Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-93/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz H., P. Z. 74, K., OIB:, zastupane po punomoćnici A. B. D., odvjetnici iz K., protiv tuženika P. banka Z. d.d. Z., R. cesta 50, OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva L. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 13. veljače 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 23. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu 9011728491, zaključenog 27. srpnja 2006. u Kutini, između tužiteljice L. Š. iz K., H., P. Z. 54, OIB:, kao korisnika kredita i tuženika P. banka Z. d.d., Z., R. cesta 50, OIB:, kao kreditora, sadržane u članku 6. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule vezane za CHF, odnosno kojima je ugovoreno da su kredit i kamate iz točke 4. Ugovora "plativi u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja".
II. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d., Z., R. cesta 50, OIB da tužiteljici L. Š. iz H., P. Z. 74, K., OIB:, isplati iznos od 1.318,39 eura/9.933,44 kune[1] , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 11,55 kuna od 1.9.2006.
- 13,41 kuna od 1.10.2006.
- 6,92 kuna od 1.11.2006.
- 6,08 kuna od 1.12.2006.
- 8,19 kuna od 1.4.2008.
- 99,43 kuna od 1.11.2008.
- 4,69 kuna od 1.12.2008.
- 105,80 kuna od 1.1.2009.
- 121,25 kuna od 1.2.2009.
- 128,03 kuna od 1.3.2009.
- 106,73 kuna od 1.4.2009.
- 110,12 kuna od 1.5.2009.
- 82,37 kuna od 1.6.2009.
- 58,69 kuna od 1.7.2009.
- 64,00 kuna od 1.8.2009.
- 77,64 kuna od 1.9.2009.
- 76,11 kuna od 1.10.2009.
- 63,09 kuna od 1.11.2009.
- 87,45 kuna od 1.12.2009.
- 105,23 kuna od 1.1.2010.
- 133,81 kuna od 1.2.2010.
- 126,36 kuna od 1.3.2010.
- 163,27 kuna od 1.4.2010.
- 155,20 kuna od 1.5.2010.
- 172,04 kuna od 1.6.2010.
- 283,77 kuna od 1.7.2010.
- 7.562,21 kuna od 29.7.2010.
pa do isplate, računajući istu u razdoblju od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007., po stopi od 15% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredta odobrenih za razdoblje dolje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refeentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d., Z., R. cesta 50, OIB da tužiteljici L. Š. iz H., P. Z. 74, K., OIB:, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.865,00 eura/14.053,00 kuna[1] , sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 9. ožujka 2023., po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 29. ožujka 2021., podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 27. srpnja 2006. (list 7 spisa). Tužiteljica smatra da su odredbe iz članka 6. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3. studenog 2022. (list 70 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.
2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.
3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 27. srpnja 2006. (list 7 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 23.946,15 CHF. U članku 6. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Vještak je u svojem nalazu utvrdio da se iznos od 9.933,00 kuna, odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev potražujući iznos od 9.933,44 kuna/1.318,39 kuna. Sud je u cijelosti usvojio ovakav precizirani tužbeni zahtjev jer je isti u suglasnosti sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.
4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 27. srpnja 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 6. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno u izreci, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.
8. Sud je u tijeku postupka saslušao tužitelja kao stranku na okolnosti zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tekst ugovora o kreditu sačinio tuženik te u kreiranju istog tužitelj nije sudjelovao nego je samo potpisao predmetni ugovor. Tužitelj je po struci trgovac, te nije stručnjak za financijska pitanja. Stoga je sud i prihvatio njegove navode da isti nije mogao razumjeti odredbe kredita koji se odnosi na valutnu klauzulu. Tužitelj je pojasnio da mu je upravo djelatnik banke pojasnio u vrijeme zaključenja ugovora da je franak stabilna valuta i da su takvi krediti u švicarskim francima najpovoljniji za korisnike. Sud je prihvatio navode tužitelja kao jasne i uvjerljive jer je tužitelj na objektivan način prikazao tijek zaključivanja ugovora o kreditu kod tuženika.
9. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se sasluša kao svjedok Mihaela Slišković, osobni bankar – djelatnik tuženika, s obzirom da je tuženik taj prijedlog dao na ročištu 2. prosinca 2022., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka.
10. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.
Kako je tužitelj podnio tužbu 29. ožujka 2021. nije protekao zastarni rok od 5 godina pa je ovaj prigovor odbijen.
11. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 5.10.2021., zastupane na ročištu od 7.3.2022., sve po 199,08 eura/1.500,00 kuna, sastav podnesaka od 25.4.2022. i 29.6.2022., zastupanje na ročištima od 2.12.2022. i 13.2.2023., sve po 149,31 eura/1.125,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude 74,66 eura/562,50 kuna, što sve zajedno sa PDV-om iznosi 1.586,73 eura/11.955,22 kune. Tužiteljica je imala troškove vještačenja 199,08 eura/1.500,00 kuna, te sudske pristojbe na tužbu i presudu 79,63 eura/600,00 kuna. Stoga ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 1.865,00 eura/14.053,00 kuna.
Kutina, 23. ožujka 2023.
S u d a c
D. S.
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u četiri primjerka.
Dna
1. Odvj. A. B. D., K., H. branitelja 7
2. O.. društvo L. i partneri, Z., K. D. 18
