REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-124/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. B., S., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz OD B. i P., protiv tuženika P. d.o.o. S., S., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 22. ožujka 2023.godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova razlike izgubljene zarade za period od 19.07.2011.god. do 31.12.2019.god. isplatiti tužitelju iznos od ukupno 33.172,61 EUR-a/249.939,06 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos kako niže slijedi teku od 5-og u mjesecu za prethodni, pa sve do potpune isplate i to:

- koje na iznos od 129,09 Eura teku od 5.8. 2011 god.

- koje na iznos od 308,02 Eura teku od 5.9. 2011 god.

- koje na iznos od 308,02 Eura teku od 5.10. 2011 god.

- koje na iznos od 308,02 Eura teku od 5.11. 2011 god.

- koje na iznos od 308,02 Eura teku od 5.12. 2011 god.

- koje na iznos od 308,02 Eura teku od 5.1. 2012 god.

- koje na iznos od 310,66 Eura teku od 5.2. 2012 god.

- koje na iznos od 310,66 Eura teku od 5.3. 2012 god.

- koje na iznos od 310,66 Eura teku od 5.4. 2012 god.

- koje na iznos od 310,66 Eura teku od 5.5. 2012 god.

- koje na iznos od 310,66 Eura teku od 5.6. 2012 god.

- koje na iznos od 310,66 Eura teku od 5.7. 2012 god.

- koje na iznos od 314,41 Eura teku od 5.8. 2012 god.

-koje na iznos od 314,41 Eura teku od 5.9. 2012 god.

-koje na iznos od 314,41 Eura teku od 5.10. 2012 god.

-koje na iznos od 314,41 Eura teku od 5.11. 2012 god. -koje na iznos od 314,41 Eura teku od 5.12. 2012 god.

-koje na iznos od 314,41 Eura teku od 5.1. 2013 god.

-koje na iznos od 318,31 Eura teku od 5.2. 2013 god.

-koje na iznos od 318,31 Eura teku od 5.3. 2013 god.

-koje na iznos od 318,31 Eura teku od 5.4. 2013 god.

-koje na iznos od 318,31 Eura teku od 5.5. 2013 god.

-koje na iznos od 318,31 Eura teku od 5.6. 2013 god.

-koje na iznos od 318,31 Eura teku od 5.7. 2013 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.8. 2013 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.9. 2013 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.10. 2013 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.11. 2013 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.12. 2013 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.1. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.2. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.3. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.4. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.5. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.6. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.7. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.8. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.9. 2014 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.10. 2014 god.

- koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.11. 2014 god.

- koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.12. 2014 god.

- koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.1. 2015 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.2. 2015 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.3. 2015 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.4. 2015 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.5. 2015 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.6. 2015 god.

-koje na iznos od 321,48 Eura teku od 5.7. 2015 god.

-koje na iznos od 322,43 Eura teku od 5.8. 2015 god.

-koje na iznos od 322,43 Eura teku od 5.9. 2015 god.

-koje na iznos od 322,43 Eura teku od 5.10. 2015 god.

-koje na iznos od 322,43 Eura teku od 5.11. 2015 god.

-koje na iznos od 322,43 Eura teku od 5.12. 2015 god.

-koje na iznos od 322,43 Eura teku od 5.1. 2016 god.

-koje na iznos od 323,91 Eura teku od 5.2. 2016 god.

-koje na iznos od 323,91 Eura teku od 5.3. 2016 god.

-koje na iznos od 323,91 Eura teku od 5.4. 2016 god.

-koje na iznos od 323,91 Eura teku od 5.5. 2016 god.

-koje na iznos od 323,91 Eura teku od 5.6. 2016 god.

-koje na iznos od 323,91 Eura teku od 5.7. 2016 god.

-koje na iznos od 325,02 Eura teku od 5.8. 2016 god.

-koje na iznos od 325,02 Eura teku od 5.9. 2016 god. -koje na iznos od 325,02 Eura teku od 5.10. 2016 god.

-koje na iznos od 325,02 Eura teku od 5.11. 2016 god.

-koje na iznos od 325,02 Eura teku od 5.12. 2016 god.

- koje na iznos od 325,02 Eura teku od 5.1. 2017 god.

- koje na iznos od 327,13 Eura teku od 5.2. 2017 god.

- koje na iznos od 327,13 Eura teku od 5.3. 2017 god.

- koje na iznos od 327,13 Eura teku od 5.4. 2017 god.

- koje na iznos od 327,13 Eura teku od 5.5. 2017 god.

- koje na iznos od 327,13 Eura teku od 5.6. 2017 god.

- koje na iznos od 327,13 Eura teku od 5.7. 2017 god.

- koje na iznos od 333,99 Eura teku od 5.8. 2017 god.

- koje na iznos od 333,99 Eura teku od 5.9. 2017 god.

- koje na iznos od 333,99 Eura teku od 5.10. 2017 god.

- koje na iznos od 333,99 Eura teku od 5.11. 2017 god.

- koje na iznos od 333,99 Eura teku od 5.12. 2017 god.

-koje na iznos od 333,99 Eura teku od 5.1. 2018 god.

- koje na iznos od 337,10 Eura teku od 5.2. 2018 god.

- koje na iznos od 337,10 Eura teku od 5.3. 2018 god.

- koje na iznos od 337,10 Eura teku od 5.4. 2018 god.

- koje na iznos od 337,10 Eura teku od 5.5. 2018 god.

- koje na iznos od 337,10 Eura teku od 5.6. 2018 god.

- koje na iznos od 337,10 Eura teku od 5.7. 2018 god.

- koje na iznos od 346,18 Eura teku od 5.8. 2018 god.

- koje na iznos od 346,18 Eura teku od 5.9. 2018 god.

- koje na iznos od 346,18 Eura teku od 5.10. 2018 god.

- koje na iznos od 346,18 Eura teku od 5.11. 2018 god.

-koje na iznos od 346,18 Eura teku od 5.12. 2018 god.

-koje na iznos od 346,18 Eura teku od 5.1. 2019 god.

-koje na iznos od 350,13 Eura teku od 5.2. 2019 god.

-koje na iznos od 350,13 Eura teku od 5.3. 2019 god.

-koje na iznos od 350,13 Eura teku od 5.4. 2019 god.

-koje na iznos od 350,13 Eura teku od 5.5. 2019 god.

- koje na iznos od 350,13 Eura teku od 5.6. 2019 god.

-koje na iznos od 350,13 Eura teku od 5.7. 2019 god.

-koje na iznos od 358,68 Eura teku od 5.8. 2019 god.

-koje na iznos od 358,68 Eura teku od 5.9. 2019 god.

-koje na iznos od 358,68 Eura teku od 5.10. 2019 god.

-koje na iznos od 358,68 Eura teku od 5.11. 2019 god.

-koje na iznos od 358,68 Eura teku od 5.12. 2019 god.

-koje na iznos od 358,68 Eura teku od 5.1. 2020 god., a koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022.godine obračunava u skladu sa odredbom članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.godine pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pa do potpune isplate.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan vezano za potraživanje glavnice potraživanja u više zatraženom iznosu od 43,46 EUR-a/327,44 Kuna.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova parničnog postupka ukupan iznos od 6375,68 EUR-a/48.037,56 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22) te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pa do potpune isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 24.01.2020.godine tužitelj navodi da je tužitelj kao posljedicu doživljene radne nezgode od 17.08.1992.godine kad ga je pregazio autobus reg. oznaka … ostao doživotni invalid nesposoban za rad te da je otišao u invalidsku mirovinu sa danom 01.04.1997.godine. Istaknuto je da je u postupku vođenom pod poslovnim brojem II P-2732/99 te potom u postupku pod poslovnim brojem Pr-423/13 nakon brojnih vještačenja i drugih dokaza utvrđena uzročno posljedična veza između nezgode i štete koju tužitelj trpi te se ističe da je tada utvrđeno i da bi usporedni djelatnici sa tužiteljem bili N. S. i A. J. koji da su bili vozači kod tuženika kao i tužitelj. Navodi se da je tužitelj dana 17.07.2017.godine podigao tužbu s naslova razlike izgubljene zarade za razdoblje od 01.06.2003.godine do 18.07.2011.godine te da se spor vodio kod ovog suda pod brojem Pr-496/17, a u kojem da je sud nepravomoćnom usvajajućom odlukom obvezao tuženika na isplatu sa naslova razlike izgubljene zarade za citirani period u iznosu od 305.839,26 Kuna uvećano za zakonske zatezne kamate. U navedenom smislu tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade za razdoblje od 19.07.2011.godine do 31.12.2019.godine iznos od 314.400,00 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 10.11.2022. godine tako da u konačnici potražuje na ime razlike izgubljene zarade iznos od 33.235,92 EUR-a/250.266,50 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je visina potraživanja previsoko postavljena jer da tužitelj nije dostavio potrebne dokaze u prilog visine u tužbi naznačenih mjesečnih iznosa izgubljene zarade. Tuženik ujedno ističe prigovor zastare potraživanja te ističe da je tražbina s osnova izgubljene zarade dospjela kada je tužitelj osim za počinitelja saznao za štetu a da je to u konkretnom slučaju u periodu kada je tužitelj stekao uvjete za starosnu mirovinu, odnosno nakon što je navršio 65 godina života na dan 19.07.2011.godine od kada da teče zastarni rok pa da uje u trenutku podnošenja tužbe istekao trogodišnji rok zastare. Također tuženik ističe da se protivi visini zahtjeva jer da tužitelj traži obračunavanje izgubljene zarade tužitelja u 100% iznosu razlike prosječne mirovine usporednih radnika i mirovine tužitelja jer da nije uzeto u obzir mjerodavno rješenje RF MIORH od 06.06.1997.godine broj:IN 73149, a kojim da su liječnici utvrdili da je uzrok opće nesposobnosti za rad tužitelja ozljeda na radu u omjeru od 50% i bolest u omjeru od 50%. Zaključno tuženik navodi da tužitelj može eventualno potraživati izgubljenu zaradu u visini 50% razlike prosječne mirovine usporednih radnika i mirovine tužitelja jer da je upravo taj postotak uzroka radne nesposobnosti tužitelja i da je proistekao iz ozljede na radu prema pravomoćnom rješenju nadležnog tijela, a čiju da pravilnost sud nije dužan ispitivati. Ističe se da u segmentu vezanosti za pravomoćnu odluku nadležnog tijela temeljem odredbe članka 12.stavka 1. važećeg Zakona o parničnom postupku ista veće odluku suda za već riješeno prethodno pitanje od strane nadležnog organa, u predmetnom slučaju RH MIORH.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-423/13 od 22.srpnja 2016.godine (list 6-22 spisa); presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1103/2016 od 20.listopada 2016.godine (list 23-25 spisa); presude ovog suda Pr-496/17 od 11.prosinca 2019.godine (list 26-32 spisa); obavijesti o mirovinskim primanjima (list 34 spisa); rješenja fonda, P. S. u S. broj IN 73149 od 06.06.1997.godine (list 38-40 spisa); podataka HZMO-a o isplaćenoj mirovini N. S. (list 50-51 spisa); podataka HZMO-a o isplaćenoj mirovini J. B. (list 52- 53 spisa); podataka o visini mirovine A. J. (list 60-63 spisa); nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije D. C. (list 69-73 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik tuženika te da je dana doživio radnu nezgodu zbog koje je ostao doživotni invalid te je isti otišao u invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti sa danom 01.04.1997.godine, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog rješenja fonda od 06.06.1997.godine. Nije sporna ni činjenica da je tužitelju pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda Pr-423/13 od 22.srpnja 2016.godine (list 6-17 spisa) na ime izgubljene zarade za razdoblje od travnja 1997.godine (odlaska u invalidsku mirovinu) do veljače 2000.godine dosuđen iznos od ukupno 90.319,05 Kuna. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž R- 1103/2016 od 20.10.2016.godine (list 23-25 spisa). Također nije sporno da je presudom ovog suda Pr-496/17 od 11.prosinca 2019.godine (list 26-32 spisa) tužitelju na ime razlike izgubljene zarade dosuđen za razdoblje od 01.06.2003.godine do 18.07.2011.godine (list 26-32 spisa) ukupan iznos od 305.839,26 Kuna sa pripadajućim kamatama.

6. Sporno je da li tužitelja pripada na ime razlike izgubljene zarade i to razlike između invalidske mirovine koju ostvaruje i one koju bi ostvarivao da nije imao ozljedu na radu za razdoblje od 19.07.2011.godine do 31.12.2019.godine ukupan zatraženi iznos od 250.266,50 Kuna sa pripadajućom zakonskom kamatom. Tuženik osporava 50% visine potraživanja tužitelja tvrdeći da je tužitelju rješenjem fonda od 06.06.1997. godine 50% opće nesposobnosti za rad nastalo po osnovi bolesti, a ostalih 50% temeljem ozljede na radu pa da tužitelj sukladno tome može osnovano potraživati eventualno samo 50% od zatraženog iznosa.

7. Iz sadržaja pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj Pr-423/13 od 22.srpnja 2016.godine (list 6-22 spisa), a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1103/2016 od 20.10.2016.godine (list 23-25 spisa) proizlazi da vještakinje specijaliste medicine rada zaključile da je psihijatrijska bolest kod tužitelja, a koja se kasnije razvila u psihoorganski sindrom odlučujući razlog zašto je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu, te da je upravo psihijatrijska bolest u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu tužitelju. U navedenom smislu sud je u navedenoj presudi stao na gledište da je tužitelj temeljem citiranog rješenja HZMO-a otišao u invalidsku mirovinu radi 50% ozljede na radu, a 50% zbog psihijatrijske bolesti koja je u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu pa da je tuženik u tom smislu dužan tužitelju naknaditi izgubljenu zaradu u visini razlike između prosječne plaće usporednih radnika i njegove primljene invalidske mirovine. Iz sadržaja citirane navedene pravomoćne i ovršne presude jasno proizlazi da je sud do navedenih utvrđenja došao vještačenjem po vještaku medicine rada dr. N. P., vještačenjem po neuropsihijatru dr. M. M., kombiniranom vještvu dr. N. P. i dr. M. M. od 03.prosinca 2009.godine i kombiniranom vještvu spec. medicine rada M. M. D. i dr. M. M., te kombiniranim vještačenjem dr. S. B. i spec. medicine rada L. K..

8. Iz pregledane obavijesti o mirovinskim primanjima tužitelja za prosinac 2019.godine (list 34 spisa) proizlazi da je tužiteljeva invalidska mirovina tad iznosila 2.583,18 Kuna.

9. Iz pregledanog rješenja fonda, P. S. S. od 06.06.1997.godine (list 38-40 spisa) proizlazi da je tužitelju utvrđena tim rješenjem invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti i povrede na radu, a koja mu se priznaje počevši od 01.04.1997.godine. Iz sadržaja obrazloženja navedenog rješenja je razvidno da je 50% invalidske mirovine tužitelju utvrđeno zbog ozljede na radu, a 50% zbog bolesti.

10. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije D. C. (list 69-73 spisa) proizlazi da je vještakinja uzimajući u obzir iznose isplaćenih mirovina dvaju usporednih djelatnika i iznos i invalidske mirovine koju je u utuženom razdoblju od 19.07.2011.godine do 31.12.2019.godine izračunala da tužitelja ukupno na ime razlike izgubljene zarade i to razlike između invalidske mirovine tužitelja i mirovina koje bi ostvarivao od trenutka kad je stekao uvjete za starosnu mirovinu pripadalo ukupno 249.939,06 Kuna/33.172,61 EUR-a. Navedeni izračun vještakinja je prikazala u tablicama koje prileže vještvu.

11. Tužitelj je podneskom od 10.11.2022.godine (list 78-81 spisa) djelomično prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje D. C. ističući da je ista pogrešno izračunala razliku izgubljene zarade za srpanj 2011.godine jer da je vještakinja za taj mjesec izračunala da tužitelja pripada 972,66 Kuna pa da u tom smislu tužitelju za srpanj 2011.godine pripada još dodatnih 327,44 Kuna te da će tužitelj u tom smislu tužbeni zahtjev postaviti na iznos od ukupno 250.266,50 Kuna jer da će na ukupan iznos razlike izgubljene zarade kojeg je tužiteljica izračunala dodati još 327,44 Kuna. Tužitelj navedenim podneskom ne predlaže da se pozove vještakinja C. radi ispravka navedenog iznosa. Tuženik u podnesku od 01.12.2022.godine ističe da smatra da nije odgovoran za štetu tužitelju nastalu zbog bolesti u postotku od 50% pa je predložio da vještakinja C. nadopuni vještvo na način da se od polovice prosječne mirovine usporednih radnika oduzme iznos mirovine koji prima tužitelj te da bi tako dobivena razlika odgovarala iznosu izgubljene zarade tužitelja.

12. Navedeni nalaz i mišljenje vještakinje D. C. u potpunosti je logičan i vjerodostojan budući je zasnovan na relevantnoj dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu i to potvrdama o visini isplaćene mirovine za razdoblje od 01.07.2011.godine do 31.12.2019.godine, potvrde o visini isplaćene mirovine za razdoblje od 01.07.2011.godine do 31.12.2019.godine za usporednog radnika N. S. te potvrdi o visini isplaćene mirovine za razdoblje od 01.07.2011.godine do 31.12.2019.godine za usporednog radnika J. A.. Tužitelj podneskom od 10.11.2022.godine neosnovano osporava dio nalaza i mišljenja vještakinje D. C. ističući da je vještakinja pogrešno izračunala razliku izgubljene zarade za srpanj 2011.godine navodeći da bi ta razlika prema računici tužitelja iznosila utuženih 1.300,00 Kuna. Međutim, tužitelj nije predložio da se vještakinja C. pozove radi razjašnjenja njegovog prigovora u pogledu izračuna za srpanj 2011.godine te isti ničim nije obrazložio sudu kako je došao do izračuna iznosa od 1.300,00 Kuna za srpanj 2011.godine te na čemu temelji takav izračun pa iz istog proizlazi da je tužitelj naveo navedeni iznos otprilike paušalno bez potkrijepe u dokumentaciji koja prileže spisu. Nasuprot tome iz stranice 3. vještva vještakinje D. C. (list 71-72 spisa) nedvojbeno proizlazi da za mjesec srpanj 2011.godine su iznosi isplaćenih mirovina preračunati na iznos koji bi bio isplaćen za 13 kalendarskih dana od 19.-31.07.2011.godine (uporedni radnik N. S. 4.320,56 Kn:31 dan pomnoženo sa 13 dana, a što iznosi 1.811,85 Kuna, uporedni radnik A. 4.875,17 Kn :31 dan pomnoženo sa 13 dana, a što iznosi 2.044,43 Kuna, te B. 2.278,45 Kuna : 31 dan pomnoženo sa 13 dana, a što iznosi 955,48 Kuna. Kao prosjek mirovine je u tom smislu dobiven iznos od 1.928,14 Kuna, te iz navedenog proizlazi kao razlika izgubljene zarade tužitelja za srpanj 2011.godine u iznosu od 972,66 Kuna/129,09 EUR-a. U navedenom smislu neosnovan je prigovor tužitelja na izračun vještakinje D. C. za srpanj 2011.godine.

13. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-423/13 pravomoćno riješeno o svim prethodnim spornim pitanjima te je utvrđeno da je tužitelj dana 17.kolovoza 1992.godine doživio ozljedu na radu dok se za vrijeme svog radnog vremena nalazio u garaži tuženika kao poslodavca, te da je vozilo koje je naletilo na tužitelja bilo u vlasništvu tuženika koji je bio tužiteljev poslodavac, da je u postupku koji se vodio među strankama u ovom postupku pravomoćnom sudskom presudom ovog suda II P-1913/95 od 09.rujna 1997.godine tužitelj ostvario naknadu nematerijalne štete u odnosu na J. O. d.d. S. i tuženika u ovom postupku i to solidarno u iznosu od 106.000,00 Kuna po osnovi tuđe njege i pomoći iznos od 104,48 Kuna, a po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 01.rujna 1992.godine do 18.kolovoza 1995.godine iznos od 9.218,82 Kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž-2177/98 od 18.lipnja 1999.godine. Također je u predmetu Pr-423/13 utvrđeno da je rješenjem RF MIORH-a od 26.10.1994.godine tužitelju usljed ozljede na radu nastalo smanjenje radne sposobnosti, te da je tužitelj 01.travnja 1997.godine nakon rasporeda tužitelja od strane tuženika na obavljanje radnih zadataka i poslova radnog mjesta izdavača goriva i maziva ostvario pravo na invalidsku mirovinu što da je razvidno iz rješenja RF MIORH-a br. 73149 od 06.lipnja 1997.godine, a koje je rješenje pregledao i sud u ovom spisu, a iz kojeg rješenja proizlazi da se kod tužitelja nastavio gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti 50% i ozljede na radu 50% počevši od 01.travnja 1997.godine, a iz čega je razvidno da je kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad. Imajući u vidu sve navedeno tuženik u ovom postupku neosnovano prigovara da je samo 50% invalidnosti tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa tužiteljevom ozljedom na radu, dok da preostalih 50% nije u uzročno posljedičnoj vezi sa tužiteljevom ozljedom na radu već da je riječ o invaliditetu koji je nastao od bolesti koja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu. Naime, iz onog što je utvrđeno po provedenom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. brojem Pr-423/13, a utvrđeno je i obrazloženo pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda Pr-423/13 od 22.srpnja 2016.godine (list 6-22 spisa) nedvojbeno proizlazi da je sud u tome postupku iz provedenih dokaza, a posebice temeljem provedenih medicinskih vještačenja jasno utvrdio da je temeljem citiranog rješenja RF MIORH-a od 06.lipnja 1997.godine tužitelj otišao u invalidsku mirovinu radi 50% ozljede na radu, a 50% zbog bolesti koje da su u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu. U navedenom smislu tužitelj je stopostotno nesposoban za rad, a što je u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu koju je imao 17.kolovoza 1992.godine. U navedenom smislu tužitelja osnovano pripada neisplaćena razlika izgubljene zarade i to razlika između mirovina koju su primali usporedni radnici -umirovljeni A. i S., a koju bi isti primao u utuženom razdoblju od 19.srpnja 2011.godine do 31.12.2019.godine da nije doživio ozljedu na radu i invalidske mirovine koju je tužitelj primao.

14. Tužitelja pripada razlika izgubljene zarade za utuženo razdoblje od 19.srpnja 2011.godine do 31.12.2019.godine sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15, 114/22-u daljnjem tekstu ZOO-a), a kojim odredbama je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Također je propisano da ako ozljeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe tajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozljeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

15. Obzirom da iz nalaza i mišljenja vještakinje D. C. (list 69-73 spisa) jasno proizlazi da je uzimajući u obzir iznose isplaćenih mirovina dvaju usporednih djelatnika iznos izgubljene zarade i to razlika mirovine između invalidske mirovine koju ostvaruje i one koju bi tužitelj ostvarivao od kada je stekao uvjete za starosnu mirovinu za razdoblje od 19.07.2011.godine do 31.12.2019.godine iznosi ukupno 249.039,06 Kuna/33.053,16 EUR-a. Tužitelja je trebalo odbiti za više zatraženi iznos od 327,44 Kuna/43,46 EUR-a kao neosnovan. Na priznati iznos glavnice potraživanja na ime izgubljene zarade u iznosu od 33.053,16 EUR-a tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21, 114/22) koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos kako je tužitelj zatražio od petog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate iako bi ga pripadala naknada zakonske zatezne kamate za tekući mjesec sukladno članku 1095. stavak 2. ZOO-a. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22)., te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (249.039,06 Kuna : 7,53450 = 33.053,16 EUR-a).

16. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

17. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj uspio u postotku od 100 % u pogledu pravnog osnova, te 99,86 % u pogledu visine potraživanja, a koji se iznos dobije kad se u relaciji stavi ostvareni iznos na ime razlike izgubljene zarade u iznosu od 249.939,06 Kuna prema zatraženom iznosu od 250.266,50 Kuna, te je tužitelj u tom smislu isti uspio u omjeru od 99,93 %. Obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva i to u postotku od 0,07%, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi sud je odlučio da temeljem odredbe članka 154.stavka 3. ZPP-a tuženik naknadi tužitelju cjelokupne parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) uzimajući u obzir vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 995,42 EUR-a/7.500 Kuna; trošak sastava podneska od 09.04.2021.godine u iznosu od 995,42 EUR-a; zastupanja na ročištu od 20.04.2021.godine u iznosu od 995,42 EUR- a; zastupanja na ročištu od 10.06.2022.godine u iznosu od 995,42 EUR-a; trošak sastava podneska od 10.11.2022.godine u iznosu od 995,42 EUR-a; zastupanja na ročištu od 24.01.2023.godine u iznosu od 995,42 EUR-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 497,71 EUR-a, te što uz trošak vještačenja od 265,45 EUR-a ukupno iznosi a što ukupno iznosi 6.735,68 EUR-a ili 48.037,56 Kuna (48.037,56 kn : 7,53450 = 6.735,68 EUR-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 22.ožujka 2023.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.