REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 6 Us I-1235/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. S. B., i 2. K. B., oboje iz P., B. V., oboje zastupani po opunomoćenici Ž. Č. L., odvjetnici u P., T. P., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi odgode izvršenja rješenja o uklanjanju, 23. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim, rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/19-02/288, URBROJ: 443-02- 02-17-22-17 od 30. rujna 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/19-02/288, URBROJ: 443-02-02-17-22-17 od 30. rujna 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja rješenja istog tijela KLASA: UP/I-362-02/19-02/288, URBROJ: 531-07-1-3-1-19-1 od 27. travnja 2019. (kojim je tužiteljima naloženo da u roku od 120 dana uklone bespravnu rekonstrukciju ozakonjene zgrade izgrađene na k.č.br. … k.o. P.), a podredno i zahjev za odgodom izvršenja o prvoj novčanoj kazni kojom se tužitelje prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.
2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelji u tužbi te u kasnijem tijeku spora ističu da bi im izvršenjem rješenja o uklanjanju i rješenja o izricanju novčane kazne nastala nenadoknadiva šteta. Ističu da su dana 15. rujna 2022. nadležnom tijelu podnijeli (novi) uredan zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za spornu rekonstrukciju, o čemu se obavijestili tuženika, pa bi im stoga uklanjanjem građevine za koju će uskoro ishoditi građevinsku dozvolu nastala nepopravljiva šteta. Smatraju da odgoda izvršenja ne bi bila protivna javnom interesu, te da je izvršenje rješenja protivno načelu razmjernosti te ustavom zaštićenom pravu vlasništva tužitelja, a zapriječeni iznosi novčanih kazni takvi da dovode u pitanju egzistenciju njihovih obitelji. Zaključno ističu navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju.
3. Tužbenim zahtjevom predlažu da Sud poništi, podredno oglasi ništavim pobijano rješenje tuženika, da sam riješi pravnu stvar na način da prihvati zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju i rješenja o izricanju novčane kazne, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 16. ožujka 2023., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
7. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz njihovim saslušanjem, smatrajući da se provođenjem navedenog dokaza ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, a koje se mogu utvrditi uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu.
8. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da su tužitelji tuženiku 26. rujna 2022. podnijeli prijedlog za odgodu izvršenja citiranog inspekcijskog rješenja tuženika od 27. ožujka 2019., kao i rješenja tuženika od 12. svibnja 2022. kojim se tužitelji prisiljavaju na izvršenje tog rješenja novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kn, ističući da su podnijeli (novi) zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, kao i da će plaćanjem kazne biti ugrožena njihova egzistencija.
10. Tuženik je pobijanim rješenjem prijedlog odbio, navodeći da je rješenjem o uklanjanju tužiteljima ostavljen maksimalan rok za izvršenje (120 dana), da je od izvršnosti već prošlo dvije godine, te da je tužiteljima zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen. Stoga da tužitelji nisu dokazali da bi im uklanjanjem građevine nastala nenadoknadiva šteta, već da je šteta koja tužiteljima prijeti materijalna, te da bi daljnja odgoda izvršenja bila protivna javnom interesu.
11. Odredbom čl. 140. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
12. Citiranom odredbom čl. 140. st. 1. ZUP propisano je dakle da nadležno tijelo pod određenim uvjetima može odrediti odgodu izvršenja, iz čega proizlazi da odluka hoće li se odgoda odrediti predstavlja diskrecijsku ocjenu tijela. Sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZUS-a Sud u upravnom sporu ne može odlučivati o pravilnosti odluke donesene primjenom diskrecijske ocjene.
13. Međutim, kao što je navedeno sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZUS upravni spor se ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, a u konkretnom slučaju Sud ne nalazi da bi odluka tuženika bila nezakonita. Ovo iz razloga što se sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi javnom interesu izraženom u odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21).
14. Slijedom navedenog, budući da navedeni zakonski uvjet iz čl. 140. st. 1. ZUP- a nije ispunjen, to je zakonito pobijanim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja, čak i bez ispitivanja da li su ispunjeni preostali uvjeti (teško popravljiva šteta), pri čemu je tuženik i u tom dijelu pobijano rješenje detaljno obrazložio u skladu čl. 98. st. 5. ZUP- a.
15. Ujedno se ističe da šteta na koju tužitelji ukazuju (uklanjanje građevine, plaćanje novčane kazne) po svojoj prirodi predstavlja materijalnu štetu, koja stoga nije nenadoknadiva.
16. Pritom valja istaknuti i da tuženik nije odmah po izvršnosti rješenja o uklanjanju (izvršno 31. srpnja 2019.) pristupio izricanju novčanih kazni, već da je rješenje o izricanju novčane kazne donio tek gotovo tri godine kasnije, 12. svibnja 2022., nakon što je odbijen (prvotni) zahtjev tužitelja za izdavanjem građevinske dozvole. Stoga u postupanju tuženika nema nezakonitosti, budući je isti suštinski odgodio izvršenje rješenja o uklanjanju na gotovo tri godine, te stoga nema osnove za daljnjom odgodom, neovisno o tome što su stranke podnijele novi zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za spornu građevinu.
17. Zaključno, valja istaknuti da tužitelji protiv rješenja o uklanjanju nisu bili pokrenuli upravni spor, te da je isto postalo pravomoćno još 2019., pa i zbog navedenog razloga osnove za određivanjem odgode izvršenja iz čl. 140. st. 1. ZUP- a, a da je u međuvremenu ovosudnom nepravomoćnom presudom posl.br. Us I- 693//2022-7 od 3. listopada 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja o izricanju prve novčane kazne od 12. svibnja 2022.
18. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, isto nije opterećeno kojim od odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a taksativno navedenih razloga ništavosti, te je stoga na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS- a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, prema kojoj tužiteljima, koji u ovome sporu nisu uspjeli, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.
U Rijeci 23. ožujka 2023.
Sutkinja
Daria Pugel, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
