REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 612/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3145/2019-3 od 17. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-499/2014-29 od 15. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3145/2019-3 u dijelu pod točkom I. i II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 32.925,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 6.457,50 kn od 12. veljače 2014. do isplate

- 467,59 kn od 2. ožujka 2016. do isplate

- 26.000,89 kn od 2. ožujka 2016. do isplate, a koje teku od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-499/2014-29 od 15. ožujka 2019. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od

- 6.457,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 467,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2016 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 26.000,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od osam dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.639,25 kn (trinaesttisućašestotridesetdevet kuna i dvadesetpet lipa), u roku od osam dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.345,75 kn (dvijetisućetristočetrdesetpet kuna i sedamdesetpet lipa), kao neosnovan."

3. Tužitelj protiv presude suda drugog stupnja pod točkom I. i II. izreke podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-1654/2021-2 od 30. studenoga 2021. zbog pitanja koje glasi:

"Kad u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, osiguratelj štetnika (tuženik) ospori postojanje uzročno-posljedične veze između invalidnosti osiguranika tužitelja i prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika, unatoč postojanju rješenja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utjecale na nastanak invalidnosti zadobivene u prometnoj nezgodi, je li daljnji teret dokaza uzročno-posljedične veze na tužitelja ili tuženiku – odnosno, je li raspravni sud u tom slučaju u pogledu postojanja uzročno posljedične veze, vezan rješenjem kojim se u upravnom postupku, upravo zbog ozljeda nastalih u prometnoj nezgodi, priznalo pravo na invalidsku mirovinu?"

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovom postupku drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa na ime razmjernog dijela invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene po ozljedi izvan rada kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio svojoj osiguranici MĐ za razdoblje od 6. travnja 2011. do 31. prosinca 2013., te od 1. siječnja 2014. do 29. veljače 2016.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog odbijenog iznosa glavne tražbine i glede postavljenog pitanja, koje se u suštini svode na pravnu dilemu na kome je teret dokaza postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem u situaciji kada tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljeda zbog prometne nezgode unatoč postojanju odluke upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu.

9. Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se postojanje uzročno posljedične veze ne može ispitivati u predmetnom postupku jer je ona pravomoćno utvrđena rješenjem o invalidskoj mirovini tužiteljevoj osiguranici.

9.1. Pri tom je drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 12. ZPP zaključio da je točno da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojom je osiguraniku tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu budući da je o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati Zavod za mirovinsko osiguranje.

9.2. Međutim, drugostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje da parnični sud u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osiguratelja kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnosti za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja.

9.3. Zbog toga je, s obzirom da je tuženik osporio istinitost tužiteljeve tvrdnje da je invalidnost osiguranice tužitelja posljedica ozljede zbog prometne nezgode u omjeru od 50%, drugostupanjski sud ocijenio da je ta činjenica odlučna za pravilnu odluku suda u ovoj pravnoj stvari.

9.4. Pri tom je, ocjenjujući da je na tužitelju teret dokazivanja te činjenice, pa kako tužitelj na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP na tu okolnost, osim uvida u spis predmeta broj 31855 u kojem je odlučivano o pravu tužiteljeve osiguranice na invalidsku mirovinu i svog rješenja od 2. lipnja 2011. nije predložio izvođenje nekog drugog dokaza na okolnost postojanja te uzročno-posljedične veze, zaključio da tužitelj u smislu odredbe čl. 221.a ZPP nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranice tužitelja zadobivenih u prometnoj nesreći s njezinim umirovljenjem, odnosno jesu li ozljede zadobivene u prometnoj nesreći pridonijele umirovljenju osiguranika tužitelja kako to tvrdi tužitelj.

9.5. Zbog navedenog je drugostupanjski sud ocjenjujući da tužitelj nije dokazao jednu od pretpostavki za štetu iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), odnosno uzročnu vezu između zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi i umirovljenja osiguranika tužitelja, primjenom pravila o teretu dokaza iz odredbe čl. 221.a ZPP, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Za odgovor na dopušteno pravno pitanje treba navesti sljedeće:

11. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.).

12. Prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12 – dalje: ZOMO) o pravima na mirovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja u prvome stupnju rješava područna ustrojstvena jedinica Zavoda na čijem području osoba koja ostvaruje pravo ima prebivalište, odnosno boravište, a prema odredbi čl. 9. st. 2. ZOMO u postupku rješavanja o pravima iz mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

13. Odredbom čl. 52. st. 1. ZOMO propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz čl. 10., 11. i 13. do 17. tog Zakona na temelju invalidnosti iz čl. 34. st. 1. i 2. tog Zakona, a osiguranik iz čl. 12. na temelju invalidnosti iz čl. 34. st. 2. tog Zakona, ako je invalidnost nastala zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 110. st. 1. ZOMO prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju se u Zavodu, a prema odredbi čl. 119. st. 3. ZOMO rješenja o pravima iz mirovinskog osiguranja izvršava Zavod.

15. Odredbom čl. 115. st. 1. ZOMO propisano je da kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka invalidnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju ovlaštenog vještaka dano mišljenje u smislu čl. 113. st. 1. ovoga Zakona, a odredbom čl. 116. st. 1. ZOMO propisano je da nalaz i mišljenje o invalidnosti, na temelju kojega se stječe pravo prema ovome Zakonu, prije donošenja rješenja o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe obvezno podliježe reviziji.

16. Slijedom navedenog, rješenje kojim je odlučeno o pravu osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu, a koje je HZMO kao upravno tijelo nadležno za odlučivanje o pravima iz mirovinskog osiguranja, donijelo u upravnom postupku uz primjenu odredbe čl. 52. ZOMO, odlučujući o pravu stranke u upravnoj stvari predstavlja upravni akt.

17. Stoga je parnični sud u smislu odredbe čl. 12. ZPP vezan za rješenje nadležnog upravnog tijela HZMO o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama pravomoćnosti tog upravnog akta i nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost takvog upravnog akta.

18. Naime, ono što je utvrđeno izrekom pravomoćnog upravnog akta donesenog u zakonitom postupku smatra se dokazanim, a ako stranka (u ovom slučaju tuženik) to osporava, te tvrdi suprotno, teret dokaza je na toj stranci.

19. Dakle, prema ocjeni ovog suda, sve što je utvrđeno izrekom pravomoćnog upravnog akta donesenog u zakonitom postupku smatra se dokazanim, a stranka koja to osporava i tvrdi suprotno dužna je to i dokazati, što znači da je, u situaciji kada tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljeda zbog prometne nezgode unatoč postojanju odluke upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu, na tuženiku teret dokaza postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem, što predstavlja i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje (tako i u Rev 1261/2021-2 od 22. veljače 2022.).

20. Slijedom navedenog, proizlazi da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primjenjujući pravila o teretu dokazivanja zaključio da je teret dokaza na tužitelju.

21. Stoga, budući da zbog pogrešnog zaključka da je teret dokaza uzročno posljedične veze u konkretnom slučaju na tužitelju, te posljedično zbog pogrešne primjene odredbe čl. 221.a ZPP, nisu utvrđene sve odlučne činjenice glede osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva (u pogledu toga jesu li ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete iz odredbe čl. 1045. ZOO), nema uvjeta za preinaku drugostupanjske presude.

22. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

23. U nastavku postupka drugostupanjski sud će imajući na umu sve naprijed navedeno, ponovno odlučiti o žalbi tuženika, te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

24. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Zbog navedenog je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina