REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 229/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima T. J. i V. J. odvjetnicima u V., protiv tuženika I. K. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima G. R. i M. S., odvjetnicima u Č., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2219/2017-3 od 12. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-77/16-19 od 13. srpnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. C., javnog bilježnika u Č., poslovni broj Ovrv-4/16 od 4. siječnja 2016., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 93.889,30 Eur/707.409,61 kn te mu naknadi troškove ovrhe u iznosu od 833,50 Eur/6.280,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen je dio zahtjeva za tijek kamata na troškove ovršnog postupka, za razdoblje od 4. siječnja 2016. do 12. srpnja 2017. Toč. II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 5,97 Eur/45,00 kn, s pripadajućim kamatama te je za taj iznos odbijen tužbeni zahtjev, dok je toč. III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 7.794,15 Eur/58.725,00 kn. 2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„1. Uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Povrv-77/16-19 od 13. srpnja 2017., u dosuđujućem dijelu točke I izreke te u točki III izreke presude te sudi:

''Odbija se tužbeni zahtjev te se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. C. iz Č. br. Ovrv-4/16 od 04.01.2016.g. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku I. K. iz S., …, OIB: …, da tužitelju HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE Z., …, OIB: …, isplati iznos od 707.409,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to: •na iznos od 604.888,00 kn tekućom od 12.01.2006.g. pa do 15.02.2006.g., •na iznos od 608.458,00 kn tekućom od 16.02.2006.g. pa do 25.04.2006.g., •na iznos od 609.083,00 kn tekućom od 26.04.2006.g. pa do 17.05.2006.g., •na iznos od 610.043,00 kn tekućom od 18.05.2006.g. pa do 18.07.2006.g., •na iznos od 712.909,61 kn tekućom od 19.07.2006.g. pa do 04.01.2007.g., •na iznos od 715.409,61 kn tekućom od 05.01.2007.g. pa do 22.09.2011.g., •na iznos od 715.009,61 kn tekućom od 23.09.2011.g. pa do 24.10.2011.g., •na iznos od 714.609,61 kn tekućom od 25.10.2011.g. pa do 29.12.2011.g., •na iznos od 714.209,61 kn tekućom od 30.12.2011.g. pa do 20.02.2012.g., •na iznos od 713.809,61 kn tekućom od 21.03.2012.g. pa do 14.06.2012.g., •na iznos od 713.409,61 kn tekućom od 15.06.2012.g. pa do 12.07.2012.g., •na iznos od 713.009,61 kn tekućom od 13.07.2012.g. pa do 10.08.2012.g., •na iznos od 712.609,61 kn tekućom od 11.08.2012.g. pa do 06.09.2012.g., •na iznos od 712.209,61 kn tekućom od 07.09.2012.g. pa do 29.10.2012.g., •na iznos od 711.809,61 kn tekućom od 30.10.2012.g. pa do 20.11.2012.g., •na iznos od 711.409,61 kn tekućom od 21.11.2012.g. pa do 21.12.2012.g., •na iznos od 711.009,61 kn tekućom od 22.12.2012.g. pa do 29.01.2013.g., •na iznos od 710.609,61 kn tekućom od 30.01.2013.g. pa do 27.02.2013.g., •na iznos od 710.209,61 kn tekućom od 28.02.2013.g. pa do 27.03.2013.g., •na iznos od 709.809,61 kn tekućom od 28.03.2013.g. pa do 15.04.2013.g., •na iznos od 709.409,61 kn tekućom od 16.04.2013.g. pa do 17.05.2013.g., •na iznos od 709.009,61 kn tekućom od 18.05.2013.g. pa do 01.07.2013.g., •na iznos od 708.609,61 kn tekućom od 02.07.2013.g. pa do 25.07.2013.g., •na iznos od 708.209,61 kn tekućom od 26.07.2013.g. pa do 28.08.2013.g., •na iznos od 707.809,61 kn tekućom od 29.08.2013.g. pa do 25.09.2013.g., •na iznos od 707.409,61 kn tekućom od 26.09.2013.g. pa do isplate, time da je stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007.g. 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa nadalje određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.280,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja tj. 13.07.2017.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 58.725,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom''.

2. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 67.656,25 kn, u roku 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija u preostalom dijelu za iznos od 7.075,00 kn.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, po osnovi čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se drugostupanjska presuda i rješenje preinače na način da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je isplatio oštećenim osobama u štetnom događaju od ..., do kojeg je došlo postupanjem tuženika koji je štetu uzrokovao upravljajući neosiguranim vozilom te iznosa nastalih u vezi vođenja postupaka vezano uz navedeni štetni događaj, pri čemu je u revizijskom stadiju postupka sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja ili nije, odnosno je li došlo do prekida zastare.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo kada je tuženik, upravljajući motornim vozilom 90 km/h, u fazi pretjecanja drugog vozila, pregazio pješakinju I. Z., koja je od zadobivenih ozljeda preminula, po osnovi čega je tužitelj roditeljima, braći i sestrama preminule, isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 80.282,43 Eur/604.888,00 kn te 19. srpnja 2006. daljnji iznos od 13.525,33 Eur/101.906,61 kn, što, uz pribrajanje troškova zastupanja koje je tužitelj isplatio svojoj punomoćnici sveukupno iznosi 94.951,17 Eur/715.409,61 kn, kao i da je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje, odnosno na sklapanje nagodbe, nakon čega se je tuženik tužitelju obratio dopisom u kojem je molio obročnu otplatu duga te da mu se smanji dug zbog loših materijalnih prilika, a nakon čega je tuženik, u razdoblju od 23. rujna 2011. do 26. rujna 2013. uplaćivao tužitelju na ime duga po 53,09 Eur/400,00 kn (20 uplata), čime je ukupno otplatio 1.061,78 Eur/8.000,00 kn.

9. Na temelju navedenih utvrđenja, a ocjenjujući da smrtno stradala I. Z. nije doprinijela štetnom događaju, prvostupanjski je sud održao platni nalog na snazi, obrazlažući da je predmetnim isplatama tužitelj stekao pravo na regres prema tuženiku u smislu odredbe čl. 91. st. 4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 151/05, 87/08, 82/09, 54/13, 94/14, 30/15) i čl. 939. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO), jer je prijedlog za ovrhu proslijeđen preporučenom pošiljkom javnom bilježniku 31. prosinca 2015., a zadnja uplata evidentirana 26. rujna 2013. pa stoga ocjenjuje da nije nastupila zastara tražbine tužitelja prema tuženiku, jer je tuženik plaćanjem dijela tražbine tužitelju u razdoblju od 23. rujna 2011. do 26. rujna 2013. priznao dug i time prekinuo zastaru, u smislu odredbe čl. 387. st. 1. ZOO, odnosno ocjenjuje da je takvo plaćanje, na posredan način sadržavalo izjavu o priznanju duga tužitelju.

10. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud ocjenjuje pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je uplatama dijela duga tuženik prekinuo zastarni rok, u smislu odredbe čl. 387. ZOO, time što je tuženik u označenom razdoblju plaćao određeni iznos novčanog potraživanja tužitelju, obrazlažući da je za ostvarenje prekida tijeka zastarnog roka, što može biti učinjeno i konkludentnim radnjama, potrebno priznanje kako osnove tražbine tako i visine te tražbine pa se samo po sebi plaćanje jednog dijela duga, a do čega je došlo, ne može smatrati priznanjem i drugog dijela duga tj. duga koji nije plaćen. Pritom se poziva na shvaćanje ovoga revizijskoga suda izraženoga u odlukama poslovni broj Rev-813/15, Rev-x 1004/13, Revt-68/03, Rev-371/05, Rev-913/80, Rev-24/80, a ujedno dodaje da priznanje zastarjelog glavnog duga ili njegovog dijela koji je plaćen ne znači i priznanje obveze plaćanja zastarjelih zateznih kamata. Pa, imajući u vidu prepisku između stranaka kojom tužitelj poziva tuženika na plaćanje, kao i na sklapanje nagodbe, a tuženik odgovara pozivanjem na svoje loše materijalno stanje te predlaže smanjenje duga, drugostupanjski sud zaključno navodi da priznanje duga mora biti izričito dano, kako po osnovu tako i po visini te se u kontekstu navedenog pisma tuženika, obzirom na njegov sadržaj, bez navođenja pravnog posla iz kojeg potječe obveza i bez određivanja iznosa duga, isto postupanje tuženika ne može smatrati priznanjem duga.

11. U situaciji kada su u postupku utvrđene činjenice (a u činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP) da tuženik nije niti u predmetnom dopisu izrijekom niti konkludentno priznao dug, ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga i na temelju gore navedenih zakonskih odredaba, a revizijski navodi kojima tužitelj iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze (osobito u pogledu toga kako je drugostupanjski sud morao ocijeniti predmetni dopis tuženika) nisu uzeti u razmatranje, jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Napominje se dodatno da je tužitelj izrijekom naznačio da reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, po osnovi čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, a ovaj sud nije ovlašten po službenoj dužnosti proširivati revizijske razloge na koje se revident nije jasno i određeno pozvao.

12.1. Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi, pa se na temelju odredbe čl. 396.a ZPP podnositelj revizije upućuje na razloge te presude.

12.2. S obzirom na izloženo, na internetskim stranicama ovog suda, uz revizijsku presudu objavit će se razlozi presude drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).

13. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.