REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp-3835/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. P., radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/22- 5/25055., Urbroj: 511-02-05-22-1, od 19.10.2022., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 23. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI D. P., O.:..., sin B. i B., r. Đ., rođen ...u Z., s prebivalištem u B.,

L.  J.  16A,  radnik,  nezaposlen,  izvanbračna zajednica,  2  maloljetne  djece,  državljanin Republike Hrvatske, završio 4. razreda osnovne škole, pismen, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 20. kolovoza 2022., oko 18:00 sati, u obiteljskoj kući u ulici L. J. 16A u B., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je u vidno alkoholiziranom stanju u jednom trenutku uzeo mobilni uređaj i nabacio se prema Z. Đ. kojom prilikom ju je pogodio u predio glave, time da su događaju bili prisutni dvoje njihove maloljetne djece L. P., O.: ... i D. P., O.: ...te dvoje maloljetne susjedove djece T. K., O.: ... i M. K., OIB: ...,

dakle, fizičkim nasrtajem na izvanbračnu suprugu u prisutnosti maloljetne djece, nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. stavka 3. točke 4. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (pet) DANA.

II Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

U V J E T N A  O S U D A

tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 (šest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

OKRIVLJENI D. P., O.:..., sin B. i B., r. Đ., rođen ....u Z., s prebivalištem u B.,

L. J. 16A,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

III da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, nasilnički se ponašao u obitelji na način da je supruzi Z. Đ. uputio pogrdne riječi: " kako si nesposobna, uzet ću ti djecu i ti tu ne možeš ništa učiniti", te da bi nasrnuo na pastorka S. maloljetnog Š.,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura)/ 113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa 211-07/22-5/25055., Urbroj: 511-02-05-22-1, od 19.10.2022., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani D. P. navodi da je kritične zgode u obiteljskoj kući u popodnevnim satima vršio izvjesno fizičko nasilje prema svojoj izvanbračnoj supruzi Z. Đ. i to u prisutnosti nekolicine maloljetne djece time da je svoj mobilni telefon bacio prema njoj dok je sjedila na krevetu, pa je telefon suprugu udario u predjelu čela te joj nanio lakšu povredu u vidu porezotine. Naime, više godina živi sa suprugom te imaju dvoje zajedničke maloljetne djece, time da supruga ima dvoje djece iz prethodne zajednice života. Prema supruzi nije nikada bio nasilan, niti je bilo za to razloga i dobro su se slagali. No, ove zgode ona mu je bezrazložno prigovorila po dolasku kući činjenicu zašto se nije ranije pojavio, a kako je bio u nekoj mjeri etiliiran reagirao je impulzivno i u ljutnji je mobilni uređaj bacio na stol kako bi tamo ostao, ali je on skliznuo preko stola i suprugu pogodio u predjelu čela, što znači da nije bilo namjere da tako nasrnem na suprugu, ali je svjestan činjenice da ovakva njegova gesta nije bila primjerena. U svakom slučaju djeca su pratila događaj tokom kojeg nije supruzi iskazivo neprimjerene riječi ili prijetnje vezano za oduzimanje djece niti joj je govorio da je nesposobna, kako je navedeno u optužnom aktu. Stoga priznaje prekršaj kako mu se stavlja na teret.

4. Iako je okrivljenik priznao prekršaj za koji se tereti, sud je tokom postupka dodatno ispitao oštećenu Z. Đ., kao izvanbračnu suprugu okrivljenika.

5. Ispitana Z. Đ. iskazuje da je ona izvanbračna supruga okrivljenika te imaju dvoje zajedničke maloljetne djece, time da ima dvoje djece iz prethodne zajednice života. Žive zajedno 6 godina i u tom periodu suprug nije nikada prema njoj ili djeci iskazivao neprimjereno ili nasilno ponašanje. Čak što više suprug je korektan i brižan ponajprije prema djeci i ovo je bila doista incidenta izolirana situacija do koje nije trebalo doći i smatra da se takvo što više neće ponoviti. Naime, kada je suprug navedene zgode došao kući u popodnevnim satima imali su kraću verbalnu prepirku oko njegovog kašnjenja kući, a u to vrijeme je bila s djecom u sobi. Suprug je tokom tog razgovora koristio mobilni uređaj i u jednom trenutku je iznenada bacio telefon u pravcu njega dok je sjedila na krevetu i telefon ju je doista pogodio u predjelu čela i nanio joj sitnu porezotinu. Iako nije očekivala da će okrivljenik tako reagirati, smatra da to nije učinio namjerno već nehotice i stoga mu ne zamjera opisano ponašanje te su i nadalje u dobrim i bliskim odnosima. Zbog proteka vremena ne može se prisjetiti da li bi joj suprug u ovoj situaciji iskazao neprimjerene riječi vezano za navodno oduzimanje djece iako je to moguće spomenula povodom pružanja prvog iskaza nakon događaja. U svakom slučaju predmetni događaj su pratila njihova maloljetne djeca koja nisu bila posebno uznemirena zbog nastalog događaja. Također nema govora o tome da bi suprug u ovoj situaciji pokušavao nasrtati na sina S., što znači da taj dio iskaza koji je pružila nakon događaja nije točan i očito ju je službena osoba koja je provodila ispitivanje pogrešno razumjela.

6. Na temelju priznanja okrivljenika, koje je potom stavljeno u usporedbu sa iskazom ispitane oštećene te zapisnikom o njenom ispitivanju, sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude koji mu se stavlja na teret, pa je proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

7. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude, jer osim što se prvotno izjasnio da se smatra krivim za navedeni prekršaj te je zatim izričito i jasno u obrani opisao svoje protupravno ponašanje i priznao prekršaj, ujedno je spomenuti dokaz potpuno sukladan sa sadržajem njegove obrane.

8. Tako iz iskaza ispitane oštećene razabiremo da je ove zgode suprug isključivo prema njoj izvršio neku vrstu fizičkog nasilja stoga što je nakon kraće verbalne rasprave prema njoj bacio iz ruke mobilni telefon koji ju je tada pogodio u predio čela glave te joj nanio lakšu povredu u vidu porezotine, a što se sve odvijalo u prisutnosti nekolicine maloljetne djece. Ipak, smatra da to nije učinio namjerno jer nikada ranije prema njoj ili djeci nije bio nasilan, već smatra dobrim i brižnim ocem i suprugom. Stoga je uvjerena da se radilo o izoliranom incidentu koji se više neće ponoviti i ne zamjera mu ovakav razvoj događaja te su i nadalje u dobrim i bliskim odnosima. Nastavno oštećena ističe da se ne prisjeća djela događaja gdje bi joj suprug iskazivao neprimjerene riječi koje bi kod nje izazvale neku uznemirenost i svakako nije pokušao nasrtati na njenog maloljetnog sina S..

9. Nadalje, uvidom u iskaz oštećene koji je pružen neposredno nakon događaja nalazimo da je oštećena opisala izvjesnu svađu sa suprugom, kada je napomenula da joj je suprug rekao da je nesposobna i da će joj uzeti djecu, pa nakon što ju je suprug pogodio telefonom u predjelu glave, kojom je prilikom rekla sinu da pozove policiji, okrivljenik je tada nasrnuo na njenog sina S. Š..

10. Međutim, oštećena u ovoj situaciji ističe da se ne sjeća djela događaja koji je opisala u tom iskazu ističući da joj je suprugu upućivao neprimjerene riječi koje bi izazvale kod nje uznemirenost i tvrdi da nije bila uznemirena čak ni kada ju je suprug nehotice telefonom pogodio u predjelu glave. K tome napominje da suprug nije nasrtao na njeno sina niti opisuje o kakvom bi se nasrtanju radilo i kakve bi radnje okrivljenik poduzimao u tom smislu prema maloljetnom djetetu. U tom smislu iskaz oštećene sud smatra uvjerljivim i prihvatljivim, jer je ona ipak izričito teretila supruga za asocijalno ponašanje, pa to jasno znači da bi potvrdila i njegovo verbalno nasilje za slučaj da se ono faktično zbilo, a posebno ako je postojao izvjestan tjelesni napad na njenog maloljetnog sina.

11. Prema tome, oštećena je sporni događaj jasno i detaljno opisala i time svojim navodima u potpunosti potkrijepila samu obranu okrivljenika vezano za njegovo asocijalno ponašanje koje je u naravi predstavljalo nasilje u obitelji isključio prema njoj u prisutnosti maloljetne djece.

12. Iz navedenih razloga se dolazi do zaključka da je okrivljenik na opisani način postupao nasilno prema bliskom članu obitelji, jer je udaranje tupo tvrdim predmetom kao što je mobilni uređaj na bliskog člana obitelji svakako fizički oblik nasilja koji se ničime ne može opravdati, bez obzira da li je do toga došlo nehotice, posebno kada je izvršen u prisutnosti većeg broja maloljetne djece te je ujedno nastupila i izvjesna štetna posljedica.

13. Kako postoji izričito priznanje okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnose isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članku 171a stavka 3. Prekršajnog zakona i u tom smislu je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju na ime okrivljenika iz koje proizlazi da je kažnjavan i to za prekršaje iz oblasti prometa.

14. Dakle, na temelju izričitog očitovanja okrivljenika o priznanju krivnje, te jasne obrane prema kojoj nalazimo da je postupao protupravno, proizlazi da je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

15. Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje prema supruzi u prisutnosti maloljetne djece koja zbog svoje dobi dobro svakako razaznaju izvjesno zlostavljanje, time da je kod oštećene takvo ponašanje izričito izazvalo neke negativne emocije, kao i štetnu posljedicu u vidu lake tjelesne povrede, dok je i kod djece bez sumnje izazvana određena trauma. Na strani okrivljenika kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da je nezaposlen te je izrazio žaljenje za događaj, a uzdržava maloljetnu djecu, time da kao otegotno sud nije cijenio činjenicu da je sankcioniran za prekršaje iz prometa, što ne ukazuje da je sklon ovakvoj vrsti asocijalnog ponašanja. Kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude. Stoga će i sama prijetnja kaznom utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

16. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja kao i udaljenje iz obiteljske kuće, obzirom da prema provedenim dokazima odnosno tvrdnjama oštećene uopće ne proizlazi da je ona u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika te ne osjeća ugroženost za svoj integritet. To znači kako je neznatna mogućnost daljnjeg ponavljanja nasilnog čina od strane okrivljenika, jer ujedno dokazi ukazuju da je spletom okolnosti došlo do opisanog nasilnog čina, time da je okrivljenik brižan otac i suprug te nije sklon rabijatnom ponašanju, pa bi svakako njegovo udaljenje iz obitelji, posebno od maloljetne djece, imalo suprotan učinak od onog koji je potrebno postići izricanjem sankcija. Stoga su nepotrebne i ne svrsishodne navedene zaštitne mjere.

17. Također, sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio niti na izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, jer ni iz čega ne proizlazi da se radi o osobi koja je ovisnik o toj vrsti poroka, a posebno da bi ovu protupravnu radnju izvršio zbog odlučujućeg utjecaja alkohola te da bi u protivnom njegovo ponašanje bilo drugačije. Naime, kod okrivljenika ove zgode nije utvrđena bilo koja koncentracija alkohola, iako on ne spori da je popio nekoliko alkoholnih pića prije sporog događaja, ali čak niti sama oštećena ne spominje da je ključan uzrok asocijalnom ponašanju okrivljenika bila njegova etiliziranost, dok prema njegovom profilu nalazimo da on nije nikada sankcioniran za bilo kakve neprimjerene i nezakonite radnje vezano uz uzimanje alkoholnih pića. Stoga se nikako ne može zaključiti da je okrivljenik stvarni ovisnik o toj vrsti poroka te da bi se provedenim liječenjem od te ovisnosti izbjegao uzrok koji dovodi do promjena u njegovom ponašanju i ispoljavanju agresije prema članovima obitelji, tako da nije smisleno i uputno izricati mu ovakvu vrstu zaštitne mjere.

18. Nadalje, što se tiče prekršaja opisanog pod točkom III u izreci presude, treba naznačiti kako je u zakonskoj terminologiji psihičko nasilje svako ne tjelesno nasilje koje je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, pa je to jedna od odlučnih činjenica i sastavnih elemenata koje čine biće tog prekršaja. Uvidom u činjenični opis spomenute protupravne radnje razabire se da opisani verbalni napad okrivljenika očito nije izazvao bilo koju od naprijed navedenih posljedica za oštećenicu, jer se ne spominje da bi ona izražavanjem neprimjerenih riječi i prijetnji od njegove strane došla u stanje uznemirenosti, ili da bi joj bilo povrijeđeno dostojanstvo. U optužnom aktu samo se izričito ističu i citiraju navodne riječi koje je okrivljenik izricao prema njoj i koje bi potencijalno mogle uznemiriti drugog člana obitelji, ali kako nema naznačenih činjenica koje čine biće ovog prekršaja, tada sud nije mogao prekoračiti optužbu u tom smislu i bez intervencije tužitelja to naznačiti u činjeničnom opisu. Osim toga, oštećena je izričito napomenula u svojem iskazu da se ne sjeća kao bi joj suprugu uputio naznačene riječi iz optužnog akta, tako da nije imala razloga da bude zbog nečega uznemirena. Isto tako, što se tiče navodnog nasrtaja okrivljenika na maloljetnog sina oštećene S... također nema dokaza koji bi ukazivali na to da bi okrivljenik na bilo koji način nasrtao na maloljetno dijete, jer to izričito negira sama oštećena kao majka djeteta. S druge strane, u zakonskom smislu ne postoji termin nasrtanja, jer je takav pojam nedovoljno definiran već se jedino spominje primjena fizike sile uslijed koje nužno ne mora nastupiti tjelesna ozljeda kao i tjelesno kažnjavanje prema djeci. Stoga u situaciji gdje činjeničnim opisom nigdje nije jasno i precizno opisano o kakvom se eventualno nasrtaju okrivljenika na maloljetno dijete radilo, tada se jedino može zaključiti da nije došlo do primjene fizičke sile u bilo kojem smislu odnosno tjelesnog kažnjavanja, zbog čega se korišteni termin nasrtaja ne može smatrati nasilnim činom.

19. Prema tome, zbog navedenih nedostataka u činjeničnom opisu prekršaja koji su nužni za postojanje bića ovog prekršaja, sasvim je jasno i neupitno utvrđeno da na strani okrivljenika ipak nije bilo izražavanja psihičkog nasilja prema supruzi niti je egzistirao bilo kakav tjelesni napad na njezino maloljetno dijete, te je zbog naprijed navedenih razloga u odnosu na te inkriminacije oslobođen optužbe.

20. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je radno sposobna osoba te može stjecati određena sredstva za uzdržavanje obitelji, pa je u mogućnosti platiti minimalni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članova obitelji.

U Bjelovaru, 23. ožujka 2023.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da okrivljenik žalbu može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1.) Okrivljeniku

2.) Podnositelju Optužnog prijedloga

- po pravomoćnosti

3.) Oštećenici Z. Đ.

4.) Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK