REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-745/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MOJE SUNCE d.o.o., OIB 54311860990, Dubravica (Grad Skradin), Grahovo Gornje 15, kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, Kralja Zvonimira 26, protiv 1. tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52643238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku i 2. tuženika HRVATSKA POŠTA d.d., OIB 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Galetović i Galetović, Zagreb, Palmotićeva 3, radi naknade štete u iznosu od 20.338.040,00 kn / 2.699.321,79 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-87/2017-26 od 7. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-87/2017-26 od 7. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-87/2017-26 od 7. prosinca 2022. u točkama I. i III. njegove izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-87/2017-26 od 7. prosinca 2022. u točki II. njegove izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 150.000,00 kn / 19.908,42 EUR uvećano za PDV.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-87/2017-26 od 7. prosinca 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica Republika Hrvatska isplati iznos od 20.338.040,00 kn / 2.699.321,79 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Istovremeno s presudom doneseno je rješenje istog poslovnog broja kojim nije dopuštena preinaka tužbe u odnosu na drugotuženika Hrvatsku poštu d.d. Zagreb podnesena tom sudu 19. lipnja 2020. (točka I. izreke), naloženo je tužitelj naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 EUR (točka II. izreke), naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 187.500,00 kn / 24.885,53 EUR (točka III. izreke), te je odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 62.500,00 kn / 8.295,18 EUR (točka IV. izreke).

3. Prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu nije osnovan budući da iz izvedenih dokaza nije utvrdio da bi Hrvatski operator tržište energije d.o.o. Zagreb (dalje: HROTE) prilikom sklapanja ugovora o otkupu električne energije postupao nepravilno ili nezakonito, odnosno smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 14. Zakona o sustava državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 i 66/19; dalje: ZSDU) za odgovornost Republike Hrvatske za štetu. U odnosu na drugotuženika sud nije dopustio preinaku tužbe pozivom na odredbu čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

4. Protiv navedene presude i dijela rješenja pod točkama I., II. i III. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi prvo navodi da je nezakonita i nepravilna odluka kojom nije dopuštena preinaka tužbe iz razloga jer smatra da se u konkretnom slučaju niti ne radi o preinaci tužbe, nego o proširenju tužbe na drugotuženika, a da je tužba proširena prije nego što je dostavljena tuženicima na odgovor i da stoga nije bio potreban pristanak drugotuženika za proširenje tužbe. Posebno ističe da se ne radi niti o preinaci tužbe niti o proširenju tužbe na novog tuženika, budući da je već u samoj dopunjenoj tužbi tužitelj kao tuženike označio Republiku Hrvatsku i Hrvatsku poštu i zahtijevao je tužbenim zahtjevom da mu solidarno nadoknade štetu koja je predmet ovog spora. U odnosu na žalbu protiv presude žalitelj ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te smatra nepravilnim, nezakonitim i arbitrarnim zaključke prvostupanjskog suda. Smatra da je prvostupanjski sud zbog potpuno pogrešnog pristupa činjeničnim i pravnim pitanjima nepravilno utvrdio da ne postoji odgovornost Republike Hrvatske jer da nema nepravilnog i nezakonitog rada HROTE, kojoj je kao tijelo s javnim ovlastima povjerila određene radnje. Zbog odluke o glavnoj stvari pobija odluku o dosuđenom trošku tuženicima. Predložio da ovaj drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, kao i rješenje u točki I. izreke tako da dopusti tužbu i postupak u odnosu na drugotuženika Hrvatsku poštu d.d. i naloži tuženicima da naknadi troškove tužitelju ili da ukine prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbu, osporio je žalbene navode u cijelosti i predložio je da se potvrdi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 150.000,00 kn uvećano za PDV.

6. Prvotuženik nije podnio odgovor na žalbu.

7. Žalba protiv presude nije osnovana, a žalba protiv rješenja je djelomično osnovana.

8. Pobijana presuda i rješenje ispitani su sukladno odredbi članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o parničnom trošku.

9. U odnosu na žalbu protiv presude

10. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onom iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje upire tužitelj. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama za odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. Naime, presuda ima valjane razloge o odlučnim činjenicama koje sud navodi u obrazloženju presude, a te činjenice nisu bile sporne među strankama.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 20.338.040,00 kn / 2.699.321,79 EUR na ime izmakle koristi za koju tužitelj navodi da se radi o šteti koju je pretrpio zbog nezakonitog i nepravilnog radom HROTE prilikom sklapanja ugovora o otkupu električne energije. Tužitelj zahtjev za naknadu štete temelji na činjeničnoj osnovi da je na temelju javno objavljenog poziva HROTE-a za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije, tužitelj podnio zahtjev preporučeno putem pošte 1. siječnja 2014. u 07:11:01 sati, a ne u 20:35:13 sati., te da je zbog nepravilnog rada Hrvatske pošte d.d. pa time i HROTE-a, rješenjem HROTE od 20. listopada 2014. odbijen njegov zahtjev s obrazloženjem da je podnesen nakon dosezanja određene kvote od 2 MW.

13. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne i javne uprave propisana je odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave koji glasi: „Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska..“ Prema toj odredbi, za postojanje odgovornosti države za štetu trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke: a) nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave, b) postojanje štete, te c) uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

14. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio slijedeće činjenice, a koje među strankama nisu niti sporne:

- da je HROTE u prosincu 2013. pozvao nositelja projekta Sunčanih elektrana da podnesu zahtjeve za sklapanja ugovora o otkupu električne energije za točno određena postrojenja, te je u tom pozivu odredio da se zahtjevi podnese osobno tom operateru ili preporučenom pošiljkom putem ovlaštenog pružatelja poštanskih usluga, da će se zahtjevi za otkup električne energije za 2014. godinu zaprimati do 1. siječnja 2014., da će ih HROTE rješavati prema redoslijedu zaprimanja, te da će se ugovori zaključivati do kvote od 2 MW,

- da je rješenjem HROTE od 20. listopada 2014. odbijen zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je u vrijeme predaje tužiteljevog zahtjeva već bila ispunjena propisana kvota od 2 MW,

- da je protiv rješenja HROTE tužitelj podnio žalbu pa je drugostupanjsko tijelo – nadležno Ministarstvo odbilo žalbu kao neosnovanu,

- da su u upravnom postupku pred drugostupanjskim tijelom povodom izjavljenih žalbi poništavana pojedina rješenja i da je nadležni operater sustava ponavljao postupke rješavanja zahtjeva, sve dok u ponovljenim postupcima nije dosegnuta kvota od 2 MW, te da je povodom ponovnih obrada zahtjeva kvota od 2 MW dosegnuta zahtjevom zaprimljenim 1. siječnja 2014. u 07:04:36 sati, dakle, prije zaprimanja tužiteljevog zahtjeva, te da bi čak i da se uzme da je tužiteljev zahtjev zaprimljen 1. siječnja 2014. u 07:11:01 sati, a za koje tvrdnje tužitelj u upravnom postupku na traženje drugostupanjskog tijela nije dostavio nikakve dokaze, njegov zahtjev bio zaprimljen nakon već dosegnute kvote.

15. S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da HROTE kao nositelj javnih ovlasti nije povodom zahtjeva tužitelja postupao nezakonito ili nepravilno, budući da je u upravnom postupku povodom izjavljene žalbe tužitelja donesena pravomoćna odluka kojom je žalba odbijena, te da sama činjenica da rješenje HROTE u odnosu na ovdje tužitelja nije izmijenjeno ili poništeno prema odredbi članka 117. i članka 118. Zakona o općem upravnom postupku, upućuje na neosnovanost tužiteljeve tvrdnje o nezakonitosti ili nepravilnosti rada HROTE. Pritom je uzeo u obzir i činjenicu da tužitelj nije tijekom postupka navodio niti dostavio dokaze da je protiv navedenih rješenja pokrenuo upravne sporove, kao eventualne daljnje kontrole i ocijene rada tijela s javnim ovlastima. Nadalje, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj svoje tvrdnje glede nepravilnog i nezakonitog rada državne uprave, konkretno tijela s javnim ovlastima, temelji zapravo na nepravilnom postupanju drugotuženika Hrvatske pošte d.d. za kojeg tvrdi da je povrijedio odredbe Zakona o poštanskim uslugama, ali da Republika Hrvatska ne odgovara, i ne može odgovarati za postupanje pružatelja poštanskih usluga, jer te poštanske usluge prema odredbama članka 2. točke 21. i članka 3. Zakona o poštanskim uslugama, odnosno odredbama članka 1., 2. i 14. Zakona o sustavu državne uprave, ne predstavljaju povjerene poslove državne uprave i da stoga za eventualne propuste u tom dijelu mogu biti odgovorni jedino pružatelji tih usluga, a ne Republika Hrvatska.

16. Prema tome, iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a tužitelj u žalbi nije određeno naveo koja to činjenica nije pravilno utvrđena ili da je u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza. Na utvrđene činjenice je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući da nisu bile ispunjene propisane pretpostavke za odgovornost tuženika jer nije utvrđeno da je pri sklapanju ugovora o otkupu električne energije u odnosu na ovdje tužitelja HROTE-a postupala nepravilno ili nezakonito.

17. U odnosu na žalbu protiv rješenja.

18. U pravu je žalitelj da se u konkretnom slučaju nije radilo o preinaci tužbe, kako pogrešno smatran prvostupanjski sud, budući da je tužba odmah nakon njenog podnošenja, a prije nego što je dostavljena na odgovor, proširena i na novog tuženika Hrvatsku poštu d.d..

19. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv Republike hrvatske 6. travnja 2017. radi naknade štete zbog nepravilnog ili nezakonitog rada tijela na koje je Republika Hrvatska prenijela javne ovlasti. Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2017. dopunio tužbu na način da je pored Republike Hrvatske kao tuženika označio i Hrvatsku poštu d.d. te precizirao tužbeni zahtjev na način da zahtijeva da mu Republika Hrvatska i Hrvatska pošta d.d. solidarno isplate štetu. U podnesku od 19. lipnja 2020. tužitelj je iznio nove činjenice nastale nakon podnošenja tužbe, te je požurio dostavu tužbe na odgovor tuženicima. Prvostupanjski sud je uz rješenja od 9. travnja 2021. dostavio tužbu tuženicima Republici Hrvatskoj i Hrvatskoj pošti na odgovor. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu podnesenom 11. svibnja 2021. prvenstveno iskazao svoje protivljenje subjektivnoj preinaci tužbe pozivom na odredbu članka 192. ZPP-a.

20. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o formalnom suparničarstvu iz odredbe članka 196. stavka 1. točke 2. ZPP-a i da je suparničarstvo zasnivano već pri podnošenju tužbe, budući da je šest dana nakon što je tužitelj podnio tužbu protiv Republike Hrvatske, a prije dostavljanja tužbe na odgovor, tužitelj uredio tužbu i kao tuženika je naznačio i Hrvatsku poštu d.d. i specificirao je tužbeni zahtjev na način da zahtijeva da mu tuženici Republika Hrvatska i Hrvatska pošta d.d. solidarno nadoknade predmetnu štetu.

21. Dakle, tužitelj je već u tužbi, dopunjenoj prije njene dostave na odgovor tuženicima, kao tuženike naveo Republiku Hrvatsku i Hrvatsku poštu d.d. pa se radi o prvobitnom suparničarstvu. Samo za naknadno suparničarstvo, proširenje tužbe na novog tuženika nakon što je parnica već počela teći dostavom tužbe na odgovor tuženicima, pa do zaključenja prethodnog postupka, bio bi potreban pristanak novog tuženika (članak 196. stavak 2. ZPP-a), jer osoba na koju se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazila kad ona stupa u parnicu.

22. Iz navedenog proizlazi da je pogrešno zaključio prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe, dok iz podataka u spisu proizlazi da za proširenje nije trebao pristanak tuženika jer se u konkretnom slučaju radilo o prvobitnom suparničarstvu, odnosno jer je već i samom tužbom bio obuhvaćen i drugotuženik.

23. Zbog nepravilne i nezakonite odluke iz točke I. izreke pobijanog rješenja, počinjena je bitna povreda iz odrede članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a budući da je njenim donošenjem nije dana mogućnost tužitelju da raspravlja o odgovornosti drugotuženika za štetu koja je predmet spora.

24. Slijedom navedenog je odluku iz točke I. izreke pobijanog rješenja valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje suđenje u odnosu na drugotuženika. U toj odluci će prvostupanjski sud odlučiti o parničnim troškovima u odnosu na drugotuženika (članak 163. stavak 3. ZPP-a).

25. U odnosu na žalbu protiv točke II. izreke rješenja, kojim je odlučeno o parničnim troškovima prvotuženika, valja reći da je odluka donesena primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članaka 155., 162. i 163. ZPP-a, a da tužitelj u svojoj žalbi nije određeno naveo iz kojih razloga se odluka u tom dijelu pobija osim zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je na temelju odredbe članka 180. točke 2. ZPP-a valjalo žalbu tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

26. Zahtjev drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer troškovi za sastavljanje odgovora na tužiteljevu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a.

Zagreb, 22. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković

Broj zapisa: 9-30856-8fe79

Kontrolni broj: 07665-a1cc5-c4d20

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.