Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-35/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene J. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih KZ/11., odlučujući o žalbama okrivljenog M. B. i okrivljenog D. S., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-7/2023. (Kov-Us-139/2022.) od 1. veljače 2023. u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog M. B. i okrivljenog D. S. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijeni su kao neosnovani prijedlozi okrivljenog M. B. i okrivljenog D. S. za ukidanje jamstva.
2. Protiv navedenog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni M. B. po branitelju, odvjetniku K. V., i okrivljeni D. S. po branitelju, odvjetniku D.-S. J., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene odredaba ZKP/08.", u kojima predlažu da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da okrivljenicima "ukine jamstvo i naloži brisanje upisanih založnih prava".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
4.1. Osporavajući pobijano rješenje žalitelji smatraju da nisu ispunjene pretpostavke za daljnju primjenu jamstva jer je ono kao zamjena za istražni zatvor vezano za zakonom propisane rokove trajanja istražnog zatvora pa da se uslijed toga jamstvo ne smije primjenjivati u trajanju duljem nego je moguće primijeniti mjeru istražnog zatvora.
5. Protivno tome, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je okrivljeni M. B. počinio kaznena djela iz članka 296. stavka 1. i članka 294. stavka 1. KZ/11., a okrivljeni D. S. kazneno djelo iz članka 296. stavka 1. KZ/11. koja im se kaznena djela podignutom optužnicom stavljaju na teret, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica te je pravilno utvrdio postojanje opasnosti od bijega iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na strani oba okrivljenika. Time su ispunjene opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika, a shodno tome i mogućnost daljnje primjene jamstva kao blaže mjere, te mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., kao uvjeta jamstva, kojima se u konkretnom slučaju može uspješno ostvariti istražnozatvorska svrha.
6. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da u odnosu na okrivljenog M. B. i okrivljenog D. S. i nadalje egzistiraju osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega. Ta opasnost proizlazi iz duljine razdoblja nedostupnosti ovih okrivljenika tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske od gotovo devet mjeseci, nakon što je protiv njih određen istražni zatvor, izdana domaća i međunarodna tjeralica, europski uhidbeni nalog te odobreno izručenje Republici Hrvatskoj. Uz to, ovi okrivljenici pored hrvatskog državljanstva imaju i državljanstvo Bosne i Hercegovine, u kojoj državi imaju prijavljeno prebivalište te im tamo živi obitelj. Kada se navedenim okolnostima pridoda težina kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi te zaprijećene kazne, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da bi okrivljenici mogli ponovno postati nedostupni pravosudnim tijelima u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Stoga, ove okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju da na strani okrivljenog M. B. i okrivljenog D. S. i nadalje postoji opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
7. Međutim, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti te visinu jamstva, imajući u vidu da su se okrivljenici dosad pridržavali uvjeta jamstva, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da se mjerom jamstva uspješno ostvaruje istražnozatvorska svrha iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., slijedom čega se utvrđena opasnost može i nadalje uspješno prevenirati tom mjerom.
8. Protivno žalbenim navodima, zakonskim odredbama kojima je uređen institut jamstva, kao jedne od mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika, nije predviđeno da je trajanje jamstva vezano za rokove trajanja istražnog zatvora, a takav stav izražen je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, odredbama članka 105. stavka 4. i 5. ZKP/08. propisano je da se jamstvo ukida, između ostalog, i kad kazneni postupak pravomoćno završi rješenjem o obustavi postupka ili presudom, a ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo se ukida kad osuđenik stupi na izdržavanje kazne. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da trajanje jamstva nije vezano uz zakonom propisane rokove trajanja mjere istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. pa ni iscrpljivanje tih rokova, suprotno mišljenju oba žalitelja, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
9. Pored toga, napominje se da je okrivljenicima nakon određivanja jamstva i položene jamčevine u skladu s odredbama članka 102. ZKP/08. ukinut istražni zatvor, u kojem su proveli manje od dva mjeseca (od 10. veljače 2021. do 2. travnja 2021.). Prema tome, kako se okrivljenici ne nalaze u istražnom zatvoru nisu niti mogli isteći rokovi iz članka 133. ZKP/08. jer u suprotnom ne bi bilo osnove za određivanje jamstva, kako tvrde i sami žalitelji.
10. Stoga je promašeno pozivanje okrivljenog D. S. na odredbu članka 125. stavka 1. točke 7. ZKP/08. kojom je propisano da se istražni zatvor mora ukinuti kada isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora. Naime, istražni zatvor okrivljenicima je ukinut jer se istražnozatvorska svrha može ostvariti blažom mjerom, odnosno jamstvom, a što predstavlja osnovu za ukidanje istražnog zatvora iz članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne osnovu iz članka 125. stavka 1. točke 7. ZKP/08. koju pogrešno navodi okrivljeni D. S.
11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanim rješenjem nije došlo do povrede načela razmjernosti, vodeći računa o težini kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, kazni koja se za slučaj potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje okrivljenika može očekivati, dosadašnjem trajanju jamstva, izloženoj potrebi njegove daljnje primjene i činjenici da jamstvo može trajati do pravomoćnog okončanja postupka, odnosno u slučaju izricanja kazne zatvora, do stupanja okrivljenika na izdržavanje kazne.
12. Dakle, kako na strani okrivljenog M. B. i okrivljenog D. S. i nadalje postoje okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., koje predstavljaju pretpostavke za daljnju primjenu jamstva, to je ispravno prvostupanjski sud odbio prijedloge okrivljenog M. B. i okrivljenog D. S. za ukidanjem jamstva.
13. Slijedom iznijetoga, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 22. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
