Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-50/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IA zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 27. svibnja 2022. broj Kzd-2/2021-48, u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na dva kaznena djela iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. opisana pod točkom I) izreke i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
II) Uslijed odluke pod I i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se optuženom IA za kazneno djelo iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine (djelo iz točke II), za kazneno djelo iz članka 158. stavak 6. u svezi stavka 2. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine (djelo iz točke II), za kazneno djelo iz članka 158. stavak 6. u svezi stavka 2. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine (djelo iz točke III), za kazneno djelo iz članka 158. stavak 6. u svezi stavka 2.KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine (djelo iz točke IV), dok se optuženi IA uz primjenu člana 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana kada je isti bio lišen slobode 1. lipnja 2021. do 27. svibnja 2022. te od 6. srpnja 2022. pa nadalje.
III Odbija se žalba optuženog IA kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim optuženi IA da je počinio šest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 6. u svezi stavka 2. KZ/11., opisanih u točkama I., II., III. i IV. izreke pobijane presude, te su mu za svako kazneno djelo primjenom članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana kada je isti bio lišen slobode 1. lipnja 2021. godine do 27. svibnja 2022. godine kada je nad istim ukinut istražni zatvor.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom UA da plati troškove kaznenog postupka i to na ime troška provedenog psihologijskog vještačenja maloljetne žrtve po vještakinji Gini Lugović, te pristupa i davanja iskaza vještakinje na raspravnom ročištu iznos od 2.800,00 kuna, trošak pismenog nalaza i mišljenja vještakinje psihijatra Vlatke Novak iznos od 2.960,00 kuna, trošak nalaza i mišljenja te pristupa ročištu i davanju iskaza stalne sudske vještakinje Tatjane Praprotnik iznos od 2.252,00 kune, sve u ukupnom iznosu od 8.012,00 kuna, te na ime paušala iznos od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u korist proračunskih sredstava, pod prijetnjom ovrhe, dok će se o troškovima punomoćnice maloljetne žrtve odlučiti posebnim rješenjem.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08.) u odnosu na kaznena djela iz točke I) izreke i zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači u odluci o kazni.
4. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Pašku Višiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, podredno pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Optuženik je putem branitelja podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da ostaje kod svojih žalbenih navoda i prijedloga.
6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.
8. Suprotno suglasnoj tvrdnji državnog odvjetnika i optuženika o navodnom proturječju razloga presude sa sadržajem iskaza danih u postupku i samih tih dokaza, te da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako tvrdi državni odvjetnik odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni kako tvrdi optuženik, nije ostvaren niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koje se ukazuje žalbama, jer pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri nejasni i proturječni, dok se prigovori zapravo svode na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, što će biti iznijeto u nastavku u okviru te žalbene osnove.
8.1. Stoga žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu osnovane, a niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/008. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Opravdano državni odvjetnik u odnosu na djelo iz točke I) za koje se optuženik tereti da je počinio kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se ovdje radi o djelu iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. jer ne prihvaća iskaz oštećenice u dijelu da je došlo do penetracije prstima optuženika u njeno spolovilo, a to stoga jer iz sudsko medicinskog vještačenja dr. Tatjane Praprotnik i iskaza ginekologa dr. med. ZA proizlazi da nisu nađeni tragovi svježe traume i znakovi perforacije himena.
9.1. Nasuprot tome, iskaz oštećenice da je došlo do penetracije (a to je odlučno za pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., sa spolnim odnošajem izjednačena spolna radnja s djetetom mlađim od petnaest godina) podupire iskaz prijateljice maloljetne ĐA kojoj se oštećenica povjerila da joj je djed "uvlačio dva prsta u spolovilo", te psihologijskog vještačenja oštećenice da je sposobna reproducirati tijek inkriminiranog događaja bez tendencije umanjivanja ili uvećanja svoje emocionalne reakcije (točka 18. pobijane presude). Nadalje vještakinja dr. Tatjana Praprotnik je u odnosu na smeđi iscjedak koji se pojavio dan nakon inkriminiranog događaja navela da se može dovesti u vezu s površinskim oštećenjem himena ili sluznice vanjskog spolovila, kao i da je kod uvlačenja jednog ili dva prsta odraslog muškarca moglo doći do oskudnog krvarenja ako je nastalo površinsko oštećenje vanjskog spolnog organa kao i površinsko oštećenje himena, a koje se nakon pet mjeseci (tada je oštećenica prvi puta ginekološki pregledana), ne vidi.
9.2. Isto tako osnovano državni odvjetnik ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud postupanje optuženika iz točke I) izreke presude označio kao dva kaznena djela iz članka 158. stavak 6. i 2. KZ/11., iako ga državni odvjetnik tereti da je počinio tri kaznena djela, i to jedno kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. i dva kaznena djela članka 158. stavak 6. i 2. KZ/11. Naime, pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje činjenice na način da objedinjava u jedno djelo bludne radnje tijekom vožnje autom, u kući optuženika i ponovno vožnje autom, jer je prvu vožnju autom optuženik poduzeo kako bi oštećenicu dovezao svojoj kući, u kojoj je žrtvu dirao po grudima i to je jedna radnja, a zatim kada je žrtva željela da ju odveze kući, vozio ju je po gradu i okolici, zaustavio se na skrovitom mjestu cijelo vrijeme poduzimajući bludne radnje, to je druga radnja i nakon toga ponovno je odvezao svojoj kući gdje ju je ponovno dirao po spolovilu, a prema tvrdnji žrtve penetrirao prstima u njeno spolovilo, što je treća radnja, time da će se prvostupanjski sud izjasniti o kojim se konkretnim kaznenim djelima na štetu djeteta mlađeg od petnaest godina radi. Kako je navodima žalbe državnog odvjetnika s uspjehom dovedeno u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda je li optuženik izvršio penetraciju u spolovilo oštećenice i jesu li dokazani elemenati kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., te koliko je i kojih kaznenih djela protiv spolnih zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina, optuženik počinio radnjama pod točkom I) na štetu CA, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu u odnosu na djela pod točkom I) ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
9.3. Tijekom ponovljenog suđenja prvostupanjski će sud ponovno reproducirati snimku iskaza djeteta žrtve CA, povezati njen iskaz s iskazom prijateljice djeteta ĐA, psihologijskim nalazom mr. Gine Lugović i provesti druge dokaze i na temelju tako potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja ponovno ocijeniti dokazanost svih elemenata kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. iz točke I), na štetu CA kako se tereti optužbom. Prvostupanjski sud uzet će u obzir i primjedbe u pogledu ispravnosti zaključaka prvostupanjskog suda koliko je i kojih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta radnjama pod točkom I) počinjeno.
10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik analizira rezultate dokaznog postupka dajući vlastitu ocjenu pojedinih dokaza, naročito iskaza oštećene CA i njene majke OA, sugerirajući da je oštećenica žrtva manipulacije od strane majke čiji je motiv da ona i njen suprug (sin optuženika) lažno terete optuženika jer s njim nisu u dobrim odnosima "kako bi ga se riješili".
10.1. Suprotno tvrdnji žalbe, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, radnjama pod točkom II), III) i IV) izvršio četiri bludne radnje nad djetetom mlađim od petnaest godina, a djelo je počinjeno zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta (unuke) prema optuženiku.
10.2. Tako, optuženik negira bilo kakav oblik seksualnog kontakta sa unukom, žrtvom, nastoji prikazati da se radi o konstrukciji i rezultatu poremećenih odnosa sa snahom OA, majkom oštećenice. Nasuprot tome žrtva je u iscrpnom i detaljnom iskazu podrobno opisala sve okolnosti koji se tiču predmetnih kaznenih djela, pri čemu je svakako od značaja i okolnost pod kojim je došlo do prijave kaznenih djela o čemu svjedoči razrednica DA i psihologinja u školi AA sve detaljno izloženo u razlozima pobijane presude (točka 9 do 10.2). Dakle, OA i HA, roditelji oštećenice nisu odmah, po saznanju prijavili kaznena djela već su to učinili nakon pet mjeseci, na traženje razrednice da se podnese prijava. Stoga nema nikakvog uporišta u dokazima da bi oštećenica i njena majka OA lažno teretile optuženika, niti su od značaja žalbeni navodi da je kćer optuženika EA u dobrim odnosima s ocem, da prema njenoj djeci nije bilo nedopuštenih radnji, da se optuženik prema svim unucima ponašao na uobičajeni način. Ti prigovori nemaju važnost kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice.
10.3. Dakle, učin kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina nedvojbeno proizlazi iz iskaza žrtve, oštećene CA, koja je detaljno opisala spolno zlostavljanje kojem je bila izložena. Oštećenica se najprije povjerila prijateljici ĐA, a zatim i majci MA, što je dovelo do prekida kontakata s optuženikom, ali događaj nisu prijavili, tako da je prijave policiji prošlo pet mjeseci, kada je razrednica uočila neobično ponašanje kod oštećenice i tada od roditelja saznala za spolnu zlostavu kojoj je bila izložena i tada je zahtijevala da se događaj prijavi policiji. Stoga analizirajući iskaz oštećene, kako glede kvalitete i načina njenog iskazivanja, tako i glede potkrijepljenosti drugim provedenim personalnim i materijalnim dokazima, osnovano prvostupanjski sud njezin iskaz cijeni vjerodostojnim.
10.4. Slijedom navedenog, nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
10.5. Ispitujući pobijanu presudu u ovom dijelu sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., ovaj sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
11. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, smatra ju pogrešnom. Državni odvjetnik pak ukazuje da nema okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne. Naglašava da je optuženikova neosuđivanost precijenjena, te ističe da nije vrednovao iskazanu ustrajnost i trajne posljedice na psihofizički razvoj žrtve tako da se jedino strožim pojedinačnim i strožom jedinstvenom kaznom zatvora može izraziti jasna i nedvosmislena osuda zbog počinjenih kaznenih djela.
11.1. Razmotrivši žalbene navode stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je državni odvjetnik u pravu kada u svojoj žalbi ističe da je osim neosuđivanosti i životne dobi kao olakotnih okolnosti, kod odmjeravanja kazne kao otegotno trebalo uzeti u obzir stupanj kriminalne volje, jer je optuženik prema činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude prema žrtvi u počinjenju djela pokazao ustrajnost. Isto tako da su nastupile trajne posljedice na psihofizički razvoj oštećenice prema nalazu vještakinje za kliničku psihologiju mr. Gine Lugović (točka 17. pobijane presude), koje okolnosti prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dok je prevelik značaj dao utvrđenim olakotnim okolnostima koje nemaju značaj osobito olakotnih okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne zatvora ispod propisanog minimuma.
11.2. Stoga je po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja opravdana žalba državnog odvjetnika da se postizanje svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11., imajući u vidu težinu počinjenih kaznenih djela, može postići tek bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo iz točke II. (dva djela), III. i IV. izreke pobijane presude koja je u cijelosti adekvatna okolnostima počinjenja djela te ličnosti optuženika, koja kazna će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka, a ujedno će u potrebnoj mjeri izraziti društveni prijekor i upozorit će se drugi građani da se klone sličnih ponašanja. Stoga je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je optuženiku na temelju članka 158. stavak 6. u svezi stavka 2. KZ/11. za svako kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina (ukupno četiri kaznena djela) utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je optuženik uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, i to od dana kada je isti bio lišen slobode 1. lipnja 2021. godine do 27. svibnja 2022. godine kada je nad istim ukinut istražni zatvor, te od 6. srpnja 2022. kada je istražni zatvor ponovno određen, pa nadalje. Slijedom toga nije osnovana žalba optuženika o odluci o kazni.
12. Slijedom izloženog, trebalo je, na temelju članka 483. stavak 1., članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
