Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-10/2019-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Čengije kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ĆG zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17- dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog ĆG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-745/2017-50 od 17. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ĆG te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi ĆG za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, na temelju odredbe članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci s time da mu se na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u ovako preinačenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode od uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. srpnja 2017. u 8:40 sati, pa nadalje.
II. U preostalom dijelu žalba optuženog ĆG odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-745/2017-50 od 17. siječnja 2018. optuženi RG proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda – opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. KZ/11, pa je na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od dana lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od 28. srpnja 2017., pa nadalje.
3. Na temelju odredbe članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 ) oštećenik KG sa imovinsko pravnim zahtjevom u visini od 500.000,00 kuna upućuje se na građanski postupak.
4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženik ĆG obvezuje se nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 700,00 kuna, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.
5. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ĆG po branitelju ABC, odvjetniku u [adresa] i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni.
6. Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbe optuženika kao neosnovane.
7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.
8. S obzirom da je okrivljenik to zatražio u svojoj žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su okrivljeni ĆG i njegov branitelj ABC, odvjetnik u [adresa] koji iako uredno izviješteni nisu pristupili na sjednicu dok je na istu pristupilo Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku koje je predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
9. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
10. Optuženi ĆG presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je izreka presude proturječna razlozima presude iz razloga što je u činjeničnom opisu izrekle navedeno da je okrivljenik lijevom rukom udario oštećenika u glavu dok se u obrazloženju presude navodi da je sud utvrdio da je okrivljenik samo zamahnuo prema oštećeniku što je uzrokovalo gubitak ravnoteže i pad oštećenika te je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/8
10.1 Suprotno navedenim tvrdnjama ovog žalitelja prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer pobijana presuda je u cijelosti razumljiva, u istoj su dati razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi su potpuni, jasni i neproturječni. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je na stranicama 14. i 15. nedvosmisleno naveo da je optuženik zadao oštećeniku udarac u predjelu desne strane glave te su neosnovani navodi optuženika da je izreka presude proturječna razlozima presude.
11. Optuženik u žalbi prigovara i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju navodeći da je prvostupanjski sud zbog manjkave analize i pogrešne interpretacije dokaza pogrešno utvrdio da je postupanje okrivljenika uzrok ozljeđivanja oštećenika te kao takav ne proizlazi iz provedenih dokaza imajući u vidu da postoji mogućnost da je oštećenik u razdoblju od 15. do 18. srpnja 2017. ozlijeđen nekom drugom prilikom, odnosno da je negdje pao u alkoholiziranom stanju imajući u vidu iskaze svjedoka koji to potvrđuju te uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke koji ne isključuje takvu mogućnost.
11.1. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je činjenično stanje prvostupanjski sud u ovom postupku pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da prvostupanjski sud u postupku nije sa potpunom sigurnošću utvrdio niti situaciju u kojoj je došlo do sporne ozljede niti na koji način je uzrokovana sporna ozljeda oštećenik.
11.2. Nasuprot stavu optuženika, prvostupanjski sud je izvršio pažljivu i sveobuhvatnu analizu svih izvedenih dokaza i na temelju takve analize ispravno zaključio da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom postupku nesporno je utvrđeno da je optuženik lijevom rukom udario oštećenika u desnu stranu glave od kojeg udarca je oštećenik pao što proizlazi iz snimke video-nadzora. Prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka ozljede glave nalaze na dva odvojena dijela s time da prvi dio čini područje lijevoga oka s krvnim podljevom kapaka i prijelomom bočne i donje stjenke očne duplje, dok drugi dio čine prijelomi lijeve gornje strane glave izvana vidljivi kao ogrebotine lijevo čeono, prijelom lijeve strane čeone kosti te prijelom lijeve sljepoočne ili tjemene kosti te ozljede unutrašnjosti glave u obliku krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice – subduralni hematom desno.
11.3. Po stavu ovog suda ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da su opisane ozljede kod oštećenika nastale uslijed pada pri čemu je oštećenik glavom udario u betonsku vazu što je uzrokovalo nastanak ozljeda u području lijevog oka obzirom vještak naglašava da je područje lijevog oka udubljeni dio lica te da je mogući mehanizam nastanka ozljeda u tom dijelu glave upravo pad na neravnu podlogu koja nije bridovita imajući u vidu sadržaj snimka video-nadzora iz kojeg je vidljivo da je oštećenik pao odmah nakon što ga je optuženik lijevom rukom udario u desni stranu glave i to na betonsku vazu te se pažljivim pregledom predmetne snimke video- nadzora vidi i trzaj oštećenikove glave nakon kontakta s betonskom vazom.
11.4. Slijedom navedenog zaključak prvostupanjskog suda kako su sve ozljede evidentirane na strani oštećenika nastale uslijed pada pri čemu je oštećenik glavom udario u betonsku vazu što je uzrokovalo nastanak ozljeda u području lijevog oka je utemeljen kao i utvrđenje da je oštećenik izgubio ravnotežu uslijed udarca koji je optuženik zadao oštećeniku u predjelu desne strane glave te pao što je za posljedicu imalo nastanak ozljeda u području lijevog oka te lijeve gornje strane glave. Slijedom navedenog pravilno je utvrđena i uzročno posljedična veza između naprijed opisanog postupanja optuženika i nastanka ozljeda na strani oštećenika koje su kvalificirane kao ozljede teške naravi.
11.5. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo teške tjelesne ozljede.
11.6. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje i ne poklanja vjeru obrani okrivljenika, zašto prihvaća,a zašto ne prihvaća iskaze pojedinih svjedoka, zašto prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu kao i dokumentaciju pročitanu u dokaznom postupku, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.7. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na način kako ga se tereti, te je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenika stječu sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11, pa tako nije povrijeđen ni kazneni zakon. 13. U pravu je međutim žalitelj kad ističe da je osuđen na prestrogu kaznu.
13.1. Prilikom odabira vrste i težine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio da je ranije neosuđivan, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio iskazanu bezobzirnost prilikom počinjenja kaznenog djela koja se očitovala u bezrazložnom udaranju osobe pod utjecajem alkohola kao i nastupjele posljedice u vidu teške tjelesne ozljede glave, pa ga je za kazneno djelo iz člana 118. stavak 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine
13.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.
13.3. Imajući u vidu izložene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene otegotne okolnosti, te okrivljeniku izrekao prestrogu kaznu kad ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
13.4. Naime, vodeći računa o općim pravilima vrsti i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), te svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u ovdje konkretnom slučaju u odnosu na predmetno kazneno djelo prema oštećenom KG primjerena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Upravo ovako preinačenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, ista je primjerene težini počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, osobnim prilikama okrivljenika, te ukupnosti odnosa koji su pridonijeli počinjenju ovog kaznenog djela, te će dostatno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna koju je izrekao prvostupanjski sud pretjerano naglašava retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.
13.5 Stoga je valjalo prihvatiti žalbu okrivljenika u odnosu na odluku o kazni i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
14. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba je djelomično osnovana, valjalo je temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Dubrovniku 22. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Zoran Čengija
