REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 116/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MARŽIĆ I PARTNERI – ODVJETNIČKO DRUŠTVO j.t.d., OIB 40831335506, Zagreb, Boškovićeva 18/II, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PACIFIC FRUIT LIMITED d.o.o., OIB 37621439157, Zagreb, Smičiklasova 21, kojeg zastupa punomoćnik Saša Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6517/2014-4 od 28. studenog 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv- 4017/13 od 18. lipnja 2014., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6517/2014-4 od 28. studenog 2017., u dijelu kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-4017/13 od 18. lipnja 2014., te se sudi:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-4017/13 od 18. lipnja 2014. u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i prihvaćen protutužbeni zahtjev."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak revizije u iznosu od 5353,71 Euro u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Anica Hukelj, Zagreb, Mrazovićeva 6/1, poslovni broj Ovrv-58/13 od 25. siječnja 2013. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.272.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. prosinca 2012. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 34.737,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi tekućima od 25. siječnja 2013. godine do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o zastupanju zaključen dana 5. siječnja 2006. godine u Zagrebu između Pacific fruit limited d.o.o. Zagreb i odvjetnika AĐ iz [adresa] djelomično ništetan i to u dijelu članka 4. stavka 1., koji dio glasi: "te daljnjih 10% (deset posto) na ime troškova i honorara financijskim konzultantima i vještacima koji će se angažirati u ovom predmetu, po izboru i odluci odvjetnika".

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 110.590,00 kn, u roku od 8 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 145.060,00 kn."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Djelomično se odbija kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-4017/13 od 18. lipnja 2014. u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anice Hukelj poslovni broj Ovrv-58/13 od 25. siječnja 2013., a kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 454.450,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. prosinca 2012. do isplate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena te u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 30.050,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi od 25. siječnja 2013. do isplate, za koje iznose je tužbeni zahtjev odbijen.

II. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-4017/13 od 18. lipnja 2014. u dijelu točke I. izreke kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anice Hukelj poslovni broj Ovrv-58/13 od 25. siječnja 2013., a kojim je tuženiku naloženo tuženiku platiti iznos od 1.817.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. prosinca 2012. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena te u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi od 25. siječnja 2013. do isplate, kao i u točci II. izreke te u dijelu točke III. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 110.590,00 kn te se sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba poslovni broj Ovrv-58/13 od 25. siječnja 2013. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 1.817.800,00 kn (milijunosamstosedamnaesttisućaosamsto kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 13. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 26.053,13 kn (dvadesetšesttisućapedesettri kune i trinaest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi tekućim od 25. siječnja 2013. do isplate.

2. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o zastupanju zaključen dana 5. siječnja 2006. godine u Zagrebu između Pacific fruit limited d.o.o. Zagreb i odvjetnika AĐ iz [adresa] djelomično ništetan i to u dijelu članka 4. stavka 1., koji dio glasi: „te daljnjih 10% (deset posto) na ime troškova i honorara financijskim konzultantima i vještacima koji će se angažirati u ovom predmetu, po izboru i odluci odvjetnika“.

3. Nalaže se tuženiku Pacific fruit limited d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 21, platiti tužitelju Maržić i partneri – Odvjetničko društvo j.t.d., Zagreb, Boškovićeva 18/II, trošak parničnog postupka u iznosu od 79.772,25 kn (sedamdesetdevettisućasedamstosedamdeset kuna i dvadesetpet lipa) u roku od osam dana.

III. Odbija se kao neosnovna tuženikova žalba i potvrđuje presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-4017/13 od 18. lipnja 2014. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 145.060,00 kn.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 28.990,00 kn (dvadesetosamtisućadevetstodevedeset kuna) kao neosnovan."

3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), u vezi s čl. 497.a ZPP (vrijednost pobijanog dijela u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev prelazi iznos od 500.000,00 kn), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine ili preinači.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava dopuštenost i osnovanost revizije te predlaže reviziju odbaciti ili odbiti.

5. Revizija je osnovana.

6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj pravni sljednik odvjetnika AĐ koji s tuženikom sklopio Ugovor o zastupanju u svim postupcima između tuženika i Adriatic Alpe Split d.o.o., Stobreč, radi naplate tražbine tuženika prema Adriatic Alpe Split d.o.o iz platnog naloga iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovrv 640/98 od 19. veljače 1998. Ugovoren je i odvjetnički honorar "u visini 30% (trideset posto) od ukupno ostvarenog uspjeha, odnosno ostvarene imovinske koristi u svim postupcima koje će odvjetnik pokrenuti radi naplate gore navedene tražbine i u onom dijelu u kojem tražbinu uspije naplatiti te daljnjih 10% (deset posto) na ime troškova i honorara financijskim konzultantima i vještacima koji će se angažirati u ovom predmetu, po izboru i odluci odvjetnika." (čl. 4. Ugovora o zastupanju).

7. Utvrđeno je da je tužitelj od tuženika naplatio odvjetnički honorar (30%), a u ovoj fazi postupka sporno je daljnjih 10% od ostvarene imovinske koristi za tuženika (10 % od postignutog dobitka, "na ime troškova i honorara financijskim vještacima i konzultantima").

8. Prvostupanjski sud je ocijenio da je Ugovorna odredba o pravu odvjetnika na 10% od ukupno ostvarene imovinske dobiti za tuženika u suprotnosti s odredbama čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94 i dr. – dalje: ZO) i odredbi Tbr. 39. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 i dr. – dalje: Tarifa). Taj sud iznosi da bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova koji su stvarno nastali u iznosima koji se realno odnose na te troškove, a te troškove tužitelj nije dokazao.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da je sporna ugovorna odredba ništetna zbog suprotnosti navedenim prisilnim propisima, da je zbog toga ništetna (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr. – dalje: ZOO), te je zbog toga prihvaćen protutužbeni zahtjev, a platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP u vezi s odredbom čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i dr.).

10. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu smatrajući da ugovorna odredba na koju se odnosi protutužbeni zahtjev nije u suprotnosti s propisima na koje se poziva prvostupanjski sud jer nije propisana zabrana načina podmirivanja stvarnih troškova na način kako je to ugovoreno, tome dodaje načelo slobodnog uređivanja obveznih odnosa, a okolnost da tužitelj u ovom postupku nije dokazao nastanak konkretnih troškova smatra neodlučnom iznoseći da tuženik prije pokretanja ovog postupka "nije zatražio specifikaciju stvarnih izdataka", te da "tužitelj i nije bio u obvezi dokazivati pojedine stvarne izdatke" (stranica 6 presude).

11. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZO u imovinsko pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, sukladno odvjetničkoj tarifi.

12. Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZO gornja granica postotka nagrade koja se može ugovoriti utvrđuje se u odvjetničkoj tarifi.

13. Prema odredbi Tbr. 39. toč. 3. Tarife u imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha.

14. Prema odredbama članka Tbr. 44. st. 1. i 2. Tarife, odvjetniku pripada naknada troškova za stvarne izdatke koji su bili potrebni za obavljanje povjerenih mu poslova. U troškove koje se imaju nadoknaditi po odredbama Tarife spadaju i izdaci za poštanske, telefonske i bankarske usluge te ostali troškovi.

15. Iz navedenih odredaba jasno proizlazi da je mogućnost ugovaranja naknade za odvjetničke usluge ograničeno isključivo u odnosu na nagradu odvjetniku (30%).

16. Naime, osnovno pravilo je da se nagrada i troškovi ne naplaćuju u postotku, a jedini izuzetak propisan je spomenutim odredbama čl. 19. st. 1. i 2. ZOO i Tbr. 39. toč. 3. Tarife. Iz citiranog Tbr. 44. proizlazi nedvojbeno da se troškovi za stvarne izdatke naknađuju u iznosima u kojima su ti troškovi nastali. Suprotno shvaćanje (drugostupanjski sud) dovodi do zaključka da bi se stvarni troškovi mogli nadoknađivati u višestruko većim iznosima od iznosa u kojima su nastali, pa bi se onda pozivanjem na načelo slobode ugovaranja moglo zaključiti da su troškovi mogu naplaćivati u postotku od ostvarene dobiti za stranku i onda (kao u konkretnom slučaju) kada tih troškova uopće nije bilo, a kada ih je i bilo ne bi postojalo nikakvo ograničenje postotka (pa ni onih 30%) u kojem bi te troškove odvjetnik mogao naplatiti.

17. Čini se da drugostupanjski sud smatra da načelo slobodnog uređivanja obveznih odnosa nema ograničenja, međutim, prema odredbi čl. 2. ZOO sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

18. Prethodno navedene odredbe ZOO i Tarife jesu prisilni propisi i sporna odredba Ugovora o zastupanju je u suprotnosti s tim propisima.

19. Drugostupanjski sud se poziva i na dopis Komisije za ispitivanje troškovnika Hrvatske odvjetničke komore (list 246 i 247 spisa) navodeći da iz tog dopisa proizlazi da sporna odredba nije u suprotnosti s odredbama Tarife, međutim, taj dopis nema nikakav sadržaj iz kojeg bi mogli proizlaziti zaključci do kojih je došao drugostupanjski sud.

20. Drugostupanjski sud također iznosi da je prema odredbi Tbr. 43. st. 2. tuženik mogao tražiti od tužitelja sastavljanje pismenog obračuna naknade za izvršeni rad i gotovih izdataka uz predočenje Tarife, što nije učinio, međutim, okolnost da li je stranka od odvjetnika zatražila sastavljanje pisanog obračuna prema navedenoj odredbi Tarife nije uopće odlučna jer nije propisano da bi ta okolnost imala za učinak prestanak prava stranke osporavati neosnovani zahtjev odvjetnika.

21. Dakle, teze drugostupanjskog suda nemaju nikakav temelj u mjerodavnim propisima tumačenim i primijenjenim pravilima opće životne i pravne logike te ih zbog toga revizijski sud ne prihvaća. Sporna odredba čl. 4. Ugovora predstavlja sasvim vidljivi pokušaj obilaženja ograničenja iz Tbr. 39. toč. 3. Tarife što drugostupanjski sud ipak nije primijetio.

22. Prema tome, ugovorna odredba na koju se odnosi protutužbeni zahtjev je protivna prisilnim propisima te ništetna u smislu odredbe čl. 322. ZOO, pa su zbog toga neodlučni razlozi drugostupanjske presude kojima taj sud dodaje da tuženik nije tražio izmjenu spornog ugovora zbog prekomjernog oštećenja niti je zahtijevao smanjenje ugovorne obveze u smislu odredbe čl. 329. st. 4. ZOO.

23. Zbog svega izloženog nisu prihvatljiva suprotna razlaganja tužitelja u odgovoru na reviziju, naprotiv, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo (za razliku od prvostupanjskog suda) što predstavlja revizijski razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda preinačena.

24. Trošak revizije dosuđen je tuženiku na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, a taj trošak je obračunat primjenom odredaba Tarife i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95 i dr.).

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek