REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2623/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. M. N., dr. med. spec. obiteljske medicine na adresi Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik J. J., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi prava obavljanja privatne prakse u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine, 22. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-543-05/03-02/11, URBROJ: 534-07-2-1/1-21-41 od 22. srpnja 2021. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-543-05/03-02/11, URBROJ: 534-07-2- 1/1-21-41 od 22. srpnja 2021., utvrđuje se da je s danom 12. srpnja 2021. tužiteljici prestalo pravo obavljanja privatne prakse u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine na adresi Z..

2. Tužiteljica u tužbi ističe kako je tuženik utvrdio prestanak prava obavljanja privatne prakse, jer smatra da joj je prestao status osiguranika iz mirovinskog osiguranja. Tužiteljica smatra ovu odluku tuženika pogrešnom i neosnovanom te neutemeljenom na zakonskim odredbama. Naime, tužiteljica je na dan kada joj je dostavljeno osporavano rješenje i dalje prijavljena i na mirovinsko i na zdravstveno osiguranje, o čemu dostavlja potvrdu. Navodi da je tuženik nezakonito utvrdio da prestanak prava obavljanja privatne prakse u spec. ordinaciji obit. medicine bude s datumom ranijim (12.7.2021.) od datuma donošenja rješenja (22.7.2021.). S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže da sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je dana 12. srpnja 2021. godine zaprimio obavijest Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: 500-05/20-01/1066, URBROJ: 338-01-04-01-20-06 od 7. srpnja 2021., uz koju je dostavljeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-140-10/20- 02/03389303408, URBROJ: 341-25-111/2-20-010227, broj spisa: 470866 od 11. lipnja 2021., kojim se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje dostavlja pravomoćno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: UP/I-140-10/20-02/03389303408, URBROJ: 341-25-11/2-20-10227 od 28. travnja 2020. Dostavljenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. travnja 2020., u postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice D. M.-N. iz Š., tužiteljici je prestalo s danom 20. siječnja 2019. svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti-liječnika. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako je tužiteljica dana 19. prosinca 2019. godine podnijela zahtjev za utvrđivanje prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti-liječnika zbog zaposlenja u Š. U provedenom postupku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio je kako je D. M.-N. dana 10. travnja 2020. godine dostavila potvrdu o zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti, a koje se primjenjuje na imatelja potvrde A1, iz koje je vidljivo da je od 21. siječnja 2019. osigurana na mirovinsko osiguranje u Š. te od navedenog datuma nije obvezna na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj. S obzirom da je iz navedene potvrde A1 razvidno da je D. M.-N. od dana 21. siječnja 2019. godine osigurana kod švedskog nositelja osiguranja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio je prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti-liječnik s danom 20. siječnja 2019. godine.

3.1. Tuženik obrazlaže kako je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Odjel za zdravstveno osiguranje, donio dana 27. svibnja 2021. godine rješenje KLASA: UP/I-503- 01/21-01/939, URBROJ: 338-21-02-02-21-06, kojim se tužiteljici utvrđuje s danom 20. siječnja 2019. godine prestanak statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobe koja na području Republike Hrvatske samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost utvrđenog dana 1. svibnja 2004. godine. Nadalje, rješenjem tuženika KLASA: UP/I-543-05/03-02/11, URBROJ: 534-03-1-2/7-19-17 od 28. ožujka 2019., tužiteljici se privremeno obustavlja rad u privatnoj praksi u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine na adresi Z., zbog odlaska na stručno usavršavanje te se privremena obustava rada određuje nositelju privatne prakse u trajanju od 21. siječnja 2019. do 21. srpnja 2019., a tužiteljica je obvezna pisanim putem obavijestiti Ministarstvo zdravstva o nastavku rada u naprijed navedenoj privatnoj praksi. Na poziv zaključkom od 20. travnja 2021., tužiteljica je 20. svibnja 2021. dostavila pisano očitovanje u kojem navodi da se u razdoblju od 21. siječnja 2019. do 22. srpnja 2021. nalazi na stručnoj edukaciji u Švedskoj te da ponovno započinje s radom dana 23. srpnja 2021. godine. Tužiteljica za razdoblje od 22. srpnja 2019. do 22. srpnja 2021. nije dostavila dokaz da je na stručno osposobljavanje upućena od strane Ministarstva zdravstva, niti je isto Ministarstvo dostavilo tiskanicu prijave za imenovanu.

3.2. S obzirom na sve navedeno, temeljeći svoju odluku na dostavljenim rješenjima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, tuženik je donio osporeno rješenje na temelju članka 66. stavka 2. i članka 67. stavka 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim je s danom 12. srpnja 2021. godine tužiteljici prestalo pravo obavljanja privatne prakse u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine na adresi Z. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 14. ožujka 2023.

6. Na raspravi opunomoćenik tužiteljice predaje u spis podnesak upućen HZZO-u s prijavom o početku osiguranja HZMO-u od 23. srpnja 2021. Obrazlaže da je tužiteljica bila na stručnom usavršavanju u inozemstvu te se po povratku prijavila HZMO-u i HZZO-u te predlaže saslušanje tužiteljice.

7. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice, budući da se sve relevantne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava koje prileže spisu.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-543-05/03-02/11, URBROJ: 534-03-1-2/7-19-17 od 28. ožujka 2019., tužiteljici privremeno obustavljen rad u privatnoj praksi u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine na adresi Z., zbog odlaska na stručno usavršavanje te se privremena obustava rada određuje nositelju privatne prakse u trajanju od 21. siječnja 2019. do 21. srpnja 2019.

9. Nadalje, rješenjem tuženika KLASA: UP/I-543-05/03-02/11, URBROJ: 534-03-1-2/3- 19-25 od 27. rujna 2019. odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o nastavku privremene obustave rada odobrene rješenjem od 28. ožujka 2019. u privatnoj praksi – specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine u Z.

10. Presudom ovoga suda poslovni broj: UsI-3406/19-10 od 11. rujna 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja od 27. rujna 2019., a presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4900/20-2 od 11. veljače 2021. Iz obrazloženja navedenih presuda je razvidno da je tužiteljica dostavila potvrdu od 5. lipnja 2020., kojom se potvrđuje da ista radi i studira u Švedskoj od 21. siječnja 2019. godine, s time da njezino zaposlenje zahtijeva da radi dvije godine kao specijalistkinja opće medicine. S obzirom na izneseno, sud smatra da je tužiteljica u Švedskoj zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme (trajno zaposlenje), s time da su poslodavac i radnik ugovorili probni rad u trajanju od šest mjeseci, koji je tužiteljica obavila na zadovoljavajući način. Dakle, nakon 22. srpnja 2019. godine automatski je uslijedilo stalno zaposlenje, a što temeljem članka 67. stavka 1. točke 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti predstavlja razlog za prestanak prava na obavljanje privatne prakse po sili zakona, a samim time i za odbijanje tužiteljičinog zahtjeva za produljenje privremene obustave rada.

11. Sukladno članku 66. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 147/20) pravo na obavljanje privatne prakse prestaje: 1. na zahtjev privatnog zdravstvenog radnika, 2. po sili zakona, 3. prestankom odobrenja za obavljanje privatne prakse u ordinaciji.

11.1. Člankom 67. stavkom 1. točkom 5. istoga Zakona propisano je da pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje ako osoba koja ima odobrenje za rad zasnuje radni odnos odnosno počne obavljati drugu samostalnu djelatnost, osim u slučaju obustave rada iz članka 65. ovoga Zakona.

12. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja i citiranih odredbi, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Iz citiranih pravomoćnih presuda proizlazi da je tužiteljica u Š. zasnovala radni odnos, zbog čega joj je odbijen nastavak privremene obustave rada (koja obustava je bila odobrena u trajanju od 21. siječnja 2019. do 21. srpnja 2019.). Budući da prema citiranoj odredbi pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje ako osoba koja ima odobrenje za rad zasnuje radni odnos odnosno počne obavljati drugu samostalnu djelatnost, osim u slučaju obustave rada iz članka 65. ovoga Zakona, koja obustava tužiteljici nastavno nije bila odobrena, tuženik je osnovano donio osporeno rješenje o utvrđenju prestanka prava obavljanja privatne prakse.

13. Nije od utjecaja prigovor tužiteljice da je tuženik nezakonito utvrdio prestanak prava obavljanja privatne prakse s ranijim datumom (12. srpnja 2021.) od datuma donošenja rješenja (22. srpnja 2021.), budući da prema stanju spisa proizlazi kako je tuženik imao zakonsku osnovu za utvrđenje prestanka prava obavljanja privatne prakse još 22. srpnja 2019. kada je tužiteljici istekla odobrena obustava rada, ali je tuženik za navedene okolnosti saznao tek 12. srpnja 2021., kada je zaprimio obavijest Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te je utvrdio prestanak prava obavljanja privatne prakse s danom saznanja za odlučne činjenice, čime nije povrijedio zakon tužiteljici na štetu. Iz istih razloga nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja ni činjenica da se tužiteljica počevši od 23. srpnja 2021. ponovo prijavila na mirovinsko osiguranje.

14. Stoga prema ocjeni suda prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Odluka o trošku upravnog spora temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, a tužiteljica nije ni specificirala trošak koji potražuje.

U Zagrebu 22. ožujka 2023.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.