REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 10. P-164/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Z. C., OIB …, P., zastupan po opunomoćeniku M. N., odvjetnici u P., protiv tuženika E. & S. b. d.d., sa sjedištem u R., OIB …, zastupan po odvjetnicima iz OD M., K. & p. d.o.o., Z., radi isplate, vr. p. s. 11.490,67 eura / 86.576,44 kn, nakon glavne javne rasprave zaključene 27. veljače 2023. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja M. N., odvjetnice u P. i opunomoćenika tuženika odvjetnika P. K. iz OD M., K. & p. d.o.o., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je dio Ugovora o kreditu broj ugovora: …, sklopljen 5. prosinca 2007. između tužitelja C. Z., iz P., i tuženika E.&S. b. d.d., R., u članku 7. kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetna.

II Nalaže se tuženiku E.&S. b. d.d., R., OIB … da tužitelju Z. C. iz P., OIB …, na ime povrata stečenog bez osnove odnosno više plaćenog iznosa zbog valutne klauzule vezane za CHF isplati iznos od 11.490,67 eura / 86.576,44 kn[1] , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata) počevši od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2008. na iznos od 7,95 EUR / 59,92 kn počev od 4. siječnja 2008. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2008. na iznos od 7,95 EUR / 59,92 kn počev od 5. ožujka 2008. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2008. na iznos od 7,95 EUR / 59,92 kn počev od 3. travnja 2008. pa do isplate

- za mjesec travanj 2008. na iznos od 7,96 EUR / 59,96 kn počev od 5. svibnja 2008. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2008. na iznos od 7,95 EUR / 59,92 kn počev od 5. lipnja 2008. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2008. na iznos od 7,96 EUR / 59,96 kn počev od 4.srpnja 2008. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2008. na iznos od 7,78 EUR / 58,60kn, počev od 4. kolovoza 2008. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2008. na iznos od 7,96 EUR / 59,96 kn, počev od 5. rujna 2008. pa do isplate

- za mjesec rujan 2008. na iznos od 7,95 EUR / 59,92 kn, počev od 3. listopada 2008. pa do isplate

- za mjesec listopad 2008. na iznos od 7,95 EUR / 59,92 kn , počev od 5. studenog 2008. pa do isplate

- za mjesec studeni 2008. na iznos od 7,95 EUR / 59,88 kn, počev od 5. prosinca 2008. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2008. na iznos od 35,85 EUR / 270,08 kn počev od 5. siječnja 2009. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2009. na iznos od 42,73 EUR / 321,92 kn, počev od 5. veljače 2009. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2009. na iznos od 37,40 EUR / 281,82 kn, počev od 5. ožujka 2009. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2009. na iznos od 37,15 EUR / 279,92 kn, počev od 6. travnja 2009. pa do isplate

- za mjesec travanj 2009. na iznos od 19,89 EUR / 149,89 kn, počev od 5. svibnja 2009. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2009. na iznos od 23,83 EUR / 179,55 kn, počev od 5. lipnja 2009. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2009. na iznos od 21,04 EUR / 158,54 kn počev od 6. srpnja 2009. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2009. na iznos od 20,49 EUR / 154,39 kn, počev od 4. kolovoza 2009. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2009. na iznos od 23,05 EUR / 173,64 kn, počev od 4. rujna 2009. pa do isplate

- za mjesec rujan 2009. na iznos od 20,16 EUR / 151,93 kn počev od 5. listopada 2009. pa do isplate

- za mjesec listopad 2009. na iznos od 20,93 EUR / 157,69 kn, počev od 5. studenog 2009. pa do isplate

- za mjesec studeni 2009. na iznos od 22,92 EUR / 172,71 kn, počev od 5. prosinca 2009. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2009. na iznos od 27,35 EUR / 206,06 kn , počev od 5. siječnja 2010. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2010. na iznos od 19,43 EUR / 146,41 kn počev od 5. veljače 2010. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2010. na iznos od 64,03 EUR / 482,41 kn, počev od 5. ožujka 2010. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2010. na iznos od 38,16 EUR / 287,52 kn počev od 6. travnja 2010. pa do isplate

- za mjesec travanj 2010. na iznos od 37,89 EUR / 285,51 kn počev od 5. svibnja 2010. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2010. na iznos od 41,02 EUR / 309,05 kn, počev od 4. lipnja 2010. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2010. na iznos od 71,58 EUR / 539,30 kn počev od 5. srpnja 2010. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2010. na iznos od 57,69 EUR / 434,69 kn, počev od 4. kolovoza 2010. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2010. na iznos od 69,30 EUR / 522,13 kn, počev od 6. rujna 2010. pa do isplate

- za mjesec rujan 2010. na iznos od 66,30 EUR / 499,53 kn počev od 5. listopada 2010. pa do isplate

- za mjesec listopad 2010. na iznos od 66,36 EUR / 499,97 kn počev od 5. studenog 2010. pa do isplate

- za mjesec studeni 2010. na iznos od 66,42 EUR / 500,41 kn počev od 6. prosinca 2010. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2010. na iznos od 81,87 EUR / 616,85 kn počev od 5. siječnja 2011. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2011. na iznos od 80,34 EUR / 605,28 kn počev od 4. veljače 2011. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2011. na iznos od 81,59 EUR / 614,77 kn, počev od 4. ožujka 2011. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2011. na iznos od 73,96 EUR / 557,25 kn počev od 5. travnja 2011. pa do isplate

- za mjesec travanj 2011. na iznos od 82,05 EUR / 618,20 kn počev od 5. svibnja 2011. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2011. na iznos od 106,87 EUR / 805,22 kn, počev od 6. lipnja 2011. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2011. na iznos od 98,71 EUR / 743,74 kn, počev od 5. srpnja 2011. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2011. na iznos od 144,56 EUR / 1.089,18 kn, počev od 4. kolovoza 2011. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2011. na iznos od 145,51 EUR / 1.096,37 kn, počev od 5. rujna 2011. pa do isplate

- za mjesec rujan 2011. na iznos od 113,52 EUR / 855,28 kn, počev od 5. listopada 2011. pa do isplate

- za mjesec listopad 2011. na iznos od 119,23 EUR / 898,37 kn, počev od 4. studenog 2011. pa do isplate

- za mjesec studeni 2011. na iznos od 119,86 EUR / 903,10 kn, počev od 5. prosinca 2011. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2011. na iznos od 119,33 EUR / 899,11 kn , počev od 5. siječnja 2012. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2012. na iznos od 119,39 EUR / 899,51 kn počev od 6. veljače 2012. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2012. na iznos od 119,44 EUR / 899,90 kn počev od 5. ožujka 2012. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2012. na iznos od 119,49 EUR / 900,30 kn, počev od 5. travnja 2012. pa do isplate

- za mjesec travanj 2012. na iznos od 119,54 EUR / 900,69 kn, počev od 4.svibnja 2012. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2012. na iznos od 119,59 EUR / 901,09 kn, počev od 5. lipnja 2012. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2012. na iznos od 119,65 EUR / 901,53 kn, počev od 6. srpnja 2012. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2012. na iznos od 119,71 EUR / 901,97 kn, počev od 3. kolovoza 2012. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2012. na iznos od 119,76 EUR / 902,36 kn, počev od 5. rujna 2012. pa do isplate

- -Za mjesec rujan 2012. na iznos od 119,82 EUR / 902,80 kn, počev od 5. listopada 2012. pa do isplate

- za mjesec listopad 2012. na iznos od 119,89 EUR / 903,28 kn, počev od 6. studenog 2012. pa do isplate

- za mjesec studeni 2012. na iznos od 119,94 EUR / 903,72 kn, počev od 7. prosinca 2012. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2012. na iznos od 120,01 EUR / 904,21 kn, počev od 8. siječnja 2013. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2013. na iznos od 120,07 EUR / 904,65 kn, počev od 7. veljače 2013. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2013. na iznos od 120,13 EUR / 905,13 kn, počev od 8. ožujka 2013. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2013. na iznos od 120,20 EUR / 905,61 kn, počev od 5. travnja 2013. pa do isplate

- za mjesec travanj 2013. na iznos od 120,26 EUR / 906,09 kn, počev od 6.svibnja 2013. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2013. na iznos od 120,33 EUR / 906,62 kn, počev od 5. lipnja 2013. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2013. na iznos od 120,39 EUR / 907,10 kn, počev od 5. srpnja 2013. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2013. na iznos od 120,46 EUR / 907,59 kn, počev od 6. kolovoza 2013. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2013. na iznos od 120,53 EUR / 908,16 kn počev od 5. rujna 2013. pa do isplate

- za mjesec rujan 2013. na iznos od 120,60 EUR / 908,68 kn, počev od 4. listopada 2013. pa do isplate

- za mjesec listopad 2013. na iznos od 120,67 EUR / 909,21 kn, počev od 8. studenog 2013. pa do isplate

- za mjesec studeni 2013. na iznos od 120,75 EUR / 909,78 kn, počev od 6. prosinca 2013. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2013. na iznos od 120,82 EUR / 910,31 kn, počev od 8. siječnja 2014. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2014. na iznos od 120,89 EUR / 910,88 kn, počev od 7. veljače 2014. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2014. na iznos od 6.082,63 EUR / 45.829,57 kn, počev od 12. veljače 2014., pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku E. & S. b. d.d., OIB …, R. da tužitelju Z. C., OIB …, P., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.996,21 eur / 15.040,44 kn[1] zajedno sa z. z. kamatom tekućom od 22. ožujka 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana. IV U preostalom dijelu, za iznos od 69,93 eura / 526,89 kn i z. z. kamatom od 22. ožujka 2023. pa do isplate, zahtjev tužitelja za isplatom troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj Z. C. u tužbi koju je podnio protiv tuženika E.&S. b. d.d. 30. travnja 2021. (u daljnjem tekstu tužitelj i tuženik) ističe kako je s tuženikom 5. prosinca 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj …, koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B. iz P. pod broj Ov-23907/07 od 12. prosinca 2007., a na temelju tog Ugovora tuženik kao kreditor mu je odobrio hipotekarni kredit, gotovinski kredit uz hipoteku radi adaptacije stana, u iznosu od 42.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 144 mjesečna anuiteta, uz iznos anuiteta od 460,41 CHF.

2. Nadalje, tužitelj je istakao da je u predmetnom ugovoru o kreditu u članku 7. ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

3. Tužitelj je istakao kako je kredit otplatio u cijelosti 12. veljače 2014. u iznosu od 163.646,63 kn.

4. Podnoseći tužbu protiv tuženika tužitelj je obrazložio kako smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu, a to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (u daljnjem tekstu CHF).

5. Zbog nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF, zbog promjene valutne klauzule te zbog nedopuštene ugovorne odredbe kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja tečaj CHF, on – tužitelj je više platio razliku u valuti CHF u odnosu na dan sklapanja ugovora te i u odnosu na otplaćene iznose u kunskoj protuvrijednosti prema danu plaćanja, u ukupnom iznosu od 87.654,00 kn, pa je od tuženika zahtijevao ovaj novčani iznos, a na način da na pojedinačno zahtijevane novčane iznose tuženik njemu plati i zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate. Obrazložio je da je pojedinačne novčane iznose, kako stoji u tužbenom zahtjevu plaćao određenog dana, tj. 4. siječnja 2008., 5. ožujka 2008., 3. travnja 2008., 5. svibnja 2008., 5. lipnja 2008. itd., a u slučaju da se tuženik protivi tako postavljenom tužbenom zahtjevu predložio je da sud izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, a da nakon toga ima pravo uskladiti svoj tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj je od tuženika zahtijevao troškove parničnog postupka.

6. U dokaz svojih navoda predložio je sudu da izvrši uvid u Ugovor o kreditu, u otplatnu tablicu i pregled prometa po partiji kredita broj … za razdoblje od 17. prosinca 2007. pa do 7. ožujka 2014., a kako to stoji na stranicama spisa 10 do 32.

7. Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te i presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 te istakao da je tuženik svojom jednostranom odlukom mijenjao ugovorenu valutu koja je bila CHF, a to tako da nije s korisnicima kredita kao potrošačima pojedinačno pregovarao i utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, a radi čega je i tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Obrazložio je da je tuženik njega samo obavještavao naknadno o promjeni tečaja valute u CHF, a zbog toga je došlo do povrede njega kao korisnika kredita, a slijedom čega je i ništetna navedena ugovorna odredba iz članka 7. Ugovora o kreditu u kojoj je utvrđeno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata CHF, slijedom čega je ugovorna odredba ništetna.

8. Dakle, tužitelj osim prijedloga da sud presudom prihvati utvrđenje da je dio ugovora od 5. prosinca 2007., a koji se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i kamata uz CHF ništetna, zahtijevao u kondemnatornom tužbenom zahtjevu navedene novčane iznose, zbirno i pojedinačno, zahtijevajući na pojedinačne iznose z. z. kamatu od svakog pojedinačnog novčanog iznosa koji je plaćen u većem iznosu od onog koji je trebao biti plaćen pa sve do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka.

9. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio mjesnoj nadležnosti ovog suda i predložio da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim, a nakon pravomoćnosti rješenja o mjesnoj nenadležnosti da spis dostavi Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu.

10. Predložio je da sud posebnim rješenjem o njegovom prijedlogu mjesne nenadležnosti ovog suda i svrsishodnoj delegaciji odluči.

11. Što se tiče osnova i visine tužbenog zahtjeva tuženik se protivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva iz više osnova, prvenstveno ističući prigovor zastare, ističući da se na zahtjev tužitelja za isplatu pojedinačnih novčanih iznosa ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te i u svezi s odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima.

12. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik je istakao da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu dopuštena odredba u smislu članka 22. ZOO-a, a jer ta odredba propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti, a što znači da proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovog predmetnog ugovora o kreditu, ako se primjenjuje stav Suda Europske unije, isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti i onda je isključena iz primjene direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača. Ocjena je tuženika da je i u konkretnom sporu zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

13. Tuženik se protivio svi ostalim navodima tužitelja.

14. Zaključno je tuženik istakao da tužitelju nije nastupila nikakva šteta, kao i da bi tuženik bilo kakvu štetu prouzročio svojim postupanjem. U slučaju ako bi sud utvrdio ništetnom pobijanu odredbu ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što tuženik spori u cijelosti, njegov zahtjev u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan jer tuženik ocjenjuje da, sukladno mišljenju građanskog odjela Vrhovnog suda RH iznijetog na sjednici od 5. ožujka 2004. ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim pa stjecatelju u tom slučaju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. U tom slučaju, ako se vraća nešto što je stečeno bez osnove, treba vratiti zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a što znači da tuženik nikako nije nepošten stjecatelj novčanih sredstava pa bi eventualno tužitelj imao pravo na z. z. kamatu od podnošenja tužbe pa do isplate.

15. Ako bi sud, ističe tuženik na kraju svog odgovora na tužbu, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga utvrđenja ništetnom pobijane odredbe o valutnoj klauzuli, a što tuženik u cijelosti osporava, protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti zahtijevao je od tužitelja troškove parničnog postupka.

16. Tužitelj se protivio istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ističući da je isti neosnovan, a sud je posebnim Rješenjem poslovni broj 10. P-164/2021-6 od 22. studenog 2021. prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda odbio kao neosnovan i to Rješenje I-stupanjskog suda potvrdio je Županijski sud u Dubrovniku Rješenjem poslovni broj 4. Gž-90/2022-2 od 23. ožujka 2022.

17. Dakle, u nastavku postupka je sud na pripremnom ročištu od 3. listopada 2022. zaključio prethodni postupak te na raspravi od 8. studenog 2022., na prijedlog stranaka, saslušao službenu osobu tuženika Ivanu Barišić kao svjedoka te i tužitelja u svrhu dokazivanja, a prihvaćen je i prijedlog radi izvođenja dokaza financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti utvrđenja razlike ugovorene rate i razlike u valuti CHF na dan sklapanja ugovora te otplaćenih iznosa u kunskoj protuvrijednosti CHF prema danu plaćanja.

18. Stranke su se suglasile da sud pročita iskaz svjedoka I. B. i tužitelja, a koji su saslušani na raspravi od 8. studenog 2022., na ročištu za glavnu raspravu koja će biti naknadno zaključena, a zbog ekonomičnosti u postupanju.

19. Rješenjem poslovni broj P-164/2021-16 od 16. studenog 2022. sud je naložio stalnom sudskom vještaku S. M., OIB …, dipl. oec. iz P., da izvrši uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu i to u rečeni Ugovor o kreditu koji su zaključili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 5. prosinca 2007. te i u priloge koji se nalaze na stranicama 10 do 13 i 14 do 32 spisa (otplatna tablica i pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 17. prosinca 2007. do 7. ožujka 2014. te i u drugu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a i uz mogućnost da vještak zatraži i druge potrebne dokaze od tuženika, slijedom čega je vještak bio u obvezi utvrditi razlike ugovorene rate i razlike u valuti CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu sklopljen 5. prosinca 2007. između parničnih stranaka kao ugovornih te otplaćenih iznosa u kunskoj protuvrijednosti CHF prema danu plaćanja.

20. Na temelju rješenja suda stalni sudski vještak S. M. je dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje te je u istom istakla kako je na temelju pregledane dokumentacije i to Ugovora o kreditu broj … od 5. prosinca 2007., otplatnog plana u CHF te pregleda prometa po partiji kredita, a koji su sastavni dio spisa, utvrdila da su Z. C. kao korisnik kredita i E. & S. bank d.d. R., kao kreditor 5. prosinca 2007. sklopili Ugovor o kreditu, broj …, da je iznos kredita izražen u kunskoj protuvrijednosti od 42,00 CHF, da je rok otplate kredita bio 12 godina, uz mjesečnu otplatu na 144 anuiteta, sve obračunato prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan korištenja kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 8,25 % godišnje, da je iznos anuiteta 460,41 CHF u kunama po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, da je srednji tečaj HNB za valutu CHF na dan isplate kredita 17. prosinca 2007. bio 4,387351 kuna, a da je tužitelj Z. C. kao korisnik kredita prijevremeno otplatio kredit jednokratnom uplatom dana 12. veljače 2014., u iznosu od ukupno 163.646,63 kune.

Na temelju ovako utvrđenih činjenica mišljenje je vještaka da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj više platio iznos od 86.576,44 kuna po glavnici i kamatu (tablica 2, stupac 12) što po konverzijskom tečaju kuna / euro 7,53450 iznosi 11.490,67 eura, a prikazano u tablici 2 stupac 15.

21. Obrazlažući svoje mišljenje vještak je istakla da je u privitku dostavila tablice i to tablicu 1 u kojoj su prikazane sve rate kredita, i više i manje plaćene rate u odnosu na ugovorenu ratu, tablicu 2 u kojoj su prikazane samo više plaćene kamate i tečajne razlike u rati kredita, te tablicu 3 u kojoj su prikazane samo manje plaćene kamate i tečajne razlike u rati kredita, a na temelju tablica broj 1 i broj 2 je i iznijela svoje mišljenje.

22. Vještak je razliku između ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje su uslijedile nakon sklapanja ugovora o kreditu izračunala kao razliku iznosa kamate u kunama po srednjem tečaju CHF na dan isplate kredita prema početnom otplatnom planu i plaćene kamate u kunama po srednjem tečaju CHF na dan isplate kredita za svaku ratu kredita.

23. Razliku u otplati glavnice i kamate kredita od sklapanja ugovora o kreditu i početnog tečaja i promjena tečaja tijekom otplate kredita vještak je izračunala kao razliku između iznosa uplaćene rate kredita u kunama i umnoška iznosa rate u CHF i srednjeg tečaja HNB na dan isplate kredita prema početnom otplatnom planu, te umanjeno za iznos više plaćene kamate za svaku ratu kredita.

24. Sud je pisani nalaz s mišljenjem dostavio opunomoćenicima stranaka i u podnesku od 7. veljače 2023. tužitelj je putem opunomoćenika istakao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i ne traži neposredno saslušanje vještaka.

25. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva smanjio sa iznosa od 11.633,69 eura (87.654,00 kuna) na iznos od 11.490,67 eura (86.576,44 kuna) i na temelju nalaza i mišljenja, kao i tablice broj 2, a u kojoj su prikazani više plaćene kamate i tečajne razlike, zahtijevao pojedinačne novčane iznose koji su pojedinačno utvrđeni u koloni broj 15 tablice 2 kao tečajna razlika po glavnici i kamati, zahtijevajući na svaki pojedini novčani iznos zateznu kamatu od dana uplate određenog anuiteta pa sve do isplate.

26. U odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelj je ostao kod zahtijevanog utvrđenja iz stavka I tužbenog zahtjeva, a u rečenom obrazloženom podnesku od 7. veljače 2023., u kojem je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, kako je naprijed istaknuto, od tuženika zahtijevao i trošak parničnog postupka zajedno sa z.z. kamatom od donošenja presude pa sve do isplate.

27. U pisanom podnesku od 15. veljače 2023. tuženik je istakao da u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka, međutim da i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

28. Tuženik je istakao kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom i to zahtjevom na isplatu iznosa od 86.576,44 kuna/11.490,67 eura stvarno smanjio tužbeni zahtjev jer je ranije zahtijevao 87.654,00 kuna (zahtjev iz tužbe), a ocjena je tuženika da se radi o povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 1.077,56 kuna pa uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 26. travnja 2021., sjednica broj 3/21, treba sud zaključiti da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev i da je zbog toga, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari za djelomično povlačenje tužbe uvijek potreban pristanak tuženika.

29. Tuženik je predložio da sud uz sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu upravo zahtijevanog iznosa iz tužbenog zahtjeva, a to znači da odluči o tužbenom zahtjevu koji je postavljen u tužbi. Tuženik je od tužitelja zahtijevao troškove parničnog postupka.

30. Na glavnoj raspravi održanoj 27. veljače 2023. sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 5. prosinca 2007., ugovor broj … koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B. u P. 12. prosinca 2007. pod brojem Ov-23907/07, pročitani su iskazi svjedoka I. B. i tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja sa raspravnog zapisnika od 8. studenog 2022., pročitan je pisani nalaz s mišljenjem vještaka S. M. (stranica 289-290 spisa), a razgledane su priložene tablice broj 1, broj 2 i broj 3, kao sastavni dio pisanog nalaza i mišljenja, a i neposredno je saslušana vještak S. M., opreza radi, a jer stranke i naknadno imaju pravo postavljati upite vještaku neposredno, ako su u međuvremenu eventualno utvrdili da bi vještak trebao dati dodatna obrazloženja.

31. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je uređen u podnesku od 7. veljače 2023. u cijelosti osnovan.

32. Naime, što se tiče valutne klauzule, kao što je istakao tužitelj u tužbi, ovaj sud prihvaća stav tužitelja da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razlike iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Rh broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku, a to znači dali su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke, među kojima je i ovdje tužena banka, sklapali u određenom naznačenom razdoblju s korisnicima kredita tj. potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, bile nepoštene i ništetne odredbe vezane za valutu švicarski franak. Dakle, navedenim odlukama je utvrđeno da su navedene banke, a to znači i tužena banka u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju tj. u ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama. Dakle banke su postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača/03, a u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) - dalje: ZZP/07. To znači da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem kao korisnikom kredita ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

33. Imajući u vidu da je sud u svakom pojedinom postupku dužan raspraviti osnovanost navoda tužbe i to s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli treba istaći da prema odredbi članka 502.a Zakona o zaštiti potrošača, udruge, tijela, ustanove i organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom postupa, uključujući i propuštanje, tako da teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. ZZP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a taj učinak znači da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502.a ZZP-a, a što znači da je s pravom tužitelj predložio da sud u ovom sporu utvrdi da su postupanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a to znači da je ovaj sud vezan za utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a jer sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

34. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem valutne klauzule nedvojbeno je na štetu potrošača, a jer načelo savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO/05) znači da su sudionici obveznih odnosa osobe koje se nalaze u određenom građanskopravnom odnosu, a koji se zasniva na odnosu povjerenja i onda su te osobe kao ugovorne stranke dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, a isto tako su dužni prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno ostvarenje preuzetih obveza. To ujedno znači da vodeći računa o svrsi i smislu obvezno pravnog odnosa imaju obvezu suzdržavati se čak i od primjene određene norme, ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nekome nepravda. Svakako, ovo načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

35. Imajući u vidu vrlo uvjerljiv, istinit i logičan iskaz tužitelja o tome da mu je službenik tuženika I. B. određeno istakla da prilikom njegovog interesa za mogućnost realizacije kredita, ona tužitelju ne bi preporučila kredit u valuti eur, a da to nije najbolja opcija i da mu je predložila kao najbolju opciju ugovora o kreditu valutu CHF, ovaj sud poklanjajući vjeru iskazu tužitelja u cijelosti može jedino pravilno zaključiti da je tuženik, a to je opće poznato, unaprijed pripremio sadržaj ugovora o kreditu tj. imao već ranije sačinjen obrazac, ni u kom slučaju nije postupio u smislu pregovaranja s tužiteljem kao korisnikom kredita o uvjetima kreditiranja i svemu drugom što je bilo bitno za tužitelja kao korisnika kredita. Dakle, iz iskaza tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj bio uvjeren, a jer mu je tako predočeno u ugovoru, da zna koji iznos kredita mu je odobren, kolika će biti kamatna stopa, koji je tečaj za valutu CHF na dan isplate kredita i u kojem roku mora vratiti realizirani kredit. To su bitne stvari koje je tužitelj mogao spoznati, a budući da mu službenik banke tj. svjedok I. B. nije objasnila da je moguće da će zbog porasta kamate i valute njegova mjesečna rata biti daleko veća negoli je utvrđena u ugovoru, odnos između službenika banke i tužitelja kao korisnika kredita sud tretira tako da utvrđuje da taj odnos između tužitelja i službenika banke nikada nije bio sadržajno preko formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu i pratećih obrazaca, a sve to se ne može prihvatiti kao pregovaranje između ugovornih stranaka.

36. Dakle, službenik banke je tužitelju, kao i ostalim korisnicima kredita određeno prezentirala letak u kojem je navodno sve bilo napisano o ugovorima o kreditu. Samo na upit korisnika kredita službenici banke su bili na raspolaganju korisniku kredita u smislu da bi se korisniku kredita objasnilo sve ono što je naknadno u smislu povećanja kamate i tečaja uslijedilo kao nepovoljno za korisnika kredita.

37. Isticanja svjedoka I. B. da se korisniku prezentira otplatni plan i da korisnik kredita u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu zna koliki novčani iznos će vračati banci mjesečno po osnovi rate kredita upravo govore o tome da su to korisnici kredita mogli na temelju ugovora o kreditu i sami saznati, ali ni u kom slučaju nisu mogli znati da će valuta švicarski franak značajno rasti u smislu vrijednosti, a upravo na štetu korisnika kredita pa je zbog ovih razloga ugovorna odredba o kreditu kojom je ugovorena valuta CHF ništetna i onda tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetne valutne klauzule.

38. Prigovor zastare vezano za valutnu klauzulu je odbijen jer je ocjena ovog suda, a koji je sukladan važećoj sudskoj praksi i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, da u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF treba cijeniti odluku iz predmeta Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda RH, a koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., tj. s datumom donošenja. Dakle, zastara za više plaćene iznose po osnovi tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i ističe tek 14. lipnja 2023. jer je potrebno računati zastarni rok od 5 godina u ovom restitucijskom zahtjevu tužitelja. Kako je tužitelj tužbu podnio 2. travnja 2021. proizlazi da zahtijevani novčani iznosi po osnovi restitucijskog zahtjeva zbog stvarno više plaćenih anuiteta nisu zastarjeli.

39. Upravo je na temelju pisanog nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka sud mogao utvrditi da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj tuženiku više platio iznos od 86.576,44 kuna po glavnici i kamati, a što se može utvrditi i iz tablice broj 2 stupac 12, preračunavanjem ovog novčanog iznosa u euro kao službenu valutu Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023., po konverzijskom tečaju kuna /euro 7,5345, a to znači da je tužitelj tuženiku više platio iznos od 11.490,67 eura. Pojedinačne novčane iznose je sud mogao utvrditi u kunama iz tablice broj 2 stupac 12, a ove tečajne razlike po glavnici i kamati u valuti euro sud je mogao utvrditi pojedinačno iz stupca broj 15, kao što je bilo moguće utvrditi točne datume uplate pojedinih novčanih iznosa u otplati kredita, kao više plaćene iznose.

40. Kako je na temelju zakona otpala pravna osnova vezano za valutnu klauzulu po jednostranoj odluci tuženika po kojoj je tuženik od tužitelja u navedenom razdoblju primio navedeni novčani iznos od 86.576,44 kuna/11.490,67 eura, sukladno odredbi članka 1111. stavak 3. ZOO-a, valjalo je presuditi kao u izreci, a jer je odredbom članka 323. ZOO-a propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana treba vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Dakle, temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a kad treba vratiti ono što je stečeno bez osnove, a tuženik je stekao određene novčane iznose bez osnove, jer su određeni novčani iznosi prešli u imovinu tuženika, tada tuženik treba platiti tužitelju i zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinačnog novčanog iznosa pa do isplate jer je stjecanje bilo nepošteno, tj. navedena odredba je utvrđena ništetnom.

41. Dakle, tuženik je kao nepošteni stjecatelj novčanih sredstva u obvezi tužitelju isplatiti navedene novčane iznose u smislu članka 115. ZOO/05 sa z.z. kamatom od dana stjecanja pa sve do isplate, a radi čega je sud uz pravilnu primjenu formulacije z.z. kamate za određena razdoblja tužitelju dosudio ukupan novčani iznos od 11.490,67 eura/86.576,44 kuna na način da mu je priznao i z.z. kamatu od dospijeća, tj. plaćanja navedenih pojedinačnih novčanih iznosa pa do isplate.

42. Dakle, tužitelju je dosuđena zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a i uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 156/22) a jer je u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine broj 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) u članku 29. stavak 2. riječ: "pet" zamijenjena riječju "tri".

43. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2., a u svezi s odredbom članka 151. stavak 1. i 2. ZPP-a. Naime, tužitelj je tužbom od tuženika zahtijevao iznos od 87.654,00 kn što je iznosilo 11.633,69 eura, a naknadno je uređujući tužbeni zahtjev smanjio iznos s 11.633,69 eura / 87.654,00 kn na iznos od 11.490,67 eura / 86.576,45 kn pa proizlazi da je doista tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.077,56 kn, odnosno za 143,02 eura i onda proizlazi da je sud trebao postupiti sukladno navedenoj zakonskoj odredbi koja propisuje da kad stranke djelomično uspiju u parnici, sud treba najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici sud je ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

44. Pravilno primjenjujući ovu odredbu, a imajući u vidu da je tužitelj uspio s osnovom sa 100%, da je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio s 99% tada zbir daje 199 i kad se podijeli s 2 dobije se uspjeh tužitelja od 99,50%. U konkretnom slučaju uspjeh tuženika je 0,50% i na kraju proizlazi da je uspjeh tužitelja 99% od postavljenog tužbenog zahtjeva koji je konačno uređen.

45. Kako je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada u tužiteljeve troškove treba i uračunati nagradu koju ima pravo zahtijevati opunomoćenik – odvjetnik temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12 i Izmjene i dopune u Narodnim novinama 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa). Odvjetnik je kako opunomoćenik tužitelja tužitelju sastavio tužbu i obrazložene podneske od 8. studenog 2021. i 7. veljače 2023. pa je za sastav tužbe i dva obrazložena podneska sud tužitelju priznao po 199,08 eura, sve sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife i Tbr. 8. točka 1. Tarife.

46. Opunomoćenik tužitelja zastupao je tužitelja na pripremnom ročištu od 22. studenog 2021. na kojem je sud odlučio posebnim rješenjem odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti i zato opunomoćenik ima pravo zahtijevati na temelju Tbr. 9. točka 2. Tarife nagradu u iznosu 99,54 eura. Za pripremno ročište od 3. listopada 2022. na kojem je zaključen prethodni postupak opunomoćenik osnovano zahtijeva nagradu u iznosu od 99,54 eura, a za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 8. studenog 2022. i 27. veljače 2023. opunomoćenik osnovano zahtijeva nagradu u iznosima od po 199,08 eura, a što je sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife.

47. Kako je opunomoćenik – odvjetnik nazočio i ročištu za objavu presude tada mu pripada nagrada temeljem Tbr. 9. točka 3. Tarife u iznosu od 99,54 eura ili sveukupno nagrada po osnovi zastupanja iznosi 1.294,02 eura, uz napomenu da sud nije prihvatio zahtjev tužitelja iz troškovnika opunomoćenika da mu se prizna i izdatak radi sastava podneska od 1. rujna 2022. u iznosu od 49,77 eura jer taj podnesak kojim tužitelj požuruje sud nije bio potreban.

48. Tužitelj je obveznik plaćanja sudskih pristojbi sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/19 i 21/22) na tužbu i presudu. Pristojba za podnesenu tužbu iznosi 162,79 eura, a za donesenu presudu iznosi 161,39 eura i kako je tužitelj platio i vještačenje u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kn tada proizlazi da je sveukupni izdatak tužitelja radi vođenja ove parnice utvrđen iznosom od 2.016,37 eura / 15.192,34 kn, a koji izdatak mu je prouzročio tuženik. Kako je uspjeh tužitelja utvrđen iznosom od 99% tada je od ukupno utvrđenih troškova tužitelju sud dosudio 1.996,21 eur / 15.040,44 kn i to sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate, a jer je zateznu kamatu na trošak parničnog postupka tužitelj zahtijevao u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a.

49. Kako je tužitelj ukupno zahtijevao 2.066,14 eura, a sud mu je dosudio 1.996,21 eur tada je s viškom zahtijevanog troška parničnog postupka od 69,93 eura ili 526,89 kn sud tužitelja odbio.

50. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Požega, 22. ožujka 2023.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica M. N., P.

2. OD M., K. & P. d.o.o., Z.