,80 kuna od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 218,25 kuna od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 216,71 kuna od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 189,57 kuna od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 194,30 kuna od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 176,00 kuna od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 205,49 kuna od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 172,73 kuna od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 193,90 kuna od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 190,52 kuna od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 247,67 kuna od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 284,38 kuna od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 276,43 kuna od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 312,89 kuna od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 379,70 kuna od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 394,02 kuna od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 472,56 kuna od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 469,91 kuna od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 632,72 kuna od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 537,89 kuna od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 559,82 kuna od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 662,81 kuna od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 672.00 kuna od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 635,35 kuna od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 657,54 kuna od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 658,70 kuna od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- 24.247,68 kuna od 20.04.2011. godine pa do isplate.

2. C) Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

10. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve tužitelja kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio tužbu u ovom sporu.

11. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva s obzirom da su dospjeli prije 25. 4. 2014., dakle, prije više od pet godina u odnosu na datum podnošenja tužbe.

12. Tuženik ističe da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu neosnovan, stoga će biti neosnovan i kondemnatorni konačno preciziran zahtjev po vještaku knjigovodstvene struke za isplatu bilo kojeg iznosa pa tuženik predlaže sudu bez daljnjeg raspravljanja odbiti prvotno postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje i isplatu te dosuditi tuženiku trošak sastavljanja odgovora na tužbu.

13. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik navodi da je tužitelj upoznat sa valutnim rizikom i to je jasno navedeno u čl. 1. ugovora, kao i čl. 18.P ugovora. Tuženik navodi da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, te nakon što je valjano ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja. U odnosu na kamatu navodi da ni ona ne može biti sporna, da je ugovorom ugovorena početka kamata od 5,20%, a da je osnovna obveza korisnika kredita sukladno čl. 1021. ZOO-a platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose.

14. Navodi da je tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB "štiti" tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time i posredno tečaj kune prema CHF. Prema tome , činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute.

15. Tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja kredita u ponudu banke, pri čemu tuženik citira navode izlaganja Vice-guvernera Jean-Pierre Rotha od 24. veljače 2000. i 19. veljače 2004. dostupno na Internet stranici Švicarske narodne banke.

16. Navodi da HNB štiti tečaj kune prema euru i radi se o javno dostupnoj informaciji te je na istu upozorio tadašnji viceguverner HNB Boris Vujčić prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF već da se isti posredno formira preko eura, da standard dužne pažnje i informiranosti prosječnog potrošača kako ga predstavlja sud EU zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje viceguverner HNB, da iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, već dapače, je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te je banka tužitelja u samom ugovoru, a prilikom odobravanja kredita upozorila na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom, a isto tako na poznate razlike predmetne valute prema drugim valutama (USD i EUR).

17. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja tj. o budućem smjeru kretanja tečaja, te upućuje na odluku suda EU A. (C-…/16), i čl. 3. st. 1. Direktive 93/13, a isti treba tumačiti na način da nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora, a uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje ugovora, te da je u istom predmetu sukladno proceduri suda Europske unije svoje mišljenje dao i nezavisni odvjetnik Nils Wahl koji navodi da se čini neprimjerenim da se od pružatelja usluga zahtijeva da obavijesti u fazi sklapanja kreditnog ugovora potrošača o nastanku događaja ili promjenama koje su uslijedile nakon zaključenja ugovora i koje on nije mogao predvidjeti.

18. Nadalje tuženik navodi kako je odlučna činjenica u ovom premetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničim dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF, pa da banka nije propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13.

19. Tuženik u podnesku od 16. 10. 2020. osporava svojstvo potrošačkog ugovora CHF kreditu koji je predmet spora. Na tužitelju je teret dokaza o suprotnome, u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da je motorno vozilo radi kupnje kojeg je odobren predmetni kredit, korišteno isključivo u privatne svrhe.

20. U odnosu na promjenu kamatne stope, tuženik ističe da je svaka promjena kamatne stope učinjena u skladu sa zakonom i ugovorom. Tuženik ponavlja kako je odredbom članka 2. st. 1. Ugovora o kreditu navedeno kako će kamatna stopa biti obračunavana sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta. Tuženik navodi u vrijeme sklapanja ugovora na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. 7. 1999., a koji su se primjenjivali od 1. 10. 1999. Banka se obvezala kako će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu, mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta što je bilo u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. (NN 96/13.), a koja je u istovjetnom tekstu zadržana i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2007. (NN 79/07. i drugi), te potom i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2014. (NN 741/07.).

21. U podnesku od 16. 12. 2020. tuženik se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 19. rujna 2019. (ispravno glasi podnesak od 12. lipnja 2019.) kojim je tužitelj preinačio izvorni tužbeni zahtjev. Ukoliko bi sud dopustio preinaku, tuženik osporava preinačeni tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnove, tako i visine, te u odnosu na preinačeni zahtjev ističe prigovor zastare. Naime, ukoliko je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P - 1401/12 (presuda je postala pravomoćna 13. lipnja 2014.g., VTSRH br. Pž – 7129/13) prekinula tijek zastarnog roka, što tuženik osporava, tužitelj je u svakom slučaju podnio preinačeni tužbeni zahtjev izvan roka od pet godina računajući od pravomoćnosti te presude (13. lipnja 2014.g.). Tuženik se poziva na shvaćanje VSRH iz odluke br. Revx 848/14, u gdje je rečeno: … “valja istaknuti da se pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno, slijedom čega je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe (tako i u Revx 249/2009 i Rev . 21/2010)“. Prema tome, za računanje zastare, odlučan je dan preinake (19. rujan 2019., a ne datum tužbe).

22. U dokaznom postupku, sud je pročitao ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj…., sklopljen dana 24. 8. 2007.,preliminarni nalaz i mišljenje D.S d.o.o. K. od 27. 11. 2018. o visini preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF/HRK, dakle, zbog utjecaja valutne klauzule i preplaćene kamate, izlaganje vice-guvernera Švicarske narodne banke J.-P. R. od 24. 2. 2000. – ovjereni prijevod s engleskog jezika, izlaganje vice-guvernera Švicarske narodne banke J.-P. R. od 19. 11. 2004. – ovjereni prijevod s engleskog jezika, članke objavljene u tiskanim medijima, Opće uvjeta poslovanja Z. b. d.d., Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, promet po kreditu, otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po R. d.o.o, te saslušanjem svjedokinje M. L. i tužitelja D. J.

23. Predmet spora je prvopostavljeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 24. 8. 2007. u cijelosti, te zahtjev za isplatu iznosa od 219.731,29 kn (radi se o ukupnom iznosu koji je tužitelj uplatio banci na ime predmetnog ugovora o kreditu po svim osnovama (pojedinim anuitetima, zateznim kamatama, naknadama, troškovima premija i dr.) prema izračunu sudskog vještaka R.d.o.o. – očitovanje od 5. 1. 2022.), odnosno drugopostavljeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijela predmetnog ugovora o kreditu iz članka 1., članka 2. i članka 6., te za povrat utuženog iznosa s osnove preplaćene kamate po ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom – 1.711,19 CHF, odnosno 7.625,50 kn i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF – promjene tečaja – 35.115,42 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate (nalaz i mišljenje sudskog vještaka R. d.o.o. od 26. 7. 2021.).

24. Naime, prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

25. Nesporno je među strankama, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu:

-Z. b. d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 24. kolovoza 2007. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj …. (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

-iznos kredita je kunska protuvrijednost od 34.643,10 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita,

-ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20% godišnje na dan sklapanja Ugovora,

-prema pregledu prometa po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. listopada 2007., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu,

-utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja.

-Kredit je iskorišten 28. kolovoza 2007., s kojim danom je srednji tečaj HNB za valutu CHF iznosio 4,456192 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 34.643,10 CHF iskazan u protuvrijednosti kunaiznosio 154.376,31 kn.

-Uvidom u dostavljeni pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, utvrneno je kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila kako slijedi:

-5,20% godišnje od prvog anuiteta s dospijećem 1. listopada 2007.,

- 6,10% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenog 2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. veljače 2008.,

-6,55% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 1.srpnja 2009.,

-7,55% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2009. do konca izračuna.

26. Nadalje, nesporno je da je:

-donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-…/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-…/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- …./2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-…/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

27. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

"1. Utvrđuje se da je prvotužena Z. b. d.d. u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.04. 2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;".

28. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. – u daljnjem tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Z. postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

29. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

30. Također je i odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

31. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

32. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt--…14-2 od 9. travnja 2015., kad obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude broj:

Pž-…./13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

33. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Z. iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a, tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku, a što dodatno obrazlaže pozivajući se i citirajući slijedeću aktualnu sudsku praksu vezanu za predmet spora.

34. Presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-…/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno okončan kolektivni spor o nepoštenosti (ništetnosti) ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na šest tuženih banaka (osim S. d.d.), Visoki trgovački sud je utvrdio da nema bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog odbijanja izvođenja dokaza saslušanjem osobnih bankara i da su o tome izneseni dostatni razlozi u osporenoj prvostupanjskoj presudi.

35. Nakon ukidne odluke Ustavnog suda broj: U-III-…./2015 i dr. od 13. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/16.), u ponovljenom žalbenom postupku o nepoštenosti (ništetnosti) ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na S. d.d., Visoki trgovački sud iznova razmatrao pitanje na koji način utvrditi predmet kolektivnog spora, a u vezi s žalbenim prigovorima banaka da na glavnoj raspravi nisu saslušani njihovi zaposlenici na okolnost obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, Visoki trgovački sud je presudom broj: Pž-…./2017-10 od 14. lipnja 2018. detaljnije obrazložio naprijed navedena stajališta iz presude broj: Pž-…./13-4 od 13. lipnja

2014.

36. Tako Visoki trgovački sud navodi da je u kolektivnom sporu bilo potrebno ispitati sadržaj javnih oglasa, promidžbenih poruka i obavijesti potrošačima koje su upućivale banke u općim komunikacijama, te saslušati korisnike kredita, kako bi se s aspekta standarda prosječnog potrošača ocijenilo jesu li potrošači bili obaviješteni o naravi, rizicima i ekonomskim posljedicama osporenih ugovornih odredaba, odnosno načinu određivanja novčane obveze, te na temelju tako izvedenih dokaza utvrdilo jesu li osporene ugovorne odredbe prosječnom potrošaču bile razumljive, dok obavijesti koje su banke davale pojedinim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu nisu predmet kolektivnog spora (točka 17. odluke broj: U-III-…/2019 i dr. od 3. veljače 2021.).

Posebno, u pogledu odabira dokaza kojima će utvrđivati okolnost obaviještenosti potrošača u kontekstu predmeta konkretnog kolektivnog spora, i stoga razlozima za odbijanje dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenika banaka na ovu istu okolnost u kolektivnom sporu, Visoki trgovački sud dao je sljedeće obrazloženje (točke 14.1. i 18. odluke broj: U-III-…./2019 i dr. od 3. veljače 2021.; bitne dijelove istaknuo

Ustavni

sud):

"U konkretnom slučaju, činjenica da osobni bankari postupaju prema uputama banke, te da su tuženici putem osobnih bankara pojedinačnim potrošačima nudili sklapanje ugovora i s valutnom klauzulom u švicarskim francima i u eurima, ili bez valutne klauzule, u kunama, ukoliko su ocijenili da su za to kreditno sposobni, nije među strankama

sporna.

(...)

No, to sve nije odlučno za ocjenu jesu li su ugovorne odredbe ništetne jer su one, ako su ništetne, takve od kad su ugovorene i jer se u ovom postupku ocjenjuje jesu li razumljive

prosječnom,

a

ne

pojedinačnom

potrošaču.

(...)

Budući da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od objave oglasa kojim se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obveznopravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda su i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, no to ne znači da su time sporne odredbe postale razumljive

prosječnom

potrošaču."

37. Sudovi su u kolektivnom sporu zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže

u

međusobnim

pravima

i

obvezama.

38. Iz istih razloga je u predmetu broj: U-III-…/2021 odbačen kao očito neosnovan prigovor banke da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora, odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu, jer su te okolnosti pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu i stoga se, uslijed primjene članka 502.c ZPP-a, na te okolnosti ne mogu ponovo izvoditi dokazi u pojedinačnom potrošačkom sporu.

39. Ovaj sud navodi i dio obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-…./2021 od 1. 12. 2021.:

"11. U odnosu na treće pitanje koje se odnosilo na ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u vezi s navodima da na temelju zakonodavnog okvira mjerodavnog u vrijeme sklapanja ugovora navodno nije postojala zakonska obveza podnositeljice da odredi parametre promjene kamatne stope ugovorom o kreditu, da je kamatnu stopu opravdano mijenjala prema navodno objektivnim parametrima (EURIBOR, CDS, marža), te tvrdnjama da bi solemnizacija ugovora po javnom bilježniku predstavlja dokaz valjanosti osporenih ugovorenih odredaba, Ustavni sud utvrđuje da je Vrhovni sud podnositeljici odgovorio kako je o tom pitanju već zauzeo stajalište u presudi broj: Revt …/2014 od 9. travnja 2015. Tom je presudom odbijena podnositeljičina revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-…/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je pravomoćno okončan kolektivni spor o ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi potrošačkih ugovora o kreditu koje je podnositeljica (kao drugotužena u kolektivnom sporu) sklapala u mjerodavnom razdoblju, a Ustavni sud utvrđuje da su o mjerodavnom zakonodavnom okviru na temelju kojeg je utvrđena obveza tuženih banaka da potrošače na razumljiv način obavijeste o načinu promjene kamatne stope, neodlučnosti solemnizacije ugovora o kreditu za ocjenu poštenosti, te neodlučnosti naknadnih promjena kamatne stope prema navodno objektivnim parametrima na ocjenu povrede obveze davanja odgovarajućih obavijesti potrošaču, navedenim presudama iz kolektivnog spora izneseni vrlo opširni i relevantni razlozi. Ustavni sud stoga ističe da je odlukom broj: U-III-…./2015 i dr. od 13. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/16.) odbio ustavnu tužbu podnositeljice i ostalih tuženih banaka ocijenivši neproizvoljnim, dostatnim i relevantnim razloge koje su Visoki trgovački sud i Vrhovni sud dali u naprijed navedenim presudama."

40. Nadalje, ovaj sud ukazuje i na slijedeća utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske:

"12.1. Ustavni sud nadalje utvrđuje da je presudom broj: Rev …/2018 od 19. ožujka 2019., primjenom članaka 502.a i 502.c ZPP-a, Vrhovni sud, u odnosu na istovjetne navode podnositeljice R. A. d.d. da je presudama iz kolektivnog spora pružena tek zaštita na apstraktnoj razini (odnosno, da nije utvrđena ništetnost ugovornih odredaba pojedinačnih ugovora o kreditu), utvrdio da presude iz kolektivnog spora imaju direktni učinak u sporovima o restitucijskim zahtjevima potrošača i da se potrošači u tim sporovima jednostavno mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, zbog čega predmetom sudske ocjene u pojedinačnim potrošačkim sporovima nisu okolnosti koje su pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu. Ustavni je sud odlukom broj: U-III-…./2019 od 10. lipnja 2020. (www.usud.hr) ocijenio da u tim stajalištima Vrhovnog suda ne nalazi ništa proizvoljno i da su o istima, u skladu s mjerodavnim zakonodavnim okvirom, izneseni dostatni

i

relevantni

razlozi.

12.2. Stoga Ustavni sud ne nalazi ništa proizvoljno u navodu Vrhovnog suda da je presudom broj: Rev …./2018 od 19. ožujka 2019. odgovoreno na podnositeljičino prvo pitanje jer je direktnim učinkom presuda iz kolektivnog spora otklonjena obveza potrošača da u sporovima o restitucijskim zahtjevima zahtijevaju utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi čija je ništetnost već utvrđena u kolektivnom sporu. Slijedi da su o nedopuštenosti prvog pitanja izneseni dostatni i relevantni razlozi."

41. Iz daljnjih utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je parnični sud s jedne strane, na temelju članka 502.c ZPP-a vezan pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora, dok s druge strane u skladu s člankom 186. stavkom 3. ZPP-a nije vezan pravnom osnovom na koju se potrošač pozvao u tužbi, zbog čega je ovlašten restitucijski zahtjev potrošača koji je postavljen kao zahtjev za povratom stečenog bez osnove pravno prekvalificirati u zahtjev za naknadu predugovorne štete u skladu s člankom 251. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.; ranije članak 30. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91.) zbog povrede predugovorne obveze banke da u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, u postupku pregovaranja o sklapanju ugovora, da odgovarajuće obavijesti potrošaču o promjenjivoj kamatnoj stopi (iz kojeg razloga i jest utvrđena ništetnost tih ugovornih odredaba u kolektivnom sporu) ili u zahtjev za naknadu štete zbog ništetnosti osporenih ugovornih odredaba u skladu s člankom 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.; ranije članak 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91.).

42. Najzad, odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su općim pravilima obveznog prava prema kojima su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, te su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Dakle, mjerilom ponašanja procjenjuje se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Konkretno, navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj trošak i rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

43. Za istaknuti je da u konkretnom ugovornom odnosu između stranaka, unatoč tome što iz akta tužene banke proizlazi da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene Odlukom o kamatama banke, nesporno je da se radi o internom aktu banke, a opće je poznato da se o odredbama akata kreditora, ovdje tužene banke, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati. Iz iskaza svjedokinje M. L., bankarske službenice, djelatnice tuženika 29 godina, koja je radila u poslovnici tuženika u K. u razdoblju od 2006. do 2014. godine, dakle, i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila koji je sklopljen 24. kolovoza 2007. godine, proizlazi da je kao obiteljska bankarica na poslovima odobravanja kredita provjeravala kreditnu sposobnost klijenata, provjeravala je da li klijenti zadovoljavaju sve uvjete za dobivanje kredita, upoznavala je klijente s kreditom odnosno sa svim općim uvjetima kredita. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su klijente upozoravali da je kamatna stopa promjenjiva, te da HNB štiti tečaj KN u odnosu na CHF, sve to u razgovoru sa klijentom. Što se tiče ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklapali su se u auto kući, a obrađivali u poslovnici banke. Tužitelja se ne sjeća. Međutim, iz iskaza svjedokinje ne bi proizlazilo da bi tuženik tužitelja informirao o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja. Tuženik nije dokazao da bi tužitelju kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti na navedene okolnosti, pri čemu sud ponavlja da su sudovi u kolektivnom sporu zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III-…./2019 i dr. od 3. veljače 2021.). U svakom slučaju na strani tužene banke došlo je do povrede obveze davanja odgovarajućih obavijesti potrošaču. Dakle, sud ponavlja da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama.

44. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-…/2017, Rev-…/2018 i Rev-…/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-…/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-…./2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare. Dakle, primjenom navedenog stava zastarijevanje restitucijskih zahtjeva prekinuto podnošenjem kolektivne tužbe ponovno je počelo teći dana 13. lipnja 2014. kad je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. P-…/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-…/17 od 14.6.2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule. Izuzetak je ovdje S… d.d. (ranije V… d.d.), kreditor koji je kasnije pravomoćno suđen u kolektivnom sporu pa bi zastarijevanje u odnosu na njega počelo teći 14. lipnja 2018. po obje osnove. S obzirom da je tužitelj individualnu tužbu u ovom predmetu podnio 25. 4. 2019. prigovor zastare nije osnovan ni po jednoj osnovi.

45. Najzad, kod pitanja zastare svakako treba navesti Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. na kojoj je gornje pravno shvaćanje korigirano u skladu s pravnom stečevinom Suda EU-a i načelom djelotvornosti zaštite potrošača, na način da je odlučeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

46. Navedeno se može primijeniti i u odnosu na prigovor tuženika da je nastupila zastara potraživanja po preinačenoj tužbi. Naime, tuženik se protivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 12. lipnja 2019. Točno je da je podneskom od 12. lipnja 2019. tužitelj izmijenio prvo postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe – točka 1. tužbenog zahtjeva, kojim je tražio utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, te naknadu parničnog troška, dok podneskom od 12. lipnja 2019. tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu, isplatu svote koju će konačno specificirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te naknadu parničnog troška. Tužitelj je tužbu preinačio prije zaključenja prethodnog postupka, pa iako tuženik nije dao pristanak za preinaku tužbe, odnosno protivio se preinaci tužbe, sud je dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama – članak 190. stavak 1. i 3. ZPP-a. Sud želi ukazati i na zaključak sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV–…./2021 od 26. 11. 2021. na kojoj je zaključeno slijedeće: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“. Što se pak tiče zastare, Vrhovni sud Republike Hrvatske u pogledu toga pitanja još nije konkretizirao svoj zaključak od 26. 11. 2021. te nije uskladio tumačenje zastare s tekovinama Direktive i sudske prakse suda EU. Za sada se ne može prihvatiti stav tuženika da je za računanje zastare odlučan dan preinake tužbe, pri čemu sud i ovdje ukazuje na Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

47. Tuženik je tužitelju osporio svojstvo potrošača, međutim, tužitelj je navedeno dokazao već samim prilaganjem ugovora o kreditu gdje se vidi namjena kredita, te činjenica da se radi o fizičkoj osobi, dakle, tužitelj je kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, prema iskazu tužitelja za osobne potrebe, odnosno za prijevoz na posao kako njega tako i njegove supruge.

48. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku R. d.o.o.: nalaz i mišljenje sudskog vještaka R. d.o.o. od 26. 7. 2021., dopunsko financijsko vještačenje od 5. 1. 2022. – očitovanje na prigovore i prijedloge tužitelja, te drugo dopunsko financijsko vještačenje od 24. 11. 2022. – očitovanje na prigovore i prijedloge tuženika.

49. U osnovnom nalazu i mišljenju vještak je mišljenja kako slijedi:

• isplaćeni iznos kredita od 34.643,10 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita iznosio je 154.376,31 kn,

• razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2007.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.711,19 CHF, odnosno 7.625,50 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama),

• razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2007.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike izmenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 35.115,42 kn;

pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza.

50. U prvom dopunskom nalazu vještak je mišljenja kako je tužitelj na ime predmetnog kredita uplatio iznos od ukupno 41.450,83 CHF, odnosno 219.731,29 kn (iskazano prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja pojedine obveze), a pojedini datumi uplata, iznosi uplata u kunama i valuti CHF, kao i osnove pojedinih uplata dani su u Tabeli 2 nalaza.

51. U drugom dopunskom nalazu sudski vještak očitovao se na prigovore tuženika:

-tuženik prigovara danom nalazu i mišljenju jer je vještak, kako to smatra tuženik, odstupio od zadatka, time što nije dosljedno računao preplate primjenom tečaja na dan isplate kredita;

-tuženik nadalje ističe kako su u inicijalnom nalazu prilikom izračuna tečajnih razlika uzete u obzir samo one razlike u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio veći od tečaja na dan isplate kredita, te da bi se radilo o uzimanju u obzir samo onih činjenica koje idu u korist tužitelja, a ne i onih koje idu u korist tuženika, a što navodno nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke.

U odnosu na navedeno, vještak ističe kako se danim izračunima držao okvira tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a kako sud nije donio odluku o provođenju dokaza na okolnosti koje tuženik navodi u svojem podnesku, vještak se o istome nije niti mogao očitovati. Izlaženje vještaka iz okvira tužbe i tužbenog zahtjeva bilo bi suprotno pravilima struke. Naime, predmet postupka su preplaćeni iznosi po osnovi promjene tečaja u svakom pojedinom anuitetu(napomena vještaka za lakše razumijevanje: negativni iznos nije preplata, već manje plaćeni iznos). Prema tome, jednostavnim pregledom izračuna vidljivo je kako je vještak davanjem nalaza i mišljenja u cijelosti postupio savjesno, u skladu s pravilima znanosti i vještine te u skladu s postavljenim zadatkom. Naravno, ako bi tuženik predložio izvođenje kakvog novog dokaza, te bi sud takav dokazni prijedlog tuženika prihvatio i obvezao ga na uplatu odgovarajućeg predujma troškova vještačenja, ta ako bi sud rješenjem zadao vještaku sačiniti kakve nove izračune, tada bi vještak mogao odgovoriti na tako postavljen novi zadatak, a do tada u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu. Sudski vještak je postupio po nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen stoga je sud nalaz i mišljenje s njegovim dopunama prihvatio u cijelosti.

52. Na ročištu 14. 2. 2023. tuženik je naveo da sudskog vještaka nije potrebno pozivati na ročište kako bi objasnio zašto nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike jer je isto vidljivo iz njegovog očitovanja od 24. 11. 2022., međutim, tuženik ostaje kod prigovora kako je sudski vještak trebao uzeti u obzir negativne tečajne razlike te predlaže da sud pozove sudskog vještaka da uzme u obzir i negativne tečajne razlike, a koji prijedlog tuženik smatra prijedlogom za dopunu vještačenja. Ovom prijedlogu tužitelj se protivio. Najzad, sud je odbio prijedlog tuženika za dopunom vještačenja, jer je uvidom u spis predmeta utvrđeno da tuženik iako uredno pozvan nije pristupio na pripremno ročište 29. 10. 2020., da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio nikakav zadatak vještačenja, pa niti u smislu utvrđenju negativnih razlika, da je sudski vještak u potpunosti postupio po nalogu suda iz rješenja od 29. 10. 2020., dakle, tuženik je prekludiran u prijedlogu za dopunom vještačenja u smislu utvrđenju negativnih razlika.

53. Tužitelj prvo postavljenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti. Za ništetnost predmetnog ugovora odlučno je da je zaključen upravo u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Z. u predmetu poslovni broj: P-…/2012.

54. Bitni sastojci ugovora o kreditu prema odredbama članka 1021. i 1022. ZOO- a, su prije svega sam novčani iznos koji je predmet obveze vraćanja, vrijeme i način vraćanja tog iznosa kao i iznos ugovorenih kamata kao cijene ugovora o kreditu. Kako su odredbe o švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci ugovora o kreditu, a da su redom svi bitni sastojci ugovora o kreditu, konkretno odredba o samom iznosu glavnice kredita čiji se iznos i način povrata vezuje uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita, sve povezano kroz način vraćanja oba iznosa u obliku anuiteta, kao i odredbe koje određuju visinu, vrijeme i način vraćanja samog kredita, te cijenu i način na koji se ona ima za sve platiti, zahvaćeni ništetnošću, takav ugovor ne može opstati jer ne ostaje valjanim niti jedan jedini bitni sastojak. Naime, upravo odredbe ZOO-a propisuju kako ugovor ne može opstati kad ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje ugovora. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud i u ranijoj odluci VSRH Gzz-105/02-2; VSRH Rev-907/02 od 27. 2.2003. u kojoj je navedeno da kada je ništetna ugovorna odredba o cijeni takav ugovor ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora.

55. U tijeku ovog postupka donesena je i odluka Suda Europske unije C-188/17 u predmetu D.-RBA b. H. gdje je i Sud Europske unije u tom predmetu jasno naveo da je odredba o tečajnom riziku, valuti švicarski franak glavni predmet ugovora i kako održanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer je to bitni sastojak ugovora. Dakle, u tom predmetu Sud unije je izričito i nedvojbeno naveo kako ugovori s ništetnom valutom kao glavnim predmetom tih ugovora po mišljenju Suda Europske unije svakako jesu ništetni i ne mogu opstati na snazi.

56. Stoga su temeljni razlozi za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, da je ništetan glavni predmet ugovora (valuta kredita CHF), ništetna je cijena kredita (kamatna stopa koja se mijenjala samovoljnom odlukom banke), a ugovor je sagledan kao cjelina te su ta dva bitna sastojka ugovora u kombinaciji s anuitetnom otplatom kredita uzrokovala znatnu neravnotežu prava i obveza, sve na štetu tužitelja. Iz navedenih razloga prihvaćen je kao osnovan prvo postavljen zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora u cijelosti. Pored navedenog tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 29.163,32 eura / 219.731,03 kn, a radi se o iznosu uplata koje je tužitelj uplati banci na ime predmetnog ugovora o kreditu po svim osnovama (pojedinim anuitetima, zateznim kamatama, naknadama, troškovima premija i dr.), stoga je odlučeno kao u točci I. izreke presude. S obzirom da je sud prihvatio prvi od dva postavljena zahtjeva to o drugo postavljenom zahtjevu i ne donosi odluku.

57. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinog uplaćenog iznosa (Tabela 2, str. 1. dopunskog financijskog vještačenja od 5. siječnja 2022.), do isplate, temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

58. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova za radnje od sastavljanja tužbe do sastavljanja podneska od 16. 8. 2022. (u podnesku od 20. 9. 2019. tužitelj je vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 46.000,00 kn), a nakon toga u visini od 250 bodova, pri čemu je tužitelj zahtijevao trošak za sve radnje računajući vrijednost 1 boda s iznosom od 10,00 kn što konvertirano iznosi 1,33 eura. Tužitelju je trošak dosuđen kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 133,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 12. 6. 2019. – djelomična preinaka tužbe, iznos od 33,25 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 29.

10. 2020. iznos od 133,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 16. 8. 2022. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka te specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 332,50 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 4. 11. 2022. iznos od 166,25 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 14. 2. 2023. iznos od 332,50 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu iznos od 166,25 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 1.296,75 eura što uvećano za PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife iznosi 1.529,94 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 331,81 euro (2.500,00 kn) koji je bio neophodan jer je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 107,51 euro (810,00 kn), stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.969,26 eura / 14.837,39 kn. Tuženiku nije dosuđen iznos od 100,00 kn ili 13,27 eura na ime sudske pristojbe za rješenje o pristojbi za tužbu jer je taj trošak prouzročen propustom tužitelja da pravovremeno plati sudsku pristojbu koju je bio obvezan platiti u trenutku podnošenja tužbe. Tužitelj je propustio zatražiti trošak sudske pristojbe za presudu. Tužitelju nije dosuđen trošak preliminarnog nalaza po D&S d.o.o., jer je i sam tužitelj podneskom od 12. 6. 2019. preinačio tužbu na način da pored utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora o kreditu zahtijeva i isplatu novčane svote koju će konačno specificirati nakon provedenog financijskog vještačenja, pri čemu je sud dopustio preinaku tužbe, stoga sud smatra da preliminarni nalaz nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Odlučujući o trošku sud je uzeo u obzir da nagrada kao za tužbu po Tbr.7.t.1., 3., 6. i 7. pripada samo za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenje vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku, a za sastavljane ostalih podnesaka 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova. Nadalje sud je uzeo u obzir da za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7., za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25% od Tbr. 7. toč. 1., 3.,6. i 7., ali ne više od 50 bodova, i za ročište na kojem se objavljuje presuda 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3.,6. i 7., ali ne više od 50 bodova.

59. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 23. ožujka 2023.

Sutkinja Sylviane Kraljević,v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo R. & O., K., D.. V. M.

2. Odvjetničko društvo P. & P., G. I., I., Z.