Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-106/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. J., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Kvm-1/2023-4 od 28. veljače 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj Kvm-1/2023-4 od 28. veljače 2023, nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KOz-DO-3/2022. od 5. listopada 2022., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-2/2022-8 od 21. studenog 2022., protiv optuženog D. J. zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11. te dva kaznena djela protiv spolne slobode, bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. J. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. J. po branitelju odvjetniku Z. P., ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje i predmet vrati sucu istrage na ponovnu odluku ili ga preinači na način da okrivljenika pusti na slobodu, a odredi odgovarajuće mjere".
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Osnovana sumnja da je optuženi D. J. počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora.
6.1. U odnosu na navode žalbe kojima se iznosi vlastito viđenje do sada provedenih dokaza na kojima se optužnica temelji, skreće se pozornost žalitelju da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren.
6.2. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza, nisu od značaja.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženog D. J., postoje i one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela. Te okolnosti proizlaze iz duljine inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je optuženik protupravno postupao i to na štetu dvije oštećenice, njihove životne dobi te broja terećenih kaznenih djela, zatim da bi godinu ili dvije nakon inkriminiranog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta za koje se tereti, oštećenoj E. J. zavukao ruku ispod majice i dirao po grudima, da joj je u dvadesetak navrata prilikom susreta na ulici i ispred kuće postavljao pitanje "kad će opet", što je dijete oštećena shvatilo kao pitanje kad će ponoviti inkriminirano kazneno djelo. Pritom valja napomenuti i okolnost da oštećena E. J. živi u susjedstvu s optuženikom, dok oštećena A. J. živi odvojeno, ali u blizini obiteljske kuće svojih roditelja, a time i optuženika koji ima obiteljsku kuću u njihovom neposrednom susjedstvu. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu optuženikovu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.
8. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te za svoje zaključke izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., odnosno nekom od mjera opreza, kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju opetovanim žalbenim navodima kako u postojećim okolnostima u kojima su se obje obitelji, i žrtvi i optuženika, međusobno "zabarikadirale" te ne komuniciraju pa da u takvoj atmosferi maksimalno negativnih emocija jednih prema drugima, nema opasnosti da će optuženik ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo, jer navedene okolnosti ne umanjuju postojeću opasnost od ponavljanja djela.
10. U odnosu na opetovane žalbene navode optuženika kako je "vrijeme do sada provedeno u pritvoru sasvim dovoljno upozorenje da ni ne pomisli na izvršenje bilo kakvog ili sličnog kaznenog djela", drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
11. Za žalbene navode koji očito upiru na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 23. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
