Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Posl. br.: 46 Gž-760/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. za usluge, O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz O., protiv tuženika J. T. iz O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Ž. E., odvjetnik iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-98/20-9 od 17. studenog 2021., dana 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-98/20-9 od 17. studenog 2021. u pobijanim dijelovima pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. K. iz O., posl. br. Ovrv-2811/19 od 22. studenog 2019. za iznos od 269,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihovog dospijeća pa do isplate te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 112,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2019. pa do isplate (točka I. izreke). U preostalom dijelu platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi ukinut je za trošak ovršnog postupka preko iznosa od 112,50 kn uz pripadajuće zatezne kamate (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelovima pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dnevnih parkirnih karata od tuženika kao vlasnika vozila registarskih oznaka OS … parkiranog u O. ulica …, siva zona, dana 16. kolovoza 2018., u O., u …¹, 16. kolovoza 2018., u O., u ulici …², siva zona dana 27. kolovoza 2018., u O., ulica …³, siva zona 23. listopada 2018. te u O. …⁴, žuta zona dana 19. studenog 2018.

5. U konkretnom slučaju, tužitelj zahtijeva isplatu novčanog iznosa koji ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna pa se radi o sporu male vrijednosti, sve u skladu s odredbom čl. 458. st. 1. ZPP-a.

6. Obzirom na potonje navedeno, valja istaknuti kako se u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, protiv presude donesene u sporu male vrijednosti žalba može izjaviti samo zbog određenih apsolutno bitnih povreda parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Stoga ovaj sud prilikom ispitivanja zakonitosti i pravilnosti iste, nije niti razmatrao žalbene navode tuženika koji svojim sadržajem predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Presuda nije nerazumljiva i može se ispitati, sadrži jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi proizlaze iz izvedenih dokaza, dok je ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, ovaj sud utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, kao niti ostale povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Pravilnom primjenom odredbi iz čl. 12., 13., 14. i 17. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja, prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 269,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Ovo stoga što tuženik, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazao da je predmetne parkirališne karte platio, slijedom čega tužitelj sukladno odredbi 13. Pravilnika ima pravo izdati dnevnu kartu, imajući pritom na umu odredbu iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11) kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. Osnovano navodi žalitelj da se pravo vlasništva nad automobilom, kao pokretninom, stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjalo očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo pređe na primatelja ako zakonom nije drugačije određeno (čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12.; dalje: ZV).

Međutim, razmatranjem računa proizlazi da je vlasnik predmetnog vozila upravo tuženik.

12. Odredbom čl. 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada O. br. 2. od 4. veljače 2019. slijedi da se odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila se utvrđuje na drugi način.

13. Čl. 11. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada O. od 31. prosinca 2013.) propisano je da uvjete korištenja parkirališta određuje koncesionar Općim uvjetima o korištenju parkirališta, dok je čl. 12. propisano da se zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuju s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete o korištenju parkirališta.

14. Na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih suda i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 15. lipnja 2018. prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem je u sporovima koji se vode radi naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba koja je upisana kao vlasnik vozila u evidencijama MUP-a u skladu s odredbom čl. 230. st. 1. ZPP-a.

15. Ovaj drugostupanjski sud prihvaćajući izneseno pravno shvaćanje ocjenjuje kako je u ovom sporu pasivno legitimiran upravo tuženik koji je upisan kao vlasnik osobnog vozila registarske oznake OS… u odgovarajućim evidencijama MUP-a (čl. 17. citiranih Općih uvjeta) dok je irelevatna činjenica što je tuženik prodao vozilo kojom je počinjen prekršaj trećoj osobi sve dok se novi vlasnik odnosno korisnik vozila ne upiše u odgovarajuće evidencije MUP-a.

16. Tuženiku valja ukazati i na odredbu čl. 250. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17) prema kojoj u slučaju prodaje ili drugog načina promjene vlasništva na vozilu će stanica za tehnički pregled vozila, na zahtjev osobe na koju je vozilo registrirano (ovdje tuženik), rješenjem ukinuti registraciju vozila ukoliko novi vlasnik ne postupi u skladu s odredbama tog stavka.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je, odlučiti kao u točki I. izreke (čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 22. ožujka 2023.

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.