REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-79/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. R., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 4. prosinca 2020., broj: Pp J-641/2019-20, u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. M. R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. M. R. činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. M. R. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 100 (sto) eura/753,45 kuna[1] (sedamstopedesettri kune i četrdesetpet lipa), koju je okr. M. R. dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. R. te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje u tekstu: PZ) okr. M. R. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 30 (trideset) eura/226,04 kune (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe), u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. M. R. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 784,90 kuna (što je predstavljalo protuvrijednost od 200 DEM) koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne te je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 350,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. M. R. je osobno pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. M. R. u žalbi navodi da nije dopustivo da ista sutkinja koja je donijela prekršajni nalog u predmetnom postupku, vodi i prekršajni postupak povodom prigovora, čime okr. sadržajno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, odnosno, nepravilnu primjenu odredaba PZ-a u tijeku postupka, počinjenu time što je sutkinja koja je u ovom prekršajnom postupku donijela prekršajni nalog, vodila i prekršajni postupak povodom prigovora okr. protiv predmetnog naloga. Međutim, odredba čl. 235. st. 9. PZ-a propisuje da će se u postupku povodom prigovora zbog poricanja prekršaja, protiv prekršajnog naloga suda provesti prekršajni postupak (nakon otvaranja glavne rasprave i stavljanja prekršajnog naloga izvan snage), pri čemu nije propisana zabrana vođenja tog postupka od strane suca koji je donio pobijani prekršajni nalog. Stoga je prekršajni postupak povodom prigovora protiv prekršajnog naloga, vođen sukladno zakonskim odredbama kojima je uređen postupak po prigovoru te nije počinjena bitna povreda prekršajnog postupka koja bi utjecala ili mogla utjecati na presudu.
6. Žalbenim navodima kojima okr. ističe da mu sutkinja nije odgovorila na pisani zahtjev za uvid u spis prije prvog ročišta, da mu nije dozvoljen uvid u nove dokaze koji su pribavljeni nakon drugog ročišta kao i da je zapisnik neuredno vođen, sadržajno se ističe relativno bitnu povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a jer okr. nije omogućeno očitovanje na sve dokaze u spisu. Međutim, ovaj sud ih je ocijenio potpuno neosnovanim. Prvenstveno, uvidom u spis ovaj sud je utvrdio da je okr. istoga dana 16. rujna 2019. kada je podnio prigovor na prekršajni nalog suda broj: Pp J-641/2019-3 od 3. rujna 2019., dostavio sudu i podnesak kojim traži uvid u dokumentaciju na kojoj se temelji pobijani prekršajni nalog radi valjanog sastavljanja prigovora. Budući da je okr. istoga dana već podnio prigovor na prekršajni nalog koji je potom stavljen van snage te je pokrenut redovni prekršajni postupak u kojem je pobijani prekršajni nalog postao optužni prijedlog (čl. 238. st. 9. PZ-a), prvostupanjski mu je sud na prvoj glavnoj raspravi 8. srpnja 2020. održanoj u prisutnosti okr., omogućio uvid u cjelokupni spis, dakle i priležeću dokumentaciju nakon čega su pročitani svi dokazi u spisu, koji zapisnik je okr. vlastoručno potpisao bez primjedbi. Iz navedenog jasno proizlazi da je okr. bio upoznat sa svim dokazima i činjenicama za koje ga se tereti, a što se jasno vidi i iz njegove obrane u kojoj poriče da je predmetni Facebook profil njegov i da je on objavio sporni tekst.
6.1. Nadalje, nakon navedene glavne rasprave je prvostupanjski sud 1. prosinca 2020. zatražio od tužitelja dostavu čitljivijeg objavljenog teksta na mrežnom profilu, budući da je onaj dostavljen uz optužni prijedlog u nečitljivom obliku i nije vidljiv profil s kojeg je tekst poslan te je ovaj sud utvrdio da se ne radi o dokazu koji je drugačiji od onoga dostavljenog uz optužni prijedlog. Osim toga, na glavnoj raspravi održanoj 2. prosinca 2020. na kojoj je prisustvovao i okrivljenik, nakon ispitivanja svjedoka, prvostupanjski je sud izvršio uvid i čitao dokaze, pa tako i primjerak objavljenog teksta priloženog uz optužni prijedlog (str. 5. spisa), a na koji se okrivljenik i očitovao na način da je izjavio: „taj dokaz je smiješan, tj. ne znam na koji način je tužitelj povezao sa mnom izuzev što me imaju „na piku“ zbog mojih učestalih prigovora na postupanje“, a nakon što mu je pročitao i čitljivi ispis istog teksta (str. 26. spisa), izjavio je: „da, vidim da na podnesku pište M. R., to nije moj profil, kad me se pita da li u podnesku koji je niže mogu prepoznati da li se odnosi na mene ja izjavljujem da je nečitak Zaključak ali mogu razlučiti da je moje prezime, da je masnije tiskan dok je ostali tekst mutan“. I taj zapisnik o glavnoj raspravi je okrivljenik vlastoručno potpisao bez primjedbi.
6.2. Iz navedenog je jasno da je prvostupanjski sud omogućio okrivljeniku sudjelovanje u postupku i očitovanje na sve izvedene dokaze i činjenice te mu nije povrijeđeno pravo obrane koje bi utjecalo na donošenje drugačije odluke pa žalba ni u tom dijelu nije osnovana.
7. U žalbi dalje navodi da u postupku nije dokazano da bio okr. počinio prekršaj za koji se tereti, odnosno, da nije dokazano da bi Facebook profil na kojem su bile objavljene predmetne riječi, bio okrivljenikov. Navodi i da je zapisnik u postupku sutkinja neuredno vodila, da su zapisnici i zaključak u prekršajnom predmetu koji su objavljeni na navedenom profilu, bili dostupni i drugim policajcima i djelatnicima protiv kojih je okr. podnio prigovore (desetak) pa nema dokaza da je to on objavio, zatim da okr. nije odgovoreno na pisani zahtjev za uvid u spis prije prvog ročišta, a da su prije drugog ročišta navodno stigli novi dokazi u spis, a u koje okrivljeniku nije dozvoljen uvid, da je ispitani svjedok V. izjavio kako nema Facebook profil, a svjedok Z. V. da ima, ali da ga ne zna koristiti te su oba odbila objasniti kako su i odakle pribavili kopije navedenih objava u spisu, kao i da je nedopustivo da načelnik policijske postaje sastavlja optužni prijedlog, službenu zabilješku, pribavlja dokaze i svjedoči kao i njegov podređeni kolega, policajac Z. V., zbog čega smatra presudu skandaloznom, a cijeli postupak usmjeren na zastrašivanje okrivljenika kako se ne bi usudio ubuduće napisati prigovor na rad policije.
7.1. Ovakvim žalbenim navodima, okr. sadržajno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika proglasio krivim upravo za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7.2. Prvenstveno je potrebno istaknuti da je prvostupanjski sud na temelju uvida u materijalni dokaz i to presliku ispisa mrežne stranice Facebook profila (str. 5. i 26. spisa) iz koje je razvidno da se radi o profilu okr. M. R. na kojoj je napisano: „G.
V. me šalje na liječnički pregled da ne znam vozit i neću puvat. Majmune uhljebnički, ajmo of road bacit ili ti puši meni“, te objavljen Zaključak Policijske postaje Ogulin o upućivanju okr. na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje motornim vozilima kao i na temelju iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika G. V. i Z. V. koji su svjedočili o uvidu u navedenu objavu, koje je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, imao dovoljno osnova za zaključak da je okr. na opisani način vrijeđao i omalovažavao službenu osobu G. V. u vezi obavljanja njegove službene radnje kao načelnika Policijske postaje Ogulin, kojim ponašanjem je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
7.3. Žalbenim navodima kojima okr. osporava činjenicu da se radi o njegovom mrežnom profilu i objavi te da je i drugim osobama unutar Policijske postaje Ogulin bila dostupna dokumentacija u vezi prethodnog prometnog prekršaja okr., nije doveden u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je navedeni profil upravo profil okr. M. R. na kojem je objavljen predmetni sadržaj, budući da se objavljeni Zaključak o upućivanju na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje motornim vozilima, odnosi upravo na okr., a uvredljivim riječima objavljenog teksta se službenoj osobi (načelniku policijske postaje) na vulgaran i ponižavajući način izražava nezadovoljstvo činjenicom da je M. R. upućen na izvanredni zdravstveni pregled.
7.4. Nadalje, osporavanje pravilnog načina postupanja suda povodom optužnog prijedloga tužitelja koji je potpisan od strane načelnika Policijske postaje Ogulin G. V., prema kojem je vrijeđanje počinjeno, kao i sastavljanja službene zabilješke i dokaznih radnji tužitelja koje prileže optužnom prijedlogu od strane iste osobe koja je ispitana kao svjedok u postupku, nije osnovano. Naime, optužni prijedlog s popratnim privicima kao dokazima koje se predlažu izvesti u postupku, predstavlja inicijalni akt kojim se pokreće prekršajni postupak, pri čemu isti treba biti sastavljen sukladno čl. 160. st. 2. PZ-a te nije od važnosti koja službena osoba je u ime ovlaštenog tužitelja - tijela državne uprave, sastavio taj akt i koje dokaze predlaže izvesti, budući da o tome odlučuje prvostupanjski sud koji izvodi predložene, ali i sve potrebne dokaze u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica, koje potom ocjenjuje radi donošenja zakonite odluke, pri čemu je sud dužan s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist u smislu čl. 88. PZ-a. Stoga, okolnost što je u konkretnom slučaju G. V. kao načelnik Policijske postaje Ogulin potpisao optužni prijedlog i službenu zabilješku od 3. lipnja 2019. te je kao svjedok ispitan u postupku u statusu službene osobe koja je vrijeđana i omalovažavana u vezi s vršenjem službe, nije utjecala na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja.
7.5. Stoga po stavu ovog suda okr. žalbenim navodima bezuspješno pokušava obezvrijediti snagu izvedenih dokaza i rezultat dokaznog postupka te niti za ovaj sud nema dvojbe da je upravo okr. M. R. objavom na svom mrežnom profilu opisanim sadržajem riječi, vrijeđao i omalovažavao službenu osobu G. V., vezano uz njegovo vršenje službe kao načelnika Policijske postaje Ogulin, čime je počinio prekršaj za koji se tereti.
7.6. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.
8. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni je razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne te uslijed odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a koja propisuje da sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni, na koju se okr. ne žali.
8.1. Prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (novčanu kaznu u iznosu od 20 eura do 100 eura, što primjenom konverzije iznosi novčanu kaznu od 150,69 kuna do 753,45 kuna), a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), koji je za taj prekršaj propisivao nešto više iznose najniže i najviše novčane kazne (od 50 dem do 200 dem, što je primjenom revalorizacije od 31. prosinca 2001. iznosilo 188,50 kuna, odnosno, primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 25,01 eura, do 754,00 kuna, odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 753,45 kuna). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
8.2. Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okr. činjenično opisano u izreci pobijane presude kao prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22) te okr. izrekao također najvišu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 100 eura (u protuvrijednosti u kunama primjenom fiksnog tečaja konverzije), kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.
9. Slijedom iznesenog, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, a kako je okr. izrečena blaža vrsta kazne budući da je za isti prekršaj propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana, iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude.
10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 30 eura u protuvrijednosti od 226,04 kuna prema fiksnom tečaju konverzije, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. (t. II. izreke) i čl. 207. (t. I. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. ožujka 2023
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
