REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1055/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Mesne industrije – Vajda d.d. Čakovec, Zagrebačka 4, OIB:16257048014, koju zastupa punomoćnica Mirna Mišetić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mišetić i partneri u Zagrebu, protiv prvotuženika ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Simić odvjetnik u Zagrebu, drugotuženika TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Bartolić odvjetnik u Zagrebu, trećetuženika BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu i četvrtotuženika ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić odvjetnica u [adresa], radi naknade štete iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1113/2018-2 od 11. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku, broj Pr-62/2015-69 od 23. travnja 2018., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom I. izreke, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkama VI. i VIII. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se I. tuženiku ŽB iz [adresa], II. tuženiku TB iz [adresa], III. tuženika BB iz [adresa] te IV. tuženiku ĐB iz [adresa], da tužitelju Mesnoj industriji – Vajda d.d. iz Čakovca, Zagrebačka 4, s osnova naknade štete solidarno isplate iznos od 269.894,16 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2014. pa do isplate te da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

Alternativno:

1. Nalaže se I. tuženiku ŽB, [adresa] da tužitelju Mesnoj industriji – Vajda d.d. Čakovec, Zagrebačka 4 s osnova naknade štete isplati iznos od 67.473,54 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2014. pa do isplate,

2. Nalaže se II. tuženiku TB iz [adresa] da tužitelju Mesnoj industriji – Vajda d.d. Čakovec, Zagrebačka 4 s osnova naknade štete isplati iznos od 67.473,54 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2014. pa do isplate,

3. Nalaže se III. tuženiku BB iz [adresa] da tužitelju Mesnoj industriji – Vajda d.d. Čakovec, Zagrebačka 4 s osnova naknade štete isplati iznos od 67.473,54 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2014. pa do isplate,

4. Nalaže se IV. tuženiku ĐB iz [adresa], da tužitelju Mesnoj industriji – Vajda d.d. Čakovec, Zagrebačka 4 s osnova naknade štete isplati iznos od 67.473,54 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2014. pa do isplate,

5. Nalaže se I., II., III. i IV. tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana.

Alternativno:

Nalaže se I. tuženiku ŽB, [adresa] da tužitelju Mesnoj industriji – Vajda d.d. Čakovec, Zagrebačka 4 s osnova naknade štete isplati iznos od 269.894,16 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2014. pa do isplate te da tužitelju solidarno naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku parnični trošak u iznosu od 35.000,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II. i III. tuženicima parnični trošak i to svakom tuženiku u iznosu od po 56.250,00 kn, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi IV. tuženiku parnični trošak u iznosu od 45.000,00 kn, u roku od 8 dana." .

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pr-62/2015-69 od 23. travnja 2018.

II Odbija se kao neosnovana žalba I tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pr-62/2015-69 od 23. travnja 2018. u točki II izreke kojom mu nisu priznati daljnji troškovi postupka.

III Odbija se kao neosnovana žalba II tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pr-62/2015-69 od 23. travnja 2018. u točki III izreke kojom mu nisu priznati daljnji troškovi postupka.

IV Odbija se kao neosnovana žalba III tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pr-62/2015-69 od 23. travnja 2018. u točki III izreke kojom mu nisu priznati daljnji troškovi postupka.

V Odbija se kao neosnovana žalba IV tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pr-62/2015-69 od 23. travnja 2018. u točki IV izreke kojom mu nisu priznati daljnji troškovi postupka.

VI Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja za naknadu troška sastava žalbi.

VII Odbija se kao neosnovan zahtjev I, III i IV tuženika za naknadu troška sastava žalbi.

VIII Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.".

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i prihvatiti tužbeni zahtjev odnosno jedan od alternativno postavljenih tužbenih zahtjeva za slučaj da sud nađe da prethodni tužbeni zahtjev nije osnovan ili ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a njoj dosuditi troškove postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao poslodavca, za naknadu štete u ukupnom iznosu 269.894,16 kuna sa zateznim kamatama, od tuženika kao njenih radnika, za koju tvrdi da su joj prouzročili namjerno ili krajnjom nepažnjom.

7. U postupku je utvrđeno:

- da su tuženici bili zaposlenici tužiteljice u spornom razdoblju u mesnici broj 18, u Zagrebu, Braće Cvijića 3, time što je prvotuženik bio poslovođa,

- da je tužiteljica 31. prosinca 2010. predsjednicima inventurnih komisija i predstavnicima jedinica u kojima se provodi inventura naložila da se godišnja inventura za 2010. provodi na način da se roba broji i važe uz nazočnost članova komisije i predstavnika jedinice u kojoj se inventura provodi,

- da je tužiteljica odredila članove inventurne komisije za 2013. za prodavaonicu broj 18, kao i za izvanrednu inventuru,

- da je prvotuženik prestao radni odnos po sporazumu o prestanku ugovora o radu od 26. veljače 2014. u kojem je prvotuženik u čl. 4. priznao inventurni manjak, bez navođenja iznosa manjka i obvezao se manjak nadoknaditi poslodavcu,

- da su odlukom tužiteljice o naknadi štete od 10. ožujka 2014. tuženici kao radnici pozvani na solidarnu naknadu štete tužiteljici u ukupnom iznosu od 269.894,16 kuna u roku od 30 dana,

- da tužiteljica protiv tuženika nije podnijela kaznenu prijavu,

- da iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila nije bilo moguće utvrditi tko je prvotuženiku bio nadređena osoba, koji su bili poslovi i obveze svjedoka UB, kojeg su svi tuženici smatrali nadređenom osobom i po čijem je nalogu prvotuženik povremeno izbivao iz mesnice, niti je li taj svjedok bio dužan izvještavati druge odgovorne osobe i koje bi to osobe bile,

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je u mesnici u kojoj su radili tuženici utvrđen određeni manjak koji višestruko premašuje iznos koji je predmet ovog spora,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da iz raspoložive dokumentacije nije bilo moguće utvrditi na koji način se došlo do utuženog iznosa, da nije moguće utvrditi niti kad je manjak u toj mesnici prvi put nastao, pa vještak nije mogao isključiti mogućnost da je sporni manjak nastao prije utuženog razdoblja,

- da je i od ranije postojalo skladište na Žitnjaku koje nije pripadalo tužiteljici, u koje se i prije i tijekom spornog razdoblja, bez evidencije i popratne dokumentacije skladištila određena količina robe iz mesnice u kojoj su radili tuženici.

8. Sudovi su ocijenili da tužiteljica nije dokazala da su tuženici, ponašanjem koje bi se moglo okarakterizirati kao namjera ili krajnja nepažnja, uzrokovali nastanak štete u utuženom iznosu, odnosno ocijenili su da tužiteljica u ovoj parnici nije dokazala odgovornost tuženika, niti visinu štete, niti uzročno posljedičnu vezu. Stoga su primjenom odredbe čl. 99. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/2009, 61/2011, 82/12 – dalje ZR) u vezi s čl. 1045 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, i 89/14 - dalje: ZPP), tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

9. Na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Tužiteljica u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP navodi da nižestupanjske odluke sadrže nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitat, da proturječe same sebi i razlozima presuda, da u njima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi proturječni i nejasni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Revidentica navodi i da joj je povrijeđeno pravo na raspravljanje pred sudom čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Nadalje u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu iz s čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, čl. 10. ZPP, čl. 219. ZPP, čl. 221. ZPP, čl. 258. ZPP, čl. 261. st. 3. ZPP, čl. 338. st. 4. ZPP, čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP.

11. Suprotno tvrdnji revidentice, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. Izreka drugostupanjske presude je jasna i neproturječna. U obrazloženju odluke su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Navedeni razlozi nisu nejasni niti proturječni pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužiteljice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

11.1. Protivno navodima revizije prvostupanjski sud je jasno naveo i detaljno obrazložio razloge neprihvaćanja dokaznog prijedloga za provođenje novog dopunskog vještačenja i u vezi s time davanja tužiteljici novog roka radi provjere raspolaže li već zatraženom dokumentacijom te je navedena utvrđenja i razloge prihvatio i drugostupanjski sud, pa je neutemeljen revizijski razlog da u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Neutemeljen je i revizijski razlog da je tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom i time počinjena bitna povreda odredaba postupak iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Treba navesti i da je tužiteljica u postupku aktivno sudjelovala zastupana po punomoćniku odvjetniku, podnijela žalbu o kojoj je odlučeno i reviziju zbog čega su neosnovane revizijske tvrdnje da joj je onemogućen pristup sudu i pravnom lijeku.

11.2. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju revidentica ukazuje jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.3. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjska presuda donesena 23. travnja 2018., dok je postupak po žalbi tužiteljice okončan donošenjem drugostupanjske odluke 11. rujna 2018. time što u spisu nema naznaka, niti revidentica konkretno navodi da je bilo odugovlačenja postupka ili pokušaja zlouporabe prava, pa je neosnovana i tvrdnja da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 10. ZPP.

11.4. U svezi navoda revidentice da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode treba reći da je odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U slučaju kad je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude, žalbu odbio kao neosnovanu, prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primijenjeno materijalno pravo, tada nije bio dužan posebno obrazlagati svoju presudu, na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP. Pritom razlozi iz prvostupanjske presude ujedno predstavljaju razloge drugostupanjske presude. Stoga nije počinjena niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. i 5. ZPP, budući se prihvaćanjem razloga iz prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda ima smatrati da je time i odgovoreno na žalbene navode usmjerene u tom pravcu, što znači da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim žalbenim navodima.

11.5. Budući da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjene po prvostupanjskom sudu (čl. 385. st. 1. ZPP) to revizijski navodi kojima tužiteljica upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP počinjene pred prvostupanjskim sudom, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

11.6. Na navode tužiteljice, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Odredbom čl. 99. ZR propisano je da radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je poslodavcu štetu naknaditi. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao. Smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima, ako se ne može utvrditi dio štete koji je pojedini radnik uzrokovao. Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, za štetu odgovaraju solidarno.

13.1. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je:

(1) Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

(2) Predmnijeva se obična nepažnja.

(3) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

(4) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

14. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, prema ocjeni vijeća, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 99. ZR u vezi s čl. 1045. ZOO, kad su ocijenili da se u ovom nisu slučaju ostvarile pretpostavke za odgovornost tuženika za nastalu štetu koju je pretrpjela tužiteljica odnosno za utuženi dio manjka utvrđenog provedenim inventurama pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

14.1. Pri tome treba reći, da je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu citirane odredbe čl. 1045. ZOO, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

14.2. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u spornom razdoblju određenu količinu robe iz mesnice u kojoj su radili tuženici skladištila i u skladištu na Žitnjaku, koje je postojalo od ranije, i to bez evidencija i popratne dokumentacije. Osim toga, vještačenjem nije isključena mogućnost da je utuženi manjak nastao i prije spornog razdoblja kao što nije bilo moguće utvrditi niti na koji način je tužiteljica došla do utuženog iznosa. Dakle u ovoj parnici nisu utvrđene osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu jer nije utvrđeno da su za inventurni manjak odgovorni tuženici, nije utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i nastale štete, nije utvrđeno u kojem vremenskom razdoblju je manjak nastao, niti je iz dostavljene dokumentacije tužiteljice bilo moguće utvrditi koliko točno iznosi manjak nastao u mesnici u kojoj su radili tuženici.

15. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. 16. Slijedom navedenog, revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana, pa je na temelju članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

17. U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima u reviziji pobija drugostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka, treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

18. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba članka 400. stavak 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl.151. st. 1. ZPP), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

19. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st.1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić