REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1062/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice Z. B. P., Z., OIB: …, koju zastupa M. R., odvjetnik u Z., i protustranke P. B., Z., OIB: …, kojeg zastupa I. Z. S., odvjetnica u Z., radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o prijedlogu protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 78/2023-2 od 18. siječnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj R1-199/2021 od 3. studenoga 2022., na sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se zahtjev predlagateljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Protustranka je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-78/2023-2 od 18. siječnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj R1-199/2021 od 3. studenoga 2022., postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1) Ako je strogom zakonskom odredbom propisano da stranka ne mora dokazivati osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom samo u slučaju ako ima u vlasništvu barem 9/10 nekretnine, može li osobito ozbiljan razlog predstavljati velika razlika u suvlasničkim omjerima suvlasnika, a koja razlika je manja od zakonski propisanog omjera 9/10 naprema 1/10 dijela nekretnine?
2) Ako sud prihvaća manji suvlasnički omjer od zakonom propisanog za razvrgnuće isplatom, da li takav stav suda derogira izričitu i strogu zakonsku odredbu o potrebnom omjeru, odnosno postupa li sud protivno obvezujućem pravnom propisu?
3) Ako sud prihvaća, protivno zakonskoj odredbi, kao dokazan osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom suvlasnički omjer koji je manji od propisanih 9/10, do koje granice se razlika u omjerima može prihvatiti kao osobito ozbiljan razlog? Da li sve iznad 1/2 suvlasničkog dijela predstavlja dovoljan omjer za ovakvo razvrgnuće? Dovodi li ovakva sudska odluka do neujednačenosti sudske prakse i pravne nesigurnosti zbog proizvoljnog interpretiranja izričitih i strogih zakonskih odredbi?“
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, protustranka je navela da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te se pozvala na odluku Rev -1399/2008 od 28. rujna 2011.
2. U prijedlogu protustranka je navela i da joj je pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava Republike Hrvatske – „Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima (čl. 26. Ustava), pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava), te pravo vlasništva (čl. 48. Ustava).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlagateljica predlaže isti odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koje je protustranka postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da predlagateljica nije učinila vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom kraj činjenice da je u postupku, pored razlike u veličini suvlasničkih omjera (predlagateljice 83/100 naspram protustranke 17/100) utvrđeno (provedenim vještačenjem) postojanje i drugih okolnosti koje u svojoj ukupnosti predstavljaju ozbiljni razlog te su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim zahtjev predlagateljice za diobom isplatom i to baš primjenjujući odredbu čl. 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, 94/17) kojom je propisano da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom, uz ostalo ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljni razlog, time da će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovog dijela. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je s već izraženim pravnim shvaćanjem ovog suda u predmetu Rev-x-150/2011 od 11. prosinca 2012.
4.2. Protustranka je navela da joj je pogrešnom primjenom materijalnog prava drugostupanjski sud povrijedio temeljna prava - na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima (čl. 26. Ustava), pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava), te pravo vlasništva (čl. 48. Ustava). Međutim, protustranka nije obrazložila u čemu bi se očitovala eventualna pogrešna primjena materijalnog prava osobito teške naravi (niti sud u obrazloženom nalazi da bi se o takvoj povredi, takve naravi i intenziteta radilo), a osobito niti određeno ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojale povrede spomenutih Ustavom zajamčenih prava. Dakle, protustranka nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom materijalnog prava bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnog pitanja koje protustranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom – valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
6. Predlagateljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 22. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
