REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 239/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Štengl, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Kristine Mićin iz Zagreba, Roberta F. Mihanovića 1, OIB: 63974568646, koju zastupa punomoćnik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1356/2016-5 od 26. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2646/2014 od 10. prosinca 2015., ispravljena rješenjem istog suda broj P- 2646/2014 od 22. prosinca 2015., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužitelja odbija se, kao neosnovana.

i

r i j e š i o  j e

Revizija tuženice odbacuje se, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 3.409.811,78 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose pobliže određene izrekom presude od njihova dospijeća do isplate, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (st. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 802.383,00 kn (st. II. izreke), dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 239.268,75 kn odbijen (st. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari i u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 307.740,00 kn (st. I. izreke), dok je prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka, u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove u iznosu od 496.643,00 kn, preinačena na način da je taj dio zahtjeva tuženice odbijen (st. II. izreke). Ujedno je odbijen i zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 42.625,00 kn (st. III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijena njegova žalba, tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/17, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu da drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i prihvati njegov tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, uključujući i trošak revizije.

4. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je uvažavanjem tužiteljeve žalbe preinačena prvostupanjska presuda (u odluci o troškovima postupka), reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP je podnijela i tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno je podnijela reviziju iz st. 2. istog čl., navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da revizijski sud pobijanu odluku o troškovima postupka preinači, a podredno da je ukine i vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Na revizije nije odgovoreno.

U odnosu na reviziju tužitelja:

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Iako tužitelj kao revizijski razlog ističe i onaj bitne povrede odredaba parničnog postupka, taj razlog nije određeno obrazložio u svojoj reviziji, pa ovaj sud taj razlog, kao neodređen, nije niti uzeo u razmatranje.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju, kao društvu, nastala time što je tuženica, kao član uprave društva prednika tužitelja (Osiguranje Zagreb d.d.), sklapajući prvo predugovor (14. listopada 2005.), a potom i glavni ugovor o kupoprodaji nekretnina (29. lipnja 2006.) s društvom Petrus d.o.o., postupila protivno odredbi čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 137/09, 111/12, 68/13 i 110/15), jer te poslove nije vodila s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

9.1. Njezin se propust, prema navodima tužbe, ogleda u tome što je propustila utvrditi da društvo prodavatelj (Petrus d.o.o.) nije nikada bio upisan kao vlasnik nekretnine koja je bila predmet prodaje, zbog čega na tužitelja odnosno njegovog prednika nikada nije preneseno vlasništvo kupljene nekretnine (iako su kupoprodajna cijena i porez na promet nekretnina u cijelosti plaćeni), ali i zbog toga što je tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme prodaje bila dvostruko manja od ugovorene.

10. Iako nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženica sklapajući sporne ugovore propustila postupiti s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, zahtjev tužitelja za naknadu štete je odbijen, jer je utvrđeno da je tužitelju sva šteta u vezi ugovora o prodaji nekretnina s društvom Petrus d.o.o. nadoknađena sklapanjem Ugovora o nagodbi i uzajamnom oslobođenju od 9. rujna 2010., bez obzira što tuženica nije bila ugovorna strana tog ugovora.

11. Analizirajući Ugovor o nagodbi i uzajamnom oslobođenju obveza od 9. rujna 2010., koji je sklopljen između tužitelja i društva Baloise Holding s jedne strane te prodavatelja dionica društva osiguranje Zagreb d.d. s druge strane, sud u pobijanoj odluci utvrđuje da je njime obuhvaćena i sporna nekretnina (što je potvrđeno i knjigovodstvenim vještačenjem u ovom postupku), da je tužitelj ispunjenjem tog ugovora zauzvrat stekao poslovne udjele u društvu Petra Tarle d.o.o., na koji način je tužitelj sporazumno riješio sve svoje odnose s društvom Petrus d.o.o., prema kojem više nema nikakvih potraživanja, čime je, smatra drugostupanjski sud, riješio i pitanje naknade štete iz spornog ugovora o kupoprodaji nekretnine.

12. Budući da je otpala tužiteljeva tražbina prema društvu Petrus d.o.o., društvo tužitelja ne trpi štetu, slijedom čega nije ispunjena prva pretpostavka odgovornosti tuženice, kao člana uprave, prema društvu, a to je – postojanje štete društvu.

13. Iako je drugostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odgovornosti za štetu koja je nastala povredom obveze društva Petrus d.o.o. da na prednika tužitelja prenese pravo vlasništva kupljene nekretnine, što tužitelj revizijom pobija, radi se o potpuno neodlučnoj okolnosti za razrješenje spornog odnosa između stranaka, jer je za postojanje i ugovorne i izvanugovorne odgovornosti za štetu nužno ispunjenje općih pretpostavki odštetne odgovornosti, a jedna od njih je i šteta.

14. Ni sam tužitelj ne spori da je upravo Ugovorom o nagodbi i uzajamnom oslobođenju od 9. rujna 2010. rješavano pitanje naknade štete koja mu je prouzročena sklapanjem predugovora i ugovora o kupoprodaji nekretnina s društvom Petrus d.o.o.

15. Međutim, tužitelj smatra da su tim Ugovorom razriješeni samo odnosi između stranaka tog ugovora, pa je ta nagodba ograničena samo na dužnike s kojima je sklopljena (Petru Tarle i društvo Petrus d.o.o.). Kako je ovim ugovorom tužitelju nadoknađen samo razmjerni dio štete (koji se može pripisati radnjama štetnika koji su ugovor o nagodbi sklopili), ali ne i onaj koji se odnosi na tuženicu, te kako tim ugovorom nije razriješen odnos između tužitelja i tuženice, tužitelj smatra da je odbijanjem tužbenog zahtjeva ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 252. ZTD te čl. 47. i čl. 1109. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

16. Imajući na umu utvrđenje sudova da je Ugovorom o nagodbi i uzajamnom oslobođenju obveza od 9. rujna 2010. tužitelju nadoknađena cjelokupna šteta nastala propustom tuženice i Petre Tarle da, kao članovi uprave društva, kod sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina s društvom Petrus d.o.o. postupe s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, nedopušteno je u ovom stupnju postupka tu činjenicu osporavati (argumentum a contrario iz čl. 385. st. 1. ZPP), pa je promašeno pozivanje tužitelja da je tim ugovorom tužitelju nadoknađen samo razmjerni dio nastale štete.

17. Prigovor tužitelja da nagodba od 9. rujna 2010. nema učinak prema tuženici u smislu odredbe čl. 47. ZOO nije od odlučnog značenja imajući na umu da tužbeni zahtjev nije odbijen zato što bi se učinci te nagodbe neposredno odnosili i na njezin dio solidarne obveze, već zbog toga što je tom nagodbom u cijelosti riješeno pitanje štete koja je društvu tužitelja nastala sklapanjem kupoprodajnog ugovora s društvom Petrus d.o.o., pa zbog nepostojanja štete društvu, nije ostvarena osnovna pretpostavka odgovornosti za štetu iz čl. 252. st. 2. ZTD.

18. Kako, dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, primjenom odredbe čl. 393. ZPP, u odnosu na reviziju tužitelja odlučeno je kao u izreci ove presude.

U odnosu na reviziju tuženice:

19. Revizija nije dopuštena.

20. Tuženica revizijom pobija drugostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka, pa je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima postupka mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP. Prema navedenoj odredbi stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

20.1. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP, zbog čega je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija."

21. Valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP, reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: 9-30858-6080e

Kontrolni broj: 0da5d-69606-932a2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.