Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-9358/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. M., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 21. srpnja 2022., broj: 10. Pp-7601/2021, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. I. M. kao osnovane, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se djelo okrivljenika označava prekršajem iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okr. I. M. izriče se novčana kazna u iznosu od 1.600,00 EUR (tisućušesto eura) / 12.055,20 kn[1] (dvanaesttisućapedesetpet kuna i dvadeset lipa), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode 14. lipnja 2020. u 12,05 do 23,55 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti 1.560,18 EUR (tisućupetstošezdeset eura i osamnaest centi) / 11.755,18 kn (jedanaesttisućasedamstopedesetpet kuna i osamnaest i lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena, a na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s time da će se u izrečenu mjeru uračunati vrijeme oduzimanja vozačke dozvole po policiji.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) / 376,73 kn (tristosedamdesetšest kuna i sedamdesettri lipe) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru okr. I. M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 dana.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 14. lipnja 2020. u 12,05 sati do 23,55 sati uračunato u izrečenu kaznu, kao jedan dan zatvora.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 24 mjeseca.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna / 39,82 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice M. B., odvjetnice u Z., zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe, po ocjeni ovog Suda, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, prekoračenja optužnog prijedloga, budući da je iz prvostupanjskog predmeta, usporedbom optužnog akta i izreke pobijane presude, razvidno da se presuda odnosi na djelo iz podnesenog optužnog prijedloga, te da postoji istovjetnost između činjeničnog opisa optužbe i presude koja je na temelju njega donesena. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud je ovlašten sam, bez tužitelja, u izvjesnoj mjeri činiti intervencije u činjenični opis optužbe, te ga urediti dodavanjem ili ispuštanjem onih činjenica koje nisu bitne za radnju ostvarenja prekršaja, odnosno, izmijeniti bilo koji dio činjeničnog opisa ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji im je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena činjeničnog opisa ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika.

6.

Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da izreka proturječna razlozima te da je izostalo izlaganje razloga osuđujuće odluke jer po ocjeni ovog Suda, iz pobijane presude nije razvidno da bi izreka bila proturječna razlozima kako na to paušalno upire žalitelj, a obrazloženje sadrži dostatne razloge za svaku točku presude u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Stoga je ovaj Sud mišljenja da presuda sadrži dostatne razloge, koji nisu u nesuglasju s provedenim dokazima.

7. Analizom predmeta u smislu žalbenih navoda kojima žalitelj upire na povredu prava na sudjelovanje u postupku, povredu načela kontradiktornosti i povredu konfrontacijskog prava, suprotno tvrdnji žalitelja, proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbama Prekršajnog zakona proveo raspravu 14. lipnja 2022. na kojoj je pročitao obranu zamolbeno ispitanog okrivljenika uz braniteljicu, te ispitao svjedoka i pročitao materijalnu dokumentaciju na kojoj temelji svoju odluku, s time da su urednim pozivanjem okrivljenika (i braniteljice) na raspravu istome omogućena sva procesna prava u postupku, u smislu odredbe članka 85. Prekršajnog zakona, odnosno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Stoga je žalitelj imao mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe i pravo da bude nazočan radnjama u postupku te da pri obavljanju tih radnji zastupa svoje interese i izražava svoje stajalište, međutim koje pravo nije iskoristio.

7.1. Ističe se da je u prekršajnom postupku pravo na branitelja fakultativne naravi i njime disponira okrivljenik, osim u slučaju iz članka 172. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona, o kojem pravu se ne radi u predmetnom slučaju, pa prvostupanjski sud nije u obvezi odgoditi glavnu raspravu kada su okrivljenik i njegova braniteljica uredno pozvani na raspravu. Napominje se da je iz stanja predmeta razvidno kako je prvostupanjski sud, prethodno, u dva navrata, prihvatilo razloge za odgodu rasprave (zbog spriječenosti okrivljenika i braniteljice) međutim za dan rasprave za okrivljenika nije dostavljen nikakav dokaz da postoje opravdani razlozi za njegovo neodazivanje na raspravu.

7.2. Bez uspjeha žalitelj upire da mu nije omogućeno pravo na uvid u spis jer da mu nije dostavljena kopija dokumentacije, budući da je razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje spisa propisano odredbom članka 150. Prekršajnog zakona, na temelju dopuštenja iz stavka 4. citiranog članka i Zakona, pod nadzorom suda (s time da nije propisana dužnost suda o dostavi dokumentacije).

7.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika.

8. Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka Damira Marasovića i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

8.1. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje svojstvo vozača te prilike navodeći da je sjedio u parkiranom vozilu, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza policijskog službenika koji je postupao kritične zgode i neposredno ga uočio kao vozača vozila reg. oznake xxxx koje se kretalo ulicom Put Blata i vršilo parkiranje. Stoga je pravilno utvrđeno da je upravljajući vozilom sudjelovao u prometu na cesti, odnosno, da je neposredno prije zaustavljanja i pristupanja djelatnika policije imao svojstvo vozača. U takvoj prometnoj situaciji, s obzirom da su policijski službenici u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama obavljali nadzor i upravljanje prometom, te nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu, a iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenik neposredno prije same kontrole imao svojstvo vozača u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 68) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je policijski službenik imao zakonske ovlasti podvrgnuti ga ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva alkohola u organizmu. Činjenica da bi u trenutku fizičkog pristupanja djelatnika policije već bio parkiran nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. Stoga je pravilno žalitelju ponuđeno ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu. Stupanj koncentracije alkohola u organizmu ispitanika od 2,72 g/kg žalitelj ne dovodi u pitanje, a isto proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. lipnja 2020., budući da je prihvatio ispitivanje i nije poricao rezultate, te je takav zapisnik bez primjedbi i potpisao.

Neosnovano žalitelj upire na iskaz svjedoka A., budući da se pobijana presuda ne temelji na tom dokazu, niti je u postupku pred izmijenjenim sucem isti ispitan kao svjedok.

8.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj niti sada ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. U pravu je žalitelj da je za počinjeni prekršaj izrečena prestroga kazna, budući da uz pravilno vrednovanu težinu djela koja se ogleda u izrazito visokom stupnju alkoholiziranosti, prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, nisu pravilno cijenjene duge utvrđene okolnosti od utjecaja na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona. Iako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio prethodnu kažnjavanost okrivljenika, tu okolnost nije pravilno vrednovao. To stoga jer iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta i mjerodavne evidencije nadležnog Ministarstva proizlazi da je okrivljenik u relevantnom razdoblju za ocjenu njegovog ranijeg ponašanja u prometu pravomoćno kažnjavan zbog lakšeg prometnog prekršaja iz članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je prvostupanjski sud tu okolnost precijenio, pogrešno smatrajući da se na temelju takvog ranijeg ponašanja može zaključiti o sklonosti činjenju prometnih prekršaja. S obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio druge otegotne okolnosti, imajući na umu utvrđene olakotne okolnosti te poznate obiteljske i životne prilike žalitelja, da je otac dvoje maloljetne djece o kojima skrbi, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe preinačio odluku o kazni razmjerno svim relevantnim okolnostima od utjecaja na kaznu i stupnju prekršajne odgovornosti, te izrekao blažu vrstu kazne unutar raspona posebnim zakonom propisane kazne, kako je to i označeno u izreci ove odluke u točki I.

Izrečenu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom za izražavanje društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, te u svemu pogodnom za utjecaj na počinitelja i ostale građane da se ubuduće klone takvih djela.

9.1. Budući da je prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje zadržava pravni kontinuitet, s time da novi zakon zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu u odnosu na raniji propis, to je s obzirom na odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona o primjeni blažeg propisa, trebalo primijeniti novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i za počinjeni prekršaj izrekao kaznu na temelju novog zakona.

10. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ovaj Sud je utvrdio da je izricanje zaštitne mjere na zakonu utemeljeno, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj prekršaja upravljanja vozilom pod izrazito visokim stupnjem alkoholiziranosti, kojim se u velikoj mjeri dovodi u opasnost druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, pa je u potpunosti opravdano otklanjanje uvjeta kojima se omogućuje daljnje činjenje takvih prekršaja. Međutim, po mišljenju ovog Suda zaštitna mjera određena je u predugom trajanju, budući da je u pravu žalitelj kada ističe da ranije nije dolazio u sukob sa zakonom zbog takvog prekršaja. Stoga je ovaj Sud prihvaćanjem žalbe preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je trajanje zaštitne mjere učinio razmjernim navedenim okolnostima i osobinama ličnosti okrivljenika, te je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, smatrajući da je ista razmjerna okolnostima iz članka 51.a Prekršajnog zakona i da će se kraćim trajanjem mjere postići svrha njezine primjene.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. ožujka 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.