REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4523/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćnici Maji Cenić, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika RĆ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zakonskog nasljednika pok. OĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bujas, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika KĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dragutin Savić, odvjetnik u Dugom Selu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2816/2020-4 od 15. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda (tada) Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-2320/2015 od 17. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog 1. tuženika RĆ za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2816/2020-4 od 15. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda (tada) Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-2320/2015 od 17. prosinca 2015. Traži naknadu troška sastava prijedloga.
2. Tužitelj i ostali tuženici nisu odgovorili na prijedlog.
3. Prvotuženik je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja:
''I) Da li se u postupku koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva smatra da tuženik nije postupao u dobroj vjeri iz razloga što nije provjeravao da li je zemljišnoknjižno stanje drugačije od izvanknjižnog stanja, iako je tuženik temeljem kupoprodajnog ugovora nesmetano ušao u posjed i vlasništvo predmetne nekretnine?
II) Da li je jače pravo osobe koja tvrdi da je stekla pravo vlasništva na nekretnini temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1972. godine i nikada se nije upisala u zemljišne knjige ili pravo osobe koja je ne znajući za raniji pravni posao, postupajući sukladno povjerenju u zemljišne knjige stekla pravo vlasništva nekretnine kupoprodajnim ugovorom iz 1996. godine od knjižnog vlasnika i temeljem istog se upisala kao vlasnik u zemljišnu knjigu?
III) Da li se načelo povjerenja u zemljišne knjige ne primjenjuje ako je izvanknjižni vlasnik nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom 1972. godine, kojeg nije evidentirao u zemljišnoj knjizi, a nakon kojeg ugovora je došlo do nekoliko promjena vlasnika predmetne nekretnine koji su svi uredno evidentirani u zemljišnim knjigama kao novi vlasnici predmetne nekretnine?''
4. Nižestupanjski sudovi su u pogledu pitanja koje 1. tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije, zaključili da su 2. i 3. tuženici, kojima je bilo poznato da su njihovi roditelji još 1972. prodali nekretnine predniku tužitelja, i 3. tuženik koji je bio u zakupu (podnajmu od strane treće osobe) predmetnih nekretnina bili nesavjesni, jer su znali da 2. i 3. tuženici nisu posjednici i vlasnici nekretnina, no unatoč tome su sklopili kupoprodajni ugovor na temelju kojega je 1. tuženik ishodio uknjižbu prava vlasništva.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna ni za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Prvo pitanje polazi od pogrešne postavke da su nižestupanjski sudovi zauzeli shvaćanje da je 1. tuženik nesavjestan odnosno da nije postupao u dobroj vjeri iz razloga što nije provjeravao je li zemljišnoknjižno stanje drugačije od izvanknjižnog stanja. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je 1. tuženik nesavjestan prvenstveno iz razloga jer je prije nego što je kupio predmetnu nekretninu od 2. i 3. tuženika, već bio u zakupu te nekretnine danom od strane treće osobe kao zakupodavca (društva Kovinostroj), pa je imao razloga posumnjati u vlasništvo 2. i 3. tuženika (što znači i da nije ušao u posjed te nekretnine tek na temelju kupoprodajnog ugovora, kako se to tvrdi u pitanju). Takvo shvaćanje je, upravo suprotno stajalištu revidenta, u skladu s presudama ovoga suda koje je citirao u odnosu na to pitanje i priložio uz prijedlog za dopuštenje revizije, a prema kojim shvaćanjima je ''stjecatelj nepošten i ako je kod stjecanja propustio redovitu i uobičajenu prosječnu pažnju koju je u svakom slučaju kod takvog stanja morao imati i s kojom bi bez sumnje odmah mogao ustanoviti nevaljanost ili neistinitost zemljišnoknjižnog upisa'' pa su u konkretnom slučaju, za razliku od druge odluke koju citira u prijedlogu, ''postojali drugi razlozi koji su upućivali na nesavjesnost'' prvotuženika.
7. Drugo i treće pitanje polaze od pogrešnih postavki da je 1. tuženik bio savjestan i da nižestupanjski sudovi nisu primijenili odnosno ocijenili mogućnost primjene načela povjerenja u zemljišne knjige. Posljedično tome, ni ta pitanja nisu važna ni za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
