Poslovni broj: Usž-1180/23-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice V. N., N. B., Republika Srbija, koju zastupa B. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1785/22-7 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1785/22-7 od 31. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, kojim je odbijen njezin zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnome ponavlja sve tužbene navode na koje je sud odgovorio. Smatra da sud nije naveo opravdane razloge za odbijanje dokaznih prijedloga tužiteljice za saslušanjem svjedoka te njezinog osobnog saslušanja. Predlaže da se presuda ukine i traži troškove postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su u obrazloženju rješenja o odbitku zahtjeva tužiteljice navedene sve relevantne činjenice i razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza te razlozi zbog kojih zahtjev nije usvojen, što je potvrđeno i presudom Upravnog suda u Zagrebu te u cijelosti ostaje kod rješenja i predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja uzeo u obzir sve činjenice koje su utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).
6. Tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan. Naime, u konkretnom slučaju bilo je sporno je li tužiteljica ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo propisane odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.). Naime, prema članku 16. stavku 1. navedenog Zakona pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Sud pravilno ističe da se, je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda, utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu. Isto tako, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi već aktivno sudjelovanje. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te osporene presude nedvojbeno je utvrđeno da se tužiteljica nije isključivo i kontinuirano izjašnjavala kao Hrvatica, već je iskazivala opredijeljenost i drugom narodu. Isto tako, tužiteljica niti ne tvrdi niti ne dokazuje svoje članstvo i aktivno sudjelovanje u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
8. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljica ne ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo propisane odredbom članka 16. stavka 1. Zakona.
9. Što se tiče prigovora tužiteljice iz žalbe da je predlagala saslušanje svjedoka te svoje osobno saslušanje, a sud je navedene dokazne prijedloge bez obrazloženja odbio, valja istaći da navedeno nije točno. Naime, sud je obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio navedene dokazne prijedloge. U prvostupanjskoj presudi jasno je navedeno da je sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje tužiteljice i svjedoka jer se odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari utvrđuju na temelju materijalnih dokaza. S navedenim obrazloženjem suglasan je i ovaj Sud.
10. Iz svega navedenog proizlazi da žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev uz razložno obrazloženje.
11. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 23. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš, v.r.
